Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3379/21 (E. H.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Invalid
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Upravni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Ukaz o proglašenju Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Ispravka Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o izmjeni Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-3379/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3379/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Edin Hajdarević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Edin Hajdarević protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 011756 21 U 2 od 26. augusta 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Edin Hajdarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, podnio je 27. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 011756 21 U 2 od 26. augusta 2021. godine.
2. Rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi), Kantonalna administrativna služba u Zenici od 8. oktobra 2019. godine odbijen je zahtjev apelanta, kao ratnog vojnog invalida za priznavanje prava na invalidsku penziju.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja od 8. oktobra 2019. godine, tuženi je rješenjem od 8. aprila 2021. godine odbio predmetnu žalbu.
4. U upravnom sporu apelanta kao tužioca protiv rješenja od 8. aprila 2021. godine, Kantonalni sud je presudom od 26. augusta 2021. godine odbio predmetnu tužbu kao neosnovanu.
5. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je drugostepena ljekarska komisija Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja donijela nalaz, ocjenu i mišljenje od 20. jula 2020. godine, na osnovu uvida u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, u kojem je ostala kod svog nalaza, ocjene i mišljenja od 9. januara 2020. godine, tj. da kod apelanta ne postoji nesposobnost za privređivanje I kategorije. Kantonalni sud je naveo da iz nalaza, ocjene i mišljenja drugostepene ljekarske komisije proizlazi da je apelant podnio zahtjev za utvrđivanje nesposobnosti za privređivanje po osnovu ostvarenog vojnog invaliditeta, da osim staža u oružanim snagama nije priložio činjenicu o drugom zaposlenju, te da apelantovo stanje po kojem je ostvario vojni invaliditet (smanjenje vida na desnom oku 0,3; lijevo oko uredno uz blažu nagrđenost lica) ne dovodi do nesposobnosti za privređivanje I kategorije. Kantonalni sud je naveo da je postupak medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja apelanta zakonito proveden, te da je rješenjem tuženog, na osnovu pravilne ocjene navedenih nalaza, ocjene i mišljenja sa priloženom medicinskom dokumentacijom, pravilno utvrđeno da kod apelanta ne postoji nesposobnost za privređivanje I kategorije, u smislu člana 31. a) Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica, u vezi s članom 59. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (u daljnjem tekstu: Zakon o PIO). Nadalje, naveo je da je apelant imao mogućnost da pobija činjenično stanje utvrđeno na osnovu predmetnih nalaza, da je apelantu bilo omogućeno da se izjasni na pribavljeni nalaz, ocjenu i mišljenje, te da mu je bio omogućen pregled pred drugostepenom ljekarskom komisijom, koji nije obavljen, jer je apelant dao pismeno odobrenje da se nalaz, ocjena i mišljenje donese bez pregleda, zbog čega su neosnovani apelantovi prigovori o uskraćivanju prava da osporava predmetne nalaze. Također je naveo da su medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja apelanta obavili ljekari vještaci (član 4. Pravilnika o kriterijima i postupku medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja) Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja u prvostepenom i drugostepenom postupku, pa su neosnovani apelantovi navodi u pogledu nepropisno sastavljenih ljekarskih komisija. U konačnici je zaključio da su rješenja tuženog i prvostepenog organa zasnovana na pravilnoj ocjeni dokaza, potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, te pravilnoj primjeni člana 48. stav 7., člana 59. i člana 102. Zakona o PIO.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi, između ostalog, da je ratni vojni invalid sa 70% invaliditeta i da je nesposoban za rad, te ističe da mu nije jasno kako su nadležne ljekarske komisije došle do zaključka da kod apelanta ne postoji nesposobnost za privređivanje I kategorije, posebno imajući u vidu medicinske nalaze koje je apelant priložio i iz kojih proizlazi sasvim drugačiji zaključak. Također navodi da je ljekarska komisija morala pregledati apelanta lično, a ne ljekar pojedinac.
7. Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj: 33/04, 56/05, 70/07, 9/10 i 90/17), koji je primijenjen u konkretnom predmetu, u relevantnom dijelu glasi:
Član 31.a Pripadnici oružanih snaga koji su pod uvjetima i na način utvrđen federalnim propisima ostvarili status ratnog vojnog invalida, a kod kojih je utvrđena nesposobnost za privređivanje I kategorije, isključivo kao posljedica oštećenja organizma zbog rane, povrede ili bolesti, po kom osnovu su i ostvarili vojni invaliditet i kojima je priznat poseban staž u dvostrukom trajanju koji nisu bili osiguranici u vrijeme stupanja u oružane snage, imaju pravo na invalidsku penziju pod uvjetima propisanim u Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05 i 59/06).
8. Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije BiH”, broj: 13/18), koji je primijenjen u konkretnom predmetu, u relevantnom dijelu glasi:
Član 48. stav 7.
Potpuna nesposobnost za privređivanje postoji kada lice zbog vrste i težine fizičkog ili mentalnog oštećenja ili vrste i težine psihičke bolesti nije sposobno za obavljanje najjednostavnijih poslova.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnog prava, na koje se apelant poziva u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
12. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih odredaba zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi, odnosno da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo proizvoljno. Ovo posebno imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u tužbi protiv rješenja tuženog, a koje navode je razmotrio Kantonalni sud prilikom donošenja svoje odluke, te jasno i detaljno objasnio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću pitanje prava na imovinu, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić