Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3496/21 (F. A.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3496/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3496/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Fikret Agić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Fikret Agić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 Pr 047333 21 Pžp od 1. septembra 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Fikret Agić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, podnio je 12. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 22 0 Pr 047333 21 Pžp od 1. septembra 2021. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 22 0 Pr 047333 19 Pr od 4. februara 2021. godine apelant je oglašen krivim zbog prekršaja iz člana 7. stav (1) tačka 3. Zakona o javnom redu i miru Unsko-sanskog kantona, a J.Č. (kao drugookrivljeni) je oglašen krivim zbog prekršaja iz člana 7. stav (1) tačka 2. navedenog zakona, te im je, na osnovu odredbi člana 12. Zakona o javnom redu i miru Unsko-sanskog kantona izrečena novčana kazna i to apelantu u iznosu od 250,00 KM, a J.Č. u iznosu od 550,00 KM. Obavezani su apelant i J.Č. na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od po 30,00 KM.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 4. februara 2021. godine, taj sud je Rješenjem broj 22 0 Pr 047333 19 Pr od 16. jula 2021. godine predmetnu žalbu apelanta odbacio kao neblagovremenu.
4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 4. februara 2021. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 22 0 Pr 047333 21 Pžp od 1. septembra 2021. godine predmetnu žalbu odbacio kao neblagovremenu. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da iz spisa konkretnog predmeta proizlazi da je prvostepeni sud, nakon održanog usmenog pretresa 2. februara 2021. godine na kojem se apelant (iako je bio uredno pozvan) nije pojavio, dok je J.Č. prihvatio odgovornost za prekršaj koji mu je stavljen na teret, donio osporeno rješenje 4. februara 2021. godine. Dalje, da iz dostavnice u spisu predmeta proizlazi da je rješenje Općinskog suda od 4. februara 2021. godine apelantu dostavljeno putem pošte, preporučenom pošiljkom, u smislu odredbi člana 75. Zakona o prekršajima, te da je u odnosu na apelanta predmetno rješenje postalo pravosnažno 9. marta 2021. godine. Takođe, da je apelant protiv prvostepenog rješenja 10. jula 2021. godine izjavio žalbu, ali da je predmetnu žalbu izjavio po proteku roka od 15 dana od dana dostave prvostepenog rješenja, pa je prvostepeni sud navedenu žalbu apelanta odbacio kao neblagovremenu u smislu odredbi člana 81. Zakona o prekršajima (kao i da navedena odluka nije pobijana žalbom, te je postala pravosnažna). Kantonalni sud je naveo da, nakon toga, apelant u svojoj žalbi od 2. avgusta 2021. godine (ponovno) pobija prvostepeno rješenje od 4. februara 2021. godine, iako je prvostepeni sud njegovu raniju žalbu od 10. jula 2021. godine odbacio kao neblagovremenu. Stoga, kako je to zaključio Kantonalni sud, budući da je apelant protiv prvostepenog rješenja od 4. februara 2021. godine (pravosnažnog sa 9. martom 2021. godine) izjavio žalbu 2. avgusta 2021. godine, to je predmetna žalba izjavljena po proteku roka od 15 dana računajući od dana dostavljanja rješenja, u smislu odredbi člana 81. stav (1) Zakona o prekršajima, pa je takvu žalbu, primjenom odredbi člana 88. stav (1) istog zakona, Kantonalni sud odbacio kao neblagovremenu.
Apelacioni navodi
5. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju apelant je propustio da, shodno odredbama člana 81. stav (1) Zakona o prekršajima („Službene novine Federacije BiH“ broj 63/14), u propisanom roku izjavi žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 4. februara 2021. godine. Ustavni sud zapaža, dakle, da redovni sudovi nisu odlučivali o osnovanosti apelantovih žalbi (s obzirom da apelant nije u zakonom propisanom roku izjavio žalbe nadležnom sudu) već da su njegove žalbe odbačene iz formalnih razloga, te da je na taj način apelant propustio da iscrpi efikasne pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić