Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1667/20 (E. Ć.)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
- Stečaj
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1667/20
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1667/20, rješavajući apelaciju Esada Ćeske, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Esada Ćeske podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Dn 028983 17 Gž od 12. februara 2020. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Esad Ćesko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Sanel Podrug, advokat iz Sarajeva, podnio je 8. maja 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Dn 028983 17 Gž od 12. februara 2020. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 7. septembra 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor dostavio 16. septembra 2021. godine, a Općinski sud 28. septembra 2021. godine.
4. Apelantu su 22. decembra 2021. godine, u skladu sa članom 23. Pravila Ustavnog suda i Zaključkom broj SU-02-1056/21 od 17. decembra 2021. godine, dostavljeni odgovori Kantonalnog suda i Općinskog suda na eventualno izjašnjenje.
5. Apelant je dostavio izjašnjenje na odgovore 30. decembra 2021. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Rješenjem Općinskog suda – Zemljišno-knjižni ured broj Dn-14164/2000 od 17. aprila 2002. godine dozvoljen je upis prava vlasništva Fadili Šahbegović na stanu preciziranom u rješenju na osnovu ugovora o kupoprodaji, također preciziranog u rješenju, a koji je zaključen između preduzeća „Šipad“ Sarajevo kao prodavca i Fadile Šahbegović kao kupca.
8. Protiv navedenog rješenja apelant je, kako je navedeno „kao zastupnik preduzeća Šipad d.d. Sarajevo“, 17. maja 2017. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu koji je Rješenjem broj 09 0 Dn 028983 17 Gž od 12. februara 2020. godine žalbu odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju je navedeno da je u postupku utvrđeno da je nad preduzećem „Šipad“ d.d. Sarajevo Rješenjem Općinskog suda broj 65 o St 396174 13 St od 7. decembra 2016. godine otvoren stečajni postupak. U vezi s tim je obrazloženo da je otvaranjem stečajnog postupka došlo do nastupanja zakonskih pravnih posljedica, pa su shodno odredbi člana 51. Zakona o stečajnom postupku prava stečajnog dužnika da upravlja imovinom koja pripada stečajnoj masi, kao i prava organa, prokuriste, zastupnika i punomoćnika stečajnog dužnika prešla na stečajnog upravnika. Kantonalni sud je obrazložio da iz navedene odredbe proizlazi da je nakon otvaranja stečajnog postupka za zastupanje stečajnog dužnika ovlašten isključivo stečajni upravnik. Obrazloženo je i da kako je navedenim rješenjem Općinskog suda za stečajnog upravnika „Šipad“ d.d. Sarajevo imenovano lice poimenično navedeno u rješenju, to je, prema mišljenju tog suda, apelantova žalba, nakon otvaranja stečajnog postupka, nedopuštena jer ju je podnijelo lice koje nije ovlašteno za podnošenje žalbe. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
9. Apelant u opširnoj apelaciji navodi da smatra da su mu osporenim rješenjem Kantonalnog suda prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni prava i pogrešno utvrđenim činjenicama. Navodi da se Kantonalni sud uopće nije upustio u osnov raspravljanja i utvrđivanja kada je predmetno rješenje o otvaranju stečajnog postupka postalo pravomoćno, te da je ovakav stav Kantonalnog suda suprotan stavovima Ustavnog suda iskazanim u Odluci broj AP 3082/15. Apelant smatra i da iz svih navedenih odredbi proizlazi da je zakonskom zastupniku stečajnog dužnika dopuštena žalba protiv odluka stečajnog suda i da tek po nastupanju pravomoćnosti rješenja o otvaranju stečajnog postupka prava prelaze na stečajnog upravnika, zbog čega je navedeno rješenje nezakonito. Navodi i da je nesporno da je lice, koje je imenovano za stečajnog upravnika, u registre upisano tek 2018. godine, pa da zbog toga nije imalo nikakva ovlaštenja vezana za stečajni postupak sve do navedenog upisa.
II.Odgovori na apelaciju
10. Kantonalni sud je naveo da iz odredbi čl. od 51. do 64. Zakona o stečajnom postupku, te odredbi člana 45. istog zakona jasno proizlaze posljedice otvaranja stečajnog postupka i činjenica da se za nastupanje ovih posljedica ne traži pravomoćnost rješenja o otvaranju stečajnog postupka, zbog čega su apelantovi navodi neosnovani. Navedeno je da je apelant u više navrata u predmetima koji se vode pred tim sudom neovlašteno podnosio žalbe u ime „Šipada“ d.d. Sarajevo, čime je zloupotrijebio procesna prava, zbog čega taj sud smatra da i apelaciju treba odbiti kao neosnovanu.
11. Općinski sud je naveo da nije bilo kršenja prava na koja se apelant poziva i da apelaciju treba odbiti kao neosnovanu.
12. U opširnom izjašnjenju na odgovore Kantonalnog suda i Općinskog suda apelant ponavlja činjenice i tvrdnje istaknute u apelaciji, te ističe da su svi navodi koji su prezentirani u odgovorima neosnovani.
V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o stečajnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 29/03, 32/04, 42/06) relevantne odredbe glase:
Član 11. st. 1. i 5.
Pravna sredstva (1) Protiv odluka stečajnog suda, u slučajevima predviđenim ovim zakonom, dopuštena je žalba.
5) Žalba odlaže izvršenje rješenja ukoliko ovim zakonom nije drugačije propisano.
Član 45.
Rješenje o otvaranju postupka (1) Ako se stečajni postupak otvori, stečajni sudija imenuje stečajnog upravnika. (2) Rješenje o otvaranju stečajnog postupka sadrži:
1) firmu ili lično ime, te sjedište pravnog lica ili prebivalište fizičkog lica stečajnog dužnika, 2) lično ime i adresu stečajnog upravnika, 3) datum i sat otvaranja stečajnog postupka.
(3) Ako sat otvaranja stečajnog postupka nije u rješenju naveden, trenutkom otvaranja smatra se podne onog dana kada je rješenje iz stava 2. ovog člana doneseno.
Član 51.
Prelazak prava upravljanja i raspolaganja Otvaranjem stečajnog postupka prava stečajnog dužnika da upravlja i raspolaže imovinom koja pripada stečajnoj masi, kao i prava organa, prokuriste, zastupnika i punomoćnika stečajnog dužnika prelaze na stečajnog upravnika.
Član 55. st. 1. i 2.
Preuzimanje sporova (1) Otvaranjem stečajnog postupka prekidaju se sudski postupci i postupci pred arbitražama ukoliko se odnose na stečajnu masu. Prekid traje do zaključenja stečajnog postupka ukoliko se pravni spor prije toga ne nastavi u skladu sa odredbama ovog člana.
(2) Pravne sporove o imovini koja pripada stečajnoj masi, u kojima je stečajni dužnik tužilac i koji su u vrijeme otvaranja stečajnog postupka u toku, stečajni upravnik i protivna stranka u sporu mogu nastaviti u onom stanju u kojem se nalaze.
VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 Dn 028983 17 Gž od 12. februara 2020. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 13. marta 2020. godine, a apelacija je podnesena 8. maja 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelant pobija navedeno rješenje, tvrdeći da su tim rješenjem prekršena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
21. Ustavni sud prvenstveno ukazuje da odluke donesene u stečajnom postupku, koje se tiču imovine dužnika, ulaze u okvir člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da dužnikova „određena građanska prava i obaveze u smislu člana 6. stav 1. mogu biti privremeno dovedena u pitanje“ (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 113/12 od 25. aprila 2013. godine, stav 33, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U konkretnom postupku otvoren je stečajni postupak nad imovinom „Šipada“ d.d. Sarajevo kao dužnikom, a čiji je apelant raniji zakonski zastupnik. Dakle, radi se o imovinskim pravima, koja su građanskopravne prirode, pa proizlazi da su u konkretnom slučaju član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjivi.
22. U suštini, apelacioni navodi se svode na tvrdnju da Kantonalni sud, pri odlučivanju u postupku povodom pravnog lijeka, proizvoljno primijenio pravo, zbog čega apelant smatra da mu je prekršeno pravo na pristup sudu. Pri tome, iz apelacionih navoda proizlazi da proizvoljnost u primjeni prava apelant vidi u tome što je Kantonalni sud, bez meritornog ispitivanja žalbe, a s pozivanjem na odredbu člana 51. stav 1. Zakona o stečajnom postupku, odbacio žalbu kao nedopuštenu.
23. Ustavni sud podsjeća na odredbe člana 51. Zakona o stečajnom postupku, prema kojima otvaranjem stečajnog postupka prava stečajnog dužnika da upravlja i raspolaže imovinom koja pripada stečajnoj masi, kao i prava organa, prokuriste, zastupnika i punomoćnika stečajnog dužnika prelaze na stečajnog upravnika. Ustavni sud, u vezi s tim, podsjeća da, suprotno apelantovim navodima, iz odredbi Zakona o stečajnom postupku ne proizlazi da navedena prava pripadaju stečajnom upravniku od dana pravomoćnosti rješenja o otvaranju stečajnog postupka, niti se zahtijeva pravomoćnost tog rješenja, kao ni upis u registre privrednih lica. Navedena prava prelaze na stečajnog upravnika momentom otvaranja stečajnog postupka koji nastupa, shodno članu 45. stav
3. Zakona o stečajnom postupku, u podne onog dana kada je rješenje iz stava 2. ovog člana doneseno, u slučaju da sat nastupanja otvaranja stečajnog postupka nije u rješenju naveden. Osim toga, Ustavni sud ukazuje i da je odredbama člana 55. Zakona o stečajnom postupku propisano da započete sudske sporove koji se odnose na stečajnu masu preuzima stečajnu upravnik.
24. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je predmetni stečajni postupak otvoren 2016. godine, a da je apelant spornu žalbu podnio 2017. godine, zbog čega Ustavni sud smatra da nema ništa što bi ukazivalo da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio pravo kada je apelantovu žalbu odbacio kao nedopuštenu jer ju je podnijelo neovlašteno lice.
25. Osim toga, Ustavni sud smatra da je apelantovo pozivanje na Odluku Ustavnog suda broj AP 3082/15 (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 3082/15 o d 11. oktobra 2017. godine, dostupnu na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) neosnovano s obzirom na to da je Ustavni sud u navedenoj odluci rješavao pitanje prava stečajnog dužnika odnosno njegovog punomoćnika, direktora i prokuriste na podnošenje žalbe protiv rješenja o otvaranju stečajnog postupka, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.
26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije bilo kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
27. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Kantonalnog suda prekršeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da apelant navode o kršenju tog prava vezuje za tvrdnje o kršenju prava na pravično suđenje, a Ustavni sud je utvrdio da to pravo nije prekršeno, to Ustavni sud smatra da nema kršenja ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
28. Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada nema ništa što bi ukazivalo da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio pravo kada je apelantovu žalbu protiv rješenja Općinskog suda – Zk. ureda kojim je dozvoljen upis prava vlasništva na spornom stanu na kupca odbacio jer ju je podnijelo neovlašteno lice u situaciji kada je nad stečajnim dužnikom, čiji je apelant zakonski zastupnik, otvoren stečajni postupak i kada su, shodno odredbama člana 51. Zakona o stečajnom postupku, trenutkom otvaranja tog postupka sva prava stečajnog dužnika da upravlja i raspolaže imovinom koja pripada stečajnoj masi, kao i prava organa, prokuriste, zastupnika i punomoćnika stečajnog dužnika prešla na stečajnog upravnika.
29. Nema kršenja ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelant kršenje ovih prava vezuje za kršenje prava na pravično suđenje, a Ustavni sud je utvrdio da to pravo nije prekršeno.
30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić