Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4193/20 (J.U.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekid postupka
  • Izvršni postupak
  • Stečaj
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4193/20

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. prosinca 2021. godine, u predmetu broj AP 4193/20, rješavajući apelaciju koju je podnio J. U., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija koju je podnio J. U. zbog duljine trajanja ovršnoga postupka pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 I 184885 17 I, te duljine trajanja stečajnoga postupka pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 St 174897 16 St.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio J. U.

zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji je okončan Presudom zbog propuštanja Općinskoga suda u Čapljini broj 53 0 Rs 061649 16 Rs od 20. srpnja 2016. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. J. U. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured „Raguž“ iz Stoca, podnio je 21. studenoga 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji je okončan Presudom zbog propuštanja Općinskoga suda u Čapljini broj 53 0 Rs 061649 16 Rs od 20. srpnja 2016. godine, te zbog duljine trajanja ovršnoga postupka pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 I 184885 17 I, te duljine trajanja stečajnoga postupka pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 St 174897 16 St.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnoga suda, od Općinskoga suda u Mostaru zatraženo je 9. travnja 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud u Mostaru dostavio je odgovor na apelaciju 22. travnja 2021. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Parnični postupak

5. Apelant je 21. svibnja 2013. godine Općinskome sudu u Mostaru podnio tužbu kojom je tražio da mu tuženici (prvotuženik: JP „Šume Herceg Bosne“ d.o.o. Mostar, drugotuženica: Federacija Bosne i Hercegovine i trećetuženik: Hercegovačko-neretvanski kanton) isplate neisplaćene plaće, troškove prijevoza, te da uplate pripadajuće doprinose za MIO.

6. Općinski sud u Čapljini je 18. ožujka 2016. godine primio predmetni spis Općinskoga suda u Mostaru na postupanje.

7. Presudom zbog propuštanja Općinskoga suda u Čapljini od 20. srpnja 2016. godine obvezan je prvotuženik da apelantu na ime neisplaćenih plaća za određeno vremensko razdoblje isplati određeni iznos, sa zakonskom zateznom kamatom, da mu isplati određeni iznos na ime neisplaćenih troškova prijevoza za određeno razdoblje, sa zakonskom zateznom kamatom, te da u korist apelanta na ime neuplaćenih doprinosa za MIO za određeno vremensko razdoblje uplati određeni iznos. Nadalje, utvrđeno je da je apelantova tužba u odnosu na drugotuženicu i trećetuženika povučena. Ovršni postupak

8. Apelant je Općinskome sudu u Mostaru 21. prosinca 2016. godine podnio prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskoga suda u Čapljini od 20. srpnja 2016. godine.

9. Rješenjem o ovrsi Općinskoga suda u Mostaru od 5. siječnja 2017. godine dozvoljena je predložena ovrha.

10. Rješenjem Općinskoga suda u Mostaru od 16. ožujka 2017. godine prekinut je ovršni postupak zbog nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnoga postupka nad ovršenikom. Nadalje, određeno je da će se ovršni postupak nastaviti kada stečajni upravitelj preuzme postupak ili kada ga sud na prijedlog protivne stranke pozove da to učini.

Stečajni postupak

11. Rješenjem Općinskoga suda u Mostaru broj 58 0 St 175897 16 St od 14. veljače 2017. godine utvrđeno je da je 14. veljače 2017. godine nad društvom JP „Šume Herceg Bosne“ d.o.o. Mostar otvoren stečajni postupak, te su pozvani povjeritelji da u roku od 30 dana kod stečajnoga suda prijave svoja potraživanja u skladu sa člankom 110. Zakona o stečajnome postupku.

12. Apelant je prijavio svoju tražbinu stečajnome sudu 23. svibnja 2017. godine.

13. Prema stanju spisa, stečajni postupak je u tijeku pred Općinskim sudom u Mostaru. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja „predmetnoga postupka“ povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Naime, apelant u predmetnoj apelaciji navodi kako je predmetni postupak započeo podnošenjem tužbe Općinskome sudu u Mostaru 21. svibnja 2013. godine, da je potom predmet ustupljen Općinskome sudu u Čapljini, koji je i donio presudu od 20. srpnja 2016. godine, na temelju koje je apelant pokrenuo ovršni postupak 21. prosinca 2016. godine, koji je potom prekinut 16. ožujka 2017. godine. Nadalje, apelant je naveo da je svoju tražbinu prijavio stečajnome sudu, te da, dakle, „predmetni postupak“ traje više od sedam godina. Zbog duljine trajanja „predmetnoga postupka“ apelant traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

15. U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Mostaru istaknuo je da je stečajni postupak iniciran prijedlogom ravnatelja stečajnoga dužnika (dakle, JP „Šume Herceg Bosne“ d.o.o. Mostaru) 15. ožujka 2016. godine, nakon čega je proveden prethodni stečajni postupak, pa je 14. veljače 2017. godine otvoren stečajni postupak. Nadalje, istaknuo je da predmetni stečajni postupak još uvijek traje, a od tada pa do danas se poduzimaju brojne aktivnosti s ciljem okončanja postupka i naplate potraživanja, koja još nisu namirena, niti se u ovoj fazi postupka imaju iz čega namiriti. Također, istaknuo je da je apelant stečajnome sudu prijavio svoja potraživanja 23. svibnja 2017. godine i to potraživanje je priznato u cijelosti kao potraživanje općega isplatnoga reda i unijeto u tabelu priznatih potraživanja. Dodatno, Općinski sud u Mostaru je istaknuo da su razlog duljega trajanja stečajnoga postupka neriješeni imovinski odnosi na imovini koja ulazi u stečajnu masu, o čemu su u tijeku brojni sudbeni postupci, i o čemu stečajni upravitelj redovito obavještava sud i odbor vjerovnika, te poduzima sve radnje predviđene Zakonom o stečajnome postupku. Uz odgovor na apelaciju Općinski sud u Mostaru dostavio je popis spisa predmeta iz sustava za automatsko upravljanje predmetima u sudovima (u daljnjem tekstu: CMS).

V.Relevantni propisi

16. Zakon o ovršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 odluka USBiH) u relevantnome dijelu glasi:

Članak 5.

Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.

(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.

Članak 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.

Članak 64.

Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.

17. Zakon o stečajnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 29/03, 32/04, 42/06 i 52/18) u relevantnome dijelu glasi:

Članak 55.

Preuzimanje sporova (1) Otvaranjem stečajnog postupka prekidaju se sudski postupci i postupci pred arbitražama, ukoliko se odnose na stečajnu masu. Prekid traje do zaključenja stečajnog postupka, ukoliko se pravni spor prije toga ne nastavi sukladno odredbama ovog članka.

[...] VI.Dopustivost

18. Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojega drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

Dopustivost u odnosu na parnični postupak

19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacijske navode o duljini trajanja parničnoga postupka okončanog Presudom zbog propuštanja Općinskoga suda u Čapljini broj 53 0 Rs 061649 16 Rs od 20. srpnja 2016. godine, Ustavni sud je pošao od odredbi članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda koje glase:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

20. Ustavni sud ukazuje da je apelant 21. prosinca 2016. godine Općinskome sudu u Mostaru podnio prijedlog za ovrhu na temelju Presude zbog propuštanja Općinskoga suda u Čapljini broj 53 0 Rs 061649 16 Rs od 20. srpnja 2016. godine, pa stoga Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka presude Općinskoga suda u Čapljini jer se podrazumijeva da je apelant navedenu presudu primio prije datuma kada je podnio prijedlog za ovrhu na temelju te presude. Budući da je apelacija Ustavnome sudu podnesena 21. studenoga 2020. godine, proistječe da je apelacija u odnosu na parnični postupak podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u navedenome dijelu podnesena nepravovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu presudu Općinskoga suda u Čapljini.

21. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na ovršni i stečajni postupak

22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnome slučaju, predmetna apelacija se odnosi na duljinu trajanja ovršnoga i stečajnoga postupka koji je u tijeku pred Općinskim sudom u Mostaru. U svezi s duljinom trajanja ovršnoga postupka, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudbene odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima povinovati se zahtjevima i uvjetima Europske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji učinkovito pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnoga rješenja kojim je dopušteno izvršenje pravomoćne presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. veljače 2009. godine, točka 12. i AP 2318/16 od 7. ožujka 2017. godine, točke 23.–24., s daljnjim referencama). Stoga, imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda.

23. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja ovršnoga i stečajnoga postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnome“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

26. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnome dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

27. Članak 6. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

28. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Europskoga suda i Ustavnoga suda, razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.). Također, Europski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču osobnoga statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju žuran karakter (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj 228-B, stavak 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. listopada 2012. godine, stavak 51.).

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

29. Ustavni sud zapaža da je apelant 21. prosinca 2016. godine pokrenuo ovršni postupak podnoseći prijedlog za ovrhu Općinskome sudu u Mostaru i da je taj postupak, prema stanju spisa, prekinut rješenjem Općinskoga suda u Mostaru 16. ožujka 2017. godine. Dakle, relevantno razdoblje do prekida postupka, koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni duljine trajanja ovršnoga postupka je nešto manje od tri mjeseca. Glede duljine trajanja stečajnoga postupka, Ustavni sud zapaža da je stečajni postupak otvoren 14. veljače 2017. godine, te da nije okončan do donošenja odluke Ustavnoga suda. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni duljine trajanja stečajnoga postupka je četiri godine i oko 10 mjeseci.

Analiza duljine trajanja predmetnih postupaka

30. U konkretnom slučaju, glede ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da je nakon prekida ovršnoga postupka još uvijek u tijeku stečajni postupak, u kojem je apelant prijavio svoja potraživanja, pa kako su u svezi s tim postupkom u tijeku brojni drugi sudbeni postupci glede utvrđivanja imovine stečajnoga dužnika (kako to proizlazi iz odgovora Općinskoga suda u Mostaru), može se govoriti o relativno složenome postupku.

31. Ocjenjujući ponašanje Općinskoga suda u Mostaru glede duljine trajanja ovršnoga postupka, Ustavni sud zapaža da je rješenje o ovrsi doneseno u roku od 15 dana od podnošenja prijedloga za ovrhu (tj. 5. siječnja 2017. godine). Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u Mostaru 16. ožujka 2017. godine donio rješenje o prekidu postupka, tj. oko mjesec dana nakon što je otvoren stečajni postupak (dakle, rješenje o otvaranju stečaja doneseno 14. veljače 2017. godine). Ustavni sud nadalje zapaža da je člankom 55. Zakona o stečajnome postupku propisano da se otvaranjem stečajnoga postupka prekidaju sudbeni postupci i postupci pred arbitražama ako se odnose na stečajnu masu, te da prekid traje do zaključenja stečajnoga postupka ako se pravni spor prije toga ne nastavi u skladu s odredbama toga članka. Imajući u vidu izloženo stanje predmeta, te činjenicu da postoje objektivni razlozi koji onemogućavaju postupanje u predmetnome ovršnome postupku, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u Mostaru u ovršnome postupku postupao u razumnim rokovima. Ocjenjujući ponašanje Općinskoga suda u Mostaru glede duljine trajanja stečajnoga postupka, Ustavni sud zapaža da je stečajni postupak otvoren 14. veljače 2017. godine, te da još uvijek nije okončan. Ustavni sud smatra da je Općinski sud u Mostaru u odgovoru na apelaciju ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja za duljinu trajanja stečajnoga postupka, napose imajući u vidu činjenicu da su u tijeku brojni sudbeni postupci glede utvrđivanja imovine stečajnoga dužnika, te da je prema spisu predmeta iz CMS-a vidljivo da stečajni sud redovito poduzima procesne radnje vođenja stečajnoga postupka s ciljem njegova okončanja (slanje dopisa strankama u postupku, pribavljanje izvoda iz ZK ureda, evidentiranje potraživanja povjeritelja, komunikacija sa stečajnim upraviteljem, imenovanje vještaka, određivanje mjera osiguranja itd.). Sagledavajući postupak u cijelosti, imajući u vidu da Općinski sud u Mostaru iz objektivnih razloga ne može postupati u ovršnome postupku koji je u tijeku, te da se i dalje vodi stečajni postupak pred tim sudom, Ustavni sud zaključuje da još uvijek nema elemenata koji ukazuju da je u predmetnome postupku povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u „razumnome roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje. Dakle, imajući u vidu sve navedene okolnosti konkretnoga slučaja, Ustavni sud još uvijek ne može ocijeniti razdoblja od oko tri mjeseca glede ovršnoga postupka, odnosno četiri godine i oko 10 mjeseci glede stečajnoga postupka, koliko traju predmetni postupci, kao pretjerano duga. Stoga, prema mišljenju Ustavnoga suda, u konkretnome slučaju navedena razdoblja u kojima nisu okončani ovršni i stečajni postupak još uvijek nisu prešla granice „razumnoga roka“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

32. Na temelju izloženoga, Ustavni sud zaključuje da još uvijek nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ostali navodi

33. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu i kršenja zabrane diskriminacije također odnose na duljinu trajanja ovršnoga i stečajnoga postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, na način da ih je ocijenio neutemeljenim, Ustavni sud smatra da su i navodi apelacije o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije iz istih razloga, također, neutemeljeni.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da u konkretnome predmetu još uvijek nema povrede prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednoga od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer je ovršni postupak do njegovog prekida trajao manje od tri mjeseca, dok stečajni postupak traje četiri godine i oko 10 mjeseci, za što je Općinski sud u Mostaru ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja, što se u okolnostima konkretnoga slučaja ne mo že smatrati nerazumnim razdobljem trajanja predmetnih postupaka.

35. Na temelju članka 18. stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4193/20 (J.U.) | Sudska praksa | Aktio