Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4192/20 (J.U.)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Stečaj
- Protek roka
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o stečajnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o stečajnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama Zakona o stečajnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stečajnom postupku
- Zakon o stečajnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4192/20
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. siječnja 2022. godine, u predmetu broj AP 4192/20, rješavajući apelaciju koju je podnio J. U., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija koju je podnio J. U. zbog duljine trajanja stečajnoga postupka pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 St 174897 16 St.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio J. U.
zbog duljine trajanja ovršnoga postupka okončanoga Rješenjem Općinskoga suda u Čapljini broj 53 0 I 071203 18 I od 12. prosinca 2018. godine, te zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji je okončan Presudom zbog propuštanja Općinskoga suda u Čapljini broj 53 0 Rs 056378 14 Rs od 25. siječnja 2016. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Apelant J. U. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Čapljine, kojega zastupa Zajednički odvjetnički ured „Raguž“ iz Stoca, podnio je 21. studenoga 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja ovršnoga postupka okončanoga Rješenjem Općinskoga suda u Čapljini broj 53 0 I 071203 18 I od 12. prosinca 2018. godine zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji je okončan Presudom zbog propuštanja Općinskoga suda u Čapljini broj 53 0 Rs 056378 14 Rs od 25. siječnja 2016. godine, te duljine trajanja stečajnoga postupka pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 St 174897 16 St.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnoga suda, od Općinskoga suda u Mostaru zatraženo je 9. travnja 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud u Mostaru dostavio je odgovor na apelaciju 14. listopada 2021. godine.
4. Na temelju Zaključka Ustavnoga suda broj SU-02-1056/21 od 16. prosinca 2021. godine, apelantu je 29. prosinca 2021. godine dostavljen odgovor Općinskoga suda na izjašnjenje. Apelant nije u danome roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Općinskoga suda.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Parnični postupak
6. Apelant je 21. srpnja 2011. godine Općinskome sudu u Mostaru podnio tužbu protiv tuženika (prvotuženik JP „Šume Herceg Bosne“ d.o.o. Mostar, drugotuženica Federacija Bosne i Hercegovine i trećetuženik Hercegovačko-neretvanski kanton) radi potraživanja iz radnoga odnosa.
7. Općinski sud u Čapljini je 22. kolovoza 2014. godine zaprimio predmetni spis Općinskoga suda u Mostaru na postupanje.
8. Presudom zbog propuštanja Općinskoga suda u Čapljini od 25. siječnja 2016. godine obvezan je prvotuženik da apelantu na ime neisplaćenih plaća za određeno razdoblje isplati određeni iznos, sa zakonskom zateznom kamatom, da mu isplati određeni iznos na ime neisplaćenih troškova prijevoza za određeno razdoblje, sa zakonskom zateznom kamatom, da mu isplati na ime neisplaćenoga toploga obroka za određeno razdoblje određeni iznos, sa zakonskom zateznom kamatom, te da uplati u apelantovu korist na ime neuplaćenih doprinosa za MIO za određeno razdoblje određeni iznos. Utvrđeno je da je apelantova tužba u odnosu na drugotuženicu i trećetuženika povučena. Obvezan je prvotuženik da apelantu naknadi troškove parničnoga postupka u iznosu od 935,00 KM.
Ovršni postupak
9. Apelant je Općinskome sudu u Mostaru 17. ožujka 2016. godine podnio prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude zbog propuštanja Općinskoga suda u Čapljini od 25. siječnja 2016. godine.
10. Predmetni ovršni spis je po delegaciji Kantonalnoga suda u Mostaru dostavljen na postupanje Općinskome sudu u Čapljini 20. studenoga 2018. godine.
11. Rješenjem o ovrsi Općinskoga suda u Čapljini od 21. studenoga 2018. godine dopuštena je predložena ovrha.
12. Ovršenik (dakle JP „Šume Herceg Bosne“ d.o.o. Mostar) 30. studenoga 2018. godine podnio je prigovor protiv rješenja o ovrsi.
13. Rješenjem Općinskoga suda u Čapljini od 12. prosinca 2018. godine obustavljen je ovršni postupak i ukinute su sve provedene ovršne radnje. U obrazloženju odluke Općinski sud u Čapljini naveo je da se apelant podneskom od 10. prosinca 2018. godine suglasio sa ovršenikovim prigovorom da se postupak obustavi, te da će apelant svoju tražbinu prijaviti u stečajnome postupku kod stečajnoga suda. Nadalje, naveo je da kako shodno odredbi članka 38. stavak 1. Zakona o ovršnom postupku tražitelj ovrhe može u svakoj fazi postupka ovrhe do njezinoga okončanja bez ovršenikovog pristanka u cijelosti ili djelomice povući prijedlog za ovrhu, to je taj sud sukladno navedenoj odredbi donio rješenje kao u izreci odluke.
Stečajni postupak
14. Rješenjem Općinskoga suda u Mostaru broj 58 0 St 175897 16 St od 14. veljače 2017. godine utvrđeno je da je 14. veljače 2017. godine nad društvom JP „Šume Herceg Bosne“ d.o.o. Mostar (dakle, sada stečajni dužnik) otvoren stečajni postupak, te su pozvani povjeritelji da u roku od 30 dana prijave kod stečajnoga suda svoja potraživanja, sukladno članku 110. Zakona o stečajnom postupku.
15. Apelant je prijavio svoju tražbinu stečajnome sudu 23. svibnja 2017. godine.
16. Prema stanju spisa, stečajni postupak je u tijeku pred Općinskim sudom u Mostaru. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja „predmetnoga postupka“ povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Naime, apelant u predmetnoj apelaciji navodi kako je „predmetni postupak“ započeo podnošenjem tužbe Općinskome sudu u Mostaru prije devet godina, da je potom predmet ustupljen Općinskome sudu u Čapljini, koji je i donio presudu od 25. siječnja 2016. godine, na temelju koje je apelant pokrenuo ovršni postupak, koji je nakon ovršenikovog prigovora obustavljen. Nadalje, apelant je naveo da je svoju tražbinu prijavio stečajnome sudu, koji postupak još uvijek traje, čime su povrijeđena njegova prava jer se radi o radnome sporu koji je kao takav žurne naravi. Zbog duljine trajanja „predmetnoga postupka“ apelant traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
18. U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Mostaru istakao je da je stečajni postupak iniciran prijedlogom ravnatelja stečajnoga dužnika 15. ožujka 2016. godine, nakon čega je proveden prethodni stečajni postupak, pa je 14. veljače 2017. godine otvoren stečajni postupak. Nadalje, istaknuo je da predmetni stečajni postupak još uvijek traje, a od tada pa do danas se poduzimaju brojne aktivnosti s ciljem okončanja postupka i naplate potraživanja, koja još nisu namirena, niti se u ovoj fazi postupka imaju iz čega namiriti. Također, istaknuo je da je apelant stečajnome sudu prijavio svoja potraživanja 23. svibnja 2017. godine i to potraživanje je priznato u cijelosti kao potraživanje općega isplatnoga reda i unijeto u tabelu priznatih potraživanja. Dodatno, Općinski sud u Mostaru je istaknuo da su razlog duljega trajanja stečajnoga postupka neriješeni imovinski odnosi na imovini koja ulazi u stečajnu masu, o čemu su u tijeku brojni sudbeni postupci i o čemu stečajni upravitelj redovito obavještava sud i odbor vjerovnika, te poduzima sve radnje predviđene Zakonom o stečajnom postupku. Također, naveo je da je na snazi mjera osiguranja koju je taj sud donio u drugome postupku, a kojom se stečajnome dužniku privremeno zabranjuje otuđivanje nekretnina u Mostaru i Jablanici do okončanja drugih sudbenih i upravnih postupaka, što još uvijek nije okončano. Osim toga, naveo je da je za dio imovine koji nije obuhvaćen tom mjerom osiguranja (u Neumu) u tijeku parnični postupak radi utvrđenja vlasništva stečajnoga dužnika, nakon čega bi se tek stekli uvjeti za unovčenje te imovine. Uz odgovor na apelaciju Općinski sud u Mostaru dostavio je popis spisa predmeta iz sustava za automatsko upravljanje predmetima u sudovima (u daljnjemu tekstu: CMS).
V.Relevantni propisi
19. Zakon o ovršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravak, 33/06, 39/06 – ispravak, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 odluka
USBiH):
Članak 64.
Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.
20. Zakon o stečajnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 29/03, 32/04, 42/06 i 52/18):
Članak 8.
Shodna primjena odredbi Zakona o parničnom postupku U stečajnom postupku se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.
21. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnome sudu, koji u relevantnome dijelu glasi:
Članak 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
22. Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojega drugoga suda u Bosni i Hercegovini.
Dopustivost u odnosu na parnični i ovršni postupak
23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o duljini trajanja parničnoga postupka okončanog presudom zbog propuštanja Općinskoga suda u Čapljini od 25. siječnja 2016. godine, odnosno ovršnoga postupka okončanoga rješenjem Općinskoga suda u Čapljini od 12. prosinca 2018. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda, koje glase:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
24. Ustavni sud ukazuje da je apelant 17. ožujka 2016. godine podnio prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude zbog propuštanja Općinskoga suda u Čapljini od 25. siječnja 2016. godine, pa stoga Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka presude zbog propuštanja Općinskoga suda u Čapljini jer se podrazumijeva da je apelant navedenu presudu primio prije nadnevka kada je podnio prijedlog za ovrhu na temelju te presude. Nadalje, iz stanja spisa predmeta proistječe da je apelant rješenje Općinskoga suda u Čapljini od 12. prosinca 2018. godine (kojim je dakle, sukladno članku 64. Zakona o ovršnom postupku, postupak ovrhe okončan uslijed obustave) zaprimio 14. prosinca 2018. godine. Budući da je apelacija Ustavnome sudu podnesena 21. studenoga 2020. godine, proistječe da je apelacija u odnosu na parnični i ovršni postupak podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda. Sukladno navedenome, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u navedenome dijelu podnesena nepravovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od nadnevka kada je apelant primio navedenu presudu zbog propuštanja Općinskoga suda u Čapljini od 25. siječnja 2016. godine, odnosno rješenje Općinskoga suda u Čapljini od 12. prosinca 2018. godine.
25. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na stečajni postupak
26. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnome slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku, u smislu odredbi članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, u stečajnome postupku koji je u tijeku pred Općinskim sudom u Mostaru, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatram da je predmetna apelacija dopustiva u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda.
27. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojega ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
28. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovome dijelu ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII.Meritum
29. Apelant smatra da je zbog duljine trajanja stečajnoga postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnome“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka
14. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
30. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima, i druga prava vezana za kaznene postupke.
31. Članak 6. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
32. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjemu tekstu: Europski sud) i Ustavnoga suda, razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).
33. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskoga suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete toga članka, uključujući i obvezu da postupaju u razumnome roku (vidi Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23.).
Razdoblje koje treba uzeti u obzir
34. Ustavni sud zapaža da je stečajni postupak otvoren 14. veljače 2017. godine, te da nije okončan do donošenja odluke Ustavnoga suda. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni duljine trajanja stečajnoga postupka je četiri godine i oko 11 mjeseci. Analiza duljine trajanja predmetnih postupaka
35. U konkretnome slučaju, glede ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da je još uvijek u tijeku stečajni postupak u kojemu je apelant prijavio svoja potraživanja, pa kako su u svezi s tim postupkom u tijeku brojni drugi postupci glede utvrđivanja imovine stečajnoga dužnika (kako to proistječe iz odgovora Općinskoga suda u Mostaru), može se govoriti o relativno složenome postupku.
36. Ocjenjujući ponašanje Općinskoga suda u Mostaru, Ustavni sud zapaža da je stečajni postupak otvoren 14. veljače 2017. godine, te da još uvijek nije okončan. Ustavni sud smatra da je Općinski sud u Mostaru u odgovoru na apelaciju ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja za duljinu trajanja stečajnoga postupka, napose imajući u vidu činjenicu da su u tijeku brojni sudbeni postupci glede utvrđivanja imovine stečajnoga dužnika, te da je prema spisu predmeta iz CMS-a vidljivo da stečajni sud redovito poduzima procesne radnje vođenja stečajnoga postupka, s ciljem njegova okončanja (slanje dopisa strankama u postupku, pribavljanje izvoda iz ZK ureda, evidentiranje potraživanja povjeritelja, komunikacija sa stečajnim upraviteljem, imenovanje vještaka, određivanje mjera osiguranja itd.). Sagledavajući postupak u cijelosti, Ustavni sud zaključuje da još uvijek nema elemenata koji ukazuju da je u predmetnome postupku povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u „razumnome roku“ kao segment prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4193/20 od 16. prosinca 2021. godine, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Dakle, imajući u vidu sve navedene okolnosti konkretnoga slučaja, Ustavni sud još uvijek ne može ocijeniti razdoblje od četiri godine i oko 11 mjeseci, koliko traje stečajni postupak, kao pretjerano dug. Stoga, prema mišljenju Ustavnoga suda, u konkretnome slučaju navedeno razdoblje u kojemu nije okončan stečajni postupak još uvijek nije prešao granice „razumnoga roka“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
37. Na temelju izloženoga, Ustavni sud zaključuje da još uvijek nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Ostali navodi
38. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu i kršenja zabrane diskriminacije također odnose na duljinu trajanja stečajnoga postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, na način da ih je ocijenio neutemeljenim, Ustavni sud smatra da su i navodi apelacije o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije iz istih razloga također neutemeljeni.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da u konkretnome predmetu još uvijek nema povrede prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednoga od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer stečajni postupak traje četiri godine i oko 11 mjeseci, za što je Općinski sud u Mostaru ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja, što se u okolnostima konkretnoga slučaja ne može smatrati nerazumnim razdobljem trajanja stečajnoga postupka.
40. Na temelju članka 18. stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić