Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1954/20 (Bosna i Hercegovina)
Odluka donesena 26. 01. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Uknjižba
- Pravo na imovinu
- Građanski postupak
- Javna vlast
- Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
- Nekretnina
- Državno vlasništvo
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o vanparničnom postupku · čl. 83
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopuni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopunama Zakona o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Odluka kojom se proglašava zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka o osnivanju komisije za državnu imovinu, utvrđivanje i raspodjelu državne imovine, određivanje prava i obaveza Bosne i Hercegovine, entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine u upravljanju državnom imovinom
- Odluka kojom se donosi zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine
- Ispravka odluke o osnivanju komisije za državnu imovinu, utvrđivanje i raspodjelu državne imovine, određivanje prava i obaveza Bosne i Hercegovine, entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine i upravljanju državnom imovinom
- Odluka o izmjeni odluke o osnivanju komisije za državnu imovinu, utvrđivanje i raspodjelu državne imovine, određivanje prava i obaveza Bosne i Hercegovine, entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine u upravljanju državnom imovinom
- Odluka kojom se donose izmjene i dopune Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama odluke o osnivanju komisije za državnu imovinu, utvrđivanje i raspodjelu državne imovine, određivanje prava i obaveza Bosne i Hercegovine, entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine u upravljanju državnom imovinom
Predmeti (1)
AP-1954/20
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1954/20, rješavajući apelaciju Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 26. januara 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Bosne i Hercegovine podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 014401 19 Gž 2 od 8. maja 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši – Zemljišnoknjižni ured broj 023-0-DN-15-009 550 od 5. aprila 2019. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 9. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Dn 014401 19 Gž 2 od 8. maja 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši – Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 023-0-DN-15-009 550 od 5. aprila 2019. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 7. i 8. oktobra 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovore na apelaciju 11. i 13. oktobra 2021. godine.
4. Odgovori na apelaciju su dostavljeni apelanticinom zastupniku 24. decembra 2021. godine.
5. Apelanticin zastupnik se nije izjasnio na odgovore na apelaciju u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
7. Općinski sud je, u okviru Projekta harmonizacije/usaglašavanja podataka o nekretninama katastra i zemljišne knjige, pokrenuo postupak uspostave i zamjene zemljišne knjige za nekretnine upisane na području općine Velika Kladuša. Služba za imovinskopravne, katastarske i geodetske poslove Općine Velika Kladuša je 24. novembra 2015. godine Općinskom sudu dostavila prijavni list i kopiju katastarskog plana radi uspostave i zamjene zemljišne knjige na osnovu podataka novog katastarskog premjera za određenu nekretninu (bliže opisanu u izreci osporenog rješenja Općinskog suda od 5. aprila 2019. godine, u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina).
8. Općinski sud je javnim objavljivanjem najavio da predstoji uspostavljanje zk. uloška za predmetnu nekretninu (tom najavom su pozvana sva lica koja polažu pravo vlasništva ili neko drugo pravo na predmetnoj nekretnini da svoje pravo prijave u određenom roku i da podnesu dokaze za to).
9. U navedenom postupku svoje pravo vlasništva prijavio je M. G. (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva).
10. Rješenjem Općinskog suda od 1. novembra 2018. godine uspostavljen je zk. uložak (bliže preciziran u izreci navedenog rješenja, u daljnjem tekstu: novi zk. ul.), te je dozvoljen upis predmetne nekretnine u A list navedenog zk. ul., a u B list uknjižba prava vlasništva u korist državnog erara Federativne Narodne Republike Jugoslavije (u daljnjem tekstu: državni erar), sa dijelom 1/1.
11. Rješenjem Kantonalnog suda od 12. decembra 2018. godine usvojena je žalba podnosioca zahtjeva, prvostepeno rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
12. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je istakao, između ostalog, da prvostepeni sud ocjenom isprava kao dokaza koje je pribavio od katastra nije mogao utvrditi da je najvjerovatniji vlasnik državni erar jer je u katastru nekretnina kao posjednik predmetne nekretnine evidentiran podnosilac zahtjeva. Nadalje je istakao da državni erar uopće ne može biti nosilac prava jer ne postoji, a sud u svakoj fazi postupka po službenoj dužnosti pazi na stranačku sposobnost. Zatim je istakao da je u situaciji kao što je slučaj u konkretnom predmetu, gdje se katastar nekretnina i zemljišna knjiga ne podudaraju, gdje je podnosilac zahtjeva prijavio svoje pravo vlasništva, Općinski sud trebao u cijelosti postupiti u skladu s odredbom člana 64. Zakona o zemljišnim knjigama i tako pored dokaza koje je izveo i dokaza koje je dostavio podnosilac zahtjeva, a iz kojih nije mogao nikako izvesti zaključak da je državni erar pretpostavljeni vlasnik, uzeti izjavu od podnosioca zahtjeva i od njega zatražiti informaciju u pogledu vlasništva za katastarsku česticu (predmetnu nekretninu) za koju je uspostavljen novi zk. ul.
Osporene odluke
13. Rješenjem Općinskog suda broj 023-0-DN-l 5-009 550 od 5. aprila 2019. godine izvršeno je brisanje upisa u B listu novog zk. ul. koji se odnosi na upis vlasništva u korist državnog erara, te je prekinut postupak uspostavljanja novog zk. ul. za predmetnu nekretninu zbog nemogućnosti suda da utvrdi pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. U izreci rješenja je navedeno da će se postupak nastaviti kad se dostavi isprava podobna za upis prava vlasništva.
14. U obrazloženju rješenja Općinski sud je obrazložio šta je utvrdio iz dokaza koje je proveo, odnosno da je uvidom u prijavni list i kopiju katastarskog plana (bliže precizirano u obrazloženju rješenja) utvrdio da predmetnoj nekretnini novog premjera odgovara nekretnina starog premjera upisana u određeni zk. ul. (bliže preciziran u obrazloženju rješenja, u daljnjem testu: postojeći zk. ul.), na kojoj je kao posjednik upisan podnosilac zahtjeva, a u navedenom zk. ul. u B listu uknjiženo vlasništvo u korist državnog erara. Nadalje je ukazao da je u ponovnom postupku dopisom pozvao podnosioca zahtjeva i Službu za imovinskopravne, geodetske i katastarske poslove da radi okončanja postupka dostave obavijesti, informacije ili isprave iz kojih je vidljivo da li je za predmetnu nekretninu vođen postupak raspravljanja uzurpacije i da li je okončan, odnosno da li aktuelni upisani posjednik (podnosilac zahtjeva) ima valjan pravni osnov za stjecanje prava vlasništva. U vezi s tim je istakao da je iz naknadno dostavljenih dokaza (bliže navedenih u obrazloženju rješenja) utvrdio da je na predmetnoj nekretnini kao posjednik upisan podnosilac zahtjeva, da je prilikom aviosnimanja kao posjednik upisan otac podnosioca zahtjeva, koji je ugovorom o poklonu od 30. marta 1989. godine „predmetne nekretnine“ poklonio svojim sinovima I. G. i podnosiocu zahtjeva (a koji su 30. aprila 2001. godine izvršili diobu poklonjenih nekretnina).
15. Općinski sud je ukazao da je, cijeneći sve dokaze pribavljene u spisu, utvrdio da oni nisu podobni za upis prava vlasništva, pa kako je nakon provedenih svih radnji nemoguće povezati vlasničkopravne odnose na predmetnoj nekretnini, to je izvršio brisanje upisa državnog erara i prekinuo postupak uspostavljanja novog zk. ul. za predmetnu nekretninu. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, te kako je zabilježba upis određenih okolnosti koje su vezane za nekretnine, Općinski sud je istakao da je u smislu odredaba čl. 31, 44. i 83. Zakona o zemljišnim knjigama, u vezi sa članom 2. stav 4. istog zakona, te člana 2. Zakona o vanparničnom postupku i člana 379. Zakona o parničnom postupku, odlučio kao u izreci rješenja.
16. Protiv navedenog rješenja Općinskog suda žalbu je podnijela apelantica. Žalba je odbijena Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 Dn 014401 19 Gž 2 od 8. maja 2020. godine i potvrđeno je prvostepeno rješenje.
17. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je istakao da je apelantica u žalbi navela da je prvostepeni sud u ponovljenom postupku bio obavezan pribaviti dokaze i uz njihovu pravilnu ocjenu utvrditi „najvjerovatnijeg“ vlasnika predmetne nekretnine, što nije učinio, jer je potpuno jasno da je prvostepeni sud u ponovnom postupku, cijeneći relevantne zakonske propise i činjenice, trebao dozvoliti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u apelanticinu korist sa dijelom 1/1. Naime, raniji nosilac prava na predmetnoj nekretnini je državni erar sa dijelom 1/1, a pravni sljednik je apelantica, te pravni osnov za upis, kao i činjenica pravnog sljedništva proizlazi direktno iz Ustava BiH, kao i Sporazuma o pitanjima sukcesije, o čemu je stav zauzeo i Ustavni sud BiH u Odluci broj U l/11 od 13. jula 2012. godine.
18. Kantonalni sud je ukazao šta proizlazi iz odredbi člana 2. Odluke o ratifikaciji Sporazuma o pitanju sukcesije, kao i čl. 1. i 4. Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH. Nadalje je istakao da je Vijeće ministara BiH 16. decembra 2004. godine donijelo Odluku o osnivanju Komisije za državnu imovinu, utvrđivanje i raspodjelu državne imovine, određivanje prava i obaveza BiH, entiteta i Brčko distrikta o upravljanju državnom imovinom (u daljnjem tekstu: Odluka o osnivanju Komisije za državnu imovinu), koja je stupila na snagu 28. februara 2005. godine. Zatim je ukazao da je prema članu 1. navedene odluke zadatak Komisije izrada kriterija za utvrđivanje državne imovine i njenu raspodjelu između BiH, entiteta i Brčko distrikta, te za donošenje propisa za upravljanje tom imovinom. U vezi s tim je istakao da propis predviđen članom 1. stav 1. Odluke o osnivanju Komisije za državnu imovinu još nije usvojen i Komisija još uvijek djeluje u skladu sa svojim nadležnostima. Naime, na nivou BiH još uvijek nije donesen propis kojim bi se tačno definiralo koja imovina je u vlasništvu države, koja u vlasništvu entiteta i Brčko distrikta i reguliralo upravljanje tom imovinom. Stoga, a u smislu navedenih citiranih zakonskih odredbi, Kantonalni sud je istakao da je potrebno predmetni postupak prekinuti jer se ne može utvrditi kome pripada imovina za koju se zahtijeva uspostava novog zk. ul. i da se to ne može utvrditi sve dok se na nivou BiH ne donesu određeni propisi kojim bi se utvrdili kriteriji za utvrđivanje državne imovine, upravljanje tom imovinom, te raspodjela imovine između države BiH, entiteta i Brčko distrikta.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
19. Apelantica navodi da joj je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
20. Apelantica je istakla, između ostalog, da se osnovanost zahtjeva za upis predmetne nekretnine u njenu korist nalazi u odredbama člana I/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Aneksa II člana 2. Ustava Bosne i Hercegovine, Sporazuma o pitanju sukcesije i Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja. Nadalje je istakla da Kantonalni sud nije prihvatio niti jedan dokaz uz žalbu u apelanticinu korist, iako su citirani propisi koji su na snazi, te kao takvi obavezujući. Naime, apelantica smatra da postoji zakonski osnov za uknjižbu vlasništva na predmetnim nekretninama u njenu korist, odnosno da je neupitno da je titular predmetne nekretnine u smislu navedenih odredaba Ustava BiH i Sporazuma o pitanjima sukcesije. Također je istakla da je od naročitog značaja i to da se u konkretnom slučaju radi o postupku ažuriranja, odnosno usklađivanja podataka katastra i zemljišne knjige. Tako, prvostepeni sud umjesto da uknjiži vlasnika i ažurira podatke o pravima u javnim registrima nekretnina, na nerazumljiv način i proizvoljno određuje brisanje postojećeg upisa i obustavu postupka. Prema tome, i pored jasnih propisa, postojanja prava i osnova za upis, odnosno ispunjavanja svih zakonom propisanih uvjeta, apelantica je uskraćena u pravima koja joj pripadaju, pa je postupanje Općinskog suda i Kantonalnog suda neosnovano i proizvoljno. II.Odgovor na apelaciju
21. Kantonalni sud je istakao da smatra da je predmetna apelacija neosnovana jer odlukom tog suda nije povrijeđeno pravo na imovinu i pravo na pravično suđenje, niti apelantica ima pravni interes da izjavi apelaciju iz razloga što je u konkretnom slučaju određen prekid postupka uspostave novog zk. ul. i utvrđivanja najvjerovatnijeg vlasnika, pa takvom odlukom suda ne mogu biti povrijeđena apelanticina prava.
22. Općinski sud je u suštini istakao da je predmetna apelacija neosnovana, pa je predložio da se odbije jer smatra da osporenim odlukama nisu povrijeđena prava na koja se apelantica poziva. V.Relevantni propisi
23. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 58/02, 19/03, 54/04, 32/19 i 94/20). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 58/02, 19/03 i 54/04) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi: Član 2. stav 4.
(4) Zabilježba je upis određenih okolnosti i činjenica koje su od uticaja na raspolaganje nekretninama. Zabilježba se može odnositi na lične odnose kao što su maloljetnost, stavljanje pod starateljstvo, produženje roditeljskog prava ali i na druge činjenice kao što su otvaranje stečaja, postojanje spora, postupak eksproprijacije, prvenstveni red, prinudna uprava i dr.
VIII - NOVO USPOSTAVLJANJE, ZAMJENA I POSTUPAK USPOSTAVLJANJA ZEMLJIŠNIH
KNJIGA
Član 63.
Novo uspostavljanje i zamjena zemljišnih knjiga (1) Ukoliko zemljišna knjiga nije bila uspostavljena ili je zemljišna knjiga koja je prethodno postojala uništena, nestala ili oštećena, uslijediće po službenoj dužnosti uspostavljanje zemljišne knjige od strane zemljišnoknjižnog referenta a u skladu sa odredbama ovog zakona, a naročito sa odredbama iz člana 65.
(2) Ukoliko je dio zemljišne knjige uništen, izgubljen ili oštećen ili iz drugih razloga nedostaje dio zemljišne knjige, tada zemljišnoknjižni referent vrši njegovo uspostavljanje u skladu sa stavom 1. ovog člana.
(3) Utvrđivanje vlasništva, drugih prava i ograničenja na nekretnini vrši se rješenjem.
(4) Podatak u vezi sa oznakom nekretnine uzima se iz službenog registra (katastra). Nekretnine se trebaju preuzimati i označavati sa podacima novog premjera.
Član 64.
Načelo službene provjere i istraživanja činjenica Radi utvrđivanja vlasništva, drugih prava i ograničenja na nekretninama zemljišnoknjižni ured će po službenoj dužnosti poduzeti potrebne provjere i istraživanja i pribaviti odgovarajuće dokaze. Između ostalog, mogu se upotrijebiti slijedeći dokazi:
1) kopija aktuelnog katastarskog plana;
2) elaborat novog premjera;
3) podaci o osobama za koje se na osnovu postojećih podataka pretpostavlja da su oni nosioci prava;
4) podaci iz zemljišne knjige;
5) stari katastarski planovi i operati;
6) sudske odluke i odluke drugih organa o pravima na nekretninama;
7) neizvršene odluke agrarnih komisija koje za predmet imaju nekretnine;
8) podaci o pravima utvrđenim u postupku komasacije (postupak novog uređenja zemljišta);
9) pravosnažne odluke nadležnih organa;
10) zaključeni ugovori i druge isprave koje mogu poslužiti kao osnova za upis; 11) podaci katastarskih operata koji odgovaraju stvarnom stanju;
12) saslušanja svjedoka, posljednje stvarno stanje posjeda, izjave stranaka i slične informacije;
13) odluke Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih osoba (CRPC) i svi drugi dokazi koji su dostupni CRPC-u;
14) druge isprave i dokazi.
Član 66.
Novo uspostavljanje zemljišnoknjižnog uloška (1) Novo uspostavljanje zemljišnoknjižnog uloška vrši se po službenoj dužnosti ili na zahtjev zainteresirane osobe.
(2) Kad treba da se uspostavi novi zemljišnoknjižni uložak tad će zemljišnoknjižni ured zatražiti od općinskog organa za upravu koji vodi katastar dostavu ovjerenog izvoda iz katastra.
Član 69. stav 1. tačka 2.
Upisi u postupku uspostavljanja (1) U zemljišnu knjigu će se kao vlasnik, odnosno nosilac nekog drugog prava, upisati:
2) osoba čije vlasništvo, odnosno drugo pravo prema stanju stvari zemljišnoknjižnom uredu izgleda najvjerovatnijim.
Član 83.
Primjena propisa vanparničnog postupka Na pitanja postupka koja nisu regulirana ovim zakonom primijeniće se odgovarajuće odredbe općeg dijela Zakona o vanparničnom postupku.
24. Zakon o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 39/04, 73/05 i 11/21). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 39/04 i 73/05) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.
U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.
25. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
Član 379.
(1) Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu prekid postupka sud će odrediti:
1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju;
2) ako se stranka nalazi na području koje je zbog izvanrednih događaja, kao što su poplave i slično, odsječeno od suda.
(2) Sud može odrediti prekid postupka ako se odluka o tužbenom zahtjevu ne može donijeti prije nego što bude donesena odluka u postupku povodom privrednog prestupa ili u krivičnom postupku.
26. Odluka o ratifikaciji Sporazuma o pitanjima sukcesije („Službeni glasnik BiH – Međunarodni ugovori“ br. 10/01 i 8/09 – ispravka) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
Ratifikuje se Sporazum o pitanjima sukcesije potpisan u Beču, 29. juna 2001.
godine na engleskom jeziku, po dobijenoj saglasnosti Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine na osnovu Odluke PS BiH broj 56/01 od 24. oktobra 2001.
godine.
Član 2.
Tekst Sporazuma glasi
SPORAZUM
Aneks A Pokretna i nepokretna državna imovina Član 1. stav 1.
(1) Da bi se postiglo pravično rješenje, pokretna i nepokretna državna imovina federacije konstituisane kao bivša SFRJ (“državna imovina“) će se prenijeti na države nasljednice u skladu sa odredbama sljedećih članova ovog aneksa.
Član 2. stav 1.
(1) Nepokretna državna imovina bivše SFRJ koja se nalazila na teritoriji bivše SFRJ će pripasti državama nasljednicama na čijoj se teritoriji ta imovina nalazi.
27. Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 18/05, 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07, 99/07 i 58/08). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi: Član 1.
Ovim zakonom se zabranjuje raspolaganje državnom imovinom.
U smislu ove odluke, pod državnom imovinom podrazumijeva se:
1. nepokretna imovina koja pripada državi Bosni i Hercegovini (kao međunarodno priznatoj državi) na osnovu međunarodnog Sporazuma o pitanjima sukcesije, koji su 29. juna 2001. god. potpisale države Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Slovenija i Savezna Republika Jugoslavija, koja se, na dan donošenja ovog zakona, smatra vlasništvom ili posjedom Bosne i Hercegovine ili druge javne organizacije Bosne i Hercegovine; i 2. nepokretna imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina do 31. decembra 1991. god, a koja se na dan donošenja ovog zakona smatra vlasništvom ili posjedom Bosne i Hercegovine ili javne organizacije ili organa Bosne i Hercegovine i bilo koje administrativne jedinice Bosne i Hercegovine.
U smislu ovog zakona, pod raspolaganjem navedene imovine smatra se direktni ili indirektni prenos vlasništva.
Član 4.
Privremena zabrana raspolaganja državnom imovinom u skladu sa ovim zakonom ostaje na snazi do stupanja na snagu zakona kojim se uređuje provođenje kriterija koji će se primjenjivati za utvrđivanje imovine koja je u vlasništvu Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, i utvrđuju prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom, koji će se donijeti na preporuke Komisije, odnosno do potvrđivanja prihvatljivog i održivog rješenja pitanja raspodjele državne imovine između države i drugih nivoa vlasti od strane Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, ili dok visoki predstavnik drugačije ne odluči.
28. Odluka o osnivanju Komisije za državnu imovinu, utvrđivanje i raspodjelu državne imovine, određivanje prava i obaveza Bosne i Hercegovine, entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine u upravljanju državnom imovinom („Službeni glasnik BiH“ br. 10/05, 18/05, 69/05, 70/05 i 58/18). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član l.
Ovom odlukom se osniva Komisija za državnu imovinu (u daljem tekstu:
Komisija) zadužena za izradu kriterija za utvrđivanje državne imovine i njenu raspodjelu između Bosne i Hercegovine, entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i za donošenje propisa o upravljanju tom imovinom, te za predlaganje nacrta zakona o pravima vlasništva i upravljanja državnom imovinom.
Komisija se osniva kao stalno tijelo Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i djelovat će do konačnog usvajanja navedenog propisa.
Član 3.
U skladu sa članom 1. ove odluke, Komisija priprema:
a) kriterije koji će se primjenjivati da bi se utvrdilo koja imovina je u vlasništvu Bosne i Hercegovine, entiteta i Brčko Distrikta;
b) nacrte zakonskih akata za usvajanje, kojima se osigurava da kriteriji iz tačke a) ovog člana budu provedeni;
c) prijedloge vezano za upis imovine u javne registre u Bosni i Hercegovini i na teritoriji drugih država bivše SFRJ, odnosno drugih država;
d) prijedloge kriterija za preuzimanje imovine sa nivoa entiteta i Brčko Distrikta na nivo Bosne i Hercegovine, u slučaju preuzimanja poslova iz nadležnosti entiteta na nivo institucija Bosne i Hercegovine;
e) prijedloge odgovarajućeg načina naknade, ukoliko je potrebno, koji uključuje analizu finansijskih implikacija predloženih rješenja u pogledu eksproprijacije u navedenim nacrtima zakonskih akata.
VI.Dopustivost
29. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
30. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
31. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 01 0 Dn 014401 19 Gž 2 od 8. maja 2020. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, apelacija je podnesena 9. juna 2020. godine, pa imajući u vidu datum donošenja osporenog rješenja, podnesena je u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
33. Apelantica navodi da joj je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
34. S obzirom na to da je apelantica organ javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelantica ne uživa zaštitu prava zagarantiranih odredbama Evropske konvencije i njezinih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu s javnom vlašću. Međutim, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kojeg suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba, tačke 12–15). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je nakon toga apelacije državnih organa, odnosno nosilaca javne vlasti, u pravilu, ispitivao u vezi s navodima o kršenju prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine budući da ostala prava iz kataloga prava (član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine), prema svojoj suštini, predstavljaju lična prava na koja se, u pravilu, ne mogu pozivati organi javne vlasti (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 3444/19 od 7. aprila 2021. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba, tačka 28). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati apelaciju u odnosu na apelanticino ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1207/07 od 10. juna 2009. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
Pravo na pravično suđenje
35. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
36. Prije svega, Ustavni sud zapaža da apelantica osporava odluke redovnih sudova kojima je prekinut postupak uspostavljanja novog zk. uloška i uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama u tom zk. ulošku (zbog nemogućnosti suda da utvrdi pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini), tvrdeći da predmetna nekretnina predstavlja državno vlasništvo, da postoji zakonski osnov za uknjižbu vlasništva na predmetnoj nekretnini u njenu korist, pa da su redovni sudovi, u suštini, proizvoljno primijenili materijalno pravo kada su prekinuli predmetni postupak. Imajući u vidu navedeno, kao i uzimajući u obzir da je upis prava vlasništva odlučujući za njeno uživanje i raspolaganje, Ustavni sud smatra da apelantica u postupku u kojem su donesene osporene odluke, a u kojem je, s ciljem zaštite svojih prava i interesa, učestvovala u dijelu koji se odnosio na žalbeni postupak, uživa garancije prava na pravično suđenje (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4373/19 od 8. jula 2021. godine, tačka 29, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
37. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelantica, u suštini, smatra da su osporene odluke rezultat proizvoljne primjene materijalnog prava. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Međutim, s druge strane, zadatak Ustavnog suda jeste da u okviru svoje apelacione nadležnosti preispita način na koji su utvrđene činjenice, odnosno primijenjeni relevantni propisi u postupku pred redovnim sudovima u slučaju kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivnopravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada su povrijeđena osnovna procesna prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 31/03). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelantica problematizira, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni relevantnih propisa.
38. Ustavni sud prvenstveno podsjeća da je po apelaciji iste apelantice povodom sličnog pravnog pitanja odlučivao u Odluci broj AP 1080/18 od 28. januara 2020. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), ali u tom slučaju nije bio prekinut postupak, nego je u postupku uspostavljanja novog zk. uloška uknjiženo pravo vlasništva na nekretninama u tom zk. ulošku u korist trećeg lica, za koje nekretnine je apelantica tvrdila (kao i u konkretnom predmetu) da predstavljaju državno vlasništvo. U toj odluci (tačka 32) Ustavni sud je naveo: „ (...) da je nakon donošenja navedene odluke o osnivanju Komisije za državnu imovinu, a konstatirajući da ne postoje efikasne mjere u cijeloj Bosni i Hercegovine za zaštitu interesa Bosne i Hercegovine i njenih administrativnih jedinica od potencijalne štete koju bi predstavljalo daljnje raspolaganje državnom imovinom prije donošenja odgovarajućih zakona na osnovu preporuka Komisije, visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu donio odluke kojima je proglasio Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja, Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Federacije Bosne i Hercegovine i Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Republike Srpske. Navedenim zakonima (koji na isti način reguliraju predmetnu materiju), dakle, stvoren je pravni okvir s ciljem privremene zaštite od potencijalne štete do koje bi moglo doći uslijed raspolaganja državnom imovinom, čime se (prema odredbama člana 1. stav 3. tih zakona) smatra direktni ili indirektni prijenos vlasništva.“ Također je naveo: „(...) da je, s ciljem zaštite potencijalne štete koju bi predstavljalo daljnje raspolaganje, još uvijek na snazi privremena zabrana raspolaganja državnom imovinom definiranom zakonima o privremenoj zabrani raspolaganja, izuzev izuzetaka predviđenih članom 3. tih zakona. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je odredbama člana 2. sva tri zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom (BiH, FBiH i RS) propisano da se, bez obzira na odredbe drugog zakona ili propisa, državnom imovinom može raspolagati samo u skladu s odredbama tih zakona, a da je ništava svaka odluka, akt, ugovor ili bilo koji drugi pravni instrument kojim se raspolaže imovinom iz člana 1. tih zakona suprotno odredbama tih zakona. Prema mišljenju Ustavnog suda, redovni sudovi i organi uprave navedeno moraju imati u vidu prilikom donošenja odluka kojima se vrši raspolaganje tom imovinom, direktno i indirektno.“
39. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da je slično pravno pitanje u kontekstu gotovo identičnog činjeničnog stanja kao i u konkretnom predmetu razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu AP 623/20 (od 9. juna 2021. godine). Naime, Ustavni sud je u tom predmetu razmatrao odluke istih sudova vezano za postupak uspostave i zamjene zemljišne knjige za nekretnine upisane na području općine Velika Kladuša, u kojem su osporenim rješenjima fizička lica, na osnovu Prijavnog lista Službe, te primjenom člana 69. Zakona o zemljišnim knjigama, upisana kao vlasnici preciziranih nekretnina, pri čemu je zaključeno da se radi o najvjerovatnijim vlasnicima na spornim nekretninama, na kojim je kao vlasnik bio upisan državni erar, a u kojem je sporno pravno pitanje bilo da li se u konkretnom slučaju radi o državnoj imovini u smislu odredbi Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja. Ustavni sud je u toj odluci zaključio da postoji kršenje apelanticinog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine jer redovni sud nije razmotrio važno pitanje da li se u konkretnom slučaju radi o državnoj imovini u smislu Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja. U vezi s tim, Ustavni sud je u navedenoj odluci, nakon analize Odluke broj AP 1080/18 i odredbi člana 364, člana 338. stav 1. i člana 359. stav 1. Zakona o stvarnim pravima, naveo „s obzirom na to da je Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja lex specialis zakon vezano za pitanje raspolaganja državnom imovinom, koja je kao takva definirana tim zakonom, sve dok se pitanje statusa i upravljanja tom imovinom ne riješi na državnom nivou ili dok visoki predstavnik ne odluči drugačije, ovaj zakon je vezano za to pitanje, dakle, lex specialis i u odnosu na Zakon o zemljišnim knjigama. Pri tome, imajući u vidu da je u konkretnom slučaju osporenim odlukama izvršeno brisanje 'državnog vlasništva' i došlo do indirektnog prijenosa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a koja je u zemljišnoknjižnom ulošku ranije bila upisana kao 'državni erar Kraljevine Jugoslavije', Ustavni sud smatra da je u tim odlukama nesporno i nedvosmisleno moralo biti razmotreno pitanje da li se u konkretnom slučaju radi o državnoj imovini u smislu odredbi Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja koja je obuhvaćena zabranom raspolaganja, a što nije učinjeno u konkretnom slučaju“ (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 623/20 od 9. juna 2021. godine, tačke 32. i 35, dostupna na www.ustavnisud.ba).
40. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su i osporene odluke u konkretnom slučaju donesene u postupku koji je vođen radi uspostave novog zk. ul. za predmetnu nekretninu, koje su u postojećem zk. ul. bile upisane kao vlasništvo državnog erara, te da je u prvoj fazi postupka uspostavljen novi zk. ul., u koji je upisana predmetna nekretnina i uknjiženo pravo vlasništva u korist državnog erara. Međutim, Kantonalni sud je to rješenje poništio i konkretni predmet vratio na ponovni postupak (ukazujući, između ostalog, da državni erar ne može biti nosilac prava jer ne postoji, a sud u svakoj fazi postupka po službenoj dužnosti pazi na stranačku sposobnost). Ustavni sud zapaža da iz prvostepenog osporenog rješenja proizlazi da je Općinski sud proveo dokazni postupak, te da je nakon ocjene provedenih dokaza i utvrđenja šta proizlazi iz njih (između ostalog, da predmetnoj nekretnini novog premjera odgovara nekretnina starog premjera upisana u postojeći zk. ul., na kojoj je kao posjednik upisan podnosilac zahtjeva, a u postojećem zk. ul. uknjiženo vlasništvo u korist državnog erara) zaključio da je nemoguće povezati vlasničkopravne odnose na predmetnoj nekretnini, pa je, za razliku od postupaka navedenih u ranijoj praksi, prekinuo postupak uspostavljanja novog zk. ul. za predmetnu nekretninu (dok se ne dostavi isprava podobna za upis prava vlasništva) i izvršio brisanje upisa prava vlasništva državnog erara u novi zk. ul. (pozivajući se, između ostalog, na odredbe o primjeni Zakona o vanparničnom postupku, odnosno Zakona o parničnom postupku, kao i odredbe koje se odnose na prekid postupka). Zatim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, postupajući po apelanticinoj žalbi, odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. Naime, Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud u osporenoj konačnoj odluci (prilikom razmatranja apelanticinih žalbenih navoda da je prvostepeni sud cijeneći relevantne zakonske propise i činjenice trebao dozvoliti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u njenu korist) pozvao, između ostalog, na odredbe čl. 1. i 4. Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, te čl. 1. i 3. Odluke o osnivanju Komisije za državnu imovinu pozivajući se na odredbe materijalnog prava, te da je zaključio da je predmetni postupak potrebno prekinuti, jer se ne može utvrditi kome pripada imovina za koju se zahtijeva uspostava novog zk. ul., sve dok se na nivou BiH ne donesu određeni propisi kojim bi se utvrdili kriteriji za utvrđivanje državne imovine, upravljanje tom imovinom, te raspodjela imovine između države BiH, entiteta i Brčko distrikta.
41. U vezi s tim, Ustavni sud prvenstveno zapaža da je Kantonalni sud imao u vidu odredbe Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, a za koji zakon je Ustavni sud u ranije navedenim odlukama naveo da je lex specialis zakon vezano za pitanje raspolaganja državnom imovinom. Naime, Ustavni sud podsjeća da je članom 1. navedenog zakona određeno da se tim zakonom zabranjuje raspolaganje državnom imovinom, da je navedeno šta se podrazumijeva pod državnom imovinom (vidi relevantne propise navedene u ovoj odluci), te da se u smislu tog zakona pod raspolaganjem navedenom imovinom smatra direktni ili indirektni prijenos vlasništva. Također, Ustavni sud podsjeća da iz odredbe člana 4. Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH proizlazi da privremena zabrana raspolaganja državnom imovinom ostaje na snazi do stupanja na snagu zakona kojim se uređuje provođenje kriterija koji će se primjenjivati za utvrđivanje imovine koja je u vlasništvu Bosne i Hercegovine, entiteta i Brčko distrikta i utvrđuju prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom, koji će se donijeti na preporuke Komisije, odnosno do potvrđivanja prihvatljivog i održivog rješenja pitanja raspodjele državne imovine između države i drugih nivoa vlasti od Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira ili dok visoki predstavnik drugačije ne odluči. Zatim, Ustavni sud podsjeća da iz odredbe člana 1. stav
1. Odluke o osnivanju Komisije za državnu imovinu proizlazi da je zadatak Komisije izrada kriterija za utvrđivanje državne imovine i njenu raspodjelu između Bosne i Hercegovine, entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine i za donošenje propisa o upravljanju tom imovinom, te za predlaganje nacrta zakona o pravima vlasništva i upravljanja državnom imovinom. Prema stavu 2. istog člana Komisija je osnovana kao stalno tijelo Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i djelovat će do konačnog usvajanja navedenog propisa. Prema informacijama kojima raspolaže Ustavni sud, a kako je naveo i Kantonalni sud u osporenom rješenju, takav propis predviđen članom 1. stav 1. Odluke o osnivanju Komisije za državnu imovinu još nije usvojen i Komisija još uvijek djeluje u skladu sa svojim nadležnostima. Imajući u vidu sve navedeno, odnosno dovodeći citirane odredbe materijalnog prava u vezu sa obrazloženjem u osporenim odlukama, odnosno obrazloženjem koje je dao Kantonalni sud u osporenoj drugostepenoj odluci kao konačnoj odluci u konkretnom slučaju, Ustavni sud ne može zaključiti da je u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjeno materijalno pravo na apelanticinu štetu.
42. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.
Pravo na imovinu
43. U vezi s apelanticinim navodima o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim tvrdnjama koje je apelantica istakla u vezi s pravom na pravično suđenje (da su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo), koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i za koje je zaključio da su neosnovani. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelanticini navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.
VIII.Zaključak
44. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada su redovni sudovi u osporenim odlukama, odnosno Kantonalni sud u osporenoj konačnoj odluci, jasno i argumentirano obrazložili zašto su prekinuli predmetni postupak, pozivajući se, između ostalog, na relevantne odredbe Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH i Odluke o osnivanju Komisije za državnu imovinu, a u kojem obrazloženju Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost.
45. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić