Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3553/21 ("ALUMINA" d.o.o., Zvornik)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Ništavost
  • Propisano zakonom
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Vještak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3553/21

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3553/21, rješavajući apelaciju „Alumine“ d.o.o. Zvornik, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija „Alumine” d.o.o.

Zvornik podnesena protiv Rješenja Okružnog suda uz Bijeljini broj 83 0 Ip 029383 18 Pž 2 od 14. jula 2021. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Alumina“ d.o.o. Karakaj bb. Zvornik (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupaju Vladimir Milošević, advokat iz Zvornika, Dejan Miletić i Aleksandar V. Popović, advokati iz Banje Luke, podnijela je 18. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 Ip 029383 18 Pž 2 od 14. jula 2021. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je, odlučujući o apelantkinjinom zahtjevu za donošenje privremene mjere, donio Odluku broj AP 3553/21 kojom je zahtjev odbio (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP 3553/21 od 30. decembra 2021. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

3. Prethodno je Ustavni sud, odlučujući o apelaciji broj AP 2091/17 koju je apelantkinja podnijela protiv Rješenja Okružnog suda broj 83 0 Ip 029383 16 Pž od 11. februara 2017. godine i Rješenja Osnovnog suda broj 83 0 Ip 029383 15 Ip od 13. juna 2016. godine, odbio kao neosnovanu apelaciju jer je utvrdio da osporenim rješenjima (za stupanje u izvršni postupak novog tražioca izvršenja tako da umjesto dotadašnjeg tražioca izvršenja AB Ukio Bankas Kaunas iz Litvanije u stečaju u izvršni postupak stupa novi tražilac izvršenja „Pavgord“ d.o.o. Foča) nije prekršeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kada su redovni sudovi utvrdili da su ispunjeni uslovi za promjenu na strani tražioca izvršenja, u smislu člana 30 stav (1) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), za što su dali relevantno obrazloženje, pri čemu se u konkretnom slučaju ne može govoriti o kršenju principa ne bis in idem jer se radi o procesnopravnom pitanju na koje se to načelo ne može primijeniti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2091/17 od 16. februara 2018. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tačke 37–46). Ustavni sud je u citiranoj odluci, takođe, zaključio da, na osnovu člana 64 stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, prestaje pravno dejstvo Odluke o privremenoj mjeri broj AP 2091/17 od 6. jula 2017. godine.

4. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i „Pavgord“ d.o.o. Foča zatraženo je 24. decembra 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.

5. Okružni sud, Osnovni sud i punomoćnik „Pavgorda“ d.o.o. Foča su dostavili odgovor na apelaciju u periodu od 22. do 27. decembra 2021. godine.

6. Na osnovu odredbe člana 23 Pravila Ustavnog suda i Zaključka broj SU-02-1056/21 od 16. decembra 2021. godine, odgovori na apelaciju broj AP 3553/21 dostavljeni su apelantkinjinim punomoćnicima 18. januara 2022. godine.

7. Apelantkinjin zastupnik je izjašnjenje na odgovore na apelaciju dostavio 27. januara 2022. godine.

III.Činjenično stanje

8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

9. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj 83 0 Ip 029383 15 Ip od 12. aprila 2017. godine dozvoljeno je predloženo izvršenje novog tražioca izvršenja „Pavgord“ d.o.o. Foča (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) protiv apelantkinje kao izvršenika pljenidbom novčanih sredstava sa apelantkinjinih bankovnih računa.

10. Osnovni sud je Rješenjem broj 83 0 Ip 029383 16 Ip od 24. aprila 2018. godine odbio kao neosnovan apelantkinjin prigovor izjavljen na rješenje o izvršenju Osnovnog suda od 12. aprila 2017. godine u odnosu na iznos potraživanja od 122.630.541,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i u tom dijelu rješenje je u cijelosti održano na snazi. Nadalje je rješenjem (stav II) apelantkinja obavezana da tražiocu izvršenja na ime glavnog duga isplati iznos od 122.630.541,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 30. jula 2013. godine kao danom podnošenja prijedloga za izvršenje. Osim toga, rješenjem je utvrđeno (stav III) da se izvršni postupak obustavlja u odnosu na potraživanja tražioca izvršenja („Pavgord“) preko navedenog iznosa glavnog duga do iznosa od 154.260.617,79 KM, te se u odnosu na taj dio potraživanja ukidaju sve sprovedene izvršne radnje.

11. Osnovni sud je naveo da apelantkinja osporava rješenje o izvršenju suda od 12. aprila 2017. godine jer u izreci i obrazloženju pobijanog rješenja nisu označene izvršne ili vjerodostojne isprave na osnovu kojih se određuje izvršenje, zatim nije označen iznos potraživanja. Naime, apelantkinja je istakla da ni raniji, a ni novi tražilac izvršenja nisu sudu dostavili novi prijedlog za izvršenje, niti su uredili stari prijedlog za izvršenje. Takođe, smatra nespornim da je između ranijeg tražioca izvršenja i sadašnjeg („Pavgord“) 20. novembra 2014. godine zaključen ugovor o kupoprodaji kojim je ranije tražilac izvršenja (Ukio banka) ustupio novom tražiocu izvršenja dio potraživanja prema izvršeniku u iznosu od 122.180.460,40 KM, a da su nakon toga zaključili ugovor o prenosu, a potom 15. januara 2015. godine i Ugovor o prenosu kolaterala broj OPU-148/15.

12. Osnovni sud je, cijeneći izvedene dokaze, utvrdio da je u predmetnoj pravnoj stvari postupak pokrenut i zasniva se na potvrdama o registraciji zaloga. U vezi s tim je ukazao da, u skladu sa čl. 26 stav 1 i čl. 21 Okvirnog zakona o zalozima BiH (u daljnjem tekstu: OZZ), potvrda o registraciji zaloga predstavlja izvršni naslov, odnosno potvrda o registru zaloga je javna isprava u pogledu činjenica koje su u njoj sadržane. Takođe je naveo da je članom 2 Pravilnika o zalozima BiH (u daljnjem tekstu: Pravilnik o zalozima) propisano da je založni povjerilac lice koje je u registraciji zaloga označeno kao založni povjerilac. Stoga, kako u spisu predmeta postoje potvrde o zalozima izdate od Ministarstva pravde BiH, Registra zaloga, Osnovni sud je odbio kao neosnovane apelantkinjine navode da se u navedenoj pravnoj stvari ne zna na osnovu čega je izvršni postupak pokrenut, da li na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave. Takođe, Osnovni sud je istakao da nije prihvatljiv ni jedan od navoda u dijelu apelantkinjinih prigovora na rješenje o izvršenju naslovljen kao „prigovor opšteg karaktera“. Apelantkinjine navode u ovom dijelu (da rješenje o izvršenju ne sadrži sve elemente koji su propisani članom 39 stav 1 ZIP-a, da nije označen iznos potraživanja) Osnovni sud je odbio kao neosnovane iz razloga što je apelantkinji, što je i sama navela u prigovoru, uz rješenje o izvršenju dostavljen i prijedlog za izvršenje, kao i pored nesporne činjenice da su banke postupale po rješenju o izvršenju suda i blokirale apelantkinjine transakcijske i devizne račune, što sve, prema ocjeni Osnovnog suda, ukazuje na činjenicu da rješenje o izvršenju nije imalo manjkavosti u smislu navoda iz apelantkinjinih prigovora. U odnosu na navode iz apelantkinjinog prigovora koji se odnose na visinu potraživanja, Osnovni sud je odlučio kao u izreci rješenja jer je kao nesporno utvrđeno, posebno cijeneći nalaz vještaka finansijske struke Predraga Dragičevića od 3. jula 2017. godine, da je novi tražilac izvršenja („Pavgord“ d.o.o. Foča) od ranijeg tražioca izvršenja otkupio dio potraživanja u iznosu od 122.180.460,40 KM. Iz navedenog slijedi da nije otkupljen cjelokupan iznos potraživanja od 154.260.617,79 KM, na osnovu čega je Osnovni sud primjenom odredbe člana 38 st. 1 i 2 ZIP-a obustavio izvršni postupak u odnosu na iznos potraživanja iz stava III izreke rješenja.

Osporeno rješenje

13. Okružni sud je Rješenjem broj 83 0 Ip 029383 18 Pž 2 od 14. jula 2021. godine odbio kao neosnovanu apelantkinjinu žalbu i potvrdio rješenje Osnovnog suda od 24. aprila 2018. godine. Istim rješenjem je odbijen kao neosnovan apelantkinjin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

14. Okružni sud je istakao da je u konkretnoj pravnoj stvari izvršni postupak pokrenut i da se zasniva na potvrdama o registraciji zaloga od 10. decembra 2012. godine i potvrdama o registraciji od 7. decembra 2012. godine, koje su izdate od Ministarstva pravde BiH, Registar zaloga. Prema ocjeni Okružnog suda, navedene potvrde predstavljaju izvršni naslov u skladu sa članom 26 stav 1 OZZ-a, a u skladu sa čl. 23 stav 1 i 4 ZIP-a, koji propisuje da je izvršna isprava i druga isprava koja je zakonom određena kao izvršna isprava. Pored toga, članom 21 stav 1 OZZ-a propisano je da se postojanje i sadržaj bilo kojeg podatka koji se nalazi u Registru zaloga može dokazivati isključivo odgovarajućim izvodom izdatim od Registra zaloga. Stavom 2 istog člana je propisano da se dokument koji ukazuje na to da je izdat od Registra zaloga u formi propisanoj Pravilnikom o zalozima smatra izdatim od Registra zaloga i da ima dokaznu snagu javne isprave u pogledu činjenica koje su u njemu sadržane, ukoliko se ne dokaže suprotno. S obzirom na to, Okružni sud je ocijenio neosnovanim žalbene navode kojima se osporava svojstvo izvršnog naslova navedenim potvrdama. Pored toga je obrazloženo da u skladu s načelom strogog formalnog legaliteta izvršni sud nije nadležan da ispituje pravilnost i zakonitost izvršne isprave, nego da postupa po zahtjevu tražioca izvršenja ukoliko su ispunjeni zakonom propisani uslovi kako bi tražilac izvršenja naplatio svoje potraživanje. Prema tome, Okružni sud smatra da su apelantkinjini žalbeni navodi kojima se osporava pravilnost i zakonitost navedenih izvršnih isprava bez uticaja na tok ovog izvršnog postupka, pa ih ovaj sud odbija kao neosnovane bez posebnog raspravljanja o njima.

15. Okružni sud je takođe ocijenio neosnovanim apelantkinjine žalbene navode kojim osporava rješenje prvostepenog suda od 12. aprila 2017. godine navodima da u izreci rješenja o izvršenju nisu označene izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu kojih se određuje izvršenje, kao ni iznos potraživanja koje se ostvaruje u ovom izvršnom postupku, suprotno članu 39 stav 1 ZIP-a. Međutim, prema stavu tog suda, prijedlog za izvršenje čini sastavni dio rješenja o izvršenju, čemu u prilog govori i odredba člana 39 stav 4 ZIP-a, kojom je propisana mogućnost izdavanja rješenja o izvršenju stavljanjem pečata na prijedlog za izvršenje. Iz ove odredbe se i vidi cilj propisivanja i određivanja sadržaja prijedloga za izvršenje iz člana 36 stav 1 ZIP-a. S obzirom na to, Okružni sud je ocijenio da, suprotno žalbenim navodima, prijedlog za izvršenje sadrži naznačenje izvršne isprave, kao i potraživanja čije se ostvarenje traži, u skladu s kojim je i doneseno rješenje o izvršenju od 12. aprila 2017. godine. Obrazloženo je da je u konkretnoj pravnoj stvari izvršni postupak pokrenut na osnovu potvrda o registraciji kao izvršnih naslova, kao i da su u konkretnom slučaju navedene isprave donesene od Ministarstva pravde BiH kao ovlašćenog subjekta u smislu OZZ-a, na način propisan tim zakonom koji jasno propisuje uslove za nastanak zaloge u Registru zaloga i postupak pokretanja prinudnog izvršenja iz registrovanih zaloga. Nadalje je ukazano na sadržaj odredbi čl. 2, 3 i 4 stav 1 OZZ-a, te obrazloženo da su shodno navedenim odredbama, prema ocjeni Okružnog suda, prava koja je tražilac izvršenja stekao potvrdama o registraciji kao izvršnim naslovima u konkretnom slučaju u svemu u skladu s odredbama OZZ-a i Pravilnika o zalozima, pa su apelantkinjini žalbeni navodi da je izvršenje na predloženim sredstvima protivno navedenom zakonu odbijeni kao neosnovani.

Dodatne napomene

16. Iz dokumentacije dostavljene uz apelaciju proizlazi da je Osnovni sud Rješenjem broj 83 Ip 029383 18 Ip 2 od 2. septembra 2021. godine, odlučujući o prijedlogu tražioca izvršenja o promjeni predmeta i sredstava izvršenja, utvrdio da se mijenja rješenje od 12. aprila 2017. godine tako da se umjesto zapljene apelantkinjinih novčanih sredstava od 122.630.541,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, izvršenje ima sprovesti na pokretnim stvarima apelantkinje kao izvršenika koje su predmet zaloge po ugovoru o zalozi pokretnih stvari od 7. decembra 2012. godine, oduzimanjem predmeta osiguranja, prodajom ili predajom predmeta osiguranja založnom povjeriocu, odnosno tražiocu izvršenja s ciljem prodaje osiguranja. U ostalom dijelu rješenje ostaje nepromijenjeno.

17. Osnovni sud je naveo da je tražilac izvršenja podneskom od 20. avgusta 2021. godine predložio nastavak izvršnog postupka procjenom vrijednosti nepokretnosti i njihovom prodajom, kao i zapljenom i prodajom apelantkinjinih pokretnih stvari. Ukazano je da tražilac izvršenja ne traži da se izvršni postupak nastavi blokadom apelantkinjinih računa budući da nema interes da na bilo koji način narušava apelantkinjino redovno funkcionisanje. Prema tome, kako je podneskom od 20. avgusta 2021. godine tražilac izvršenja predložio da sud postupi u skladu s navedenom odredbom člana 26 OZZ-a, kojom je između ostalog propisano da je izvršenje u skladu s navedenom zakonskom odredbom moguće samo ukoliko založni povjerilac dostavi izvršnom sudu ugovor o zalogu i potvrdu o registraciji, koja predstavlja izvršni naslov, to je Osnovni sud primjenom odredbe člana 39 stav 1 ZIP-a, a u vezi sa članom 8 stav 3 citiranog zakona i u vezi sa članom 26 OZZ-a odlučio kao u izreci presude.

18. Zaključkom Osnovnog suda broj 83 0 Ip 029383 18 Ip 2 od 2. septembra 2021. godine tražilac izvršenja i apelantkinja su obaviješteni da će se 3. septembra 2021. godine u 11.00 sati održati ročište na licu mjesta na apelantkinjinoj adresi radi sprovođenja izvršne radnje oduzimanja predmeta osiguranja ili predajom predmeta osiguranja založnom povjeriocu, odnosno tražiocu izvršenja s ciljem prodaje osiguranja, te da će izvršenje sprovesti službeno lice suda (sudski izvršilac). Takođe, sudskom izvršiocu je naloženo da navedenog dana izvrši zapljenu i oduzimanje predmeta osiguranja koje je opisano u ugovoru o zalozi pokretnih stvari od 7. decembra 2012. godine, precizirano u stavu IV prijedloga za izvršenje, ili preda predmet osiguranja založnom povjeriocu, odnosno tražiocu izvršenja, kao i da će ročištu prisustvovati Sudska policija Okružnog suda. Osim navedenog, stranke su upozorene da sud može, u smislu člana 17 stav 1 ZIP-a kazniti svako lice koje bude ometalo sprovođenje izvršne radnje.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

19. Apelantkinja smatra da joj je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. Kršenje navedenih prava apelantkinja vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Naime, ona smatra da rješenje o izvršenju nema nikakvo uporište u OZZ-u jer da bi određena stvar mogla biti predmet zaloge u skladu s tim zakonom trebaju biti ispunjeni kumulativni uslovi, a to je da je riječ o pokretnoj stvari i individualno određenoj stvari. Iz navedenog slijedi da se založno pravo može isključivo zasnovati na pokretnim stvarima, a nikako na nepokretnostima, osnivačkom udjelu, a pogotovo ne na novčanim sredstvima. Naime, apelantkinja smatra da potvrde o registraciji zaloga nisu isprave koje mogu biti podobne za izvršenje na nepokretnostima, udjelima i novčanim sredstvima. Apelantkinja, dalje, osporava rješenje o izvršenju jer, kako navodi, u izreci rješenja nije označena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se određuje izvršenje, kao ni iznos potraživanja koji se ostvaruje u predmetnom izvršnom postupku. Takođe, ističe da isprave koje se odnose na zasnivanje založnog prava na nepokretnostima koje nisu notarski obrađene su ništave. Takođe, smatra da tokom postupka nije provedeno bilo kakvo vještačenje na okolnost visine potraživanja, na osnovu čega bi se moglo zaključiti koji je to iznos apelantkinja dužna da isplati tražiocu izvršenja. Dalje ukazuje da je nametnuta obaveza dovela apelantkinju na „rub egzistencije, koju ne bi mogla isplatiti ni za narednih 25 godina, čak ni u situaciji da ne postoji obligacionopravni odnos između tražioca izvršenja i apelantkinje“, zbog čega joj je, kako ističe, povrijeđeno i pravo na imovinu.

b) Odgovor na apelaciju

20. Okružni sud je u iscrpnom odgovoru na apelaciju naveo da u cijelosti ostaje pri razlozima koje je dao u osporenom rješenju, a na koje povrede se apelantkinja poziva u svojoj apelaciji. Stoga predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

21. Osnovni sud je takođe u iscrpnom odgovoru na apelaciju hronološki opisao tok postupka, te se detaljno osvrnuo i na ključne apelacione prigovore koje je ocijenio neosnovanim.

22. Tražilac izvršenja („Pavgord“) u iscrpnom odgovoru potkrijepljenim brojnim dokumentima izrazio je svoje neslaganje s apelacionim prigovorima ocijenivši ih potpuno neosnovanim. U vezi s tim je u odgovoru kao prvo izrazio sumnju u dopustivost apelacije. Predloženo je da se u konkretnom slučaju hitno odluči, i to odbacivanjem apelacije kao nedopuštene, odnosno prima facie neosnovane.

Apelantkinjino izjašnjenje na odgovore na apelaciju

23. U izjašnjenju na odgovore na apelaciju apelantkinjin punomoćnik „smatra da su predmetni odgovori izneseni samo zbog poštovanja forme, dok o suštini nema nikakvog govora“. Uz izjašnjenje na odgovore na apelaciju apelantkinjin punomoćnik je dostavio Presudu Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci broj 570 Ps 122356 17 Ps od 5. februara 2021. godine (kojim je utvrđeno da su ništavi ugovori o zalozi na opštoj imovini, na pokretnim stvarima i na udjelima, te je naloženo Ministarstvu pravde da izvrši brisanje upisane registracije u Registru zaloga) i Presudu Višeg privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ps 122356 21 Pž 2 od 15. decembra 2021. godine (kojom je potvrđena prvostepena presuda), donesene u parničnom postupku apelantkinje kao tužioca protiv tuženih „Pavgord“ d.o.o. Foča i Ukio banke radi utvrđenja ništavosti ugovora o zalogu i brisanja registracije zaloga, sa molbom da Ustavni sud u okviru predmetne apelacije (AP 3553/21) razmotri i navedene presude.

V.Relevantni propisi

24. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) relevantne odredbe glase:

Izvršna isprava Član 23. st. 1 tačka 4.

(1) Izvršne isprave su:

4) druga isprava koja je zakonom određena kao izvršna isprava.

Prelaz potraživanja ili obaveze Član 30. stav (1) (1)Izvršenje se određuje i na prijedlog i u korist lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao tražilac izvršenja ako ono javnom ili ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je potraživanje na njega preneseno ili da je na njega na drugi način prešlo. Ako se prenos ne može dokazati na taj način, stranke svoja prava vezana za prenos potraživanja mogu dokazivati samo u parničnom postupku.

Prijedlog za izvršenje Član 36. stav 1.

(1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba sprovesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za sprovođenje izvršenja.

Rješenje o izvršenju Član 39. st. (1) i st. (4) (1) U rješenju o izvršenju moraju biti naznačeni izvršna, odnosno vjerodostojna isprava na osnovu koje se izvršenje određuje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje koje se ostvaruje, sredstvo i predmet izvršenja, te drugi podaci potrebni za sprovođenje izvršenja.

(4) Rješenje o izvršenju ne mora biti obrazloženo i može se izdati stavljanjem pečata na prijedlog za izvršenje.

25. U Okvirnom zakonu o zalozima („Službeni glasnik BiH“ br. 28/04 i 54/04) relevantne odredbe glase:

3. Predmet zaloga Član 3.

Zalog se može zasnovati na stvari u vlasništvu založnog dužnika kao i na stvari na kojoj će on steći pravo vlasništva tek nakon zaključenja ugovora o zalogu.

Zalog može osiguravati jednu ili više postojećih ili budućih novčanih obaveza.

Obaveza može biti obaveza založnog dužnika ili drugog lica.

II - PRAVA I OBAVEZE ZALOŽNOG POVJERIOCA I ZALOŽNOG DUŽNIKA

1. Nastanak zaloga Član 4.

Zalog je nastao ispunjenjem sljedeća četiri uslova, bez obzira kojim su redom ispunjeni:

a) u Registru zaloga postoji registracija koja se odnosi na taj zalog;

b) lica koja su označena kao založni dužnik i založni povjerilac u registraciji iz tačke a) ovog stava zaključila su ugovor o zalogu;

c) lice označeno kao založni dužnik u registraciji iz tačke a) ovog stava je vlasnik stvari koja je ugovorom o zalogu iz tačke b) ovog stava određena kao osiguranje; i

d) da je lice označeno kao založni povjerilac u registraciji iz tačke a) ovog stava, odnosno neko drugo lice u skladu s ugovorom o zalogu iz tačke b) ovog stava ili s njim povezanim ugovorom, dalo ili je obavezno dati kredit licu označenom kao založni dužnik u registraciji iz tačke a) ovog stava ili trećem licu.

Uslov iz stava 1. tačke c) ovog člana također je ispunjen ako je po ugovoru kojim nastaje posebno vlasničko pravo na stvari ovo lice kupac, zakupac, ustupilac potraživanja, odnosno komisionar.

6. Dokazivanje podataka koji se nalaze u Registru zaloga Član 21.

Postojanje i sadržaj bilo kog podatka koji se nalazi u Registru zaloga može se dokazivati isključivo odgovarajućim izvodom izdatim od strane Registra zaloga.

Dokument koji ukazuje na to da je izdat od strane Registra zaloga u formi propisanoj Pravilnikom o zalozima smatra se izdatim od strane Registra zaloga i ima karakter i dokaznu snagu javne isprave u pogledu činjenica koje su u njemu sadržane ukoliko se ne dokaže suprotno.

Član 26. stav (1) Postupak izvršenja pokreće se na zahtjev založnog povjerioca nakon što založni dužnik povrijedi obaveze iz ugovora o zalogu. Izvršenje u skladu s odredbama ovog poglavlja moguće je samo ukoliko založni povjerilac dostavi izvršnom sudu ugovor o zalogu i Potvrdu o registraciji.

Navedena Potvrda o registraciji je izvršni naslov.

26. Pravilnik o zalozima („Službeni glasnik BiH“ broj 53/04) u relevantnom dijelu glasi:

Definicije Član 2.

Pojedini izrazi upotrijebljeni u Pravilniku imaju slijedeća značenja Založni povjerilac- znači lice koje je u registraciji označeno kao založni povjerilac. Lice koje se u registraciji pojavljuje kao založni povjerilac može biti imalac sljedećih prava: zaloga, posebnog vlasničkog prava, srodnog prava, stranog prava ili ranije stečenog prava u skladu sa definicijom ovih termina iz Zakona.

27. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03,85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase:

Član 147.

Sud može, na prijedlog stranke, odrediti izvođenje dokaza vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja određene činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

VI.Dopustivost

28. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

29. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

30. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 83 0 Ip 029383 18 Pž 2 od 14. jula 2021. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantkinja je primila 18. avgusta 2021. godine, a apelacija je podnesena 18. oktobra 2021. godine (ponedjeljak), tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija, zbog pitanja koja se njome pokreću, ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

32. Apelantkinja predmetnom apelacijom tvrdi da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

33. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

34. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

35. Apelantkinjini navodi o kršenju prava na pravično suđenje u suštini se zasnivaju na tvrdnjama da se osporeno rješenje zasniva na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, te proizvoljnoj primijenjeni materijalnog prava.

36. Razmatrajući apelantkinjine tvrdnje, Ustavni sud prvenstveno ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituisati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, uopšteno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

37. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise, kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelantkinja problematizuje, ispitati da li je tokom parničnog postupka došlo do proizvoljnog postupanja redovnih sudova.

38. U pogledu apelantkinjinih tvrdnji da su ništave isprave koje se odnose na zasnivanje založnog prava na nepokretnostima koje nisu notarski obrađene, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud jasno ukazao da u skladu s načelom strogog formalnog legaliteta izvršni sud nije nadležan da ispituje pravilnost i zakonitost izvršne isprave, nego da postupa po zahtjevu tražioca izvršenja ukoliko su ispunjeni zakonom propisani uslovi kako bi tražilac izvršenja naplatio svoje potraživanje. Ustavni sud, takođe, smatra da je sud dao jasno i argumentovano obrazloženje primjenom odredbe čl. 21, čl. 23 st. 1 i st. 4 i čl. 26 stav 1 OZZ-a, da u spisu predmeta postoje isprave iz kojih proizlazi da je u predmetnoj pravnoj stvari postupak pokrenut i da se zasniva na potvrdama o registraciji zaloga, koje isprave predstavljaju izvršni naslov jer su izdate od Ministarstva pravde BiH, Registra zaloga, sa izvršenom promjenom registracije. U vezi s tim je ukazao da je u registru zaloga izvršeno brisanje dotadašnjeg založnog povjerioca (AB „Ukio Bankas Kaunas – Litvanija) i upisan novi založni povjerilac („Pavgord“ d.o.o. Foča) pa potvrda o registru zaloga predstavlja javnu ispravu u pogledu činjenica koje su u njoj sadržane, s obzirom na činjenicu da je Registar zaloga sačinjen u formi propisanoj Pravilnikom o zalozima. Stoga, kako prema obrazloženju Okružnog suda u spisu predmeta postoje dokumenti izdati od Registra zaloga, čiji sadržaj bilo kojeg podatka se može dokazati odgovarajućim izvodom Registra zaloga, takav dokument ima dokaznu snagu javne isprave u pogledu činjenica koje su u tom dokumentu sadržane. Dovodeći u vezu dato obrazloženje Okružnog suda sa apelantkinjinim navodima, Ustavni sud smatra neosnovanim njene navode da se u predmetnom slučaju radi o ništavim ispravama jer nisu notarski obrađene, na osnovu kojih je nezakonito zasnovano založno pravo na apelantkinjinim nepokretnostima, te ne nalazi proizvoljnost u stavu Okružnog suda da potvrde o registraciji zaloga u smislu citiranih odredbi OZZ-a predstavljaju izvršne i vjerodostojne isprave na osnovu kojih je predmetni postupak pokrenut.

39. Dovodeći u vezu navedene stavove s apelantkinjinim navodima da rješenje o izvršenju nema nikakvo uporište i da ne ispunjava uslove propisane odredbama člana 21 st. 1 i 2 OZZ-a, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud te apelantkinjine navode doveo u vezu sa čl. 39 stav 4 ZIP-a kojim je propisana mogućnost izdavanja rješenja o izvršenju stavljanjem pečata na prijedlog za izvršenje koji čini sastavni dio rješenja o izvršenju. U tom smislu, prema odredbi člana 36 stav 1 citiranog zakona, prijedlog za izvršenje mora da sadrži naznačenje izvršne isprave, kao i potraživanja čije se ostvarenje traži, koji uslovi su, kako to proizlazi iz obrazloženja osporene odluke, u okolnostima predmetnog slučaja zadovoljeni. Prema tome, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u primjeni odredbe člana 21 st. 1 i 2 OZZ-a, budući da su u ovoj fazi izvršnog postupka (koji se vodio po zahtjevu novog tražioca izvršenja) redovni sudovi utvrdili (prvo prvostepeni, a zatim i drugostepeni u osporenom rješenju) da su prava koja je novi tražilac izvršenja stekao potvrdama o registraciji zaloga kao izvršnim ispravama u svemu u skladu s navedenim odredbama OZZ-a i Pravilnikom o zalozi, a u vezi s navedenim odredbama ZIP-a. Stoga, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantkinjine navode da rješenje o izvršenju ne ispunjava kumulativne uslove propisane odredbama OZZ-a, a u vezi sa članom 36 st. 1 i 39 st. 1 ZIP-a.

40. Ustavni sud smatra neosnovanim apelantkinjine tvrdnje da tokom postupka nije provedeno bilo kakvo vještačenje na okolnost visine potraživanja, na osnovu čega bi se moglo zaključiti koji je to iznos apelantkinja dužna da isplati tražiocu izvršenja. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja prvostepenog rješenja proizlazi da je u predmetnom slučaju prvostepeni sud proveo vještačenje po vještaku ekonomsko-finansijske struke Predragu Dragičeviću primjenom odredbe člana 147 ZPP-a. Zadatak vještaka bio je, kako to proizlazi iz odluka redovnih sudova, da utvrdi iznos otkupljenih potraživanja po ugovoru koji je zaključen 20. novembra 2014. godine između ranijeg tražioca izvršenja (AB „Ukio Bankas Kaunas u stečaju), kao i da utvrdi da li je novi tražilac izvršenja („Pavgord“ d.o.o. Foča) od ranijeg tražioca izvršenja otkupio dio potraživanja u iznosu od 122.180.460,40 KM, i da utvrdi da li je otkupljen cjelokupan iznos potraživanja u iznosu od 154.260.617,79 KM, što ujedno, kako to proizlazi iz izvedenih dokaza, predstavlja potraživanje novog tražioca izvršenja od apelantkinje. Prvostepeni sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan, objektivan i dat u skladu s pravilima struke i nauke, koji je u cijelosti prihvaćen od Okružnog suda, te koji je ocijenio neosnovanim apelantkinjine navode da u okolnostima predmetnog slučaja nije provedeno bilo kakvo vještačenje na okolnost visine potraživanja. Stoga, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je Okružni sud u okolnostima konkretnog predmeta na utvrđeno činjenično stanje proizvoljno primijenio pravo, posebno ne na način da bi svojim zaključcima zamijenio zaključke tog suda u ovom pogledu. Prema tome, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne mogu prihvatiti apelantkinjini navodi o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni prava, te stoga smatra neosnovanim apelantkinjine navode o povredi prava na pravično suđenje.

41. Konačno, vezano za apelantkinjino izjašnjenje na odgovore na apelaciju, Ustavni sud ukazuje da je presuda Okružnog privrednog suda, koja je donesena po apelantkinjinoj tužbi protiv starog i novog tražioca izvršenja (kojom je utvrđeno da su ništavi ugovori o zalozi na opštoj imovini, na pokretnim stvarima i na udjelima, te je naloženo Ministarstvu pravde da izvrši brisanje registracije upisane u Registru zaloga, a koji su bili osnov za pokretanje predmetnog izvršnog postupka), postala pravosnažna donošenjem presude Višeg privrednog suda (15. decembra 2021. godine), dakle nakon donošenja rješenja Okružnog suda (14. jula 2021. godine) koje je osporeno ovom apelacijom. Stoga, redovni sudovi u predmetnom izvršnom postupku nisu ni mogli cijeniti navedene presude jer su u vrijeme donošenja rješenja o izvršenju egzistirali zalozi koji su bili upisani u Registar zaloga. S obzirom na to, nema uslova da Ustavni sud u okviru ovog predmeta (AP 3553/21) razmotri navedene presude. Suprotnim postupanjem Ustavni sud bi uzurpirao nadležnost redovnih sudova. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelantkinja, u smislu relevantnih odredbi ZIP-a, u predmetnom izvršnom postupku, zavisno od njegove faze, može koristiti dostupna pravna sredstva (izjaviti prigovor ili podnijeti prijedlog za protivizvršenje).

42. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da osporenom odlukom nije prekršeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

43. U odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se apelantkinjini navodi o kršenju navedenog prava zasnivaju na istim navodima koje je istakla u vezi s pravom na pravično suđenje, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, te okolnost da u dokumentima predočenim Ustavnom sudu nema bilo kakve naznake povrede tog prava, Ustavni sud smatra da su apelantkinjini navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, neosnovani. VIII.Zaključak

44. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je Okružni sud prilikom donošenja osporenog rješenja dao jasno i argumentovano obrazloženje u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja i primjene prava (odredbi ZIP-a i OZZ-a), a koji zaključci se ne čine proizvoljnim u segmentima na koje je apelantkinja ukazivala.

45. Takođe, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja ni prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer apelantkinja kršenje tog prava vezuje za utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog prava, a Ustavni sud je već zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

46. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3553/21 ("ALUMINA" d.o.o., Zvornik) | Sudska praksa | Aktio