Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4086/21 (S. S. i M. P.)
Odluka donesena 23. 02. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Ponavljanje postupka
- Vanparnični postupak
- Izvršni postupak
- Apelacija preuranjena
- Pravično suđenje - razuman rok
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o vanparničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova · čl. 3
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopunama Zakona o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopuni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Zakon o zakupu stana
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-4086/21
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4086/21, rješavajući apelaciju Snežane Stefanović i Marice Priljeva, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1), stav (3) tačke h) i l) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija koju su podnijele Snežana Stefanović i Marica Priljeva.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 V 592028 17 Gž od 20. januara 2022. godine.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Snežani Stefanović i Marici Priljeva u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati ukupan iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijele Snežana Stefanović i Marica Priljeva zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 13904 21 Gvlž, te protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 139014 21 Gvl od 29.
septembra 2021. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijele Snežana Stefanović i Marica Priljeva zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 I 763012 21 Gži, te protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 763012 19 I od 9. jula 2019. godine u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijele Snežana Stefanović i Marica Priljeva protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-DN-21-026 697 od 9. novembra 2021.
godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 763012 19 I od 9. jula 2019. godine u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1.
Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zato što je preuranjena.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijele Snežana Stefanović i Marica Priljeva protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 V 592028 17 Gž od 20. januara 2022.
godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 V 592028 16 V od 24. novembra 2016. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Snežana Stefanović i Marica Priljeva (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Zrenjanina, koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijele su 3. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-DN-21-026 697 od 9. novembra 2021. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 139014 21 Gvl od 29. septembra 2021. godine, Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 763012 19 I od 29. maja 2019. godine, Rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 763012 19 I od 9. jula 2019. godine i Rješenja Općinskog suda broj 65 0 V 592028 16 V od 24. novembra 2016. godine, te zbog dužine trajanja postupaka koji su se u trenutku podnošenja apelacije vodili pred Kantonalnim sudom u predmetima br. 65 0 I 763012 21 Gži, 65 0 P 13904 21 Gvlž i 65 0 V 592028 17 Gž. Također, apelantice su podnijele zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio provođenje Rješenja o izvršenju broj 65 0 I 763012 19 I od 29. maja 2019. godine.
2. Apelantice su podneskom od 7. februara 2022. godine obavijestile Ustavni sud da je Kantonalni sud Rješenjem broj 65 0 V 592028 17 Gž od 20. januara 2022. godine odlučio o njihovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja od 24. novembra 2016. godine, te su dopunile apelaciju tako što su osporile i Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 V 592028 17 Gž od 20. januara 2022. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 7. decembra 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju, te je 20. januara 2022. godine od Kantonalnog suda zatraženo da dostavi informacije o statusu predmeta br. 65 0 I 763012 21 Gži, 65 0 P 13904 21 Gvlž i 65 0 V 592028 17 Gž.
4. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 17. decembra 2021. godine, kao i neke tražene informacije.
5. Općinski sud je odgovore na apelaciju dostavio 20, 24. i 27. decembra 2021. godine.
6. Odgovori na apelaciju su 24. i 28. decembra 2021. godine dostavljeni punomoćnici apelantica na izjašnjenje, koja je 29. decembra 2021. godine dostavila izjašnjenje. III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
8. Apelantice su suvlasnice stana u Sarajevu na kojem postoji stanarsko pravo. Vodile su sudske postupke protiv nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu (Ž. I.) radi plaćanja naknade za korištenje, kao i druge postupke u vezi s tim, koji su osporeni predmetnom apelacijom. U međuvremenu Ž. I. je podnio prijedlog Općinskom sudu da mu se dozvoli polaganje novca u sudski depozit na ime zaštićene zakupnine do okončanja parničnog postupka koji su protiv njega pokrenule apelantice, te je pokrenuo izvršni postupak protiv apelantica radi naplate sudskih troškova koji su mu dosuđeni, koji postupci su također osporeni predmetnom apelacijom.
Činjenice u predmetu broj 65 0 P 139014 21 Gvl
9. Općinski sud je Presudom broj 65 0 P 139014 14 P 2 od 1. jula 2016. godine odbio u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantica da se obaveže tuženi (Ž. I.) da apelanticama isplati naknadu za korištenje trosobnog stana u suvlasništvu apelantica sa po ½ na način detaljno naveden u izreci. Primio je na znanje povlačenje tužbe u odnosu na D. I., te je obavezao apelantice da tuženom naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 6.372,90 KM.
10. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 P 139014 16 GŽ 2 od 19. maja 2018. godine djelimično uvažio žalbu apelantica izjavljenu protiv prvostepene presude od 1. jula 2016. godine tako što je utvrdio da je prvostepeni sud prekoračio tužbeni zahtjev i odbio i onaj dio zahtjeva o kojem nije raspravljao i odlučivao zbog preinačenja u fazi glavne rasprave, što predstavlja povredu člana 2. stav 1. ZPP-a na štetu apelantica, koje taj zahtjev više ne bi mogle isticati zbog presuđenja i preinačio prvostepenu presudu tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantica o kojem je raspravljano i odlučivano na način detaljno naveden u izreci presude.
11. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 P 139014 21 Gvl od 29. septembra 2021. godine odbio kao neosnovan prijedlog apelantica za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Kantonalnog suda od 19. maja 2018. godine.
12. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo, između ostalog, da prijedlog za ponavljanje postupka nije osnovan jer apelantice predlažu ponavljanje postupka iz razloga koji su predviđeni članom 255. tačke 1, 2. i 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). U tom pogledu je naveo da uvidom u prvostepeni spis tog suda u kojem se odlučivalo po žalbi apelantica na prvostepenu presudu nije utvrdio da je došlo do nezakonitog postupanja suda koji bi apelantice onemogućio u raspravljanju. Naime, Kantonalni sud je naveo da su apelantice bile uredno pozvane, te da je na ročištima prisustvovao njihov punomoćnik kojem su uručene sve odluke sudova. Kantonalni sud je naveo da je o troškovima parničnog postupka pravosnažno odlučeno drugostepenom presudom, pa se takva odluka ne može pobijati prijedlogom za ponavljanje postupka. Također, Kantonalni sud je naveo da razloge koji se odnose na član 255. tačka 4. ZPP-a apelantice nisu obrazložile niti dokazale, zbog čega se taj sud na njih nije ni osvrtao. S obzirom na to da ne postoje razlozi za ponavljanje postupka iz člana 255. stav 1. tačke 1, 2. i 4. ZPP-a, Kantonalni sud je donio odluku kao u dispozitivu rješenja.
13. Apelantice su 14. oktobra 2021. godine izjavile žalbu protiv rješenja Kantonalnog suda od 29. septembra 2021. godine, te je spis dostavljen Kantonalnom sudu radi odlučivanja u drugom stepenu.
14. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku.
Činjenice u predmetu broj 65 0 V 592028 16 V
15. U međuvremenu, predlagač (Ž. I.) podnio je 16. augusta 2016. godine prijedlog Općinskom sudu da se dozvoli polaganje novca u sudski depozit na ime zaštićene zakupnine u iznosu i za periode kako je to detaljno navedeno u prijedlogu u korist apelantica kao protivnica predlagača.
16. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 V 592028 16 V (u uvodu rješenja naveden broj 65 0 V 534252 1592028 16 V) od 24. novembra 2016. godine dozvolio predlagaču polaganje novčanog iznosa na ime zaštićene zakupnine na depozitni račun tog suda u korist apelantica, te obavezao apelantice da predlagaču naknade troškove postupka, a kako je to sve detaljno navedeno u dispozitivu rješenja
17. Apelantice su 19. decembra 2016. godine izjavile žalbu protiv prvostepenog rješenja od 24. novembra 2016. godine, te je spis predmeta dostavljen Kantonalnom sudu 1. februara 2017. godine radi postupanja u drugom stepenu.
18. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 V 592028 17 Gž od 20. januara 2022. godine odbio kao neosnovanu žalbu apelantica izjavljenu protiv prvostepenog rješenja broj 65 0 V 534252 1592028 16 V (pravilan je broj predmeta 65 0 V 592028 16 V) od 24. novembra 2016. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.
19. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud utvrdio da su apelantice suvlasnice stana u Sarajevu na kojem predlagač ima stanarsko pravo, te da su ponudile predlagaču tekst ugovora o zakupu tog stana na potpis i zaključenje. Nadalje, utvrdio je da je predlagač insistirao na unošenju dvije dodatne odredbe u ugovor prije njegovog zaključenja (da se zaključuje na određeno vrijeme u smislu člana 8. stav 2. Zakona o zakupu stana i odredba o tome da će se ugovor smatrati raskinutim u slučaju proglašenja neustavnim Zakona o zakupu stana), ali da se apelantice nisu izjasnile na dopis predlagača kojima su pozvane na dodatno pregovaranje u vezi sa zaključenjem ugovora. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud zaključio da su obje ugovorne strane podjednako odgovorne za nezaključenje ugovora o zakupu zbog postupanja u postupku vođenja pregovora o zaključenju ugovora, te se ima primijeniti član 10. Zakona o zakupu stana u vezi sa članom 203. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku, pa je usvojio prijedlog predlagača. Kantonalni sud je naveo da se ne mogu prihvatiti navodi apelantica da je u konkretnom slučaju ugovor o zakupu zaključen. U tom pogledu je naveo da je ugovor o zakupu dvostrano obvezni ugovor, pa kada je potpisan samo od jedne ugovorne strane, kao što je u konkretnom slučaju, ne proizvodi pravne posljedice. Također je naveo da apelantice, nakon dostave primjedbi na prijedlog ugovora, nisu nastavile dodatno pregovaranje oko zaključenja ugovora o zakupu, pa nije došlo do zaključenja ugovora o zakupu. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio citirane zakonske odredbe kada je usvojio prijedlog za predaju u sudski depozit tzv. zaštićene zakupnine, pa je žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. U konačnici je naveo da su apelantice 16. juna 2021. godine dostavile tom sudu dopunu žalbe, ali kako je žalba izjavljena nakon proteka zakonom određenog roka za izjavljivanje žalbe na prvostepeno rješenje (15 dana), a apelantice prvostepeno rješenje primile 15. decembra 2016. godine, to ju je odbacio kao neblagovremenu, shodno članu 235. tačka 1. ZPP-a.
20. Iz stanja spisa proizlazi da je postupak okončan.
Činjenice u predmetu broj 65 0 I 763012 21 Gži
21. Tražilac izvršenja (Ž. I.) podnio je 30. aprila 2019. godine prijedlog za izvršenje protiv apelantica kao izvršenika na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda broj 65 0 P 139014 14 P 2 od 1. jula 2016. godine radi naplate troškova parničnog postupka, predlažući da se izvršenje provede na nekretnini apelantica, kako je to detaljno navedeno u prijedlogu.
22. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 763012 19 I od 29. maja 2019. godine odredio predloženo izvršenje tražioca izvršenja.
23. Apelantice su 5. juna 2019. godine izjavile prigovor protiv rješenja od 29. maja 2019. godine.
24. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 I 763012 19 I od 9. jula 2019. godine odbio kao neosnovan prigovor apelantica, te je rješenje od 29. maja 2019. godine u cijelosti održao na snazi.
25. Apelantice su 12. jula 2019. godine izjavile žalbu protiv rješenja od 9. jula 2019. godine.
26. Tražilac izvršenja je podneskom od 8. novembra 2019. godine urgirao da Općinski sud u Zemljišnoknjižnom uredu izvrši zabilježbu rješenja o izvršenju kako bi tražilac izvršenja mogao stupiti u izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom pod brojem 65 0 I 763010 19 I, u kojem postupku je izvršenje određeno prodajom nekretnina u vlasništvu apelantica.
27. Općinski sud je Zaključkom broj 65 0 I 763012 19 I od 8. oktobra 2021. godine odredio zabilježbu izvršenja na nekretnini apelantica. Navedeni zaključak je dostavljen Zemljišnoknjižnom uredu tog suda 8. novembra 2021. godine radi zabilježbe izvršenja na nekretnini apelantica.
28. Općinski sud, Zemljišnoknjižni ured, Rješenjem broj 065-0-DN-21-026 697 od 9. novembra 2021. godine dozvolio je u zemljišnoknjižnom ulošku zabilježbu izvršenja na nekretnini apelantica, kako je to detaljno navedeno u dispozitivu rješenja.
29. Apelantice su 16. novembra 2021. godine izjavile žalbu protiv rješenja od 9. novembra 2021. godine.
30. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
31. Apelantice smatraju da im je osporenim rješenjima Općinskog suda i Kantonalnog suda, te zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u žalbenim postupcima pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zbog čega traže naknadu nematerijalne štete. Apelantice navode da su 16. novembra 2021. godine izjavile žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj 650-90-DN21-026 697 od 9. novembra 2021. godine, da su 14. oktobra 2021. godine izjavile žalbu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 139014 21 Gvl od 29. septembra 2021. godine, da su 12. jula 2019. godine izjavile žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 763012 19 I od 9. jula 2019. godine, te da su 16. decembra 2016. godine izjavile žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 V 534252 1592028 16 V od 24. novembra 2016. godine, ali da o tim žalbama Kantonalni sud još nije odlučio. Apelantice su predložile da Ustavni sud poništi Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 763012 I od 29. maja 2019. godine, Rješenje Općinskog suda broj 65 0 I 763012 19 I od 9. jula 2019. godine, Rješenje Općinskog suda broj 065-0-DN-21-026 697 od 9. novembra 2021. godine, Rješenje Općinskog suda broj 65 0 V 592028 16 V od 24. novembra 2016. godine, Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 V 592028 17 Gž od 20. januara 2022. godine, te Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 P 139014 21 Gvl od 29. septembra 2021. godine. Apelantice navode da su dokazale da predlagač nije zaključio ugovor o zakupu koji su mu dostavile, potpisan od apelantica. Također su predložile da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi zabranio provođenje Rješenja o izvršenju broj 65 0 I 763012 19 I od 29. maja 2019. godine.
b) Odgovori na apelaciju
32. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da ostaje pri činjeničnim utvrđenjima i pravnoj argumentaciji koji su izneseni u Rješenju broj 65 0 P 139014 21 Gvl od 29. septembra 2021. godine, te ističe da tom odlukom nije došlo do povrede prava na koja se apelantice pozivaju u apelaciji. Kantonalni sud je u informacijama koje je dostavio Ustavnom sudu obavijestio Ustavni sud da još nije donio odluku po žalbi apelantica u predmetu broj 65 0 P 13904 21 Gvlž. Zatim je obavijestio Ustavni sud da je predmet broj 65 0 I 763012 19 I povodom žalbe apelantica od 12. jula 2019. godine dostavljen tom sud 8. novembra 2021. godine, da nosi poslovni broj 65 0 I 763012 21 Gži, te da nije donio odluku po žalbi apelantica jer navedeni predmet još nije na planu rješavanja starih predmeta. Također, Kantonalni sud je obavijestio Ustavni sud da je Rješenjem broj 65 0 V 592028 17 Gž od 20. januara 2022. godine odlučio o žalbi izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja od 24. novembra 2016. godine, te je u prilogu dostavio drugostepeno rješenje.
33. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnih postupaka navedenih u činjeničnom dijelu odluke, te istakao da je povodom žalbe apelantica od 16. novembra 2021. godine izjavljene protiv Rješenja tog suda broj 065-0-DN-21-026 697 od 9. novembra 2021. godine cio spis dostavljen Kantonalnom sudu 2. decembra 2021. godine, te je istakao da je u predmetu broj 65 0 V 592028 16 V po podnesenom prijedlogu predlagača postupao u razumnom roku.
34. Apelantice su u izjašnjenju na odgovore na apelaciju redovnih sudova navele da Kantonalni sud u svom odgovoru navodi neistine da nisu prekršena prava apelantica, te da Kantonalni sud i u rješenju od 29. septembra 2021. godine iznosi neistine da je o troškovima parničnog postupka pravosnažno odlučeno drugostepenom presudom. Apelantice navode da Kantonalni sud još uvijek nije donio odluku po žalbi od 19. decembra 2016. godine izjavljenoj protiv Rješenja broj 65 0 V592028 16 V od 13. decembra 2016. godine i po žalbi apelantica izjavljenoj protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 763012 19 I od 9. jula 2019. godine, zbog čega je povrijeđeno pravo apelantica na suđenje u razumnom roku.
V.Relevantni propisi
35. U Zakonu o zakupu stana („Službene novine Kantona Sarajevo“ broj 24/15) relevantne odredbe glase:
Član 8.
(Rok na koji se zaključuje ugovor o zakupu stana) (2) Ugovor o zakupu stana iz člana 3. tačka b) ovog Zakona zaključuje se na određeno vrijeme do dodjele zamjenskog stana u skladu sa članom 8. Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova ("Službene novine Federacije BiH", br. 28/05 i 2/08).
Član 10.
(Rok za zaključenje ugovora o zakupu stana) (1) Zakupodavac i zakupac su dužni zaključiti ugovor o zakupu stana u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog Zakona.
(2) Zakupac koji ne postupi u skladu sa obavezom iz stava (1) ovog člana smatra se nezakonitim korisnikom stana.
(3) Ukoliko zakupodavac na stanu iz člana 3. tačka a) i b) ovog Zakona ne postupi u skladu s obavezom iz stava (1) ovog člana, zakupac ima pravo da nastavi koristiti stan, a obavezu plaćanja zakupnine vrši putem sudskog depozita u iznosu zaštićene zakupnine i to najdalje do desetog u mjesecu za tekući mjesec za koji plaća zakupninu.
36. U Zakonu o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98, 39/04, 73/05 i 11/21) relevantne odredbe glase:
Član 2.
Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.
U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.
Član 203.
U sudski depozit mogu se predati novac, papiri od vrijednosti i druge isprave koje se mogu unovčiti, plemeniti metali, dragocjenosti i drugi predmeti izrađeni od plemenitog metala, kad je to zakonom ili drugim propisom predviđeno.
Sud je dužan da primi u depozit i druge predmete kad je zakonom određeno da dužnik može kod suda položiti za povjerioca stvar koju duguje.
37. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. st. (1), (4) i (5) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
38. U Zakonu o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
39. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
40. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost u odnosu na apelacione navode o povredi prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku u predmetu broj 65 0 I 763012 21 Gži i Rješenje broj 65 0 I 763012 19 I od 9. jula 2019. godine
41. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u ovom dijelu Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
42. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
43. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.
44. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelantice imaju svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
45. U konkretnom slučaju, apelantice se žale na nedonošenje odluke u razumnom roku, te osporavaju rješenje Općinskog suda kojim se odlučivalo o prigovoru apelantica izjavljenom protiv rješenja o izvršenju, u izvršnom postupku, koji se vodi po prijedlogu tražioca izvršenja protiv apelantica, na osnovu pravosnažnih i izvršnih presuda. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava i obaveze apelanata“, već da su ona utvrđena navedenim izvršnim ispravama, tj. presudama Općinskog suda i Kantonalnog suda na osnovu kojih je tražilac izvršenja pokrenuo predmetni izvršni postupak. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postupak koji je rezultirao osporenim rješenjem Kantonalnog suda ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
46. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava ili obaveze“ apelantica, već da su ona utvrđena navedenim izvršnim ispravama. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju predmetni izvršni postupak ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
47. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u pogledu navoda o povredi prava na imovinu i prava na djelotvoran pravni lijek u izvršnom postupku u predmetu broj 65 0 I 763012 21 Gži, te u odnosu na osporene odluke Općinskog suda, tj. Rješenje broj 065-0-DN-21-026 697 od 9. novembra 2021. godine i Rješenje broj 65 0 I 763012 19 I od 9. jula 2019. godine
48. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u ovom dijelu Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
49. Član 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(l) apelacija je preuranjena;
50. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
51. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku pred Kantonalnim sudom, tj. da su apelantice 16. novembra 2021. godine izjavile žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj 065- 0-DN-21-026 697 od 9. novembra 2021. godine. Također, apelantice su 12. jula 2019. godine izjavile žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 763012 19 I od 9. jula 2019. godine, te je, prema stanju spisa, postupak u toku pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja u drugom stepenu. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu preuranjena.
52. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu. Dopustivost u odnosu na apelacione navode o povredi prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu broj 65 0 P 139014 21 Gvl, te u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 P 139014 21 Gvl od 29. septembra 2021. godine
53. Ustavni sud ukazuje da iz apelacionih navoda proizlazi da apelantice smatraju da im je odlukom donesenom u postupku u kojem se odlučivalo o njihovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka, kao i zbog dužine trajanja tog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
54. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelantica. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uvjeta da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, Odluku Ustavnog suda broj AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanata, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
55. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantica iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uvjeti za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka, odnosno da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a time ni u navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
56. Imajući u vidu da su navodi apelantica o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi s pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
57. Nadalje, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantica iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantica o kršenju navedenog prava ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
58. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost apelacije u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 V 592028 17 Gž od 20. januara 2022. godine i Rješenje Općinskog suda broj 65 0 V 592028 16 V od 24. novembra 2016. godine
59. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u ovom dijelu Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
60. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
61. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantice pozivaju u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
62. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge u pogledu primjene relevantnih odredaba Zakona o zakupu stana i Zakona o vanparničnom postupku, u čemu Ustavni sud ne vidi bilo kakvu proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju Kantonalnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 1450/21 od 8. septembra 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantica u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvale, odnosno ništa što ukazuje da apelantice imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
63. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost apelacije u odnosu na apelacione navode o povredi prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu broj 65 0 V 592028 16 V
64. Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantice predmetnom apelacijom ukazuju na nerazumnu dužinu trajanja predmetnog postupka, odnosno nedonošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku koji je okončan nakon podnošenja apelacije, pa je u vrijeme podnošenja predmetna apelacija bila dopustiva u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
65. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
66. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
67. Apelantice smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na suđenje u razumnom roku
68. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
69. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Period koji se uzima u obzir
70. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantice u apelaciji ukazuju samo na dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, pa će u tom smislu u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 1. februara 2017. godine kao dana kada je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi apelantica izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja do donošenja drugostepene odluke 20. januara 2022. godine. Dakle, razmatrat će period koji je trajao četiri godine i 11 mjeseci.
Relevantni principi
71. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
72. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Analiza razumnosti trajanja postupka
73. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o vanparničnom postupku koji je pokrenuo predlagač radi polaganja novca u sudski depozit na ime zaštićene zakupnine u korist apelantica, a koji postupak po zakonu nije hitne prirode. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, kao i navode Kantonalnog suda iz odgovora na apelaciju, Ustavni sud smatra da eventualna složenost predmeta kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni dužine trajanja postupka nije utjecala na trajanje žalbenog postupka, te se stoga Ustavni sud neće posebno baviti tim pitanjem.
74. Analizirajući ponašanje apelantica, Ustavni sud zapaža da apelantice svojim postupcima nisu utjecale na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je za njih od značaja jer se u postupku odlučuje o prijedlogu za polaganje novca u sudski depozit na ime zaštićene zakupnine u korist apelantica.
75. Analizirajući postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je predmetni žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom trajao četiri godine i 11 mjeseci, računajući od dana dostavljanja spisa predmeta, što predstavlja postupanje suprotno standardima prava na pravično suđenje, koji zahtijevaju efikasno postupanje bez nepotrebnog odlaganja. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije posebno osvrtao na navode o dužini trajanja predmetnog žalbenog postupka. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se ovakva pasivnost Kantonalnog suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u navedenom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog žalbenog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od Kantonalnog suda. Imajući u vidu sve navedeno, naročito okolnost da se po prirodi stvari u žalbenom postupku odlučivalo na osnovu stanja u spisu, Ustavni sud smatra da se navedena pasivnost Kantonalnog suda u tako dugom periodu mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.
76. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog vanparničnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do povrede prava apelantica na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
77. Također, apelantice navode da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek. S obzirom na to da povredu ovih prava zasnivaju na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
78. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
79. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelanticama treba isplatiti ukupan iznos od 300,00 KM.
80. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
81. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom vanparničnom postupku došlo do kršenja prava apelantica na donošenje odluke u razumnom roku kao elementa prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom trajao četiri godine i 11 mjeseci, pri čemu taj sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje za tako dugo trajanje postupka odlučivanja o žalbi. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od Kantonalnog suda, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
82. Na osnovu člana 18. stav (1), stav (3) tačke h) i l) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
83. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev apelantica za donošenje privremene mjere.
84. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić