Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3909/20 (ALLCLEAN d.o.o. Sarajevo i F. R.)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pristup sudu
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Pravo na pravnu sigurnost
- Prekršaj
- Prekršajni postupak
- Dokazni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa
- Zakon o prekršajima
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa
- Ukaz o proglašenju Zakona o prekršajima
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3909/20
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3909/20, rješavajući apelaciju „Allclean“ d.o.o. Sarajevo i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija „Allclean“ d.o.o.
Sarajevo i Fatime Ramović podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 159360 19 Pžp 3 od 2. septembra 2020.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Allclean“ d.o.o. Sarajevo i Fatima Ramović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa ZAK „Gavrankapetanović Bekir, Koldžo Damir, Kukić Emir i Gavrankapetanović Džemila“ iz Sarajeva, podnijeli su 2. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Pr 159360 19 Pžp 3 od 2. septembra 2020. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 22. decembra 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani su dostavili tražene odgovore.
3. Ustavni sud je 10. januara 2022. godine dostavio apelantu odgovore Kantonalnog i Općinskog suda, na koje apelanti u ostavljenom roku nisu dostavili izjašnjenje. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 Pr 159360 18 Pr od 21. juna 2019. godine prvoapelant je proglašen odgovornim da je u vrijeme, u mjestu i na način bliže opisan u izreci rješenja počinio prekršaj iz člana 12. Zakona o jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 4.000,00 KM.
6. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 Pr 159360 18 Pr 2 od 21. juna 2019. godine drugoapelantica kao odgovorno lice u pravnom licu – prvoapelantu je proglašena odgovornom da je u vrijeme, u mjestu i na način bliže opisan u izreci rješenja počinila prekršaj iz člana 12. Zakona o jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa, te joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.800,00 KM.
7. Apelanti su protiv navedenih rješenja podnijeli žalbe. Kantonalni sud je rješenjima br. 43 0 Pr 159360 19Pžp 2 i 43 0 Pr 159360 19 Pžp od 15. oktobra 2019. godine uvažio žabe apelanata, ukinuo rješenja Općinskog suda od 21. juna 2019. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
8. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je žalbom osporena pravilnost prvostepenog rješenja iz razloga što je prvostepeni sud odbijanjem da se provedu i cijene dokazi odbrane (bliže označeni u rješenju) zbog toga što „svojom formom dostavljeni dokumenti u predmet spisa na usmenom pretresu ne predstavljaju niti javnu niti privatnu ispravu“, pogrešno primijenio član 278. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH). Kantonalni sud je naveo da se istaknutim navodima osnovano pobija rješenje prvostepenog suda o pogrešnoj primjeni člana 278. stav 2. ZKPFBiH u vezi sa članom 18. stav 2. Zakona o prekršajima jer se ta odredba ne odnosi na konkretan slučaj. Ukazano je da odredba iz člana 278. stav 2. ZKPFBiH propisuje da ako sudija, odnosno predsjednik vijeća zaključi da okolnosti koje stranka i branitelj želi da dokaže nemaju značaja za predmet ili da je ponuđeni dokaz nepotreban ili da je prilikom ispitivanja propušteno da se svjedok ispita na okolnosti na koje je ponovno predloženo njegovo ispitivanje, odbit će izvođenje takvog dokaza. Međutim, prvostepeni sud je dao obrazloženje da je primjenom člana 278. ZKPFBiH odbijen prijedlog odbrane da se izvedu i cijene dokazi odbrane iz razloga što svojom formom ne predstavlja niti javnu, niti privatnu ispravu, odnosno zato što svojom formom ne sadržavaju bitne elemente da bi mogli predstavljati javne ili privatne isprave. Iz toga proizlazi da se nije radilo ni o okolnosti bez značaja za predmet, niti o nepotrebnom dokazu, odnosno da prvostepeni sud nije mogao odbiti dokazne prijedloge odbrane primjenom člana 278. stav 2. ZKPFBiH. Osim toga, Kantonalni sud je, pozivajući se na odredbu člana 92. stav 2. Zakona o prekršajima, ukazao da je, s obzirom na to da je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka uslijed čega su značajno oštećeni interesi žalitelja, ali postoji način da se posljedice kršenja zakona isprave s ponavljanjem usmenog pretresa, odlučio ukinuti rješenje prvostepenog suda i predmet vratiti tom sudu kako bi se otklonili uočeni nedostaci.
9. Općinski sud se rješenjima br. 43 0 Pr 159360 19 Pr 3 od 8. juna 2020. godine i 43 0 Pr 159360 19 Pr 4 od 8. juna 2020. godine proglasio stvarno nenadležnim za provođenje ponovljenog prekršajnog postupka protiv apelanata. U obrazloženju rješenja Općinski sud je ukazao na odredbu člana 92. stav 2. Zakona o prekršajima u kojoj je propisano: „Ako drugostepeni sud utvrdi da je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka ili kršenje materijalnih propisa o prekršajima, uslijed čega su značajno oštećeni interesi žalitelja, i ako ne postoji način da se posljedice takvog kršenja isprave bez ponavljanja usmenog pretresa, ukinut će rješenje o prekršaju i održat će usmeni pretres.“ Dalje, ukazao je da iz navedene odredbe proizlazi da je za postupanje nakon ukidanja rješenja prvostepenog suda, prema navedenoj odredbi Zakona o prekršajima, izričito propisano da je drugostepeni sud nadležan za provođenje ponovljenog prekršajnog postupka uz obavezu provođenja procesnih radnji – zakazivanja i provođenja usmenog pretresa.
10. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj 43 0 Pr 159360 19 Pžp3 od 2. septembra 2020. godine odbijene su kao neosnovane žalbe apelanata i potvrđena rješenja Općinskog suda broj 43 0 Pr 159360 18 Pr od 21. juna 2019. godine i broj 43 0 Pr 159360 18 Pr 2 od 21. juna 2019. godine.
11. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je detaljnom analizom žalbenih navoda utvrđeno da su navodi iz žalbi usmjereni na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa ukazao na odredbu člana 84. Zakona o prekršajima kojom su propisani osnovi za žalbu, te ukazao da se rješenje o prekršaju može pobijati zbog bitnih povreda prekršajnog postupka, povrede materijalnog propisa o prekršajima ili odluke o sankciji, zaštitnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi, troškovima prekršajnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu. Dakle, odredbom iz člana
84. Zakona o prekršajima kao žalbeni osnov u prekršajnom postupku nije propisano pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Iz tog razloga, Kantonalni sud je naveo da takve žalbene navode ne može razmatrati.
12. Dalje, Kantonalni sud je obrazložio da se žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijanih rješenja, pri čemu je naglašeno da je prvostepeni sud odbijanjem da se provedu i cijene dokazi odbrane pogrešno primijenio odredbu člana 278. ZKPFBiH kada je našao da dokazi koje je predložila odbrana „svojom formom ne predstavljaju niti javnu niti privatnu ispravu.“ U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud primjenom odredbi iz člana 68. stav 2. Zakona o prekršajima donio rješenja kojim je odbijen prijedlog odbrane da se izvrši uvid i čitanje materijalnih dokaza odbrane, uz obrazloženje da navedeni materijalni dokazi nisu prezentirani na usmenom pretresu u originalnom primjerku ili u ovjerenoj kopiji od nadležnih organa za ovjere prijepisa i rukopisa. Kantonalni sud je takav stav prvostepenog suda našao pravilnim i zakonitim u smislu navedene odredbe. Dalje, navedeno je da je prvostepeni sud pravilno obrazložio svoje razloge za odbijanje da se kao materijalni dokazi odbrane provedu i cijene dokazi obrazac AUG 1031- akontacija poreza po odbitku za povremene i samostalne djelatnosti (bliže označeni u rješenju) iz razloga što svojom formom ne predstavlja niti javnu, niti privatnu ispravu, kao i dokazi nalog za isplatu društva Worker d.o.o. Sarajevo (bliže označeni u rješenju) koji kao javne ili privatne isprave svojom formom ne sadržavaju bitne elemente da bi mogli predstavljati javne ili privatne isprave, pozivajući se na odredbu člana 278. stav 2. ZKPFBiH. Ukazano je da je prvostepeni sud dao obrazloženje da je primjenom navedenog člana odbijen prijedlog odbrane da se na usmenom pretresu izvedu i cijene gore navedeni dokazi odbrane iz razloga što svojom formom ne predstavlja niti javnu, niti privatnu ispravu, odnosno zato što svojom formom ne sadržavaju bitne elemente da bi mogli predstavljati javne ili privatne isprave. Iz navedenog, prema stavu Kantonalnog suda, proizlazi da se radilo o okolnosti koja je bez značaja za predmet, odnosno o nepotrebnom dokazu, pa je prvostepeni sud mogao odbiti dokazne prijedloge odbrane, pri čemu je za svoju odluku naveo potpune i jasne razloge u pogledu primjene relevantnih zakonskih odredbi za odbijanje navedenih dokaznih prijedloga. Osim toga, ukazano je da žalbeni navodi da prvostepeni sud nije uzeo u obzir one dokaze i činjenice koje idu u korist okrivljenih, čime je povrijedio opće principe ustanovljene odredbom člana 3. ZKPFBiH, posebno načelo pretpostavke nevinosti i načelo in dubio pro reo, kao i načelo jednakosti u postupanju, također nisu osnovani. Kantonalni sud je obrazložio da su neosnovani žalbeni navodi odbrane da prvostepeni sud nije van svake razumne sumnje utvrdio da su apelanti počinili prekršaj s obzirom na to da je Kantonalni sud utvrdio da je Općinski sud, uz poštovanje svih procesnih garancija, nakon ocjene svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, pri čemu su dati razlozi o odlučnim činjenicama, sasvim osnovano utvrdio da su apelanti počinili prekršaj za koji su proglašeni odgovornim. U pogledu žalbenih navoda kojim je osporavana odluka o sankciji, Kantonalni sud je naveo da je odluka prvostepenog suda o sankciji pravilna i zakonita, određena uz pravilnu primjenu odredbe iz člana 19. Zakona o prekršajima. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
13. Apelanti smatraju da im je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naveli su da je rješenje Kantonalnog suda od 2. septembra 2020. godine nezakonito prvenstveno iz razloga što je taj sud dva puta odlučio o istoj žalbi apelanata, te da je takvim nezakonitom postupanjem dovedena u pitanje pravna sigurnost. Dalje, naveli su da je, u smislu odredbe člana 92. Zakona o prekršajima, drugostepeni sud bio dužan održati usmeni pretres prije donošenja svoje odluke. Istakli su da se, s obzirom na činjenicu da rješenja Kantonalnog suda Zenica od 15. oktobra 2019. godine, kojim se žalbe apelanata usvajaju i prvostepena rješenja ukidaju, postoje tj. egzistiraju, nije mogla donijeti nova odluka drugostepenog suda bez održavanja usmenog pretresa. Apelanti smatraju da je zbog toga što je drugostepeni sud donio odluku bez održavanja usmenog pretresa prekršio njihovo pravo na pristup sudu, a time i njihovo pravo na pravično suđenje. Dalje, apelanti su ukazali na „zaokret u ocjeni žalbenih navoda“ u pobijanoj odluci Kantonalnog suda u odnosu na ocjenu i zauzeti stav u ranijem drugostepenom rješenju od 15. oktobra 2019. godine. Ukazano je da je, kada se usporedi tekst obrazloženja ta dva rješenja, vidljivo da je Kantonalni sud, u istom vijeću, u osporenom rješenju samo raniju negaciju zamijenio afirmacijom i donio dijametralno suprotan zaključak iako je odlučivao na osnovu istog stanja spisa.
II.Odgovor na apelaciju
14. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u predmetnom prekršajnom postupku nisu povrijeđena prava apelanata garantirana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, kao i da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa zakonom, pa je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
15. Općinski sud je iznio tok postupka pred tim sudom i ukazao da se apelacijom osporavaju zaključci drugostepenog, a ne tog suda.
V.Relevantni propisi
16. Zakon o Jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa („Službene novine Federacije BiH“ br. 42/09, 109/12, 86/15 i 30/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 12.
Prijava za upis u Jedinstveni sistem iz člana 3. tačka 14. ovog Zakona je:
1) prijava za registraciju;
2) prijava za osiguranje;
3) odjava osiguranja;
4) prijava promjene u toku osiguranja;
5) mjesečna prijava podataka o doprinosima;
6) prijava, odjava i promjena staža osiguranja sa uvećanim trajanjem;
7) prijava, odjava i promjena osiguranja na osnovu ugovora o djelu i drugih vrsta samostalne djelatnosti i povremenog nesamostalnog rada.
17. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 278.
Pravo suda da se dozvoli pitanje ili dokaz (1) Sudija odnosno predsjednik vijeća će zabraniti pitanje i odgovor na pitanje koje je već postavljeno, ako je to pitanje po njegovoj ocjeni nedozvoljeno ili nevažno za predmet.
(2) Ako sudija odnosno predsjednik vijeća zaključi da okolnosti koje stranka i branilac želi da dokaže nemaju značaja za predmet ili da je ponuđeni dokaz nepotreban ili da je prilikom ispitivanja propušteno da se svjedok ispita na okolnosti na koje je ponovno predloženo njegovo ispitivanje, odbiće izvođenje takvog dokaza.
18. Zakon o prekršajima („Službene novine Federacije BiH“ broj 63/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 18. stav 2.
Primjena odredaba Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (2) Ukoliko nije drugačije propisano odredbama ovog zakona sljedeće odredbe Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10 - u daljnjem tekstu: Zakon o krivičnom postupku) će se mutatis mutandis primjenjivati u prekršajnom postupku: Glava I. pod nazivom "Osnovna načela";
Glava III. pod nazivom "Pravna pomoć i službena saradnja"; Glava IV. Odjeljak 2. pod nazivom "Mjesna nadležnost" i Odjeljak 3. pod nazivom "Spajanje i razdvajanje postupka"; Glava V. pod nazivom "Izuzeće"; Glava VII. pod nazivom "Branitelj"; Glava VIII. Odjeljak 1. pod nazivom "Pretres stana, prostorija i osoba"; Glava VIII. Odjeljak 2. pod nazivom "Privremeno oduzimanje predmeta i imovine"; Glava VIII. Odjeljak 4. pod nazivom "Ispitivanje osumnjičenog"; Glava
VIII. Odjeljak 5. pod nazivom "Ispitivanje svjedoka"; Glava VIII. Odjeljak 6. pod
nazivom "Uviđaj i rekonstrukcija "; Glava VIII. Odjeljak 7. pod nazivom "Vještačenje"; Glava XI. pod nazivom "Podnesci i zapisnici"; Glava XII. pod nazivom "Rokovi"; Glava XVI. pod nazivom "Troškovi krivičnog postupka";
Glava XVII. pod nazivom "Imovinsko-pravni zahtjevi"; Glava XXI. pod nazivom "Glavni pretres"; Glava XXIII. Odjeljak 1. pod nazivom "Žalba na prvostepenu presudu"; Glava XXIV. pod nazivom "Vanredni pravni lijekovi"-"Ponavljanje postupka"; Glava XXVII. pod nazivom "Postupak prema maloljetnicima", Glava XXVIII. pod nazivom "Postupak za krivična djela protiv pravnih osoba" i Glava XXIX. pod nazivom "Postupak za primjenu mjera sigurnosti, za oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom i za opozivanje uslovne osude".
Član 68.
Svjedoci i isprave (1) Ako okrivljeni, ili ovlašteni organ namjeravaju pozvati svjedoke, oni moraju osigurati pojavljivanje takvih svjedoka na usmenom pretresu. U slučaju da svjedok ne želi dobrovoljno pristupiti na sud svaka od strana može zahtijevati od suda da pozove takve svjedoke. Svaki takav zahtjev mora se podnijeti najmanje osam dana prije dana određenog za usmeni pretres. Ako sud odobri takav zahtjev za pozivanje i ako je neophodno dodatno vrijeme da bi se ti pozivi uručili, sud može odgoditi usmeni pretres.
(2) Svaka strana koja namjerava podnijeti bilo koju ispravu kao dokaz mora donijeti takvu ispravu na usmeni pretres. Ako takva isprava nije dostupna strani koja je želi podnijeti kao dokaz, ta strana može zahtijevati od suda izdavanje sudskog naloga za njeno pribavljanje. Svaki takav zahtjev mora biti podnesen najmanje tri dana prije dana određenog za usmeni pretres. Ako sud odobri takav zahtjev za izdavanje sudskog naloga i ako je neophodno dodatno vrijeme da bi se taj nalog uručio, sud može odgoditi usmeni pretres. Isprava iz ovog stava mora biti u formi originala ili ovjerene fotokopije.
(3) Usmeni pretres neće biti odgođen ili pomjeren zbog propuštanja bilo koje strane da osigura svjedoke ili isprave, osim ako sud ne utvrdi da je to propuštanje bilo potpuno van kontrole te strane.
Član 88. stav 3.
Razmatranje žalbe (3) Drugostepeni sud razmotrit će žalbu na osnovu spisa predmeta, žalbe i odgovora, bez održavanja usmenog pretresa.
Član 92.
Ukidanje rješenja o prekršaju i održavanje usmenog pretresa (2) Ako drugostepeni sud utvrdi da je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka ili kršenje materijalnih propisa o prekršajima, uslijed čega su značajno oštećeni interesi žalitelja, i ako ne postoji način da se posljedice takvog kršenja isprave bez ponavljana usmenog pretresa, ukinut će rješenje o prekršaju i održat će usmeni pretres.
VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 43 0 Pr 159360 19 Pžp 3 od 2. septembra 2020. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelanti su primili 3. septembra 2020. godine, a apelacija je podnesena 2. novembra 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelanti pobijaju rješenje Kantonalnog suda tvrdeći da su im njime povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...).
26. Ustavni sud najprije ističe da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, pa se u vezi s tim postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, odnosno pitanje radi li se o „krivičnoj“ optužbi protiv apelanata u smislu člana 6. Evropske konvencije. Ocjena je li neka optužba „krivična“ u smislu značenja iz člana 6. Evropske konvencije daje se na osnovu kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne i ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: opseg prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se radilo o „krivičnoj“ optužbi. Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterija, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na opseg prekršene norme i svrhu sankcije, radi o „krivičnoj“ optužbi, odnosno da je u konkretnom slučaju član 6. Evropske konvencije primjenjiv (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2255/05 od 16. januara 2007. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/07, tač. 21. i 22).
27. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelanti smatraju da im je pravo na pravično suđenje, u smislu prava na pristup sudu, povrijeđeno jer im je uskraćeno da imaju usmeno saslušanje, kao i da im je uslijed različitih odluka Kantonalnog suda o njihovoj žalbi povrijeđeno pravo na obrazloženu presudu.
28. Ustavni sud podsjeća da nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivnopravne propise osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivnopravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kad je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 31/03). Ustavni sud, također, podsjeća da se pravičnost postupka ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messegue i Jabardo protiv Španjolske, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/03).
29. U vezi s prigovorom apelanata da im je pravo na pravično suđenje povrijeđeno iz razloga što je drugostepeni sud, kako tvrde, bio dužan održati usmeni pretres prije donošenja svoje odluke, Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 92. stav 2. propisano: „Ako drugostepeni sud utvrdi da je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka ili kršenje materijalnih propisa o prekršajima, uslijed čega su značajno oštećeni interesi žalitelja, i ako ne postoji način da se posljedice takvog kršenja isprave bez ponavljanja usmenog pretresa, ukinut će rješenje o prekršaju i održat će usmeni pretres.“ Iz navedenog proizlazi da bi, u slučaju da je drugostepeni sud utvrdio da je tokom prvostepenog postupka počinjena bitna povreda prekršajnog postupka ili kršenje materijalnih propisa o prekršajima, taj sud bio u obavezi održati usmeni pretres prije donošenja odluke. Međutim, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju Kantonalni sud prilikom donošenja osporene odluke, nakon što je razmotrio žalbene navode, našao da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe iz člana 68. stav 2 Zakona o prekršajima kada je donio rješenja kojim je odbijen prijedlog odbrane da se izvrši uvid i čitanje materijalnih dokaza odbrane, uz obrazloženje da navedeni materijalni dokazi nisu prezentirani na usmenom pretresu u originalnom primjerku ili u ovjerenoj kopiji od nadležnih organa za ovjere prijepisa i rukopisa. Kantonalni sud je također našao ispravnom odluku prvostepenog suda koji je odbio da se kao materijalni dokazi odbrane provedu i cijene dokazi obrazac AUG 1031- akontacija poreza po odbitku za povremene i samostalne djelatnosti i dokazi nalog za isplatu društva Worker d.o.o. Sarajevo koji kao javne ili privatne isprave svojom formom ne sadržavaju bitne elemente da bi mogli predstavljati javne ili privatne isprave, pozivajući se na odredbu člana 278. stav 2. ZKPFBiH. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud obrazložio da se radilo o okolnosti koja je bez značaja za predmet, odnosno o nepotrebnom dokazu, pa je prvostepeni sud mogao odbiti dokazne prijedloge odbrane, pri čemu je za svoju odluku naveo potpune i jasne razloge u pogledu primjene relevantnih zakonskih odredbi za odbijanje navedenih dokaznih prijedloga. Iz navedenoga proizlazi da se u konkretnom slučaju nisu ispunili uvjeti iz odredbe člana 92. stav 2. Zakona o prekršajima budući da nije utvrđeno da je tokom prvostepenog postupka počinjena bitna povreda prekršajnog postupka ili kršenje materijalnih propisa o prekršajima, odnosno proizlazi da je u konkretnom slučaju Kantonalni sud postupao na osnovu odredbe člana 88. stav 3. Zakona o prekršajima kada je razmotrio žalbu na osnovu spisa predmeta, žalbe i odgovora, bez održavanja usmenog pretresa. Ustavni sud u takvom postupanju drugostepenog suda nije pronašao elemente koji bi ukazivali na to da je primjena prava bila očigledno proizvoljna ili da je konkretan postupak zloupotrijebljen na štetu apelanata u smislu prava na pravičan postupak.
30. Dalje, u pogledu prigovora apelanata da im je pravo na obrazloženu odluku povrijeđeno iz razloga što je Kantonalni sud dva puta odlučivao o njihovim žalbama vezano za njihov prijedlog za provođenje dokaza, Ustavni sud podsjeća da se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu niti u situaciju kada redovni sudovi povjeruju dokazima jedne strane u postupku na osnovu slobodnog sudskog uvjerenja. To je isključivo uloga redovnih sudova, čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi Evropski sud za ljudska prava, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78). Ustavni sud naglašava da, pri tome, redovni sud nije vezan niti ograničen posebnim formalnim dokaznim pravilima, ali slobodna ocjena dokaza zahtijeva obrazloženje kako svakog dokaza pojedinačno tako i svih dokaza zajedno, te dovođenje svih provedenih dokaza u uzajamnu logičnu vezu.
31. Dovodeći u vezu navedene stavove sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud naglašava da je predmet ove apelacije Rješenje Kantonalnog suda broj 43 0 Pr 159360 19 Pžp 3 od 2. septembra 2020. godine, kao konačna odluka u ovom predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, razmatrajući žalbe koje se apelanti podnijeli protiv prvostepenog rješenja, u pogledu žalbenih navoda koji su se odnosili na odluku prvostepenog suda da odbije provesti i cijeniti dokaze koje su apelanti predložili, ukazao da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je pozivajući se na odredbu člana 68. stav 2. Zakona o prekršajima i odredbu člana 278. stav 2. ZKPFBiH donio rješenja kojim je odbijen prijedlog odbrane da se izvrši uvid i čitanje materijalnih dokaza odbrane, uz obrazloženje da navedeni materijalni dokazi svojom formom ne predstavlja niti javnu, niti privatnu ispravu, odnosno ne sadržavaju bitne elemente da bi mogli predstavljati javne ili privatne isprave. Naime, Kantonalni sud je našao da se radilo o okolnosti koja je bez značaja za predmet, odnosno o nepotrebnom dokazu, pa je prvostepeni sud mogao odbiti dokazne prijedloge odbrane. Ustavni sud drži da je Kantonalni sud za svoju odluku da potvrdi stav prvostepenog suda u pogledu predmetnih dokaza dao potpune i jasne razloge kako u pogledu razloga za svoju odluku tako i u pogledu primjene relevantnih zakonskih odredbi za odbijanje navedenih dokaznih prijedloga. Stoga, nasuprot tvrdnjama apelanata, u osporenom je rješenju, prema mišljenju Ustavnog suda, dato obrazloženje u kojem su navedeni jasni, argumentirani i dovoljni razlozi o svim odlučnim činjenicama, te nema ničega što bi ukazalo na povredu prava apelanata na obrazloženu odluku ili povredu bilo koje garancije iz člana 6. Evropske konvencije.
32. U pogledu navoda apelanata da je povrijeđeno načelo pravne sigurnosti zbog nedosljednosti stava Kantonalnog suda u osporenom rješenju u odnosu na ocjenu i zauzeti stav u ranijem drugostepenom rješenju od 15. oktobra 2019. godine, odnosno pravnoj nesigurnosti koju je, po mišljenju apelanata, izazvala osporena odluka Kantonalnog suda, Ustavni sud ukazuje da je, prema stavu Evropskog suda, jedan od osnovnih vidova vladavine prava načelo pravne sigurnosti (vidi presudu u predmetu Brumărescu protiv Rumunije [VV] broj 28342/95, stav 61, ECHR 1999-VII) koje, između ostalog, jamči dosljednost pri odlučivanju o pravnim zahtjevima i pridonosi povjerenju javnosti u sudove (vidi, mutatis mutandis, presudu u predmetu Ştefănică i drugi protiv Rumunije broj 38155/02, stav 38. od 2. novembra 2010. godine). S druge strane, postojanje proturječnih sudskih odluka može stvoriti stanje pravne nesigurnosti koje će vrlo vjerovatno smanjiti povjerenje javnosti u sudski sistem s obzirom na to da je takvo povjerenje očito jedno od osnovnih komponenti države koja se zasniva na vladavini prava (vidi presudu u predmetu Paduraru protiv Rumunije broj 63252/00, stav 98, ECHR 2005-XII (izvaci) i presudu Vinčić i drugi protiv Srbije, broj 44698/06 i drugi, stav 56. od 1. decembra 2009. godine). Evropski sud je istakao da zahtjevi pravne sigurnosti i zaštita legitimnog očekivanja javnosti ne daju stečeno pravo na dosljednost sudske prakse (vidi presudu u predmetu Unédic protiv Francuske broj 20153/04, stav 74. od 18. decembra 2008. godine). Međutim, ako odstupanje od dosljednosti sudske prakse „nema objektivno i razumno opravdanje“, tj. ako ne slijedi legitiman cilj ili ako ne postoji „razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja kojem se teži“ (vidi presudu Marckx protiv Belgije od 13. juna 1979. godine, serija A, broj 31, strana 16, stav 33) ono može uzrokovati različito postupanje u pogledu uživanja prava koja su garantirana i tako dovesti i do povrede člana
14. Evropske konvencije (vidi Beian, st. od 59. do 64). Dalje, Ustavni sud podsjeća da je i sam, slijedeći praksu Evropskog suda, u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1076/09 od 26. januara 2012. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) usvojio stav da načelo pravne sigurnosti predstavlja segment prava na pravično suđenje. Naime, u navedenoj odluci je zaključeno da je ovo načelo povrijeđeno u situaciji kada iz istog suda, koji je pri tome i sud posljednje instance, u slučajevima koji se zasnivaju na istom ili sličnom činjeničnom i pravnom osnovu dolaze protivrječne odluke u kojima su izostala obrazloženja i razlozi iz kojih bi bilo vidljivo zašto je sud odstupio od ranije prakse, a pri tome ne postoji mehanizam koji bi osigurao konzistentnost u odlučivanju (tačka 37).
33. Dovodeći u vezu navedeno s konkretnim predmetom, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u rješenjima br. 43 0 Pr 159360 19Pžp 2 i 43 0 Pr 159360 19 Pžp od 15. oktobra 2019. godine uvažio žalbe apelanata i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak našavši da prvostepeni sud nije mogao odbiti dokazne prijedloge odbrane primjenom člana 278. stav 2. ZKPFBiH, odnosno da, s obzirom na to da je utvrdio da se nije radilo ni o okolnosti bez značaja za predmet, niti o nepotrebnom dokazu, odnosno da prvostepeni sud nije mogao odbiti dokazne prijedloge odbrane primjenom člana 278. stav 2. ZKPFBiH. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u osporenom rješenju od 2. septembra 2020. godine našao da je prvostepeni sud odbivši prijedlog da se izvrši uvid i čitanje materijalnih dokaza odbrane, uz obrazloženje da navedeni materijalni dokazi nisu prezentirani na usmenom pretresu u originalnom primjerku ili u ovjerenoj kopiji od nadležnih organa za ovjere prijepisa i rukopisa, postupio pravilno i u skladu sa zakonom. Kantonalni sud se složio sa stavom prvostepenog suda da se radilo o okolnosti koja je bez značaja za predmet, odnosno o nepotrebnom dokazu.
34. Dakle, okolnost da Kantonalni sud, u ovom slučaju sud posljednje instance, u istom sudskom vijeću, na osnovu istog činjeničnog stanja donese dvije protivrječne odluke je okolnost koja nedvojbeno pokreće pitanje pravne sigurnosti. No, ono što treba ispitati jest to da li je Kantonalni sud dao obrazloženje i razloge iz kojih je vidljivo zašto je odstupio od svoje ranije prakse. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u obrazloženju osporenog rješenja naveo iscrpne razloge koji su ga opredijelili da odbije navode iz žalbe apelanata i potvrdi stav prvostepenog suda o odbijanju prijedloga da se izvrši uvid i čitanje materijalnih dokaza odbrane. Naime, kroz cjelokupno obrazloženje proizlazi stav Kantonalnog suda da nije postojala obaveza izvođenja spornih materijalnih dokaza, što je Kantonalni sud očito pogrešno smatrao prvi put kada je ukinuo odluku prvostepenog suda. Ustavni sud ovakvo obrazloženje smatra kao ispravljanje greške iz prethodne odluke i u vezi s tim i nužnu promjenu prakse (odnosno stava iz prethodne odluke). Stoga, Ustavni sud drži da obrazloženje Kantonalnog suda zadovoljava standard „obrazloženja i razloga iz kojih je vidljivo zašto je odstupio od ranije prakse“, te da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno načelo pravne sigurnosti.
35. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja prava apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije kada je Kantonalni sud uz pravilnu primjenu prava, ne zloupotrebljavajući postupak na štetu apelanata, dao obrazloženje u kojem su navedeni jasni, argumentirani i dovoljni razlozi o svim odlučnim činjenicama, te nema ničega što bi ukazalo na povredu prava apelanata na obrazloženu odluku ili povrede načela pravne sigurnosti, niti bilo šta upućuje da je tokom cjelokupnog postupka protiv apelanata povrijeđen princip pravičnosti postupka.
37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić