Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-361/22 (S. R. S. i drugi)

Odluka donesena 06. 04. 2022.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-361/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, u predmetu broj AP-361/22, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Silvija Romolo Safradin i Massimiliano Romolo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i m), člana 57. stav (2) tačka

a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Silvija Romolo Safradin protiv Rješenja Općinskog suda u Travniku broj 51 0 Pr 172945 20 Pr od 20. januara 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Massimiliano Romolo protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Pr 174465 20 Pžp od 2. decembra 2020. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Silvija Romolo Safradin (u daljnjem tekstu: prvoapelantkinja) iz Viteza podnijela je 28. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 Pr 172945 20 Pr od 20. januara 2021. godine.

2. Massimiliano Romolo (u daljnjem tekstu: drugoapelant) iz Viteza, podnio je 28. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 Pr 174465 20 Pžp od 2. decembra 2020. godine. Predmet broj 51 0 Pr 172945 20 Pr

3. Rješenjem Općinskog suda broj 51 0 Pr 172945 20 Pr od 20. januara 2021. godine prvoapelantkinja je oglašena odgovornom što je 17. februara 2019. godine u mjestu Dubravica, opština Vitez, upravljala vozilom, pobliže označenim izrekom predmetnog rješenja, za koje je provjerom utvrđeno da nije bilo registrovano, te što u vrijeme upravljanja predmetnim vozilom prvoapelantkinja nije imala važeću vozačku dozvolu čime je počinila prekršaje iz člana 172. stav (2) i člana 207. stav (1) Zakona o osnovima bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH, pa su joj za predmetne prekršaje utvrđene pojedinačne novčane kazne pobliže naznačene izrekom prvostepenog rješenja i primjenom odredbi člana 24. Zakona o prekršajima FBiH prvoapelantkinji je izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 430,00 KM.

4. U pouci o pravnom lijeku predmetnog rješenja navedeno je da se protiv istog može izjaviti žalba Kantonalnom sudu u roku od 15 dana od njegovog prijema.

5. Prema stanju apelacionog spisa, prvoapelantkinja nije protiv osporenog rješenja izjavila žalbu, shodno pouci o pravnom lijeku koju je predmetno rješenje sadržavalo.

Predmet broj 51 0 Pr 174465 20 Pr

6. Rješenjem Općinskog suda broj 51 0 Pr 174465 20 Pr od 25. juna 2020. godine drugoapelant je oglašen odgovornim što je 19. juna 2020. godine učestvovao u saobraćaju upravljajući neregistrovanim ličnim motornim vozilom, pobliže označenim predmetnim rješenjem, kojom prilikom je utvrđeno da drugoapelant nije imao kod sebe vozačku dozvolu, čime je počinio prekršaje iz člana 172. stav (2) i člana 207. stav (1) Zakona o osnovima bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH, pa su mu za predmetne prekršaje utvrđene pojedinačne novčane kazne pobliže naznačene izrekom prvostepenog rješenja i primjenom odredbi člana 24. Zakona o prekršajima FBiH drugoapelantu je izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 430,00 KM.

7. Odlučujući o žalbi drugoapelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 25. juna 2020. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 51 0 Pr 174465 20 Pžp od 2. decembra 2020. godine preinačio prvostepeno rješenje u odluci o sankciji na način da je drugoapelantu za predmetne prekršaje izrekao uslovnu osudu kojom je uzeo utvrđenom izrečenu jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 430,00 KM i istovremeno odredio da se ista neće izvršiti ukoliko drugoapelant u vremenskom periodu od šest mjeseci od dana donošenja predmetnog rješenja ne počini novi prekršaj.

Apelacioni navodi

8. Apelanti navodi da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) stava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, pravo da se ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, sloboda mirnog okupljanja i sloboda udruživanja sa drugima iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije, pravo na brak i zasnivanje porodice iz člana II/3.j) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 12. Evropske konvencije i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.

9. Apelanti uz predmetnu apelaciju, osim osporenih odluka, dostavljaju obimnu dokumentaciju (npr. Opštu deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine, razne podneske apelanata upućene različitim organima, akte nadležnih sudova iz predmetnih prekršajnih postupaka i druge akte). Dostavljaju i Rješenje Ustavnog suda Federacije BiH broj U-28/11 od 3. novembra 2021. godine kojim je odbačen zahtjev apelanata za „pokretanje postupka utvrđivanja/ocjene ustavnosti zakonodavnih organa tokom vršenja osnovnih neotuđivih ljudskih prava i osnovnih sloboda“. Takođe, dostavljena dokumentacija se odnosi i na njihove pritužbe koje su upućivali Instituciji Ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine u vezi sa naprijed navedenim prekršajnim postupcima, te obavještenja navedene institucije o neprihvatljivosti predmeta (između ostalog, obavještenje o neprihvatljivosti predmeta od 26. februara 2021. godine, koje se odnosi na prekršajni predmet broj 51 0 Pr 174465 20 Pr). Nadalje, dostavljaju i razne druge podneske (poput Informacije Bosanskohercegovačkog auto-moto kluba o saobraćajnim nezgodama iz 2018. godine), novinske članke i intervjue (poput intervjua sa sudijom M.B. za Blic News od 17. jula 2020. godine).

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

Neiscrpljivanje pravnih lijekova, u odnosu na prvoapelantkinju u vezi sa predmetom broj 51 0 Pr 172945 20 Pr

11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

12. U konkretnom slučaju prvoapelantkinja je propustila da, shodno odredbama člana 81. stav (1) Zakona o prekršajima („Službene novine Federacije BiH“ broj 63/14), u propisanom roku izjavi žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 20. januara 2021. godine, shodno pouci o pravnom lijeku koju je predmetno rješenje sadržavalo. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati. Protek roka, u odnosu na drugoapelanta u vezi sa predmetom broj 51 0 Pr 174465 20 Pr

13. Konačna odluka u predmetnom postupku je rješenje Kantonalnog suda od 2. decembra 2020. godine. Iz predmetnog apelacionog spisa proizlazi da se drugoapelant u vezi sa navedenom odlukom Kantonalnog suda obraćao Instituciji Ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine, te da je navedena institucija donijela obavještenje o neprihvatljivosti tog predmeta 26. februara 2021. godine. Ustavni sud stoga nije smatrao da je potrebno utvrđivati datum kada je drugoapelant primio osporeno rješenje Kantonalnog suda od 2. decembra 2020. godine jer iz naprijed navedenog proizlazi da je apelant osporeno rješenje svakako primio prije odluke Ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine od 26. februara 2021. godine. Predmetna apelacija je Ustavnom sudu podnesena 28. januara 2022. godine, pa proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. c) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-361/22 (S. R. S. i drugi) | Sudska praksa | Aktio