Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4089/20 (Z. G.)

Odluka donesena 20. 04. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Vanparnični postupak
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Građevinsko zemljište
  • Naknada
  • Eksproprijacija
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4089/20

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 04. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4089/20, rješavajući apelaciju Zdenka Grgića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 20. aprila 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Zdenka Grgića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 V 201712 18 Rev od 25. septembra 2019. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Zdenku Grgiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Zdenka Grgića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 V 201712 18 Rev od 25. septembra 2019. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zdenko Grgić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara podnio je 12. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 V 201712 18 Rev od 25. septembra 2019. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 V 201712 16 Gž 2 od 12. marta 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 V 201712 15 V 3 od 1. septembra 2016. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 12. oktobra 2021. godine je od Općinskog, Kantonalnog i Vrhovnog suda, te od Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Zavod) zatraženo da dostave odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Zavod je dostavio 18. oktobra 2021, Kantonalni sud 19. oktobra 2021, Vrhovni sud 20. oktobra 2021, te Općinski sud 25. oktobra 2021. godine.

4. Odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu na izjašnjenje 12. januara 2022. godine.

5. Apelant nije dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

7. Rješenjem Sekretarijata za geodetske, urbanističke i imovinsko-pravne poslove Općine Ilidža broj 06/11-475-97/77 od 20. aprila 1977. godine, u korist Zavoda za izgradnju Grada Sarajeva, a u svrhu uređivanja i davanja na korištenje preduzeću „Energoinvest” – OOUR Tvornice termičkih aparata – Stup radi izgradnje propan-butan stanice na Stupu, ranijim vlasnicima – korisnicima T. G. i M. G. (apelantovim prednicima) izuzeto je gradsko građevinsko zemljište u državnom vlasništvu, bliže opisano u izreci rješenja (u daljnjem tekstu: predmetno građevinsko zemljište). Dalje je utvrđeno da ranijim vlasnicima za izuzeto predmetno građevinsko zemljište pripada pravo na naknadu po pravomoćnosti rješenja o izuzimanju, te da će se uknjižba prava korištenja na predmetnom građevinskom zemljištu u zemljišnim knjigama Općinskog suda izvršiti u korist Zavoda za izgradnju Grada Sarajeva s dijelom 1/1.

8. Apelant je 25. septembra 2009. godine Općini Ilidža podnio zahtjev za isplatu naknade za izuzeto predmetno građevinsko zemljište jer njegovim pravnim prednicima naknada nije isplaćena. Rješenjem Službe za imovinsko-pravne, stambene, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Ilidža (u daljnjem tekstu: Služba) broj 05-31 2035/09 od 10. augusta 2010. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za isplatu naknade za izuzeto predmetno građevinsko zemljište. Rješenjem Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove broj 05-31-3-1491/2010 od 12. novembra 2010. godine poništeno je prvostepeno rješenje i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje. Među strankama nije postignut sporazum o naknadi. Predmetni postupak

9. Služba je dopisom od 18. decembra 2012. godine predmet dostavila Općinskom sudu na daljnje postupanje.

10. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 V 201712 12 V 2 od 23. augusta 2013. godine za izuzeto predmetno građevinsko zemljište apelantu je određena pravična naknada u ukupnom iznosu od 1.411.000,00 KM. Naloženo je Zavodu da apelantu taj iznos isplati u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja. Rješenjem je određeno da ukoliko Zavod u navedenom roku apelantu ne isplati utvrđeni iznos naknade, na iznos neisplaćene naknade dužan je platiti zakonsku kamatu od dana isteka roka za isplatu pa do dana isplate naknade. Obavezan je Zavod da apelantu nadoknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

11. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 V 201712 13 Gž od 16. marta 2015. godine uvažena je žalba Zavoda, prvostepeno rješenje ukinuto i predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak.

12. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 V 201712 15 V 3 od 1. septembra 2016. godine apelantu je za predmetno građevinsko zemljište određena „pravična“ novčana naknada u ukupnom iznosu od 1.162.000,00 KM. Obavezan je Zavod da apelantu na ime pravične naknade isplati novčani iznos od 1.162.000,00 KM u roku od 15 dana. Rješenjem je određeno da ukoliko Zavod u navedenom roku apelantu ne isplati utvrđeni iznos naknade, dužan je na iznos neisplaćene naknade da plati zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja rješenja do dana isplate naknade. Obavezan je Zavod da apelantu nadoknadi troškove vanparničnog postupka u određenom iznosu u roku od 15 dana.

13. U obrazloženju je navedeno da učesnicima u postupku nije sporno da apelant ima pravo na isplatu naknade za izuzeto predmetno građevinsko zemljište, odnosno da je sporna visina naknade.

14. Dalje je navedeno da je u prvobitno vođenom postupku bilo provedeno vještačenje po vještaku finansijske struke, te da sud smatra da u ponovljenom postupku vještak finansijske struke ne može adekvatno procijeniti tržišnu vrijednost neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta. U vezi s tim je navedeno da bi vještak građevinske struke mogao adekvatno da odgovori na primjedbe i pitanja učesnika u postupku vezano za procjenu tržišne vrijednosti predmetnog građevinskog zemljišta. Pored toga, Općinski sud je ukazao na stav Kantonalnog suda zauzet u predmetu broj 65 0 V 230699 13 Gž u pogledu osobe vještaka koja bi trebala vršiti procjenu vrijednosti zemljišta (vještak građevinske struke za građevinsko zemljište, a vještak poljoprivredne struke za poljoprivredno zemljište).

15. Dalje je navedeno da je Općinski sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke kao stručan, objektivan i nepristrasan, da je vještak građevinske struke u cijelosti stručno i objektivno odgovorio na sva pitanja i primjedbe, da je prilikom izrade nalaza i odgovora na postavljena pitanja i primjedbe imao u vidu sve kriterije za utvrđivanje tržišne vrijednosti predmetnog građevinskog zemljišta u smislu odredbi čl. 46, 53, 63. i 64. Zakona o eksproprijaciji. Navedeno je da je vještak građevinske struke uradio osnovni i dvije dopune nalaza (Općinski sud je nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke detaljno obrazložio na st. 10, 11 i 12. rješenja). Navedeno je da je vještak građevinske struke u drugoj dopuni nalaza obuhvatio sve primjedbe učesnika u postupku, analizirao ih i dao sasvim jasne i vjerodostojne odgovore, te su otklonjene sve sumnje u ispravnost procijenjene tržišne vrijednosti predmetnog građevinskog zemljišta u iznosu od 280,00 KM/m .

16. Općinski sud je naveo da nije mogao prihvatiti apelantov prijedlog da se prihvati procjena vještaka finansijske struke jer ta procjena ne odražava stanje ponude i potražnje na ovoj mikrolokaciji, da je ostala nepotpuna jer vještak finansijske struke nije mogao adekvatno da odgovori na primjedbe učesnika u postupku. Nasuprot vještaku finansijske struke, vještak građevinske struke je ispravno procijenio položaj i infrastrukturu izuzetog predmetnog građevinskog zemljišta, adekvatno je analizirao dostavljene dokaze učesnika u postupku na okolnost tržišne cijene, te ispravno za potrebe predmetnog postupka izvršio i dodatno prikupljanje informacija o tržišnom kretanju cijena.

17. Općinski sud je ukazao da je, imajući u vidu odredbe čl. 64. stav (2), 53. i 63. Zakona o eksproprijaciji, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke, koji je zasnovan na pravilima nauke i struke, te uvažavajući i sve druge izvedene materijalne dokaze, našao da u momentu donošenja odluke ukupna tržišna vrijednost izuzetog predmetnog građevinskog zemljišta iznosi 1.162.000,00 KM. Općinski sud je ukazao da navedeni novčani iznos ujedno predstavlja i pravičnu naknadu na osnovu koje apelant može uspostaviti raniju ekonomsku situaciju kakvu je imao prije izuzimanja zemljišta.

18. Protiv prvostepenog rješenja vanparnične stranke su podnijele žalbe.

19. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 V 201712 16 Gž 2 od 12. marta 2018. godine žalbe su odbijene i prvostepeno rješenje potvrđeno.

20. U obrazloženju Kantonalni sud je ukazao da Općinski sud, imajući u vidu podatke koje su prezentirali učesnici u postupku (u nalazu vještaka finansijske struke, Javnom konkursu za dodjelu gradskog građevinskog zemljišta, rješenju o porezu na promet nekretnina, zapisniku o utvrđivanju vrijednosti nekretnine, dopisu nadležne službe Općine Ilidža dostavljenom vještaku građevinske struke, te zapisniku o usmenoj raspravi sa sporazumima o određivanju naknade pred nadležnom službom Općine Ilidža), nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je većina stranaka zaključila sporazum o naknadi u visini naznačenim u tim sporazumima, koji bi u tom slučaju bili obavezujući prilikom utvrđivanja naknade onim vlasnicima (tj. manjini) s kojima nije postignut sporazum na području Općine Ilidža ili susjedne općine. Ukazano je da Općinski sud, na osnovu raspoloživih podataka, nije mogao sagledati kolika je naknada određena za pojedine vrste nekretnina, da nije utvrđena u skladu sa zakonskim mjerilima, kao i da li se radi o zemljištu istog ili približnog kvaliteta, zbog čega je Općinski sud s ciljem utvrđivanja tržišne vrijednosti i visine naknade za izuzeto predmetno građevinsko zemljište odredio izvođenje dokaza vještačenja vještaka građevinske struke. Navedeno je da je sudski vještak građevinske struke procijenio ukupnu tržišnu vrijednost izuzetog predmetnog građevinskog zemljišta na iznos od 1.162.000.00 KM (280,00 KM/m ), a Općinski sud je u cijelosti prihvatio njegov nalaz i mišljenje kao stručan i kompetentan, ukazujući da je vještak prilikom vještačenja imao u vidu sve kriterije za utvrđivanje tržišne vrijednosti predmetnog zemljišta u smislu odredbi čl. 46, 53, 63. i 64. Zakona o eksproprijaciji. Dalje je navedeno da je Općinski sud na raspravnom zapisniku od 18. maja 2016. godine odredio vještačenje po vještaku građevinske struke, smatrajući da vještak finansijske struke ne može adekvatno procijeniti tržišnu vrijednost neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta. U skladu s tim je navedeno da procjenu tržišne vrijednosti gradskog građevinskog zemljišta može izvršiti i vještak finansijske struke budući da raspolaže potrebnim stručnim znanjem za procjenu vrijednosti kako pokretnih tako i nepokretnih stvari. Navedeno je da je pogrešno mišljenje Općinskog suda da jedino vještak građevinske struke može adekvatno utvrditi procjenu tržišne vrijednosti predmetnog građevinskog zemljišta pozivajući se na Odluku Kantonalnog suda u predmetu broj 65 0 V 230699 13 Gž. U skladu s tim je ukazano da se u navedenom predmetu ne radi o stavu Kantonalnog suda zauzetom na sjednici Građanskog odjeljenja, za koji bi Općinski sud morao biti vezan, već o mišljenju jednog sudskog vijeća.

21. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da se postupak utvrđivanja naknade za ekspropriranu nekretninu vodi po službenoj dužnosti u smislu člana 148. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku. Pored toga, odredbom člana 64. stav 1. Zakona o eksproprijaciji je propisano da nadležni sud po službenoj dužnosti u vanparničnom postupku odlučuje o visini naknade za ekspropriranu nekretninu, a odredbom člana 63. stav 1. da se visina naknade u sudskom postupku određuje prema okolnostima koje su postojale u vrijeme donošenja prvostepenog sudskog rješenja o naknadi. U skladu s tim je navedeno da je Općinski sud pravilno prihvatio kao objektivan, stručan i kompetentan nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke, te da je pravilno obavezao Zavod da apelantu za izuzeto predmetno građevinsko zemljište isplati navedeni novčani iznos. Navedeno je da je Općinski sud za svoje činjenične i materijalno-pravne zaključke dao jasne i pravilne razloge, koje u svemu prihvaća i Kantonalni sud.

22. Protiv drugostepenog rješenja vanparnične stranke su izjavile revizije.

23. Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 V 201712 18 Rev od 25. septembra 2019. godine odbijene su revizije, te je odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova revizionog postupka.

24. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da, suprotno apelantovom prigovoru, prvostepeni sud nije počinio povredu člana 155. stav 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) kada je nakon izvršenog vještačenja vještaka finansijske struke radi utvrđenja vrijednosti izuzetog zemljišta odredio novo vještačenje po vještaku građevinske struke. U skladu s tim je navedeno da sud u vanparničnom postupku određivanja naknade za ekspropriranu ili izuzetu nekretninu postupa po službenoj dužnosti, u skladu sa članom 148. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku i članom 64. stav 1. Zakona o eksproprijaciji. Navedeno je da je Općinski sud na osnovu odredbe člana 155. stav 3. ZPP bio ovlašten odrediti vještačenje od strane vještaka građevinske struke ukoliko je smatrao da taj vještak ima stručno znanje koje je primjerenije procjeni vrijednosti građevinskog zemljišta u odnosu na vještaka finansijske struke. Dalje je navedeno da je Općinski sud, što je kao pravilno prihvatio i Kantonalni sud, dao jasno i detaljno obrazloženje zbog čega je prihvatio nalaz vještaka građevinske struke. Vještak je nekoliko puta korigirao svoj nalaz i mišljenje postupajući po primjedbama učesnika u postupku, na stručan i objektivan način je odgovorio na sva njihova pitanja, te je u konačnici dao mišljenje zasnovano na svim kriterijima koji su relevantni za određivanje tržišne vrijednosti predmetnog građevinskog zemljišta prema odredbama Zakona o eksproprijaciji.

25. Navedeno je da je Općinski sud, što je kao pravilno prihvatio i Kantonalni sud, prilikom odmjeravanja visine naknade prihvatio nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke koji je sačinjen u skladu s pravilima struke, u njemu su detaljno pojašnjene metode izračuna tržišne cijene, uzeti su u obzir svi elementi koji su odredbama čl. 51, 46, 53, 63. i 64. Zakona o eksproprijaciji predviđeni kao relevantni, te je određena naknada za izuzeto zemljište zasnovana na zakonu. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

26. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

27. U konkretnom slučaju apelant smatra da je vještak finansijske struke u svom pismenom nalazu i mišljenju, kao i u svom usmenom obrazloženju pred sudom, dao potpuno obrazložen nalaz i mišljenje u kojem su sadržani kriteriji i standardi kojima se rukovodio prilikom vještačenja. Smatra da je nalaz bio potpun i jasan, te se u konkretnom slučaju nije trebalo provoditi drugo vještačenje po vještaku građevinske struke, već eventualno dopuna nalaza i mišljenje vještaka finansijske struke.

28. Apelant smatra da je u konkretnom slučaju došlo do proizvoljne primjene odredbe člana 155. stav (3) ZPP, iz koje jasno proizlazi da se vještačenje može povjeriti novom vještaku samo u situaciji kada prvobitno određeni vještak ne dostavi potpun i jasan nalaz i mišljenje. U vezi s tim, apelant ističe da je u konkretnom slučaju prvo vještačenje koje je proveo vještak finansijske struke bilo potpuno, razložno i jasno, te da nisu postojali zakonski razlozi za promjenu vještaka. Apelant smatra da je prvostepeni sud bio pristrasan kada je prihvatio prijedlog Zavoda da se provede vještačenje po vještaku građevinske struke, te je u konkretnom slučaju počinio i povredu načela pravne sigurnosti. Apelant naročito ističe da između iznosa novčane naknade koju je utvrdio vještak finansijske struke (iznos naknade od 1.411.000,00 KM) i vještak građevinske struke (iznos naknade od 1.162.000,00) postoji bitna razlika od oko 200.000,00 KM, te da u konkretnom slučaju nije ostvario pravičnu novčanu naknadu za izuzeto predmetno građevinsko zemljište, naročito imajući u vidu da su se cijene nekretnina u Kantonu Sarajevu posljednjih godina povećale. Apelant smatra da je pogrešan stav Općinskog suda da vještak finansijske struke nije mogao adekvatno da odredi tržišnu vrijednost predmetnog građevinskog zemljišta, pozivajući se na stav Kantonalnog suda u predmetu broj 65 0 V 230699 13 Gž, a što je potvrdio i Kantonalni sud u obrazloženju rješenja od 12. marta 2018. godine. Apelant ističe da je stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na druge građane koji su svoje pravo na pravičnu naknadu ostvarili na osnovu nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke.

29. Apelant smatra da je osporenim odlukama „došlo do povrede njegovog prava na pravično i fer suđenje, te prava na suđenje u razumnom roku garantiranih članom 6. Evropske konvencije“. Apelant ističe da je predmetni postupak nerazumno dugo trajao, a da je predmetno građevinsko zemljište izuzeto još prije 50 godina.

II.Odgovori na apelaciju

30. Općinski, Kantonalni i Vrhovni sud su naveli da nisu povrijedili apelantova prava na koja se u apelaciji poziva, te predlažu da se apelacija odbije. Pored navedenog, Kantonalni sud je naveo da smatra da je odluku donio u razumnom roku, s obzirom na broj predmeta kojim je opterećen, te da u odnosu na cjelokupnu dužinu trajanja postupka ocjenu o tome da li je postupak proveden u razumnom roku ostavlja na ocjenu Ustavnom sudu.

31. Zavod je također naveo da je apelacija neosnovana, te je dostavio obavijest o doznaci od 12. jula 2018. godine u kojoj je navedeno da je na račun apelantovog punomoćnika (koji ga je zastupao tokom vanparničnog postupka) isplaćena naknada za zemljište u ukupnom iznosu od 1.171,297,60 KM, te obavijest o doznaci od 16. jula 2018. godine u kojoj je navedeno da je na račun apelantovog punomoćnika isplaćena kamata po presudi u određenom novčanom iznosu.

V.Relevantni propisi

32. Zakon o eksproprijaciji („Službene novine Federacije BiH“ br. 70/07, 36/10, 25/12, 8/15 – odluka US i 34/16) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o eksproprijaciji („Službene novine Federacije BiH“ br. 70/07, 36/10 i 25/12) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 46.

Ako vlasnik nekretnine koja se ekspropriše ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nekretninu ili ako korisnik eksproprijacije ne može osigurati takvu nekretninu, naknada se određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine. Tržišna vrijednost je izražena u cijeni na području gdje se vrši eksproprijacija, a koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja zavisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja.

Član 53. stav (1) Naknada za eksproprisano poljoprivredno, građevinsko i gradsko građevinsko zemljište određuje se u novcu prema tržišnoj cijeni takvog zemljišta.

Član 63. stav (1) Visina naknade za eksproprisanu nekretninu određuje se u sudskom postupku prema okolnostima koje su postojale u vrijeme donošenja prvostepenog sudskog rješenja o naknadi.

Član 65.

Postupak za određivanje naknade za eksproprisanu nekretninu je hitan.

33. Zakon o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 39/04, 73/05 i 11/21) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 39/04 i 73/05) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 2. stav (2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

2. Određivanje naknade za ekspropisane nepokretnosti Član 146.

U postupku određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud određuje visinu naknade za ekspropriranu nepokretnost kad korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnom službom odnosno organom nisu postigli sporazum o naknadi za ekspropriranu nepokretnost.

Član 148. stav (1) Postupak određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud vodi po službenoj dužnosti.

Član 149.

Sud će odrediti ročište na kojem će omogućiti sudionicima da se izjasne o obliku i obimu, odnosno visini naknade, kao i o dokazima o vrijednosti nepokretnosti, koji se pribavljaju po službenoj dužnosti.

Sud će na ročištu izvesti i druge dokaze koje učesnici predlože, ako utvrdi da to ima značaja za određivanje naknade, a po potrebi odredit će i vještačenje.

34. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 147.

Sud može, na prijedlog stranke, odrediti izvođenje dokaza vještačenjem kada je radi utvrđenja ili razjašnjenja određene činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

Član 155.

(1)Ako vještak ne dostavi nalaz i mišljenje u ostavljenom roku, sud će, nakon proteka roka koji strankama ostavi da se o tome pismeno izjasne, odrediti drugog vještaka.

(2)Ako vještak dostavi nalaz ili mišljenje koji su nejasni, nepotpuni ili protivrječni sami sebi ili izvedenim okolnostima, sud će pozvati vještaka da ih dopuni, odnosno ispravi, i odrediti rok za ponovno dostavljanje nalaza i mišljenja.

(3) Ukoliko vještak ni po pozivu suda ne dostavi potpun i razumljiv nalaz i mišljenje, sud će, uz prethodno izjašnjenje stranaka, odrediti drugog vještaka. VI.Dopustivost

35. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

36. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

37. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant predmetnom apelacijom osporio Rješenje Vrhovnog suda broj 65 0 V 201712 18 Rev od 25. septembra 2019. godine, Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 V 201712 16 Gž 2 od 12. marta 2018. godine i Rješenje Općinskog suda broj 65 0 V 201712 15 V 3 od 1. septembra 2016. godine. S obzirom na to da u konkretnom slučaju, konačnu odluku u ovom predmetu predstavlja Rješenje Vrhovnog suda broj 65 0 V 201712 18 Rev od 25. septembra 2019. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, Ustavni sud će apelantove navode ispitati u odnosu na to rješenje. Osporeno rješenje apelant je primio 18. septembra 2020. godine, a apelacija je podnesena 12. oktobra 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

38. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

39. Apelant u konkretnom slučaju smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

40. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

41. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

42. Ustavni sud ukazuje da se radi o postupku određivanja naknade za izuzeto gradsko građevinsko zemljište, dakle, nesporno je da se radi o predmetu građansko-pravne prirode, te stoga apelant uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

U odnosu na osporenu odluku

43. Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

44. U konkretnom slučaju Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 25. septembra 2019. godine odbijena revizija apelanta i Zavoda izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda od 12. marta 2018. godine kojim je odbijena žalba apelanta i Zavoda podnesena protiv rješenja Općinskog suda od 1. septembra 2016. godine kojim je apelantu određena naknada za izuzeto predmetno građevinsko zemljište u iznosu i na način detaljno naveden u izreci.

45. Apelant smatra da je došlo do proizvoljne primjene odredbe člana 155. stav (3) ZPP jer Općinski sud nije trebao da provede vještačenje po vještaku građevinske struke budući da je prvo vještačenje koje je proveo vještak finansijske struke bilo potpuno, razložno i jasno, odnosno da je prvostepeni sud bio pristrasan, da je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na druge građane koji su svoje pravo na pravičnu naknadu ostvarili na osnovu nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke, te da je povrijeđeno načelo pravne sigurnosti.

46. U vezi s ovim navodima Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja rješenja prvostepenog suda slijedi da je vještak građevinske struke uradio osnovni i dvije dopune nalaza, da je u drugoj dopuni nalaza obuhvatio sve primjedbe učesnika u postupku, analizirao ih i dao sasvim jasne i vjerodostojne odgovore, te da su otklonjene sve sumnje u ispravnost procijenjene tržišne vrijednosti predmetnog građevinskog zemljišta. Zatim, da iz obrazloženja rješenja Kantonalnog suda proizlazi da Općinski sud, imajući u vidu podatke koje su prezentirali učesnici u postupku (detaljno navedene u tački 20. odluke), nije mogao sa sigurnošću utvrditi tržišnu vrijednost i visinu naknade za izuzeto predmetno građevinsko zemljište, zbog čega je odredio vještačenje po vještaku građevinske struke. Nadalje, Ustavni sud uočava da iz obrazloženja rješenja Vrhovnog suda slijedi da, suprotno apelantovom prigovoru, prvostepeni sud nije počinio povredu člana 155. stav 3. ZPP kada je nakon izvršenog vještačenja vještaka finansijske struke radi utvrđenja vrijednosti izuzetog zemljišta odredio novo vještačenje po vještaku građevinske struke. Naime, sud u vanparničnom postupku određivanja naknade za ekspropriranu ili izuzetu nekretninu postupa po službenoj dužnosti, u skladu sa članom 148. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku i članom 64. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, tako da je na osnovu odredbe člana 155. stav 3. ZPP bio ovlašten odrediti vještačenje od strane vještaka građevinske struke ukoliko je smatrao da taj vještak ima stručno znanje koje je primjerenije procjeni vrijednosti građevinskog zemljišta u odnosu na vještaka finansijske struke. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju redovnih sudova, odnosno ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je prvostepeni sud bio pristrasan, da je apelant doveden u neravnopravan položaj u odnosu na druge građane koji su svoje pravo na pravičnu naknadu ostvarili na osnovu nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke, te da je povrijeđeno načelo pravne sigurnosti.

47. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u ovom dijelu neosnovani.

U odnosu na suđenje u razumnom roku Relevantna načela

48. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir

49. Ustavni sud, prije svega, zapaža da je apelant 25. septembra 2009. godine Općini Ilidža podnio zahtjev za isplatu naknade za izuzeto predmetno građevinsko zemljište. Međutim, apelant smatra da je osporenim odlukama „došlo do povrede njegovog prava na pravično i fer suđenje, te prava na suđenje u razumnom roku garantiranih članom 6. Evropske konvencije“. Zbog toga će Ustavni sud u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 18. decembra 2012. godine, kada je predmet dostavljen Općinskom sudu na postupanje, pa do 18. septembra 2020. godine, kada je apelantu dostavljeno rješenje Vrhovnog suda od 25. septembra 2019. godine. Dakle, period koji je trajao sedam godina i devet mjeseci. Analiza dužine trajanja postupka

50. U konkretnom slučaju radi se o vanparničnom postupku pokrenutom radi određivanja naknade za izuzeto gradsko građevinsko zemljište. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u predmetnoj pravnoj stvari trebalo riješiti, da je u postupku provedeno vještačenje po vještaku građevinske i finansijske struke, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radilo o relativno složenom predmetu. Istovremeno, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak veoma značajan za apelanta jer se u postupku utvrđivala visina naknade za izuzeto predmetno građevinsko zemljište, te da se u smislu člana 65. Zakona o eksproprijaciji postupak za određivanje naknade za ekspropriranu nekretninu smatra hitnim. Nadalje, Ustavni sud nalazi da iz dokumentacije u spisu ne slijedi da je apelant svojim postupcima utjecao na dužinu trajanja postupka.

51. Ustavni sud zapaža da je predmet 18. decembra 2012. godine dostavljen Općinskom sudu na postupanje. Nadalje, Općinskom sudu je bio potreban period od osam mjeseci da donese prvostepeno rješenje, koje je godinu i sedam mjeseci nakon donošenja kao nepravilno ukinuo Kantonalni sud (rješenjem od 16. marta 2015. godine) i predmet je vraćen na ponovni postupak. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu u ponovljenom postupku bio potreban period od jedne i po godine da donese rješenje kojim je apelantu odredio pravičnu naknadu za izuzeto predmetno građevinsko zemljište (rješenje od 1. septembra 2016. godine). Kantonalni sud je u žalbenom postupku donio drugostepenu odluku jednu i po godinu nakon donošenja prvostepenog rješenja (12. marta 2018. godine). Ustavni sud nalazi da se Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije izjašnjavao o dužini trajanja predmetnog postupka, a Kantonalni sud smatra da je odluku donio u razumnom roku. Ustavni sud dalje zapaža da je Vrhovni sud revizionu odluku donio jednu i po godinu nakon donošenja rješenja Kantonalnog suda, ali da je konačna odluka Vrhovnog suda apelantu dostavljena tek godinu dana nakon donošenja. Ustavni sud nalazi da se Vrhovni sud nije izjašnjavao o dužini trajanja predmetnog postupka. Imajući u vidu navedeno, kod činjenice da je predmetni postupak trajao sedam godina i devet mjeseci, a koji je od značaja za apelanta i koji je po zakonu hitne prirode, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje.

52. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

53. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može da odredi naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

54. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantu u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

55. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Pravo na imovinu

56. Ustavni sud, također, zapaža da apelant ukazuje i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelantove tvrdnje o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim navodima koje je apelant istakao u vezi s pravom na pravično suđenje (proizvoljna primjena prava), koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i za koje je zaključio da su neosnovani. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.

VIII.Zaključak

57. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je postupak određivanja naknade za izuzeto predmetno građevinsko zemljište pred redovnim sudovima trajao sedam godina i devet mjeseci, što u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja postupanje koje nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

58. S druge strane, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, kada nisu osnovani apelantovi navodi da su u postupku proizvoljno primijenjeni pozitivno-pravni propisi.

59. Ustavni sud, također, zaključuje da u konkretnom slučaju nema povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelant povredu ovog prava dovodi u vezu s pravom na pravično suđenje (proizvoljna primjena prava), za koje navode je Ustavni sud zaključio da su neosnovani.

60. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

61. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić