Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3108/21 („HELAKOR“ d.o.o. Tuzla)
Odluka donesena 06. 04. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o stečajnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o stečajnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o stečajnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stečajnom postupku
- Zakon o stečajnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3108/21
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 04. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-3108/21, rješavajući apelaciju „HELAKOR“ d.o.o. Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. aprila 2022. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio „HELAKOR“ d.o.o. Tuzla Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka u kojem je doneseno rješenje Općinskog suda u Lukavcu broj 126 0 Ip 116595 12 Ip od 14. marta 2022. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu „HELAKOR“ d.o.o. Tuzla isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „HELAKOR“ d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Omar Malohodžić advokat iz Tuzle, podnio je 31. avgusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji je poslije podnošenja apelacije prekinut Rješenjem Općinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 126 0 Ip 116595 12 Ip od 14. marta 2022. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 7. marta 2022. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 16. marta 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Punomoćniku apelanta je 17. marta 2022. godine dostavljen odgovor Općinskog suda na izjašnjenje. Punomoćnik apelant nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Općinskoga suda.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 15. februara 2012. godine Općinskom sudu u Tuzli podnio prijedlog za izvršenje na osnovu presude Općinskog suda u Tuzli od 30. septembra 2011. godine, protiv izvršenika „Gredelj Revom“ doo Lukavac, radi naplate novčanog potraživanja.
7. Općinski sud u Tuzli je 27. februara 2012. godine donio rješenje o izvršenju broj 32 0 Ip 116595 12 Ip.
8. Apelant je 13. jula 2012. godine Općinskom sudu u Tuzli podnio prijedlog za potpuno odlaganje izvršenja do 15. avgusta 2013. godine imajući u vidu da je sa izvršenikom zaključio protokol o načinu izmirenja obaveze izvršenika određene predmetnim rješenjem o izvršenju.
9. Apelant je 21. septembra 2012. godine Općinskom sudu u Tuzli podnio prijedlog za nastavak izvršenja, zbog izvršenikovog neispunjavanja obaveze iz protokola.
10. Apelant je naveo da je, zbog nepostupanja suda po podnesenom prijedlogu za nastavak izvršenja, Općinskom sudu u Tuzli u tri navrata (10. oktobra i 24. decembra 2012. te 4. aprila 2013. godine) upućivao urgencije da se predmetno rješenje o izvršenju dostavi bankama na provođenje.
11. Predmetni izvršni predmet je u decembru mjesecu 2012. godine dostavljen Općinskom sudu kao novoosnovanom sudu na nadležno postupanje.
12. Apelant je 14. aprila 2013. godine Općinskom sudu dostavio urgenciju radi hitnijeg uzimanja predmeta u rad, tražeći da se predmetno rješenje o izvršenju dostavi bankama na provođenje.
13. Općinski sud je 21. marta 2013. godine donio rješenje broj 126 0 lp 116595 12 lp kojim je odredio da se nastavlja izvršenje određeno predmetnim rješenjem o izvršenju.
14. Apelant je 19. juna 2013. godine Općinskom sudu ponovo predložio da se odloži predloženo izvršenje do 1. jula 2014. godine.
15. Odlučujući o navedenom Općinski sud je 19. juna 2013. godine donio je Rješenje kojim je odloženo predmetno izvršenje.
16. Apelant je 8. aprila 2014. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za nastavak odloženog izvršenja zbog izvršenikovog neispunjavanja obaveze iz Sporazuma o načinu plaćanju.
17. Apelant je, zbog nepostupanja Općinskog suda po podnesenom prijedlogu za nastavak izvršenja, Općinskom sudu u tri navrata (21. jul, 5. septembra i 5. decembra 2014. godine) upućivao urgencije.
18. Općinski sud je 8. decembra 2014. godine donio rješenje kojim je odredio da se nastavlja izvršenje određeno predmetnim rješenjem o izvršenju.
19. Općinski sud je naveo da se prema stanju spisa izvršenje nije moglo provesti na računima izvršenika otvorenim kod poslovnih banaka, obzirom da je Općinski sud od banaka obaviješten o smetnjama za izvršenje jer su svi računi izvršenika ugašeni ili blokirani od ranije.
20. Apelant je naveo da je 14. avgusta 2019. godine Općinskom sudu uputio podnesak sa uređenim prijedlogom za dozvolu izvršenja, i to zabilježbom, utvrđivanjem vrijednosti i prodajom nepokretnosti izvršenika te namirenjem apelanta iz iznosa dobijenog prodajom navedenih nepokretnosti.
21. Apelant je naveo da je, zbog nepostupanja suda po podnesenom uređenom prijedlogu za izvršenje, Općinskom sudu u tri navrata (25. septembra 2020. i 10. marta i 30. aprila 2021. godine) upućivao urgencije, tražeći da Općinski sud bez odlaganja stavi predmet u rad te navodeći da postoji imovina na kojoj bi se izvršenje moglo provesti.
22. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je nad imovinom izvršenika pokrenut stečajni postupak.
23. Općinski sud je 14. marta 2022. godine donio rješenje broj 126 0 Ip 116595 12 Ip kojim je odredio da se izvršni postupak prekida. U obrazloženju rješenje Općinski sud je, između ostalog, naveo da je rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 St 391726 20 St od 7. jula 2021. godine otvoren stečajni postupak nad imovinom izvršenika. Odredbom članom 58. stav 1. Zakona o stečajnom postupku F BiH propisano je da nakon otvaranja stečajnog postupka stečajni povjerioci ne mogu protiv stečajnog dužnika tražiti prinudno izvršenje niti tražiti osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu, a stavom 2. istog člana Zakona je određeno da postupci iz stava 1. ovog člana koji su u toku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, prekidaju se. Odredbom članom 378. tačka 2. Zakona o parničnom postupku F BiH propisano je da se postupak prekida kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka. Imajući u vidu da je nad izvršenikom 7. jula 2021. godine otvoren stečajni postupak te da pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nastupaju istog dana, Općinski sud zaključuje da je na osnovu člana 378. tačka 2. ZPP a u vezi sa članom 21. stav 1. ZIP-a odlučio da se predmetni izvršni postupak prekine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
24. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.200,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
25. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju kratko opisao procesne radnje, ukazujući da je donio rješenje o prekidu postupka koje je kao prilog dostavio.
V.Relevantni propisi
26. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - O.U.S., 35/12, 35/12-Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - Odluka US BiH i 55/18-Rješenje US BiH) relevantne odredbe glase: Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
27. Zakon o stečajnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 29/03, 32/04, 42/06 i 52/18) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o izvršnom postupku, sačinjen u Ustavnom sudu, koje u relevantnom dijelu glase:
Član 58.
Zabrana izvršenja i osiguranja 1) Nakon otvaranja stečajnog postupka stečajni povjerioci ne mogu protiv stečajnog dužnika tražiti prinudno izvršenje, niti tražiti osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu.
(2) Postupci iz stava 1. ovog člana, koji su u toku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, prekidaju se.
[...]
28. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnom sudu, koje glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost
29. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
30. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
31. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
33. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
34. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude koju je izrekao bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26, Stojanović i Jusufović protiv Bosne i Herecegovine presuda od 16. decembra 2021. godine, stav 7.).
36. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
37. Ustavni sud zapaža da je apelant 15. februara 2012. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak podnoseći prijedlog za izvršenje Općinskom sudu u Tuzli i da je taj postupak, prema stanju spisa, prekinut rješenjem Općinskog suda od 14. marta 2022. godine, jer je otvoren stečajni postupak nad izvršenikom. Ustavni sud dalje zapaža da je članom 58. st. (1) i (2) Zakona o stečajnom postupku F BiH propisano da, nakon otvaranja stečajnog postupka, stečajni povjerioci ne mogu protiv stečajnog dužnika tražiti prinudno izvršenje, niti tražiti osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu, te da se prekidaju postupci koji su u toku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka. Dakle, relevantan period do prekida postupka koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste oko deset godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
38. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, a predmetni postupak apelant je pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantovog potraživanja na izvršenikovim novčanim sredstvima, te činjenice da je nad izvršenikom otvoren stečajni postupak), Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom postupku.
39. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka ulagao urgencije ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu, koji je za njega od većeg značaja jer nastoji namiriti svoja potraživanja utvrđena navedenom pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka u dva navrata tražio odlaganje izvršenja radi mogućeg sporazuma o načinu izvršenja predmetnog rješenja o izvršenju, što je bez sumnje njegovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje svog potraživanja, ali je s druge strane imalo uticalo na dužinu trajanja postupka jer je Općinski sud postupao po apelantovim prijedlozima i u dva navrata odlagao predmetno izvršenje.
40. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u Tuzli, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u Tuzli predloženo izvršenje dozvolio 12 dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, što je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u Tuzli, nakon formiranja Općinskog suda kao novonastalog suda, predmet blagovremeno dostavio nadležnom sudu (iako nije odlučio o apelantovom prijedlogu da se predmetno izvršenje odgodi), zbog čega ukupna dužina trajanja postupka pred tim sudom u okolnostima konkretnog slučaja nije pretjerana. S druge strane, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud procesne radnje preduzimao sa određenom pasivnosti imajući u vidu da mu je trebalo oko tri mjeseca da donese rješenje o nastavku izvršenja (Općinski sud je u decembru 2012. godine predmetni spis zaprimio na nadležno postupanje, dok je rješenje o nastavku izvršenja donio 21. marta 2013. godine), kao i da mu nakon ponovnog odlaganja izvršenja trebalo oko osam mjeseci da donese rješenje o nastavku izvršenja (apelant je 8. aprila 2014. godine podnio prijedlog za nastavak postupka, dok je Općinski sud je 8. decembra 2014. godine donio rješenje o nastavku izvršenja), što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku tj. obavezom da učinkovito i ekonomično preduzima raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predmetno rješenje o izvršenju dostavio banci radi daljnjeg provođenja, čime je proveo radnju kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u odgovoru na apelaciju navodi da se predloženo izvršenje nije moglo provesti na računima izvršenika otvorenim kod poslovnih banaka, imajući u vodi da je Općinski sud od banaka obaviješten o smetnjama za izvršenje jer su svi računi izvršenika ugašeni ili blokirani od ranije. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja Općinski sud nije mogao da utiče na dinamiku namirenja apelantovih potraživanja, jer na računu izvršenika nije bilo novčanih sredstava. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je prema apelacionim navodima apelant, imajući u vidu da se predloženo izvršenje nije moglo provesti na računima izvršenika, predložio izvršenje na nekretninama izvršenika (14. avgust 2019. godine) o kojem prijedlogu Općinski sud, prema stanju u spisu, nije odlučio nego je nakon perioda pasivnosti od oko dvije i po godine donio rješenje (14. mart 2022. godine) kojim je odredio da se predmetni izvršni postupak prekida zbog nastupanja posljedica otvaranja stečajnog postupka nad izvršenikom imajući u vidu da je rješenjem Općinskog suda u Tuzli od 7. jula 2021. godine otvoren stečajni postupak nad izvršenikom. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da Općinski sud u odgovoru na apelaciju navedene periode pasivnosti ničim nije opravdao, odnosno nije izložio i opravdao svoje periode pasivnosti u navedenim periodima. Stoga, posmatrajući postupak u cjelini do njegovog prekida, Ustavni sud zaključuje da Općinski sud u konkretnom slučaju nije postupao efikasno kako to nalažu standardi prava na pravično suđenje u razumnom roku u postupku koji je po zakonu hitne prirode kao i da je svojim postupcima uticao na dužinu trajanja postupka koji je nakon deset godina prekinut zbog nastupanja posljedica otvaranja stečajnog postupka nad izvršenikom.
41. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno pravo apelanta na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
42. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
43. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
44. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
45. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
46. Takođe, apelant navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred redovnim sudovima povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak
47. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer Općinski sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
48. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
49. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić