Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1310/22 (H. Z.)
Odluka donesena 11. 05. 2022.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-1310/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 05. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 11. maja 2022. godine, u predmetu broj AP-1310/22, rješavajući apelaciju Husnije Zilića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Husnije Zilića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 540239 17 Rsž od 31. januara 2022. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Husnija Zilić iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 14. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 540239 17 Rsž od 31. januara 2022. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 540239 15 Rs od 29. septembra 2017. godine, stavom prvim izreke, određeno je da je tuženi KJKP „Gradski saobraćaj“ d.o.o. Sarajevo, dužan za određeni period isplatiti apelantu kako slijedi: razliku plaće sa uvećanjem za minuli rad u iznosu od 2.667,44 KM; razliku uvećanja plaće za rad u dane državnih praznika u iznosu od 10,31 KM; razliku uvećanja plaće za noćni rad u iznosu od 90,08 KM; razliku naknade za topli obrok u iznosu od 3.593,54 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama. Također je tuženi dužan isplatiti razliku naknade za godišnji odmor za 2013. godinu u iznosu od 719,95 KM, razliku naknade za godišnji odmor za 2014. godinu u iznosu od 737,31 KM, razliku naknade za godišnji odmor za 2015. godinu u iznosu od 739,16 KM, te uplatiti razliku doprinosa za PIO u iznosu od 922,60 KM. Istovremeno je dužan uplatiti u korist apelanta FZ PIO doprinos za PIO u iznosu od 29.052,92 KM, kao i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.733,00 KM. Stavom drugim izreke, odbijen je preostali dio zahtjeva za isplatu razlike plaća sa naknadom za minuli rad do iznosa od 21.108,75 KM sa doprinosima za PIO do iznosa od 7.173,73 KM. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 540239 17 Rsž od 31. januara 2022. godine, žalba tuženog je djelimično uvažena, prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu (stav prvi izreke) preinačena tako da je tuženom naloženo da za pojedine stavke isplati razmjerno manje iznose novca, te da nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.589,55 KM. U preostalom dijelu, a radi se o zahtjevu apelanta za isplatu preostalih iznosa potraživanja na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, razlike naknade za noćni rad i rad u dane državnih praznika, razlike doprinosa za PIO, te zahtjeva za isplatu regresa za 2013.,2014. i 2015. godinu, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan. Žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena u odbijajućem dijelu (stav drugi izreke).
3. Iako apelant nije naveo da je izjavio reviziju, Ustavni sud je uvidom u bazu podataka operativnog sistema za upravljanje predmetima (skraćeno: CMS) nadležnog suda utvrdio činjenicu da je apelant dana 11. aprila 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, o kojoj još uvijek nije odlučeno.
4. Apelant u apelaciji ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 1. i stav 3. tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(l) apelacija je preuranjena;»
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, koji još nije donio odluku o reviziji.
8. Ustavni sud podsjeća na svoju praksu da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 36/04, 84/07, 58/13 i 94/16), Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) i Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) prema kojima nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke nadležnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Nakon donošenja odluke o reviziji, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju, u kojoj je dužai na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić