Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3563/20 (S.Ć.)
Odluka donesena 08. 06. 2022.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pristup sudu
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravo na prisustvo suđenju
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o prekršajima
- Zakon o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o prekršajima
- Zakon o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-3563/20
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3563/20, rješavajući apelaciju S. Ć., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija S. Ć. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 789210 20 Pžp od 25.
augusta 2020. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. S. Ć. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Advokatsko društvo sa ograničenom odgovornošću „Nedžad E. Beća“ iz Sarajeva, podnijela je 2. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 789210 20 Pžp od 25. augusta 2020. godine. Apelantica je osporila i Rješenje Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Pr 789210 19 Pr od 12. marta 2020. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda i Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, Uprava policije, Sarajevo (u daljnjem tekstu: Policija), zatraženo je 2. novembra 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 5. novembra 2021. godine, Policija 16. novembra 2021. godine, a Općinski sud 19. novembra 2021. godine.
4. Apelantici su 24. februara 2022. godine, u skladu sa članom 23. Pravila Ustavnog suda i Zaključkom broj SU-02-1056/21 od 17. decembra 2021. godine, dostavljeni odgovori Kantonalnog suda, Općinskog suda i Policije na eventualno izjašnjenje.
5. Apelantica nije dostavila izjašnjenje na odgovore.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Pr 789210 19 Pr od 12. marta 2020. godine odbačen je apelanticin zahtjev za sudsko odlučivanje po prekršajnom nalogu od 12. jula 2019. godine, preciziran u rješenju, izdatog apelantici kao okrivljenoj od ovlaštenog organa Policije zbog prekršaja iz člana 44. stav 1. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u BiH zato što zahtjev nije blagovremeno podnesen, a shodno odredbama člana 65. stav 2. Zakona o prekršajima FBiH. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je apelantica tom sudu 25. septembra 2019. godine podnijela zahtjev za sudsko odlučivanje, kao i prijedlog za povrat u prijašnje stanje u kojem je navela da joj je prekršajni nalog kasno uručen radi preseljenja sa adrese pod kojom se vodi u CIPS-u. Općinski sud je u vezi s tim naveo da je uvidom u dokumentaciju nesporno utvrđeno da je predmetni prekršajni nalog 16. jula 2019. godine upućen apelantici putem preporučene pošte na adresu preciziranu u rješenju, a koja je važeća CIPS adresa, te da je on vraćen Policiji sa napomenom dostavljača PTT Sarajevo „odselio-adresa nepoznata“. Nadalje, navedeno je da je Općinski sud podneskom od 3. oktobra 2019. godine obavijestio Policiju o apelanticinom podnesenom zahtjevu za sudsko odlučivanje i prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, te je zatražio da dostave podatke i dokaze o uručenju predmetnog prekršajnog naloga apelantici, na koji način, na koju adresu i s kojim datumom joj je predmetni prekršajni nalog uručen, odnosno s kojim datumom je nalog postao konačan i izvršan kako bi sud mogao odlučiti o njegovoj dopuštenosti i blagovremenosti. Policija je aktom od 16. oktobra 2019. godine obavijestila Općinski sud da je predmetni prekršajni nalog upućen apelantici putem preporučene pošte na adresu preciziranu u rješenju, a koja je važeća CIPS adresa, koja je i navedena u predmetnom prekršajnom nalogu. Policija je navela da je nalog predat na poštu 16. jula 2019. godine i da je predmetni prekršajni nalog 17. jula 2019. godine vraćen Policiji putem pošte sa napomenom dostavljača PTT Sarajevo „odselioadresa nepoznata”.
8. Obrazloženo je da je nakon toga Općinski sud aktom od 21. oktobra 2019. godine upućenim na apelanticinu CIPS adresu pozvao apelanticu da dopuni podneseni zahtjev i prijedlog sudu validnim dokazom da je u vrijeme dostavljanja predmetnog prekršajnog naloga imala prijavljenu drugu CIPS adresu stanovanja jer je prekršajni nalog upućen u skladu sa Zakonom o prekršajima na važeću CIPS adresu, te se smatra da se radi o urednoj dostavi. Općinski sud je obrazložio da je utvrdio da je navedeni dopis suda uručen na navedenoj CIPS adresi uz napomenu dostavljača PTT da je uručen odraslom članu domaćinstva uz potpis sa napomenom „svekrva dana 23. oktobra 2019. godine”, nakon čega je apelantica putem svog advokata 8. novembra 2019. godine dostavila Općinskom sudu podnesak u kojem je navela da sudu dostavlja izjavu poimenično navedene susjede iz koje je vidljivo da je apelantica nastanjena na drugoj preciziranoj adresi, te da iz objektivnih razloga nije u mogućnosti izvršiti promjenu prebivališta kod nadležnog organa jer njen zakupodavac njoj kao zakupcu na navedenoj adresi odbija da izvrši prijavu prebivališta na toj adresi, zbog čega predlaže da se zakaže usmeni pretres, te da se na navedene okolnosti izvrši saslušanje apelantice, navedene susjede kao svjedoka i poimenično navedenog zakupodavca.
9. U vezi s tim, Općinski sud je obrazložio da iako Zakonom o prekršajima nije propisano kao obaveza zakazivanja usmenog pretresa kod odlučivanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, Općinski sud je zakazao usmeni pretres za 31. januar 2020. godine. Nakon toga je, kako je obrazložio Općinski sud, apelanticin punomoćnik podnio sudu zahtjev za odgodu usmenog pretresa, u kojem od Općinskog suda zahtijeva dostavu prekršajnog naloga, navodeći da apelantica ne posjeduje prekršajni nalog. Općinski sud je istakao da sud ne vrši dostavljanje prekršajnih naloga okrivljenim osobama. Zbog navedenog, Općinski sud je izvršio uvid u dokaze koje je u spis uložio ovlašteni organ – Policija, te je nesporno utvrdio da je apelantici u septembru 2019. godine i lično uručen predmetni prekršajni nalog u službenim prostorijama Policije, iz čega, prema mišljenju tog suda, proizlazi da navedena tvrdnja o neposjedovanju prekršajnog naloga ne predstavlja razlog za odgodu pretresa. Općinski sud je naveo da je, međutim, predmetni pretres odložen zbog bolesti postupajućeg sudije, te je novi usmeni pretres zakazan za 28. februar 2020. godine koji je i održan.
10. Nadalje je navedeno da je utvrđeno da je na osnovu apelanticinog iskaza utvrđeno da se apelantica iz stana koji se nalazi na adresi prijavljenoj u CIPS iselila 2018. godine zbog bračnih nesuglasica sa suprugom i uzela pod zakup stan na drugoj, u rješenju preciziranoj adresi, ali da nikada nije izvršila promjenu adrese u CIPS evidenciji. Navedeno je da je evidentno da apelantica ni do održavanja konkretnog usmenog pretresa nije izvršila promjenu adrese, a što je bila njena zakonska obaveza. Općinski sud je naveo da je zatražio od apelantice da se izjasni o činjenici da nikada nije promijenila adresu prebivališta u CIPS-u te da je apelantica u vezi s tim istakla da joj zakupodavac nikada nije želio dati izjavu s ovjerenim potpisom niti s njom potpisati ugovor o zakupu na osnovu kojeg bi apelantica mogla promijeniti adresu u CIPS-u, te da smatra da je do zadržavanja stare adrese došlo bez njene krivice. U vezi s tim je navedeno da je odredbama člana 56. stav 3. Zakona o prekršajima propisano da kada je prekršajni nalog lično uručen datum uručenja je dan kada je okrivljeni primio prekršajni nalog, dok prekršajni nalog uručen putem pošte smatrat će se da je dostavljen po proteku pet radnih dana nakon što ga je ovlašteni organ predao na poštu, a u pravnoj pouci prekršajnog naloga će se navesti da okrivljeni može podnijeti zahtjev za sudsko odlučivanje u roku od osam dana od dana prijema prekršajnog naloga. Općinski sud je istakao da je apelantica zahtjev za sudsko odlučivanje podnijela lično 25. septembra 2019. godine, a da je rok za podnošenje zahtjeva istekao sa 30. julom 2019. godine pa je utvrđeno da je zahtjev za sudsko odlučivanje podnesen po proteku roka, te da je sud pri tom imao u vidu da apelantica nije postupila po zakonskoj odredbi prema kojoj je bila obavezna izvršiti promjenu adrese prebivališta. Zbog navedenog, kako je obrazložio taj sud, nije bilo uvjeta ni za prihvatanje apelanticinog prijedloga za povrat u prijašnje stanje shodno odredbama člana 93. st. 1. i 2. Zakona o prekršajima. Općinski sud je istakao i da za ovakvu odluku nalazi uporište u sudskoj praksi, i to u predmetima Kantonalnog suda br. 65 0 Pr 789216 19 Pžp od 5. decembra 2019. godine i 65 0 Pr 674785 18 Pžp od 26. decembra 2018. godine.
11. Protiv navedenog rješenja apelantica je podnijela žalbu Kantonalnom sudu koji je Rješenjem broj 65 0 Pr 789210 20 Pžp od 25. augusta 2020. godine žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju je navedeno da je, prema mišljenju Kantonalnog suda, prvostepeni sud pravilno utvrdio da je prekršajni nalog apelantici upućen poštom 16. jula 2019. godine, da je postao konačan 30. jula 2019. godine, te da je apelantica zahtjev za sudsko odlučivanje lično predala prvostepenom sudu 25. septembra 2019. godine. Kantonalni sud je obrazložio da je uručenje prekršajnog naloga apelantici izvršeno u skladu sa članom 56. st. 2. i 3. Zakona o prekršajima koji propisuje da se prekršajni nalog, između ostalog, može uručiti poštom, te kad je prekršajni nalog uručen poštom smatrat će se da je dostavljanje izvršeno po isteku pet radnih dana nakon što ga je ovlašteni organ predao na poštu. Nadalje, kako je obrazloženo, članom 8. stav 1. tačka 8. istog zakona je propisano da uručenje pismena poštom predstavlja uručenje putem preporučene pošte na adresu fizičkog lica koja je određena u Registru prebivališta i boravišta, a koju vodi Glavni centar za obradu podataka u BiH (CIPS). Kantonalni sud je obrazložio da kako apelantica nije izvršila promjenu adrese prebivališta u CIPS-u, te kako o tome nije blagovremeno obavijestila prvostepeni sud, Kantonalni sud je utvrdio da su apelanticini žalbeni navodi neosnovani, te da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbacio zahtjev za sudsko odlučivanje kao neblagovremen. Nadalje, obrazloženo je da je članom 93. stav 2. Zakona o prekršajima propisano da će sud uvažiti prijedlog za povrat u prijašnje stanje ukoliko okrivljeni može dokazati da mu nije uručen poziv za usmeni pretres ili da je do propuštanja pojavljivanja ili pravovremenog postupanja došlo iz opravdanih razloga. Slijedom navedenog, a kako je tokom prvostepenog postupka nesporno utvrđeno da je apelantica prijavljena na CIPS adresi preciziranoj u rješenju na koju je upućen predmetni prekršajni nalog, te imajući u vidu da je dopis prvostepenog suda od 21. oktobra 2019. godine na toj adresi uredno zaprimljen u apelanticino ime i da je po tom dopisu apelantica i postupala dostavljajući putem punomoćnika podnesak od 8. novembra 2019. godine, te kako apelantica nije izvršila promjenu važeće CIPS adrese, to ni prema ocjeni Kantonalnog suda do propuštanja pravovremenog postupanja od apelantice nije došlo iz opravdanih razloga te je taj sud donio odluku kao u dispozitivu.
IV. Apelacija
I.Navodi iz apelacije
12. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje ovih prava apelantica vidi u proizvoljnoj primjeni prava. Navodi da su redovni sudovi sasvim proizvoljno postupili, te da je prvo trebalo doći do odlučivanja o blagovremenosti zahtjeva i povratu u prijašnje stanje, a zatim do donošenja sudske odluke, a ne obratno, što predmetna rješenja, prema apelanticinom mišljenju, čini nezakonitim. Navodi i da je izreka prvostepenog rješenja nerazumljiva jer se ne rješava o zahtjevu suda nego apelanticinom zahtjevu, zbog čega smatra da okrivljena/apelantica nije pravilno identificirana u izreci. Smatra i da su sudovi postupali pretjerano formalno ne vodeći računa o razlozima neprijavljivanja nove adrese, kao ni o uvjetima u kojima apelantica živi, odnosno da je samohrana, nezaposlena i siromašna majka koja se morala iseliti iz stana bivšeg supruga i koja zavisi od dobre volje bivšeg supruga. Apelantica smatra da su joj postupajući na navedeni način redovni sudovi uskratili pristup sudu.
II.Odgovor na apelaciju
13. Kantonalni sud je naveo hronologiju postupka i sadržaj osporenih odluka, te istakao da nije bilo kršenja prava na koja se apelantica u apelaciji poziva, te da apelaciju treba odbiti kao neosnovanu.
14. Općinski sud je naveo da nije bilo kršenja prava na koja se apelantica poziva, te da je apelantici omogućen adekvatan pristup sudu uz prisustvo branioca, zbog čega apelaciju treba odbiti kao neosnovanu.
15. Uprava policije je navela činjenice predmeta i istakla da su osporene odluke donesene u skladu sa relevantnim zakonskim odredbama i standardima Evropske konvencije, zbog čega nije bilo kršenja apelanticinih prava i apelaciju treba odbiti.
V. Relevantni propisi
16. U Zakonu o prekršajima („Službene novine FBiH“ broj 63/14) relevantne odredbe glase: Član 56.
Uručenje prekršajnog naloga (1) Prekršajni nalog sastoji se od originala i najmanje dvije kopije. Original zadržava ovlašteno tijelo u svojoj evidenciji. Dvije kopije uručuju se okrivljeniku.
(2) Prekršajni nalog može se uručiti okrivljeniku na bilo koji od sljedećih načina: 1)osobnim uručenjem, 2)uručenjem putem pošte ili 3)pričvršćivanjem ili ostavljanjem prekršajnog nalogana sigurnom i vidljivom mjestu na motornom voziluako je prekršaj koji je po činjen vezan uz nepropisno parkiranje motornog vozila.
(3) Kada je prekršajni nalog uručen osobno, datum uručenja je datum kada ga je okrivljenik primio. Kada je prekršajni nalog uručen putem pošte, smatrat će se da je dostava izvršena po isteku pet radnih dana nakon što ga je ovlašteno tijelo predalo na poštu. Kada je prekršajni nalog ostavljen na motornom vozilu, datum uručenja je datum kada je ostavljen na motornom vozilu.
Član 93. stav 2.
Povrat u pređašnje stanje 2) Sud će uvažiti prijedlog za povrat u pređašnje stanje ako okrivljenik može dokazati da mu nije uručen prekršajni nalog ili zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ili poziv za usmeni pretres ili kopija rješenja o prekršaju i da je propuštanje pojavljivanja ili pravodobnog postupanja nastalo iz opravdanih razloga.
17. U Zakonu o prebivalištu i boravištu državljana BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 32/01, 56/08 i 58/15) relevantne odredbe glase:
Član 8. st. 1, 2. tač. b) i b) i stav 6.
Prilikom prijavljivanja i odjavljivanja prebivališta državljani su dužni da daju tačne i istinite podatke.
U postupku prijavljivanja prebivališta i adrese stanovanja državljani su dužni priložiti dokaz daimaju valjan osnov za prebivalište na adresi na kojoj se prijavljuju. Kao dokaz da državljanin ima valjan osnov za prebivalište na adresi na kojoj se prijavljuje smatra se jedan od slijedećih dokaza:
a)Dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stana, kuće ili drugog objekta za stanovanje.
b) Ovjeren ugovor o zakupu ili ovjeren ugovor o podstanarskom odnosu uz ovjeren dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stanodavca.
(…) Državljanima BiH koji su u stanju socijalne potrebe i ne mogu osigurati dokaze iz stava 2 ovog člana, a nisu kod nadležnih organa socijalne zaštite evidentirani kao korisnici pomoći, mogu od nadležnog organa socijalne zaštite zahtijevati pomoć u pribavljanju dokaza o valjanom osnovu za prijavu prebivališta na adresi na kojoj se prijavljuju. Član 8b. stav 2.
Postupak od podnošenja zahtjeva za prijavu prebivališta do odjave ranijeg prebivališta i do prijave novog prebivališta ne može trajati duže od 15 dana.
VI. Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 Pr 789210 20 Pžp od 25. augusta 2020. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 28. augusta 2020. godine, a apelacija je podnesena 2. oktobra 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
22. Apelantica pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima prekršena njena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
25. Ustavni sud, kao prvo, mora da naglasi da se dešavanja koja su prethodila predmetnom postupku odnose na prekršaj koji je počinila apelantica, međutim, apelantica u apelaciji ne osporava pitanje počinjena prekršaja, već traži od Ustavnog suda da preispita pitanje apelanticine nemogućnosti da dođe do meritorne sudske odluke zbog odbacivanja njenog zahtjeva za sudsko odlučenje iz formalnih razloga. Dakle, imajući u vidu osporena rješenja i navode iznijete u apelaciji za koje je Ustavni sud vezan, Ustavni sud smatra da je jedino pitanje koje se može pokrenuti apelacijom pitanje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i člana
13. Evropske konvencije, i to sa aspekata primjene prava u odnosu na pristup sudu, pa će u tom smislu Ustavni sud i ispitati apelanticine navode.
26. U vezi s apelanticinim navodima koji se odnose na proizvoljnu primjenu prava, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.
27. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se pokreću predmetnom apelacijom, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni prava. Osim toga, Ustavni sud će ispitati da li je apelantica imala adekvatan pristup sudu.
28. Ustavni sud zapaža da je, kako to proizlazi iz činjenica predmeta, prekršajni nalog otpremljen radi dostave na apelanticinu adresu koja je prijavljena u CIPS-u, te da je vraćen Policiji sa naznakom da je apelantica „odselila“. Nakon toga, apelantici je, na istu adresu iz CIPS-a, dostavljen akt Općinskog suda kojim je traženo da apelantica dopuni i uredi svoj prijedlog i zahtjev (za povrat u prijašnje stanje) i taj akt je uredno uručen i apelantica je po njemu i postupila. Također, iz činjenica predmeta proizlazi da je apelantici lično u prostorijama Policije u septembru 2019. godine uručen predmetni prekršajni nalog. Apelantica tokom postupka pred redovnim sudovima, a ni u apelaciji nije osporila navode suda da joj je u prostorijama Policije u septembru 2019. godine lično uručen predmetni prekršajni nalog.
29. Dakle, dileme da li je apelantici uručen prekršajni nalog putem pošte otklonjene su tako što je apelantici lično uručen prekršajni nalog prema odredbama člana 56. stav 2. tačka 1). Stoga se postavlja pitanje zašto apelantica, kada joj je uručen prekršajni nalog, nije obavijestila Policiju da će tražiti sudsko odlučivanje ako je smatrala da prekršajni nalog (koji je izdat radi prekoračenja dozvoljene brzine) nije osnovan, kao i zašto Policiji nije dala podatke o svojoj stvarnoj adresi. Apelantica je već tada mogla znati, ukoliko nije živjela na prijavljenoj adresi iz CIPS-a i bila je podstanar, da neće biti u prilici da promijeni adresu u CIPS-u, te je mogla i trebala dostaviti svoju stvarnu adresu Policiji ili sudu i tražiti da se sva pismena dostavljaju na tu adresu. Osim toga, vezano za problem oko promjene adrese u CIPS-u, apelantica nije ukazala da je barem pokušala da promijeni adresu na način propisan članom 8. st. 1. i 2. Zakona o prebivalištu, tj. da zatraži pomoć u smislu odredbi člana 8. stav 6. istog zakona radi promjene adrese u navedenom registru. Ustavni sud zapaža da je, štaviše, apelantica na adresi za koju tvrdi da je odselila primala podneske suda i postupala po njima, što samo izaziva dileme u pogledu istinitosti apelanticinih tvrdnji da nije mogla primati pismena na adresi s koje je odselila. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud zakazao pretres za koji je apelantica tražila odgodu tvrdeći da joj prekršajni nalog nije uručen, a iz obrazloženja koje su dali redovni sudovi nesporno proizlazi da je apelantici lično uručen prekršajni nalog u prostorijama Policije.
30. Dakle, iz činjenica predmeta jasno proizlazi da je apelantica bila lično obaviještena o prekršajnom nalogu protiv nje, kao i da je mogla učestvovati u predmetnom prekršajnom postupku. Apelanticin neuspjeh da djelotvorno ospori predmetni prekršajni nalog krivica je isključivo apelantice, zbog propusta koje je napravila tokom postupka, a na koje je ukazano u prethodnoj tački obrazloženja. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra apelanticine navode neosnovanim.
31. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema kršenja apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
32. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima prekršeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da apelantica kršenje prava na imovinu zasniva na navodima o kršenju prava na pravično suđenje, a Ustavni sud je utvrdio da to pravo nije prekršeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema kršenja ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
33. Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi odbacili kao neblagovremen apelanticin zahtjev za sudsko rješavanje u prekršajnom postupku i zahtjev za povrat u prijašnje stanje zato što je do odbacivanja navedenih zahtjeva došlo zbog apelanticine krivice, a ne redovnih sudova ili Policije.
34. Nema kršenja ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelantica navode o kršenju tog prava vezuje za kršenje prava na pravično suđenje, a Ustavni sud je utvrdio da to pravo nije prekršeno.
35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić