Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1358/22 (E. Š.)

Odluka donesena 22. 06. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
  • Pravično suđenje - nepristrasan sud
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Zastara
  • Disciplinski postupak
  • Izuzeće
  • Disciplinska mjera
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1358/22

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 06. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1358/22, rješavajući apelaciju Ekrema Šarića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 22. juna 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Ekrema Šarića podnesena protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine broj 11-07-6-116-13/2022 od 9. februara 2022. godine i Odluke Drugostepene disciplinske komisije Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine broj 11-07-6-116-67/2021 od 23. decembra 2021. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ekrem Šarić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše podnio je 19. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (u daljnjem tekstu: VSTV) broj 11-07-6-197-13/2022 od 9. februara 2022. godine, Odluke Drugostepene disciplinske komisije za sudije VSTV-a (u daljnjem tekstu: Drugostepena komisija) broj 11-07-6-116-67/2021 od 23. decembra 2021. godine i Odluke Prvostepene komisije za sudije VSTV-a (u daljnjem tekstu: Prvostepena komisija) broj 11-07-6- 116-57/2021 od 27. septembra 2021. godine. Apelant je u apelaciji podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom traži da se obustavi izvršenje disciplinske mjere smanjenja plaće za iznos od 25% na period od šest mjeseci dok Ustavni sud ne odluči u meritumu o njegovoj apelaciji. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od VSTV-a, Drugostepene komisije, Prvostepene komisije i Ureda disciplinskog tužioca VSTV-a (u daljnjem tekstu: UDT) zatraženo je 25. aprila 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. VSTV, Drugostepena komisija, Prvostepena komisija i UDT su odgovor na apelaciju dostavili 9. maja 2022. godine.

4. Na osnovu odredbe člana 23. Pravila Ustavnog suda i Zaključka broj SU-02-1056/21 od 16. decembra 2021. godine, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 11. maja 2022. godine.

5. Apelant nije dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju, ali je dostavio urgenciju za postupanje po podnesenoj apelaciji 16. maja 2022. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. UDT je 24. juna 2020. godine podnio disciplinsku tužbu broj UDT DD 010073 20 protiv apelanta, sudije Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud), zbog disciplinskog prekršaja iz člana 56. tačka 8. Zakona o VSTV-u „nemar ili nepažnja u vršenju službene dužnosti“.

Odluka o produženju roka za okončanje disciplinskog postupka

8. Prvostepena komisija imenovana odlukom predsjednika VSTV-a u sastavu: sudija Dragoslav Erdelić, predsjedavajući Komisije, Selim Karamehić i Berina Alihodžić, članovi Komisije, podnijela je prijedlog VSTV-u za produženje roka zastare u predmetnom disciplinskom postupku.

9. Odlukom VSTV-a broj 11-07-6-116-35/2021 od 20. maja 2021. godine usvojen je prijedlog Prvostepene komisije za produženje roka za okončanje disciplinskog postupka započetog po disciplinskoj tužbi UDT-a od 24. juna 2020. godine tako što je utvrđeno opravdanim produženje roka za okončanje disciplinskog postupka protiv apelanta, tako da se disciplinski postupak „mora okončati najkasnije u roku 12 (dvanaest) počev od dana 24. 06. 2021. godine“.

10. VSTV je u obrazloženju rješenja konstatirao da je zakazano pet pripremnih ročišta 18. septembra 2020. godine, 18. decembra 2020. godine, 23. februara 2021. godine, 22. aprila 2021. godine, koja nisu održana jer nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za njihovo održavanje jer je apelant prigovorio da mu nije, shodno odredbama Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), lično uručena disciplinska tužba, te jer je podnio više od 20 zahtjeva za izuzeće pojedinačno članova disciplinske komisije (Selima Karamehića, Berine Alihodžić, članova disciplinske komisije), od kojih je značajan dio odbačen kao nedopušten ili odbijen. Odlučivanje o apelantovim navedenim zahtjevima je iziskivalo održavanje sjednica VSTV-a ili donošenje odluka predsjednika VSTV-a. Navedeno apelantovo postupanje je okarakterizirano kao „zloupotreba procesnih prava“, a što je neminovno vodilo produženju roka za okončanje disciplinskog postupka. Nadalje je navedeno da je pripremno ročište održano 7. maja 2021. godine uz korištenje videolinka, a da je glavna rasprava zakazana i održana 24. i 25. maja 2021. godine. Ispitujući opravdanosti razloga za produženje roka za okončanje disciplinskog postupka, VSTV je prijedlog Prvostepene komisije ocijenio opravdanim jer je saglasan odredbi člana 73. Zakona o VSTV-u, kojom je propisano da se postupak za utvrđivanje disciplinske odgovornosti mora okončati u roku od godinu dana od dana podnošenja zvanične tužbe disciplinskoj komisiji, osim ukoliko se utvrdi razlog koji produženje tog roka čini opravdanim. U vezi s tim je nadalje navedeno da je VSTV po pitanju nastalih vanrednih okolnosti donio odluku o režimu rada VSTV-a povodom epidemiološke situacije u zemlji (COVID

– 19 epidemija) od 15. marta 2020. godine, te odluke o dopuni navedene odluke od 26. marta 2020. godine, od 3. aprila 2020. godine i od 23. aprila 2020. godine, na osnovu koje je rad u VSTV-u bio organiziran shodno uputama i odlukama nadležnih organa javne vlasti i kriznih štabova. Uzimajući u obzir interes pravosuđa i javnosti u širem smislu, s jedne strane, s apelantovim pravima i potrebom za odlučivanjem u razumnim rokovima s druge strane, VSTV je zaključio da rok u trajanju od dvanaest mjeseci predstavlja period u kojem je moguće okončati predmetni disciplinski postupak s obzirom na fazu u kojoj se trenutno nalazi, a koji rok istovremeno neće prouzrokovati štetu, odnosno povredu apelantovih prava na postupanje u razumnim rokovima, u smislu Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Odluke o disciplinskoj odgovornosti i izrečenoj mjeri

11. Nakon provedenog postupka Prvostepena komisija u sastavu: sudija Dragoslav Erdelić, predsjedavajući Komisije, sudija Srđan Forca i sutkinja Sanela Gorušanović-Butigan, Odlukom broj 11-07-6-116-57/2021 od 27. septembra 2021. godine proglasila je apelanta odgovornim što je (tačka

a) izreke) „postupao u predmetu Općinskog suda [...] br. 23 0 K 006412 11 K protiv optuženih Fadila Šarića i Elvira Dizdarevića, optuženih optužnicom Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona broj KT-704/09 od 4. 2. 2010. godine, za krivično djelo nedopušteno držanje oružja ili krivičnih tvari. Istom optužnicom Elvir Dizdarević je optužen i za krivično djelo izazivanje opće opasnosti. Rješenjem br. 23 0 K 007455 10 K od 4. 4. 2013. godine, [apelant] je spojio postupak po pomenutoj potvrđenoj optužnici sa drugim postupcima protiv optuženog Elvira Dizdarevića i odlučio da će se provesti jedinstveni postupak pod poslovnim brojem 23 0 K 007455 10 K. Presudom br. 23 0 K 007455 10 K od 24. 3. 2015. [apelant] je oslobodio od optužbe optuženog Dizdarevića za krivično djelo nedopušteno držanje oružja ili eksplozivnih tvari, za koje je optužen ranije navedenom optužnicom izreke odluke. Dakle, nemarno obavljajući svoju službenu dužnost, [apelant] je propustio da preduzme radnje radi krivičnog gonjenja optuženog Fadila Šarića, sve do nastupanja zastare krivičnog gonjenja. Rješenjem br. 23 0 K 006412 11 K od 10. 1. 2020. godine [apelant] obustavio vođenje krivičnog postupka protiv optuženog Šarića. U obrazloženju tog rješenja je navedeno da je u odnosu na optuženog Šarića nastupila apsolutna zastara krivičnog gonjenja, te da je prethodno nastupila i relativna zastara 15. 4. 2016. godine“.

12. Nadalje je odlukom Prvostepene komisije (tačka b) izreke) utvrđeno da je na osnovu usmene naredbe predsjednice Općinskog suda od 21. juna 2019. godine izvršen pregled i utvrđeno je da su se u apelantovoj kancelariji nalazila 363 predmeta, da je predsjednica suda dopisom od 26. jula 2019. godine upozorila apelanta da se u njegovoj kancelariji ,,u ormarima, na stolovima i na podu nalaze sudski spisi, koji se sukladno pravilniku i CMS-u moraju držati u pisarni suda“. Dakle, apelant je nepažljivo obavljajući svoju službenu dužnost, iako ga je predsjednica suda prethodno upozorila, „držeći veći broj spisa u kancelariji, u značajnoj mjeri prekoračio odredbe čl. 22. st. 1. Pravilnika o automatskom sistemu upravljanja, predmetima u sudovima (CMS) [u daljnjem tekstu: Pravilnik o CMS-u], kojim je propisano da se spisi čuvaju na policama u spremištu, te je službenom zabilješkom šefice Pisarnice Općinskog suda [...] od 9. 12. 2019. godine konstatirano da su na dan sačinjavanja službene zabilješke u kancelariji [apelanta] zatečena 242 predmeta“, čiji su brojevi navedeni u izreci odluke. Prvostepena komisija je zaključila da je apelant radnjama iz tačke a) i b) izreke odluke izvršio disciplinski prekršaj propisan č1. 56. tačka 8. Zakona o VSTV-u „nemar ili nepažnja u vršenju službenih dužnosti“, pa mu je na osnovu odredaba čl. 58. stav 1. tačka (b) i čl.

59. Zakona o VSTV-u izrečena disciplinska mjera javna opomena.

13. U obrazloženju rješenja je navedeno da je UDT podnio disciplinsku tužbu 24. juna 2020. godine zbog disciplinskih prekršaja preciziranih u tački a) i b) disciplinske tužbe, odnosno izreke prvostepene odluke, da je apelant odgovor na tužbu dostavio 18. augusta 2020. godine, u kojem je naveo da nije počinio navedene prekršaje, te da je zbog procesnih prigovora oko uručenja disciplinske tužbe koje je istakao tokom postupka Prvostepena komisija apelantu „još 2x uručivala disciplinsku tužbu te je isti dostavio i odgovor na disciplinsku tužbu 05. 10. 2021. godine i 22. 03. 2021. godine“. Nadalje je navedeno da je pripremno ročište održano 7. maja 2021. godine, te da su UDT i apelant predložili dokaze koje će provesti na ročištu za glavnu raspravu, zatim je konstatirano da je odlukom VSTV-a od 20. maja 2021. godine produžen rok za okončanje disciplinskog postupka, da je nakon pripremnog ročišta došlo do promjene u sastavu Prvostepene komisije na način da je odlukom VSTV-a od 7. juna 2021. godine, zbog isteka mandata, umjesto sudije Selima Karamehića imenovan sudija Srđan Forca, a umjesto Berine Alihodžić imenovana Sanela Gorušanović-Butigan. Zbog toga je u smislu odredbi ZPP-a održano novo pripremno ročište 23. jula 2021. godine na kojem su UDT i apelant predložili dokaze koji će se provesti na glavnoj raspravi, te je Prvostepena komisija odlučila da će se na glavnoj raspravi provesti materijalni dokazi UDT-a i apelanta te saslušanje svjedoka UDT-a i apelanta, s tim da je odbijeno saslušanje tri od sedam predloženih svjedoka koje je predlagao apelant. U vezi s tim je obrazloženo da je odbijeno saslušanje Emira Hasića, sudije Općinskog suda, Elvira Dizdarević koji se nalazi u KPZ Zenica i Fadila Šarića „koji se nalazi u Austriji u zatvoru, da se sasluša putem međunarodne pravne pomoći, obzirom da su predloženi na okolnosti koje se mogu utvrditi iz predloženih materijalnih dokaza“.

14. Glavna rasprava u navedenom disciplinskom predmetu je održana 30. augusta 2021. godine. Na glavnoj raspravi u toku dokaznog postupka provedeni su dokazi UDT-a i apelanta, pobliže označeni u obrazloženju rješenja (str. 11). U obrazloženju rješenja je nadalje navedeno da je apelant predlagao da Vrhovni sud, kao o prethodnom pitanju u vezi s tačkom 1. disciplinske tužbe, odluči o procesnom pitanju da li je apelant kao postupajući sudija mogao uopće odlučivati i suditi optuženom Fadilu Šariću, ako je u jedinstvenom postupku sudio Elviru Dizdareviću, a u odnosu na njega donio oslobađajuću odluku i pri tome imao u vidu sve dokaze koji terete i Fadila Šarića. Prvostepena komisija je istakla da će ovo pitanje riješiti u odluci o glavnoj stvari. Pri tom je navela da se u predmetnom disciplinskom postupku apelantu ne stavljaju na teret odluke koje je donio ili nije donio u toku postupka u predmetu u kojem je postupao kao sudija, te zaključila da navedeno pitanje nije relevantno s aspekta utvrđivanja disciplinske odgovornosti jer se apelantu to i ne stavlja na teret u predmetnom disciplinskom postupku. Također, s obzirom na to da je apelant osporavao produženje roka za okončanje disciplinskog postupka, odnosno isticao prigovor zastare u smislu člana 73. Zakona o VSTV-u Prvostepena komisija je ukazala na razloge iz odluke VSTV-a od 20. maja 2021. godine kojom je usvojen prijedlog za produženje roka za okončanje disciplinskog postupka na način da se disciplinski postupak mora okončati najkasnije u roku 12 mjeseci, počevši od 24. juna 2021. godine. Prvostepena komisija je u vezi s tim ukazala da je sudska praksa Suda BiH i Ustavnog suda BiH utvrdila da je nesporna mogućnost produženja roka nastupanja zastarjelosti vođenja disciplinskog postupka usljed postojanja opravdanih razloga, a koje razloge je Prvostepena komisija iznijela u prijedlogu, a koje je VSTV ocijenio opravdanim. Također, Prvostepena komisija je ukazala da Ustavni sud BiH u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4086/17 od 25. oktobra 2017. godine nije osporio produženje roka zastare, s tim da Vijeće mora razloge za produženje učiniti valjanim, odnosno opravdanim. Također, Prvostepena komisija je navela da je u Odluci Ustavnog suda BiH o dopustivosti i meritumu broj AP 4923/17 od 31. maja 2018. godine konstatirano da se ne može zaključiti da je odluka o produženju roka za okončanje disciplinskog postupka donesena suprotno članku 73. Zakona o VSTV-u, niti da je ta odredba primijenjena proizvoljno.

15. Nakon provedenog postupka u kojem je strankama omogućeno da iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje navode, da razmijene i izvedu dokaze u skladu s procesnim pravilima nakon održane glavne rasprave, te nakon analize svih izvedenih dokaza Prvostepena komisija je utvrdila da je apelant odgovoran za disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 8. Zakona o VSTV-u (nemar i nepažnja u vršenju službene dužnosti). Prvostepena komisija je utvrdila da iz izvedenih dokaza (vezano za tačku a) izreke odluke) proizlazi da je među strankama sporno kako je došlo do propusta koji su doveli do zastare krivičnog gonjenja optuženog Fadila Šarića, a koji postupak je apelant obustavio. U vezi s tim, Komisija je ukazala da je u odnosu na optuženog Šarića nastupila apsolutna zastara krivičnog gonjenja, te da je prethodno i relativna zastara nastupila 15. aprila 2016. godine. Navedeno je da je kao nesporno utvrđeno da je apelant 4. aprila 2013. godine donio rješenje kojim je spojio postupak po spomenutoj potvrđenoj optužnici s drugim postupcima protiv optuženog Elvira Dizdarevića i odlučio da će se provesti jedinstveni postupak, ali da je prilikom donošenje navedenog rješenja apelant kao postupajući sudija propustio da u odnosu na optuženog Šarića preduzme bilo koju radnju u tom predmetu radi krivičnog gonjenja imenovanog. Prvostepena komisija je istakla da sama činjenica koju je apelant tokom disciplinskog postupka spominjao, da tuženi Šarić nije bio dostupan, ne opravdava apelantovo postupanje koje je dovelo do zastare, iz razloga što kao postupajući sudija nije preduzimao ništa u ovom predmetu sve dok nije nastupila zastara. Ocijenjen je neosnovanim i apelantov prigovor da optužnica nije bila potvrđena u odnosu na Fadila Šarića, te da on nije mogao ni postupati protiv optuženog u odnosu na kojeg nije potvrđena optužnica. U vezi s tim je navedeno da je apelant u odnosu na Šarića rješenjem od 10. januara 2020. godine obustavio vođenje krivičnog postupka, što, prema ocjeni Komisije, nije bilo moguće ukoliko u odnosu na Šarića nije bila potvrđena optužnica. Prvostepena komisija nije cijenila ostale dokaze vezane za tačku a) disciplinske tužbe, niti ih je obrazlagala jer je smatrala da nisu bili od odlučujućeg značaja za donošenje drugačije odluke. Iz svega navedenog Komisija je kao nesporno utvrdila da je u predmetnom krivičnom predmetu zastara nastupila zbog subjektivnih propusta apelanta, koji nije blagovremeno preduzeo radnje kako bi postupak u odnosu na drugog optuženog Fadila Šarića bio okončan, te da je opisanim radnjama apelant počinio disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 8. Zakona o VSTVBiH.

16. U odnosu na tačku b), Prvostepena komisija je na osnovu izvedenih dokaza kao nesporno utvrdila da je apelant u svojoj kancelariji zadržao 242 predmeta kojima je bio zadužen, a što je potvrđeno iskazom svjedokinje Jasmine Miljković, predsjednice Općinskog suda, koja je navela da je u nekoliko navrata tokom svog mandata upozoravala apelanta da predmete vraća u Pisarnicu/spremište, te da u kancelariji može zadržati samo predmete u kojima treba izraditi odluku u skladu sa Pravilnikom o CMS-u i Pravilnikom o unutrašnjem sudskom poslovanju. Također, kada su u pitanju ostali dokazi vezani za tačku b) disciplinske tužbe, Prvostepena komisija je istakla da ih nije posebno cijenila niti obrazlagala jer nisu od značaja za donošenje drugačije odluke.

17. Opredjeljujući se za disciplinsku mjeru javna opomena, Prvostepena komisija je ukazala da je prethodno cijenila sve principe i pravila iz člana 59. Zakona o VSTV-u, a u vezi s kriterijima koji su utvrđeni Smjernicama za određivanje disciplinskih mjera u disciplinskim postupcima (u daljnjem tekstu: Smjernice). Dakle, prije svega, Disciplinska komisija je imala u vidu stepen odgovornosti, odnosno da je apelant navedene disciplinske prekršaje počinio u svjesnom nehatu, zatim da je apelantu tom odlukom utvrđena odgovornost za počinjeni jedan disciplinski prekršaj, koji je počinio s dvije radnje, kao i njihove posljedice. Prilikom izbora disciplinske mjere Komisija je kao otežavajuću okolnost cijenila apelantovo držanje tokom vođenja predmetnog disciplinskog postupka i njegov odnos prema disciplinskim organima VSTV-a. Kada su u pitanju olakšavajuće okolnosti, Komisija je prilikom izbora disciplinske mjere imala u vidu i činjenicu da apelant nije ranije disciplinski odgovarao, pa je uzimajući u obzir sve te okolnosti zaključila da će se izrečenom disciplinskom mjerom prema apelantu u potpunosti osigurati pravičnost i dosljednost disciplinskog sankcioniranja nosilaca pravosudnih funkcija od disciplinskih organa, kao i da je izrečena disciplinska mjera apelantu javna opomena u potpunosti adekvatna stepenu disciplinske odgovornosti i posljedicama počinjenih disciplinskih prekršaja.

18. Drugostepena komisija je Odlukom broj 11-07-6-116-67/2021 od 23. decembra 2021. godine usvojila žalbu UDT-a, te preinačila odluku Prvostepene komisije od 27. septembra 2021. godine u odnosu na izrečenu disciplinsku mjeru tako što je apelantu za počinjeni disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 8. Zakona o VSTV-u izrekla disciplinsku mjeru smanjenja plaće za iznos od 25% na period od šest mjeseci. Odlukom je odbijena kao neosnovana apelantova žalba i odluka Prvostepene komisije u preostalom dijelu je potvrđena.

19. U obrazloženju odluke je navedeno da je UDT 5. novembra 2021. godine blagovremeno izjavio žalbu u pogledu izrečene disciplinske mjere apelantu iz razloga neuvažavanja otežavajućih okolnosti kod apelanta, u pogledu neprimjerene komunikacije i ponašanja u toku postupka, kao i njegovog odnosa prema disciplinskim organima VSTV-a. Apelant je 17. novembra 2021. godine izjavio žalbu zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku, povrede pravila postupka, koja imaju utjecaj na donošenje zakonite i pravilne odluke, pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te izrečene disciplinske mjere. U pogledu navodnog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku, apelant se žalio na nepravilnosti u toku postupka, koje se tiču sastava članova disciplinskih komisija i njihovih postupanja kao pristrasnih u, kako navodi, montiranom procesu. Također, smatra da se članovi disciplinskih komisija, a posebno predsjednik, nisu pridržavali odredbi ZPP-a, te ističe da se u prvom redu trebalo odlučivati o svim prethodnim pitanjima i zahtjevima koja je u vezi s tim pokretao. Također, smatra da je nezakonitim pretresom njegove kancelarije i evidentiranjem predmeta koji su se u njoj nalazili došlo do kršenja odredbi Pravilnika o unutrašnjem sudskom poslovanju, te da je iz navedenih razloga došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

20. Drugostepena komisija je prvo konstatirala da je žalba UDT-a osnovana, a da apelantova žalba nije osnovana. Navela je da prihvata u svemu razloge pobijane odluke Prvostepene komisije u pogledu apelantove odgovornosti za disciplinski prekršaj koji mu je stavljen na teret, te istakla da se apelantovim žalbenim navodima ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost osporene odluke kojom je utvrđena apelantova disciplinska odgovornost. U vezi s tim je ponovljeno činjenično utvrđenje Prvostepene komisije koje je zasnovano na izvedenim dokazima, te je istaknuto da je kod takvog stanja stvari pravilan zaključak Prvostepene komisije da se apelantove opisane radnje identificiraju s disciplinskim prekršajem propisanim članom 56. tačka 8. Zakona o VSTV-u „nemar ili nepažnja u vršenju službenih dužnosti“. Drugostepena komisija je istakla da na takav zaključak ne utječu apelantovi žalbeni navodi da je disciplinski postupak obilovao nepravilnostima, u smislu da su članovi Prvostepene komisije VSTV-a bili pristrasni, odnosno da nisu postupali u skladu sa propisima. U vezi s tim je istaknuto da apelant na te okolnosti nije ponudio nijedan relevantan dokaz koji bi mogao da dovede u pitanje odluke ishođene u prvostepenom postupku, kojima su odbačeni, odnosno odbijeni apelantovi zahtjevi za izuzeće disciplinskih tužilaca, članova Disciplinske komisije i drugih. Ovo tim prije što iz samog toka disciplinskog postupka pred Prvostepenom komisijom jasno proizlazi da se apelant ponašao neprimjereno i na taj način svjesno otežavao sam postupak, što je Prvostepena komisija posebno cijenila prilikom donošenja odluke i što je znatno utjecalo da se postupak odlučivanja u predmetnom disciplinskom postupku produži iz opravdanih razloga.

21. Nadalje je Drugostepena komisija navela da je Prvostepena komisija konstatirala da je kao otežavajuću okolnost cijenila „držanje [apelanta] tokom vođenja disciplinskog postupka i njegov odnos prema disciplinskim organima VSTV-a, kao i prema UDT-u koji je izražavan na neprimjeren način kako u pisanoj tako i u usmenoj komunikaciji“. U vezi s tim je istaknuto da Drugostepena komisija smatra da apelantovi brojni zahtjevi za izuzeće postupajućih disciplinskih tužilaca, te članova i predsjedavajućih disciplinskih komisija, od kojih je većina odbačena kao nedopuštena, predstavljaju vid zloupotrebe procesnih prava od apelanta, a time i kršenje načela efikasnosti postupka.

22. Osim toga, smatra neosnovanim apelantove žalbene navode da je nastupila zastara vođenja disciplinskog postupka u predmetu. U vezi s tim je obrazloženo da je tačno da se postupak za utvrđenje disciplinske odgovornosti mora okončati u roku od godinu dana od dana podnošenja zahtjeva, zvanične tužbe Disciplinskoj komisiji. Međutim, istaknuto je da je odlukom VSTV-a od 20. maja 2021. godine produžen rok za okončanje disciplinskog postupka do 24. juna 2022. godine, zbog čega je ocijenila neosnovanim apelantove žalbene navode da je nastupila apsolutna zastara vođenja predmetnog disciplinskog postupka. Nadalje je istaknuto da je, s obzirom na činjenicu da je apelant suprotno Pravilniku o CMS-u držao spise u kancelariji, to daje ovlaštenje predsjedniku suda da u okviru svojih ovlaštenja intervenira, zbog čega su ocijenjeni neosnovanim apelantovi žalbeni navodi da je popis spisa u njegovoj kancelariji vršen u njegovom odsustvu. U vezi s tim je ukazano da je apelant prethodno bio upozoren od predsjednice Općinskog suda da u pogledu držanja spisa u kancelariji mora da postupi shodno Pravilniku o CMS-u.

23. Pri tome, Drugostepena komisija je u svemu prihvatila razloge Prvostepene komisije iznesene u pobijanoj odluci, iz kojih proizlazi da je apelant, u odnosu na pričinjeni disciplinski prekršaj koji mu se stavlja na teret, postupao sa svjesnim nehatom, što podrazumijeva da je bio svjestan svojih obaveza i zabranjenih posljedica koje mogu nastupiti, ali je olako držao da do toga neće doći, odnosno da će to moći spriječiti. Slijedom datih razloga, zaključeno je da se žalbom UDT-a pravilno ukazuje da za počinjeni disciplinski prekršaj apelantu nije izrečena disciplinska mjera koja je adekvatna i primjerena prirodi i težini počinjenog disciplinskog prekršaja. Stoga je Drugostepena komisija „cijeneći sve ostale okolnosti predmeta u pogledu komunikacije i ponašanja [apelanta] tokom disciplinskog postupka, izrekla strožu disciplinsku mjeru, shodno odredbama člana 59. Zakona o VSTV-u i Smjernicama“, pa je primjenom odredbe člana 60. stav 4. Zakona o VSTV-u, a u vezi sa članom 226. i članom 229. ZPP-a žalbu UDT-a usvojila, a apelantovu žalbu odbila, te odlučila kao u izreci odluke.

24. VSTV je 9. februara 2022. godine Odlukom broj 11-07-6-197-13/2022 odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu i potvrdio odluku Drugostepene komisije od 23. decembra 2021. godine.

25. U obrazloženju odluke je navedeno da je VSTV, imajući u vidu odredbe člana 60. stav 6. Zakona o VSTV-u, a u vezi s odredbama člana 103. Poslovnika VSTV-a, osporenu odluku ispitao samo u dijelu koji se odnosi na izrečenu disciplinsku mjeru i u granicama razloga navedenih u žalbi. Ocijenjeno je da je izrečena disciplinska mjera, smanjenje plaće za iznos od 25% na period od šest mjeseci, adekvatna i primjerena prirodi i težini počinjenog disciplinskog prekršaja, okolnostima izvršenja disciplinskog prekršaja i utvrđenom stepenu disciplinske odgovornosti kod apelanta (svjesni nehat), a posebno cijeneći apelantovo ponašanje tokom disciplinskog postupka i njegov odnos prema disciplinskim tijelima VSTV-a, te da će se izrečenom disciplinskom mjerom ostvariti svrha i ciljevi disciplinskog sankcioniranja nosilaca pravosudnih funkcija. Navedeno je da je Drugostepena komisija pravilno postupila kada je utvrdila sve okolnosti iz člana 59. Zakona o VSTV-u koje su od značaja za određivanje vrste i visine disciplinske mjere, te im njihovim pravilnim vrednovanjem dala odgovarajući značaj, sve u vezi sa Smjernicama, kada je apelantu izrečena disciplinska mjera smanjenje plaće za iznos od 25% na period od šest mjeseci. Također, smatra da je Drugostepena komisija pravilno utvrdila, kako olakšavajuće tako i otežavajuće okolnosti kod apelanta i dala im odgovarajući značaj, te mu je izrekla odgovarajuću disciplinsku mjeru, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a koje razloge u cijelosti prihvata i VSTV kao cjelina. Iz navedenih razloga odbijena je kao neosnovana apelantova žalba, te slijedom čega je odlučeno kao u izreci odluke.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

26. Apelant u apelaciji navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Dakle, apelant u opširnim apelacionim navodima prvenstveno osporava odluku o produženju roka za okončanje disciplinskog postupka, kao i svih odluka koje su naknadno donesene jer smatra da je nastupila apsolutna zastara vođenja disciplinskog postupka prema članu 73. Zakona o VSTV-u. U vezi s tim, također navodi da nisu postojali razlozi za produženje roka, posebno iz razloga „pandemije COVIDA 19“. Također, ističe da su, imajući u vidu navedeno, i sve naredne odluke nezakonite i neustavne.

27. Apelant tvrdi i da su članovi Prvostepene komisije bili pristrasni, čije izuzeće je tražio, posebno pojedinih članova komisije [Berine Alihodžić i Selima Karamehića], kojim zahtjevima nije udovoljeno jer su ga, kako navodi, „unaprijed me osudili bez da je u više od godinu dana uopće održano pripremno ročište“. U vezi s tim, ističe da on svojim postupanjem ničim nije doprinio da Prvostepena komisija u roku od godinu dana nije održala ni pripremno ročište.

28. Dalje, apelant ukazuje da su prvostepenoj odluci Disciplinske komisije prethodila teška kršenja njegovih procesnih i ustavnih prava, a tiču se učestvovanja na pripremnom ročištu sudije Srđana Force, koji je na pripremnom ročištu učestvovao online, a koju mogućnost nisu imali svjedoci odbrane. Dakle, smatra da je na navedeni način diskriminiran i da mu je takvim postupanjem povrijeđeno pravo na ravnopravnost strana u postupku. Također, ističe da su u konačnoj odluci VSTV-a odlučivali „oni koji su donosili neustavne i nezakonite odluke poslije zastare pristrasnu u korist UDT-a i predsjednice Općinskog suda“. Dalje navodi da je propušteno da se odluči o prethodnom pitanju koje je pokrenuo u vezi sa tačkom 1. disciplinske tužbe, a koje se tiče smetnji njegovog učešća u suđenju Fadilu Šariću.

29. Apelant, također, smatra da je žrtva pravosudnog terorizma jer mu je na najgrublji način povrijeđeno načelo presumpcije nevinosti, jer je, kako navodi, i prije nego što je održano pripremno ročište osuđen. U vezi s navedenim, apelant se poziva na Odluku Ustavnog suda BiH broj AP 222/20 u odnosu na apelaciju sudije Milana Blagojevića, pored ostalih razloga, i zbog, kako navodi, „istog činjeničnog navoda, a to je presumpcija nevinosti koja je učinjena od strane Ružice Jukić. To se isto desilo i meni od strane Berine Alihodžić i ostalih članova PDK“.

II.Odgovor na apelaciju

30. U odgovoru na apelaciju UDT-a je navedeno da su neosnovani apelantovi navodi u pogledu produženja roka za okončanje disciplinskog postupka, kojem je u najvećoj mjeri doprinio sam apelant grubom zloupotrebom procesnih prava koja su mu pripadala u toku postupka. Takav svoj stav je obrazložio tvrdnjama da je apelant u više navrata tražio izuzeće postupajućeg disciplinskog tužioca i/ili glavne disciplinske tužiteljice, članova disciplinskih komisija i predsjednika Vijeća, koji je trebao da odlučuje o zahtjevima za izuzeće članova disciplinskih komisija, zbog čega je odgođeno pet ročišta, kako je navedeno u obrazloženju. Također, smatra neosnovanim apelantove navode da svjedoci odbrane nisu imali jednak pristup sudu kao i pojedine sudije (Srđan Force), jer je, kako navodi, i sam apelant učestvovao u radu Komisije putem „videolinka“ jer apelant svoje tvrdnje ničim nije obrazložio, pa apelantove navode smatra neosnovanim i predlaže da se apelacija odbije.

31. Prvostepena komisija apelantove navode također smatra neosnovanim i predlaže da se odbiju. Smatra da su svi apelantovi prigovori neosnovani, te da je Komisija za njih dala adekvatno obrazloženje. Smatra da je apelant kao nosilac pravosudne funkcije i kao sudija trebalo da uvažava Disciplinsku komisiju i VSTV kao organ koji ga je imenovao i koji provodi disciplinski postupak protiv njega, dok je u konkretnom slučaju apelant prema Prvostepenoj komisiji ispoljio ponašanje nedostojno nosioca pravosudne funkcije, što mu je uzeto kao otežavajuća okolnost, pa je Prvostepena komisija u takvom ponašanju vidjela odsustvo moralnih načela koja trebaju da odlikuju svakog nosioca pravosudne funkcije, što je suprotno apelantovim shvatanjima da je prema njemu zauzet negativan stav i da je unaprijed osuđen bez provedenog postupka.

32. Drugostepena komisija smatra da se apelantovi navodi, u suštini, svode na navode koje je isticao tokom trajanja cijelog disciplinskog postupka, te je u odnosu na te navode dala iscrpno obrazloženje, pri kojim obrazloženjima u potpunosti ostaje. Prema tome, smatra da su odluke o apelantovoj disciplinskoj odgovornosti zasnovane na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, zbog čega predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

33. VSTV je u odgovoru na apelaciju dao iscrpno obrazloženje, ukazujući da apelant, u suštini, osporava odluku o produženju roka okončanja disciplinskog postupka koji je protiv njega vođen, te osporava sve odluke koje su naknadno donesene budući da smatra da je nastupila apsolutna zastara, odnosno propustilo se odlučiti o prethodnom pitanju koje je pokrenuo, online učešću sudije člana Prvostepene komisije, o odbijanju njegovih dokaza i povredi načela nepristrasnosti. U vezi s tim, ističe da su u pogledu primjene člana 73. Zakona o VSTV-u u osporenim odlukama data jasna i argumentirana obrazloženja. Smatra neosnovanim apelantove navode vezane za pristrasnost tužiteljice Berine Alihodžić budući da ona nije ni učestvovala u donošenju prvostepene odluke jer je odlukom predsjednika VSTV-a od 7. juna 2021. godine promijenjen sastav Komisije zbog isteka mandata članovima VSTV-a na način da je umjesto sudije Selima Karamehića u Prvostepenu komisije imenovan sudija Srđan Forca, a umjesto tužiteljice Berine Alihodžić imenovana sutkinja Sanela Gorušanović- Butigan. Nadalje je istaknuto da je online prisustvo sudije Force u prvostepenom postupku uvjetovano vanrednim okolnostima vezanim za pandemiju koronavirusa, te je na taj način kompenzirano njegovo fizičko prisustvo u prostoriji (tehničkim sredstvima osiguran je konstantan audio i vizuelni kontakt svih učesnika), kao i da je i samom apelantu omogućeno da na isti način učestvuje u postupku, što je i koristio. Navedeno je da je Prvostepena komisija obrazložila razloge odbijanja apelantovih prijedloga za saslušanje navedenih svjedoka, pa je u tom smislu ukazano na obrazloženje prvostepene odluke. S obzirom na navedeno, VSTV je istakao da apelantove navode smatra neosnovanim i predlaže da se apelacija odbije.

V.Relevantni propisi

34. U Zakonu o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 25/04, 93/05 i 15/08) relevantne odredbe glase:

Član 54.

Opće odredbe o disciplinskoj odgovornosti za disciplinske prekršaje Sudija, tužilac, dodatni sudija ili sudija-porotnik, uključujući i predsjednike sudova, glavne tužioce i njihove zamjenike, disciplinski su odgovorni za zakonom propisane disciplinske prekršaje koje su učinili s umišljajem ili iz nehata.

Član 56. tačka 2. i 8.

Disciplinski prekršaji sudija Disciplinski prekršaji sudija su:

[...] 8. nemar ili nepažnja u vršenju službenih dužnosti;

[...] Član 58. stav (1) tačka (b) i (c) Vrste disciplinskih mjera (1) Vijeće može izreći jednu ili više slijedećih disciplinskih mjera :

[...] (b) javnu opomenu;

(c) smanjenje plaće za iznos do 50 posto, na period do jedne godine;

[...] Član 59. stav (1) Principi za određivanje mjera (1) Kod izricanja disciplinskih mjera mora se rukovoditi principom proporcionalnosti. Prije izricanja mjera za disciplinske prekršaje, disciplinske komisije uzimaju u obzir slijedeće činjenice:

(a) broj i težinu učinjenog disciplinskog prekršaja i njegove posljedice;

(b) stepen odgovornosti;

(c) okolnosti pod kojima je disciplinski prekršaj učinjen;

(d) dosadašnji rad i ponašanje učinioca prekršaja;

i (e) sve druge okolnosti koje mogu utjecati na odluku o težini i vrsti disciplinske mjere, uključujući stepen kajanja i/ili saradnje koju je sudija ili tužilac pokazao tokom disciplinskog postupka.

Član 68.

Prava stranaka tokom disciplinskog postupka Disciplinski postupak se vodi na pravičan i transparentan način. U toku trajanja disciplinskog postupka, sudija ili tužilac protiv kojeg se vodi postupak ima slijedeća prava koja moraju biti garantirana Poslovnikom o disciplinskom postupku, a koja donosi Vijeće:

(a)pravo da na propisan način bude upoznat s navodima o disciplinskom prekršaju i dokazima koji ukazuju na te navode, kao i pravo da odgovor da u pisanoj formi ili usmeno na zapisnik;

(b)pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnom i nepristrasnom, zakonom ustanovljenom komisijom. Mediji i javnost mogu biti isključeni tokom cijele rasprave ili tokom dijela rasprave u interesu morala, javnog reda ili nacionalne sigurnosti u demokratskom društvu, kada to zahtijevaju interesi maloljetnika ili zaštita privatnog života stranaka ili kad je, po mišljenju komisije, to potrebno u posebnim okolnostima gdje bi prisustvo javnosti bilo na štetu interesa pravde;

(c)pravo da ne daje odgovor na pitanja koja bi ga mogla izložiti krivičnom gonjenju i pravo da prisustvuje na svakoj raspravi, te da se brani od optužbi uz pomoć branioca po svom izboru;

(d)pravo da odluke budu javno objavljene i/ili na neki način dostupne javnosti; i (e)pravo da izjavi žalbu na, po njega, negativnu odluku.

Član 73.

Zastarjevanje vođenja disciplinskog postupka Postupak za utvrđivanje disciplinske odgovornosti mora se okončati u roku od godinu dana od dana podnošenja zvanične tužbe disciplinskoj komisiji, osim ukoliko se utvrdi razlog koji produženje ovog roka čini opravdanim.

VI.Dopustivost

35. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

36. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

37. U kontekstu navedenog, a budući da je osporena odluka VSTV-a, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj praksi već razmatrao ovo pitanje (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 633/04 od 27. maja 2005. godine) i zaključio: „U pogledu disciplinskog postupka protiv sudija i tužilaca, koji vodi VSTV, imajući u vidu način postavljanja, trajanje mandata, postojanje garancija protiv vanjskog pritiska i utisak koji VSTV odaje u pogledu nezavisnosti, Ustavni sud smatra da VSTV, iako nije sud klasične vrste, predstavlja tijelo koje se može smatrati 'nezavisnim i nepristrasnim tribunalom, obrazovanim na osnovu zakona' u smislu zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Slijedi i zaključak da se odluke takvog tijela, donesene u disciplinskom postupku, moraju smatrati 'presudama, odnosno odlukama' u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda [sada člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda], koje Ustavni sud ima nadležnost razmatrati“ (tačka 20). Ovakvu praksu Ustavni sud dosljedno slijedi (vidi, inter alia, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 222/20 od 23. juna 2020. godine, tačka 80).

38. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Odluka VSTV-a broj 011-07-6- 197-13/2020 od 9. februara 2022. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Osporenu odluku VSTV-a apelant je primio 21. februara 2022. godine, a apelacija je podnesena 19. aprila 2022. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

39. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

40. Apelant tvrdi da su mu osporenim odlukama komisija i VSTV-a povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

41. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[..]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

42. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

43. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzeo stav da apelant u ovom slučaju uživa garancije člana 6. stav 1. Evropske konvencije s aspekta garancije koju pruža „građanski“ nivo prava na pravično suđenje (vidi, pored ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 147/09 od 23. marta 2012. godine, tačka 59. sa daljnjim referencama objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 31/12), a s takvom praksom je nastavio i u kasnijim predmetima (vidi, npr. odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 4923/17 od 31. maja 2018. godine i AP 4351/20 od 5. oktobra 2021. godine; dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga će i u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati apelaciju u svjetlu zaštite apelantovih „građanskih pravaˮ u smislu člana 6. stav

1. Evropske konvencije.

44. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelant osporava odluku o produženju roka za okončanje disciplinskog postupka i svih odluka koje su naknadno donesene, budući da je po apelantovom mišljenju nastupila apsolutna zastara, smatra da je propušteno da se odluči o prethodnom pitanju koje je pokrenuo, problematizira online učešće sudije člana Prvostepene komisije, a odbijanje izvođenja njegovih dokaza, iskaza predloženih svjedoka na isti način, ukazuje na povredu načela nepristrasnosti i povredu načela presumpcije nevinosti.

Produženje roka za okončanje disciplinskog postupka

45. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi i u tome što je Odlukom broj 11-07-6-116- 35/2021 od 20. maja 2021. godine usvojen je prijedlog Prvostepene komisije za produženje roka za okončanje disciplinskog postupka proizvoljnom primjenom odredbe člana 73. Zakona o VSTV-u s obzirom na to da, kako navodi, nisu postojali razlozi koji bi opravdali produženje roka. Budući da je produženje roka za okončanje disciplinskog postupka bilo proizvoljno i bez pravnog osnova, apelant tvrdi da je nastupila zastarjelost vođenja disciplinskog postupka.

46. Budući da se pretežan dio apelacionih navoda odnosi na produženje roka za okončanje disciplinskog postupka, Ustavni sud ukazuje da se navedenim pitanjem bavio u više svojih odluka. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je u Odluci broj AP 3080/09 od 24. septembra 2014. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba , tačka 75) istakao slijedeće: „Ustavni sud primjećuje da je odredbama člana 73. Zakona o VSTV-u, koji predstavlja lex specialis, propisana mogućnost da se produži rok za okončanje postupka za utvrđivanje disciplinske odgovornosti ukoliko se utvrdi razlog koji produženje roka čini opravdanim. Ustavni sud bilježi [...] da je predmetni zakon objavljen u službenim glasilima i da je njime predviđena mogućnost da se produži rok za okončanje disciplinskog postupka. [...]. Navedenu odredbu Ustavni sud posmatra u kontekstu diskrecionog prava države da u ostvarivanju određenih prava može postaviti određena ograničenja u općem interesu. Stoga je za Ustavni sud nesporno da odredba predmetnog člana, koja, dakle, predstavlja izuzetak u slučaju kad nadležni disciplinski organi nisu u mogućnosti da zbog objektivnih okolnosti okončaju disciplinski postupak u roku od godinu dana, teži upravo općem interesu. Prema mišljenju Ustavnog suda, predmetna odredba zadovoljava i kriterij proporcionalnosti. Naime, interes šire društvene zajednice, koji se ogleda u osiguravanju najvećih standarda profesionalnosti i moralnosti lica koja obavljaju dužnost sudija i koja svakodnevno u sudskim postupcima odlučuju o pravima drugih građana, preteže nad apelantovim interesom da predmetni disciplinski postupak bude okončan u roku od godinu dana, budući da sudije moraju ličnim primjerom promovirati najviše standarde moralnosti i dostojanstva, što je regulirano i odredbom člana 4. Kodeksa sudijske etike. S druge strane, navedena odredba posredno ukazuje građanima da su sva lica pred zakonom jednaka u smislu da se i sudija koji se ogriješi o pravne propise, također, mora povinovati odredbama pozitivnog zakonodavstva“.

47. Dovodeći u vezu navedene odredbe sa činjenicama apelantovog slučaja, Ustavni sud zapaža da je VSTV u samoj odluci o produženju roka za okončanje disciplinskog postupka dao vrlo iscrpne i detaljne razloge za ovakvu odluku, a da su apelantovi prigovori u tom segmentu detaljno razmotreni i u odlukama Prvostepene i Drugostepene komisije koja je, imajući u vidu odluku VSTV-a o produženju roka za okončanje disciplinskog postupka, ocijenila neosnovanim apelantove žalbene navode da je nastupila zastara vođenja disciplinskog postupka. Naime, iz činjenica predmeta proizlazi da je VSTV odlukom od 20. maja 2021. godine usvojio prijedlog za produženje roka za okončanje disciplinskog postupka ocijenivši prijedlog svrsishodnim i opravdanim. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je VSTV cijenio vanredne okolnosti u kontekstu donesenih odluku o režimu rada VSTV-a povodom epidemiološke situacije u zemlji (COVID – 19 epidemija), pri čemu je cijenjen i doprinos samog apelanta dužini trajanja disciplinskog postupka (višekratno dostavljanje disciplinske tužbe, u više navrata tražio izuzeće postupajućeg disciplinskog tužioca, glavne disciplinske tužiteljice, članova disciplinskih komisija Selima Kramehića i Berine Alihodžić, o kojim zahtjevima je odlučivao glavni disciplinski tužilac, odnosno predsjednik VSTV-a, odnosno VSTV kao cjelina). Navedeno je rezultiralo odgađanjem/odlaganjem više pripremnih ročišta (18. septembra i 18. decembra 2020. godine te 23. februara i 23. aprila 2021. godine), pri čemu je evidentno da se u razmacima između zakazanih ročišta kontinuirano odlučivalo o apelantovim brojnim zahtjevima za izuzeće, te je u konačnici pripremno ročište održano 7. maja 2021. godine, nakon čega je 7. juna 2021. godine došlo do promjene u sastavu Prvostepene komisije zbog isteka mandata članovima komisije Selimu Karamehiću i Berini Alihodžić. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su u osporenim odlukama dati razlozi zašto apelantovi navodi koji se odnose na produženje ovog roka, odnosno primjene člana 73. Zakona o VSTV-u ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari. Obrazloženja koja su u tom dijelu dana, prema mišljenju Ustavnog suda, suprotno apelacionim navodima, ne ukazuju na bilo kakvu proizvoljnost u odlučivanju, već sadrže jasne i precizne razloge za odlučenje uz pozivanje na relevantne odredbe materijalnog prava.

Nepristrasnost

48. Apelant nadalje smatra da su članovi Prvostepene komisije bili pristrasni, da je tražio izuzeće članova Prvostepene komisije [Berine Alihodžić i Selima Karamehića], kojim zahtjevima nije udovoljeno jer su ga, kako navodi, „unaprijed me osudili bez da je u više od godinu dana uopće održano pripremno ročište“. U vezi s tim, ističe da on svojim postupanjem ničim nije doprinio da Prvostepena komisija u roku od godinu dana nije održala ni pripremno ročište.

49. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, postojanje nepristrasnosti se, u svrhu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, mora ocijeniti prema subjektivnom testu prema kojem se utvrđuje postoje li lične predrasude sudije koji je sudio u određenom predmetu, te prema objektivnom testu, prema kojem se utvrđuje je li sud, između ostalog, i svojim sastavom pružio dovoljne garancije da se isključi opravdana sumnja u vezi s njegovom nepristrasnošću (vidi Evropski sud, Mežnarić protiv Hrvatske, presuda od 15. jula 2005. godine, aplikacija broj 71615/01, tačka 29. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1785/06 od 30. marta 2006. godine). Što se tiče subjektivnog testa, sudijina lična nepristrasnost se mora pretpostaviti, sve dok se suprotno ne dokaže (vidi Evropski sud, Wettstein protiv Švicarske, presuda od 21. decembra 2000. godine, Izvještaji o presudama i odlukama 2000-XII, tačka 43). U pogledu objektivnog testa mora se utvrditi, sasvim nezavisno od ponašanja sudije, da li postoje činjenice koje se mogu utvrditi, a koje mogu dovesti u sumnju njegovu/njenu nepristrasnost. Ovo podrazumijeva da je u odlučivanju da li u određenom predmetu postoji zakonit razlog za bojazan da određeni sudija ili tijelo koje zasjeda nije nepristrasno, stav osobe na koju se ovo odnosi je važan, ali ne i odlučujući. Ono što jeste odlučujuće jeste da li se ova bojazan može smatrati objektivno opravdanom (vidi Evropski sud, Ramos Nunes de Carvalho e Sá protiv Portugala, presuda od 6. novembra 2018. godine, aplikacija broj 55391/13, tačka 147). U tom pogledu, izvjesnu važnost može imati čak i spoljni utisak koji se ostavlja, odnosno, drugim riječima, „nije dovoljno samo provoditi pravdu, nego se mora i vidjeti da se ona provodi”. Ovdje se radi o povjerenju koje sudovi u demokratskom društvu moraju pobuđivati u javnosti (vidi Evropski sud, Morice protiv Francuske [VV], br. 29369/10, stav 78, ESLJP 2015).

50. Apelant navode o nepristrasnosti članova Disciplinske komisije zasniva na odbijanju njegovog zahtjeva za izuzeće [Berine Alihodžić i Selima Karamehića] koje je zasnivao na navodima „unaprijed me osudili bez da je u više od godinu dana uopće održano pripremno ročište“. Ustavni sud, prije svega, zapaža da iz činjenica predmeta proizlazi da je predsjednik VSTV-a više puta pojedinačnim rješenjima odbio, odnosno odbacio kao nedopuštene apelantove zahtjeve za izuzeće navedenih članova Komisije. Međutim, ono što je ključno u konkretnoj stvari je okolnost da navedena lica nisu bili članovi Prvostepene komisije koja je donijela odluku o apelantovoj odgovornosti za disciplinski prekršaj budući da su odlukom VSTV-a od 7. juna 2021. godine zbog isteka mandata zamijenjeni, pa je Prvostepena komisija tu odluku (od 27. septembra 2021. godine) donijela u sasvim drugom sastavu (sudija Dragoslav Erdelić kao predsjedavajući komisije, sudija Srđan Forca i sutkinja Sanela Gorušanović-Butigan). S druge strane, Ustavni sud zapaža da apelant ne nudi nikakve dokaze koji bi osporili, odnosno doveli u sumnju pretpostavljenu subjektivnu nepristrasnost članova Prvostepene komisije koji su donijeli osporenu odluku. Konačno, imajući u vidu prethodna razmatranja vezana za produženje roka za okončanje disciplinskog postupka, Ustavni sud ukazuje da u predmetu, u smislu objektivnog testa nepristrasnosti (objektivne bojazni u pogledu nepristrasnosti s gledišta vanjskog posmatrača) ne postoje objektivni dokazi na osnovu kojih se može razumno sumnjati da su disciplinske komisije i VSTV u predmetnom postupku u kojem su donesene osporene odluke bili pristrasni. U takvim se okolnostima pokazuje neosnovanim apelantovo pozivanje na Odluku Ustavnog suda broj AP 222/20 (dostupna na www.ustavnisud.ba ) u kojoj je utvrđena povreda prava na pravično suđenje „budući da data izjava potpredsjednice VSTV-a jasno pokazuje predrasude i nesklonost“ prema apelantu u tom predmetu.

51. Konačno, vezano za apelantove navode da su u konačnoj odluci VSTV-a odlučivali „oni koji su donosili neustavne i nezakonite odluke poslije zastare pristrasnu u korist UDP i predsjednice Općinskog suda“, Ustavni sud, podržavajući praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, ukazuje na svoj stav (ibid AP 222/20, tačka 90): „Stoga, postupanje VSTV-a, u sastavu koji je određen članom 4. stav (1) Zakona o VSTVBiH i u skladu sa članom 60. stav (6), nije suprotno načelima prava na pravično suđenje, odnosno pravu na nepristrasan sud te, prema ocjeni Ustavnog suda, ne pokreće pitanje objektivne nepristrasnosti suda. U odnosu na član 60. stav (6) Zakona o VSTV-u, Ustavni sud je zauzeo stav da formulacija navedene odredbe isključuje zakonski pretpostavljenu objektivnu pristrasnost sudija u situacijama kada u odlučivanju Vijeća kao cjeline učestvuju i članovi Prvostepene i Drugostepene komisije (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 3080/09 od 24. septembra 2014. godine, stav 61. i AP 4005/16 od 6. decembra 2018. godine)“.

52. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantove navode da je u predmetnom postupku prekršen standard o nepristrasnosti iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali aspekti prava na pravično suđenje

53. Konačno, Ustavni sud zapaža da je apelant naveo da su prvostepenoj odluci prethodila teška kršenja njegovih procesnih i ustavnih prava, a tiču se učestvovanja na pripremnom ročištu sudije Srđana Force, koji je na pripremnom ročištu učestvovao online, a koju mogućnost nisu imali svjedoci odbrane (npr. Fadil Šarić koji je u zatvoru u Austriji ili Elvir Dizdarević koji je u zatvoru u Zenici). Dakle, smatra da je na navedeni način diskriminiran i da mu je takvim postupanjem povrijeđeno pravo na ravnopravnost strana u postupku. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, iako nije eksplicitno naveden u članu 6. stav 1. Evropske konvencije, princip „jednakosti oružja“ garantira da obje stranke u postupku imaju iste mogućnosti da izlože svoj predmet pod uvjetima koji ih ne stavljaju u podređen položaj u odnosu na protivnika.

54. Ustavni sud smatra da, suprotno apelantovim navodima, ove tvrdnje same po sebi u datim okolnostima ne pokreću pitanje ravnopravnosti strana. Ovo, prvo iz razloga što apelant ove svoje navode veže za postupanje Prvostepene komisije koja nije stranka u navedenom disciplinskom postupku (u kojem su stranke UDT i apelant), već je zapravo organ koji vodi disciplinski postupak (član 60. Zakona o VSTV-u). Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Prvostepena komisija dala jasno i razložno obrazloženje da je učesnicima predmetnog postupka, kako članovima komisija tako i apelantu, omogućila učestvovanje na pripremnom ročištu online usljed vanrednih okolnosti uzrokovanih pandemijom koronavirusa. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Prvostepena komisija detaljno obrazložila zašto je odbijen apelantov prijedlog za saslušanje navedenih svjedoka (jer su predloženi na okolnosti koje su se mogle utvrditi iz materijalnih dokaza koje je apelant predložio, a koji su prihvaćeni i izvedeni u toku glavne rasprave). Osim toga, iz osporenih odluka proizlazi da je u predmetnom disciplinskom postupku i apelantu i disciplinskom tužiocu data razumna mogućnost da iznesu argumente i dokaznu građu, te da je apelant imao mogućnost osporavati dokaze UDT-a. U takvim okolnostima nema ništa što bi ukazivalo da je narušen princip „jednakosti oružja“.

55. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Drugostepena komisija, koja je prihvatila odlučenje Prvostepene komisije, ispitala apelantove žalbene navode (koje on ponavlja u apelaciji) i dala razloge zašto oni ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari i zašto ne dovode u pitanje zaključak da je apelant na način preciziran u izreci prvostepene odluke počinio (sa dvije radnje) disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 8. Zakona o VSTV-u „nemar ili nepažnja u vršenju službenih dužnosti“. Drugostepena komisija je također dala eksplicitne razloge zašto je usvojila žalbu UDT-a, te preinačila odluku Prvostepene komisije u odnosu na izrečenu disciplinsku mjeru tako što je apelantu za počinjeni disciplinski prekršaj izrekla disciplinsku mjeru smanjenja plaće za iznos od 25% na period od šest mjeseci. Konačno, Ustavni sud zapaža da je VSTV, koji je u smislu člana 60. stav 6. Zakona o VSTV-u osporenu odluku Drugostepene komisije ispitao samo u dijelu koji se odnosi na izrečenu disciplinsku mjeru, prihvatio odlučenje i razloge Drugostepene komisije vezane za vrstu i visine disciplinske mjere. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su disciplinske komisije i VSTV u osporenim odlukama odgovorili na svaki apelantov navod koji je ocijenjen kao bitan i relevantan za odlučenje, te da su za svoje stavove dali valjane, jasne i logične razloge koji u svemu korespondiraju sa standardom obrazložene odluke iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

56. Imajući u vidu navedene razloge, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.

VIII.Zaključak

57. Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je odluka o produženju roka za okončanje disciplinskog postupka donesena u skladu sa članom 73. Zakona o VSTV-u i sadrži jasne i precizne razloge zašto je rok produžen. Također, u činjenicama predmeta nema ništa što bi ukazivalo na pristrasnost članova komisija i VSTV-a prilikom donošenja odluka o apelantovom disciplinskom prekršaju i disciplinskoj odgovornosti, niti bilo čega što bi ukazivalo da je prekršen princip ravnopravnosti stranaka u predmetnom disciplinskom postupku.

58. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

59. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1358/22 (E. Š.) | Sudska praksa | Aktio