Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2506/22 (M. P.)

Odluka donesena 07. 09. 2022.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2506/22

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

07. 09. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 7. septembra 2022. godine, u predmetu broj AP-2506/22, rješavajući zahtjev Medihe Pašić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Medihe Pašić za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Mediha Pašić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vogošće, koju zastupa advokat Kemo Kapur iz Sarajeva, podnijela je 6. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 K 083869 22 Kž od 27. maja 2022. godine. Apelantica je predložila Ustavnom sudu da donese privremenu mjeru kojom se nalaže odlaganje izvršenja „presude Kantonalnog suda od 27. maja 2022. godine“ do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o predmetnoj apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 K 083869 20 K od 11. novembra 2021. godine apelantica je oglašena krivom da je na način pobliže opisan u izreci presude počinila produženo krivično djelo Pronevjera u službi iz člana 384. stav (1) Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) u vezi sa članom

55. KZ FBiH, pa je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci. Presudom je apelantica oslobođena plaćanja troškova krivičnog postupka i odlučeno je da oni padaju na teret budžetskih sredstava. Presudom je, također, apelantici izrečena mjera sigurnosti zabrane obavljanja poslova sudskog izvršitelja u trajanju od jedne godine, u koje vrijeme se ne uračunava vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora. Konačno, presudom je apelantica obavezana da oštećenom M.G. plati na ime naknade štete navedeni novčani iznos sve u roku od 30 dana, po pravosnažnosti presude pod prijetnjom izvršenja.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 41 0 K 083869 22 Kž od 27. maja 2022. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanticinog branioca i potvrđena presuda Općinskog suda od 11. novembra 2021. godine.

4. U obrazloženju presude je navedeno da, suprotno žalbenom navodu, izreka prvostepene presude nije nerazumljiva te da je u tom smislu ona u cjelini sa svim elementima opisanog krivičnog djela jasna i određena, kao i da je u njoj opisano kako vrijeme izvršenja predmetnog produženog krivičnog djela, konkretno po tačkama, tako je određeno opisana i radnja izvršenja apelantice za svaku tačku pojedinačno. Dalje je navedeno da apelantici nije povrijeđeno pravo na odbranu, odnosno da je neosnovan navod odbrane da nije imala mogućnost da svjedoku D.R. postavlja pitanja na glavnom pretresu. Naime, kako je to istakao Kantonalni sud, iz zapisnika sa glavnog pretresa vidljivo je da je apelanticin branilac ispitivao navedenog svjedoka, a da apelantica nije imala pitanja za tog svjedoka, niti je prvostepeni sud onemogućio apelanticu da postavlja pitanja tom svjedoku. Potom je Kantonalni sud naveo i da se pravilno prvostepeni sud izjasnio vezano za prigovore odbrane koji se odnose na zakonitost dokaza (kopija koje se nalaze u spisu Općinskog suda, pobliže obrazloženo na strani 3. presude). Isto tako je, između ostalog, navedeno da je prvostepeni sud savjesno cijenio dokaze pojedinačno i u međusobnoj vezi, te nakon toga utvrdio da ne postoji sumnja u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja predmetnog krivičnog djela (za svaku krivično pravnu radnju pojedinačno) i od kojih ovisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva. Stoga je Kantonalni sud istakao da nije bilo mjesta primjeni instituta in dubio pro reo, na koji se po ocjeni Kantonalnog suda u žalbi neosnovano poziva apelanticin branilac. Dakle, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud upravo u obrazloženju prvostepene presude naveo kojim razlozima se rukovodio pri utvrđivanja da postoji krivično djelo i krivična odgovornost apelantice za njegovo počinjene.

5. Apelantica ukazuje na povredu prava iz čl. II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica prije svega navodi da joj je bilo onemogućeno da kao stranka u postupku postavlja pitanja svjedoku tužilaštva D.R. Dalje navodi da je prvostepeni sud koristio nezakonite dokaze (neovjerene kopije). Potom ukazuje i da je nejasno na koji način je sud utvrdio njen direktni umišljaj, kao i da prvostepena presuda nije konkretizovala radnju izvršenja koja čini krivično djelo za koje je optužena-osuđena. Osim toga, apelantica navodi i da redovni sudovi nisu poštovali načelo in dubio pro reo. Konačno, apelantica je predloženo i da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom se nalaže odlaganje izvršenja osporene drugostepene presude do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Ustavni sud prije svega naglašava da razlozi koje je apelantica istakla u prilog donošenja privremene mjere, koji se isključivo tiču kršenja ljudskih prava u vezi s meritumom predmeta, ne mogu sami po sebi biti dovoljni za donošenje privremene mjere. Dakle, za Ustavni sud nije dovoljno samo isticanje navoda o eventualnoj povredi ljudskih prava u okviru postupka koji se apelacijom osporava. Navedeno stoga što je Ustavni sud u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru ne prejudicirajući ishod postupka o apelaciji. U tom pravcu ukazuje se na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelantica navodi u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

10. Ustavni sud dalje podsjeća da je članom 64 stav (5) Pravila Ustavnog suda propisano da zahtjev za podnošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom, pod uslovom da je prethodno, u skladu sa zakonskim mogućnostima koje ima, tražio odlaganje izvršenja odluke redovnih sudova u postupku koji je vođen pred tim sudovima. Smisao navedene odredbe Pravila je da stranke prije obraćanja Ustavnom sudu iskoriste zakonske mogućnosti koje im stoje na raspolaganju u postupku pred redovnim sudovima (vidi, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-3911/14 od 18. decembra 2014. godine, stav 20., dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud, prije svega, podsjeća da u Federaciji Bosne i Hercegovine postoji propis koji reguliše način, postupak i uslove izvršenja kazne – Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službeni novine FBiH“ br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11; u daljnjem tekstu: ZIKS), kao i postupak odlaganja izdržavanja kazne zatvora. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelantica ničim nije dokazala da je iscrpila mogućnosti koje je imala na raspolaganju prema odredbama ZIKS-a, pa proizlazi da apelantica smatra da navodi o kršenju prava na koje je u apelaciji ukazala, a koji se tiču merituma predmeta, predstavljaju dovoljan osnov za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelantica nije ponudila argumente koji bi prima facie ukazali na neophodnost djelovanja Ustavnog suda, naročito u situaciji kada nije ni koristio mogućnosti koje ima prema ZIKS-u, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere neosnovan. U okolnostima konkretnog slučaja ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka shodno odredbama člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2506/22 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio