Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2443/22 (M. B.)
Odluka donesena 18. 10. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Disciplinski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine
- Pravilnik o sistemu za automatsko upravljanje predmetima u sudovima (cms) · čl. 109
- Ispravka pravilnika o sistemu za automatsko upravljanje predmetima u sudovima (cms) · čl. 109
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine
- Poslovnik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine
- Poslovnik o izmjenama poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine
- Poslovnik o izmjenama i dopunama poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine
- Poslovnik o izmjenama i dopuni poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Poslovnik o dopunama poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine
- Poslovnik o dopuni poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine
- Poslovnik o izmjeni poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-2443/22
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2443/22, rješavajući apelaciju Mirsada Bilajca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. oktobra 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Mirsada Bilajca podnesena protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine broj 11-07-6-1000-7/2022 od 31. maja 2022. godine i Odluke Drugostepene disciplinske komisije za tužioce Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine broj 11-07-6-1000- 4/2022 od 13. aprila 2022. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mirsad Bilajac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Goražda, kojeg zastupa Omer Borovac, advokat iz Goražda, podnio je 29. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (u daljnjem tekstu: VSTV) broj 11-07-6-1000-7/2022 od 31. maja 2022. godine, Odluke Drugostepene disciplinske komisije za tužioce VSTV (u daljnjem tekstu: Drugostepena komisija) broj 11-07-6- 1000-4/2022 od 13. aprila 2022. godine i Odluke Prvostepene komisije za tužioce VSTV (u daljnjem tekstu: Prvostepena komisija) broj 11-07-6-1000/2022 od 14. februara 2022. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od VSTV, Drugostepene komisije, Prvostepene komisije i Ureda disciplinskog tužioca VSTV (u daljnjem tekstu: UDT) zatraženo je 5. jula 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. VSTV, Drugostepena komisija i Prvostepena komisija su dostavili odgovore na apelaciju 22. i 25. jula 2022. godine, a UDT 12. jula 2022. godine.
4. Na osnovu odredbe člana 23. Pravila Ustavnog suda i Zaključka broj SU-02-1056/21 od 16. decembra 2021. godine, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantovom punomoćniku 22. jula, 30. augusta i 12. septembra 2022. godine.
5. Apelantov punomoćnik nije dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. UDT je 24. novembra 2021. godine Prvostepenoj komisiji podnio disciplinsku tužbu protiv apelanta, glavnog tužioca Kantonalnog tužilaštva Bosansko-podrinjskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BPK), zbog disciplinskog prekršaja iz člana 57. tačka 8. i tačka 17. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (u daljnjem tekstu: Zakon o VSTV) u vezi sa članom 5.2. Etičkog kodeksa za tužioce.
8. Odlukom Prvostepene komisije broj 11-07-6-1000/2022 od 14. februara 2022. godine apelant je proglašen odgovornim za disciplinske prekršaje iz člana 57. tačka 8. „nemar ili nepažnja u vršenju službene dužnosti“ i tačke 17. „propuštanje, iz neopravdanih razloga, da postupi u skladu sa odlukama, naredbama ili zahtjevima Vijeća“, zato što je:
a)suprotno članu 8. stav 1. i članu 109. Pravilnika o sistemu za automatsko upravljanje predmetima u tužilaštvima (u daljnjem tekstu: Pravilnik o TCMS), te suprotno nalogu iz zaključka VSTV od 17. i 18. decembra 2014. godine (u daljnjem tekstu: zaključak VSTV o TCMS) kojim „VSTV BiH zadužuje glavne tužioce u BiH da u svojim institucijama osiguraju dodjeljivanje predmeta svim tužiocima putem TCMS“, tokom mandata glavnog tužioca kojeg je obnašao kontinuirano od 1. septembra 2008. godine, propustio da u periodu od najmanje 26. novembra 2016. godine do najranije 4. novembra 2021. godine, kao rukovodilac tužilaštva osigura primjenu Pravilnika o TCMS u dijelu obaveze automatske raspodjele predmeta tužiocima i jer je propustio da postupi po naredbi iz zaključka i osigura primjenu automatske raspodjele predmeta tužiocima, koji su dodjeljivani manuelnim načinom.
b)suprotno odredbama Zakona o zaštiti tajnih podataka (u daljnjem tekstu: ZZTP) kojim je propisana obaveza institucija BiH da osiguraju da svi zaposleni, koji zbog prirode poslova koje obavljaju imaju pristup tajnim podacima, dobiju odgovarajuću dozvolu u skladu sa ovim zakonom, propustio da tokom trajanja mandata u istom periodu kao i u tački a) izreke odluke, osigura da za uposlenike [Tužilaštva BPK] pokrene postupak personalnih sigurnosnih provjera stepena tajnosti određenog „listom radnih mjesta, odnosno dužnosti za lica koja su predmet sigurnosne provjere“ u Tužilaštvu BPK, koja najmanje do 4. novembra 2021. godine nije niti donesena, te je propustio postupiti u skladu sa nalogom iz zaključka VSTVBiH od 17. jula 2019. godine (u daljnjem tekstu: zaključak o zaštiti tajnih podataka) kojim „[….] se obavezuju sve pravosudne institucije u Bosni i Hercegovini da hitno provedu sve obaveze i mjere propisane“ i dopisom VSTVBiH od 17. jula 2019. godine.
9. Imajući u vidu navedeno, apelantu je na osnovu odredaba člana 58. stav 1. tačka e) i člana
59. Zakona o VSTV izrečena disciplinska mjera premještanje sa mjesta glavnog tužioca Tužilaštva BPK na mjesto tužioca u tom tužilaštvu.
10. Iz obrazloženja odluke proizlazi da je u pogledu tačke a) disciplinske tužbe utvrđeno da je na glavnoj raspravi od 8. decembra 2021. godine strankama u disciplinskom postupku omogućeno da iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje navode. Također je utvrđeno da je apelant predložio izvođenje novog dokaza – uvida u dopis VSTV od 1. decembra 2021. godine, čemu se UDT izričito usprotivio. Komisija je, postupajući u smislu odredbe člana 88. stav 4) Poslovnika VSTV, navedeni prijedlog odbila uz obrazloženje da se predloženi dokaz ne odnosi na period koji je apelantu stavljen na teret disciplinskom tužbom. Dalje je istaknuto da je apelant tokom postupka isticao da u njegovom postupanju nema elemenata nemara i nepažnje, a ni štete s obzirom na to da u Tužilaštvu BPK radi samo on i još jedan tužilac, te da je manuelni način raspodjele predmeta efikasniji. Nakon analize svih izvedenih dokaza, Prvostepena komisija je utvrdila da iz zaključka VSTV o TCMS proizlazi obaveza glavnog tužioca da osigura automatsko dodjeljivanje predmeta svim tužiocima putem tog sistema. Također je utvrđeno da se predsjednik VSTV, aktom od 18. februara 2015. godine, obratio svim tužilaštvima u BiH molbom da u svojim tužilaštvima realiziraju zaključak radi osiguranja jednakih uvjeta rada svim tužiocima i povećanja efikasnosti rada tužilaštva. Dopisom od 13. jula 2016. godine zatraženo je da obavijeste VSTV da li se u njihovim tužilaštvima realizira navedeni zaključak. Ukoliko se u određenom tužilaštvu ne realizira navedeni zaključak, zatraženo je da se obrazlože razlozi za to najkasnije do 5. augusta 2016. godine.
11. Prvostepena komisija je utvrdila da je Tužilaštvo BPK u odgovoru navelo da ne realizira zaključke VSTV o TCMS. Naime, utvrđeno je da je apelant u svom izjašnjenju ukazao „…da se dodjela predmeta ne vrši automatski iz razloga što je to rezultat dogovora glavnog tužioca i kantonalnog tužioca, [...], a takav način je povoljniji za nas jer postoji dogovor [...]. Glavni tužilac je u obavezi da prati da se ne naruši jednakost uvjeta rada između njega i kantonalnog tužioca. [...] ukoliko smatrate da je ovakav način rada za ovo malo tužilaštvo neprihvatljiv, molimo da nas obavijestite o tome, jer mi do sada nismo imali problema“. Prvostepena komisija je zaključila da apelant nije ponudio niti jedan dokaz kojim bi opravdao zašto nije postupio po navedenom zaključku VSTV za period od najmanje pet godina, od novembra 2016. godine pa sve do 24. novembra 2021. godine, kada je protiv njega podnesena disciplinska tužba. Ovakvo apelantovo postupanje je, po ocjeni komisije, suprotno članu 8. stav 1. i članu 109. Pravilnika o TCMS. U vezi s tim, također je konstatirano da se apelant nije obraćao VSTV, kao ni Odjelu za IKT podršku VSTV, kako bi otklonio eventualne prepreke u primjeni automatske dodjele predmeta. Prvostepena komisija je istakla da su manuelnom dodjelom predmeta izostali principi koje može osigurati jedino automatska dodjela (jednoobraznost, objektivnost, transparentnost, podjednaka zaduženost predmetima apelanta i drugog tužioca).
12. U vezi sa tačkom b) disciplinske tužbe, utvrđeno je da su zaključkom VSTV o zaštiti tajnih podataka sve sudije i tužioci u BiH obavezani da potpišu izjavu da su upoznati sa ZZTP i podzakonskim aktima donesenim na temelju tog zakona. Nakon stupanja na snagu navedenog zakona, svi organi, organizacije i institucije su bili obavezani da u roku od 18 mjeseci osiguraju da svi zvaničnici i zaposlenici, koji zbog prirode poslova koje obavljaju imaju pristup tajnim podacima, dobiju odgovarajuće dozvole propisane tim zakonom. U svom izjašnjenju od 8. novembra 2021. godine apelant je naveo da u Tužilaštvu BPK nije proveden navedeni zakon u dijelu koji se odnosi na sigurnosne provjere netužilačkog osoblja, da nije imenovan sigurnosni službenik, niti je donesena odluka o listi radnih mjesta, odnosno dužnosti za lica koja su predmet sigurnosne provjere. Apelant je u vezi s tom tačkom disciplinske tužbe tvrdio da mu nije dostavljen akt Ministarstva sigurnosti od 10. jula 2019. godine, te je naveo da pristup tajnim podacima u Tužilaštvu BPK ima samo on i tužilac P.G., dok ostalo osoblje to pravo nema, pa da prema tome nema ni liste lica koja dolaze u dodir sa tim podacima. Međutim, u toku postupka je utvrđeno da je svim sudovima i tužilaštvima u prilogu e-maila VSTV dostavljen navedeni dopis Ministarstva sigurnosti u kojem su detaljno opisane aktivnosti koje je potrebno provesti. Prvostepena komisija je istakla da je jedino apelant, kao rukovodilac Tužilaštva BPK, u smislu člana 30. stav 3. ZZTP, bio ovlašten da Obavještajno – sigurnosnoj agenciji BiH uputi zahtjev za sigurnosnu provjeru zaposlenih. Ukazano je da apelant tu obavezu nije izvršio u periodu od najmanje pet godina, računajući od novembra 2016. do kraja perioda obuhvaćenog disciplinskom tužbom. Stoga su ocijenjeni neosnovanim apelantovi navodi da se dotadašnji način rada pokazao učinkovitim, da nije bilo primjedaba i da zaposlenici nisu dolazili u dodir sa tim podacima. Ukazano je da ne postoji argumentirano i opravdano obrazloženje zašto nisu provedene sigurnosne provjere zaposlenika Tužilaštva BPK i zašto apelant nije donio odluku o listi radnika za koje treba provesti postupak sigurnosne provjere za dobivanje sigurnosne dozvole određenog stepena tajnosti. Stoga je ocijenjen paušalnim i nedokazanim apelantov navod da Tužilaštvo BPK nije dolazilo u dodir sa tajnim podacima, jer apelant na tu okolnost nije ponudio niti jedan dokaz. Ukazano je da za postojanje apelantove disciplinske odgovornosti „nije preduvjet da su zaposlenici bili u kontaktu sa tajnim podacima i da su izvršili njihovu eventualnu zloupotrebu, već je upravo cilj da se sigurnosnom provjerom [...] otkloni mogućnost zloupotrebe takvih podataka“.
13. S obzirom na navedeno, Prvostepena komisija je u odnosu na obje tačke disciplinske tužbe zaključila da je apelant radnjama opisanim u izreci odluke počinio disciplinske prekršaje iz člana 57. tačka 8. „nemar ili nepažnja u vršenju službene dužnosti“ i tačka 17. Zakona „propuštanje, iz neopravdanih razloga, da postupi u skladu sa odlukama, naredbama ili zahtjevima Vijeća“. U pogledu subjektivnog odnosa prema navedenim disciplinskim prekršajima, utvrđeno je da je apelant prekršaje počinio iz eventualnog umišljaja, odnosno da je bio svjestan da zbog njegovog nečinjenja u vezi sa primjenom Pravilnika o TCMS, odnosno nečinjenja u vezi sa provođenjem sigurnosnih provjera zaposlenika Tužilaštva BPK u smislu odredaba ZZTP, može nastupiti zabranjena posljedica, ali da je pristao na njeno nastupanje.
14. Prilikom izbora disciplinske mjere Prvostepena komisija je od olakšavajućih okolnosti na strani apelanta ocijenila da se radi o dugogodišnjem tužiocu, koji do sada nije disciplinski sankcioniran, a od otežavajućih okolnosti da je apelant disciplinske prekršaje počinio sa eventualnim umišljajem, da je kao rukovodilac odgovoran za zakonitost rada tužilaštva, te da su navedeni propusti apelanta, kao glavnog tužioca, neprihvatljivi imajući u vidu funkciju koju obnaša, zbog čega je odlučeno kao u izreci odluke.
15. Odlukom Drugostepene komisije broj 11-07-6-1000-4/2022 od 13. aprila 2022. godine djelimično je uvažena apelantova žalba, te je odluka Prvostepene komisije preinačena u pogledu izrečene disciplinske mjere na način što je apelantu za počinjene disciplinske prekršaje izrečena disciplinska mjera smanjenje plaće za 30% na period od godinu dana.
16. Drugostepena disciplinska komisija je navela da je Prvostepena komisija razmotrila sve materijalne dokaze i prijedloge koje je apelant predložio na pripremnom ročištu. Što se tiče odbijanja provođenja novog dokaza koji je apelant predložio, Drugostepena komisija je zaključila da su o tome dati jasni razlozi, te da u vezi s tim nije bilo kršenja apelantovih procesnih prava. Ovo naročito stoga što se navedeni dokaz ne odnosi na period koji je apelantu stavljen na teret disciplinskom tužbom. Nadalje je navedeno da je, suprotno žalbenim navodima, apelantu pružena mogućnost da u svoju korist iznese sve okolnosti konkretnog slučaja i predloži dokaze za svoje navode od samog početka pa do okončanja prvostepenog disciplinskog postupka, što je apelant i koristio. Osim toga, ocijenjeni su neosnovanim apelantovi navodi o pasivnosti VSTV u vezi sa realizacijom obaveza iz Pravilnika o TCMS, te je u vezi s tim ukazano na hronologiju postupanja VSTV u periodu od 2011. do 2021. godine u pogledu implementacije sistema TCMS u svim sudovima i tužilaštvima.
17. U vezi sa provođenjem obaveza iz ZZTP, Drugostepena komisija je ocijenila neosnovanim apelantove navode koje je iznio u vezi sa navodnim nedostavljanjem akta Ministarstva sigurnosti od 10. jula 2019. godine, te je zaključila da je Prvostepena komisija to pitanje jasno razriješila. Također je ocijenjeno neosnovanim apelantovo ukazivanje da Tužilaštvo BPK nije posjetio službenik Ministarstva sigurnosti BiH s obzirom na to da je apelant, kao rukovodilac institucije, trebalo da provede sve radnje u vezi sa provođenjem ZZTP, što nije bilo uvjetovano posjetom službenika Ministarstva sigurnosti.
18. Drugostepena komisija je prihvatila sve razloge Prvostepene komisije, te je zaključila da je, suprotno apelantovim žalbenim navodima, na potpuno pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo u odnosu na utvrđivanje apelantove disciplinske odgovornosti za prekršaj za koji je proglašen odgovornim. Međutim, Drugostepena komisija je istakla da je Prvostepena komisija, prilikom određivanja disciplinske mjere, propustila da kao olakšavajuću okolnost ocijeni specifičnost institucije na čijem je čelu apelant (da se radi o malom tužilaštvu sa dva tužioca, da se dodjela predmeta između apelanta, kao glavnog tužioca, i drugog tužioca vršila po unaprijed utvrđenom rasporedu dežura za svaki mjesec koji se dostavljao sudu i policiji BPK). S obzirom na navedeno ocijenjeno je da u takvim okolnostima neprovođenje Pravilnika i Zaključka VSTV o TCMS nije moglo proizvesti posljedice koje je navela Prvostepena komisija. Također je, u odnosu na tačku b) izreke, navedeno da je Prvostepena komisija propustila da kao olakšavajuću okolnost ocijeni činjenicu da Tužilaštvo BPK nije dolazilo u kontakt sa tajnim podacima. Imajući u vidu navedeno, Drugostepena komisija je zaključila da Prvostepena komisija nije pravilno utvrdila okolnosti koje su bile od značaja za određivanje vrste disciplinske mjere, zbog čega je apelantovu žalbu djelimično usvojila i preinačila odluku Prvostepene komisije u pogledu izrečene disciplinske mjere na način što mu je izrekla disciplinsku mjeru smanjenje plaće za 30% na period od godinu dana.
19. Odlukom VSTV broj 11-07-6-1000-7/2022 od 31. maja 2022. godine žalba UDT je usvojena i preinačena odluka Drugostepene komisije od 13. aprila 2022. godine u pogledu izrečene disciplinske mjere na način što je apelantu za počinjenje disciplinskog prekršaja izrečena disciplinska mjerapremještanje sa mjesta glavnog tužioca Tužilaštva BPK na mjesto tužioca u tom tužilaštvu (stav I izreke). Stavom II iste odluke odbijena je kao neosnovana apelantova žalba.
20. VSTV je na osnovu člana 60. stav 6. Zakona o VSTV, u vezi sa odredbama člana 103. Poslovnika VSTV, osporenu odluku po žalbi apelanta i UDT ispitao samo u dijelu koji se odnosi na izrečenu disciplinsku mjeru. Ukazano je da je VSTV disciplinsku mjeru ispitivalo na osnovu odredbe čl. 58. i 59. Zakona o VSTV, rukovodeći se pri tome principom proporcionalnosti disciplinske mjere, težinom i posljedicama počinjenog disciplinskog prekršaja i stepenom apelantove disciplinske odgovornosti. VSTV je ocijenilo nepravilnim zaključak i razloge Drugostepene komisije u vezi sa postojanjem olakšavajućih okolnost na strani apelanta. Ukazano je da je neprimjenjivanje automatske dodjele predmeta kao posljedicu imalo izostanak jednoobraznosti i transparentnosti u raspodjeli predmeta, što je u suprotnosti sa principima koji su propisani i koje osigurava Pravilnik o TCMS i predstavlja postupanje suprotno Zaključku VSTV o TCSM. Također, smatra da disciplinska mjera, smanjenje plaće za iznos od 30% na period od godinu dana, nije adekvatna i primjerena prirodi i težini počinjenog disciplinskog prekršaja, okolnostima izvršenja disciplinskog prekršaja i utvrđenom stepenu disciplinske odgovornosti na strani apelanta. S druge strane, obrazloženo je da okolnosti koje apelant navodi u žalbi ne predstavljaju olakšavajuće okolnosti koje bi imale utjecaja na izricanje blaže disciplinske mjere.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
21. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
22. Smatra da osporene odluke ne zadovoljavaju standard obrazložene odluke „u mjeri da i licu koje je uvjereno u njegovu nevinost da obrazloženje da je to njegovo uvjerenje neosnovano“. U vezi s tim, apelant ističe da obrazloženje osporenih odluka nema karakter razumnog obrazloženja u situaciji kada je u svim izvještajima koje je podnio VSTV naglasio nemogućnost i tehničku neprilagođenost u primjeni sistema TCMS na tužilaštvo kojim rukovodi. Također, navodi da mu je povrijeđeno pravo na odbranu, jer je u disciplinskom postupku imao pravo da predlaže dokaze, a da je Prvostepena komisija odbila izvođenje dokaza koji je predložio na glavnoj raspravi – dopisa VSTV od 1. decembra 2021. godine. S tim u vezi, tvrdi da mu je onemogućena i jednakost strana u postupku. Što se tiče primjene ZZTP, navodi da je u tužilaštvu kojim rukovodi pristup tajnim podacima imao on kao glavni tužitelj i tužitelj P.G., koji su kao tužioci prošli sve provjere, dok ostali zaposlenici tužilaštva nisu imali pristup tajnim podacima, zbog čega smatra da nije bilo osnova da se proglasi odgovornim za disciplinski prekršaj zbog neprovođenja navedenog zakona. II.Odgovor na apelaciju
23. VSTV je u odgovoru navelo da su od momenta podnošenja disciplinske tužbe apelantu uredno dostavljeni svi podnesci suprotne strane i da mu je omogućeno da se očituje o njima. Također, smatra ispravnim stav Prvostepene komisije u pogledu izrečene disciplinske mjere. Navodi da u toku disciplinskog postupka nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje, te predlaže da se apelacija odbije.
24. Drugostepena disciplinska komisija, također, apelantove navode smatra neosnovanim i predlaže da se apelacija odbaci kao očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno da se odbije kao neosnovana.
25. Prvostepena komisija apelantove navode smatra neosnovanim i predlaže da se apelacija odbaci kao očigledno neosnovana (prima facie), odnosno, ako se Ustavni sud upusti u meritorno odlučivanje, da se odbije kao neosnovana. Ističe da je apelantu pružena mogućnost da u svoju korist predlaže dokaze. Također, smatra da je izrečena disciplinska mjera adekvatna broju i težini počinjenih disciplinskih prekršaja.
26. UDT je ukazalo da su u osporenim odlukama data „relevantna i dostatna obrazloženja“ zbog čega dodjela predmeta mimo primjene Pravilnika o TCMS predstavlja disciplinski prekršaj. Također, smatra da su neosnovani apelantovi navodi u pogledu povrede prava na odbranu, te da se „nesporni dio“ ZZTP odnosi na proceduru provođenja personalnih sigurnosnih provjera u institucijama, čije neprovođenje je apelantu u disciplinskom postupku stavljeno na teret. V.Relevantni propisi
27. U Zakonu o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 25/04, 93/05 i 15/08) relevantne odredbe glase:
Član 57. stav 1. tačka 8. i 17.
Disciplinski prekršaji tužilaca Disciplinske prekršaje tužilaca čine:
[...] 8. nemar ili nepažnja u vršenju službenih dužnosti;
[...] 17. propuštanje, iz neopravdanih razloga, da postupi u skladu s odlukama, naredbama ili zahtjevima Vijeća;
Član 58.
Vrste disciplinskih mjera (1) Vijeće može izreći jednu ili više sljedećih disciplinskih mjera:
[...] (c) smanjenje plaće za iznos do 50 posto, na period do jedne godine;
[...] (e) premještanje s mjesta predsjednika suda na mjesto sudije, ili s mjesta glavnog tužioca ili zamjenika glavnog tužioca na mjesto tužioca;
[...].
28. U Pravilniku o sistemu za automatsko upravljanje predmetima u tužilaštvu („Službeni glasnik BiH“ br. 04/16, 37/16, 84/16 i 40/1725/04, 93/05 i 15/08) relevantne odredbe glase: Član 8.
(Raspodjela predmeta tužiocima) (1) Raspodjela predmeta tužiocima vrši se automatski, prema unaprijed određenim parametrima.
[...] Član 109.
(Kontrola primjene) Nadzor i kontrolu primjene ovog pravilnika, na nivou tužilaštva, vrši glavni tužilac.
29. U Zakonu o zaštiti tajnih podataka („Službeni glasnik BiH“ br. 04/16, 37/16, 84/16 i 40/1725/04, 93/05 i 15/08) relevantne odredbe glase:
Član 30.
(Predmet sigurnosnih provjera) (1) Lica koja rade ili se prijavljuju za rad na radno mjesto na kojem se proizvode tajni podaci, u organu koji se bavi obavještajnim ili pitanjima iz oblasti odbrane i sigurnosti, bit će predmet osnovnog sigurnosnog provjeravanja u skladu s postupkom za izdavanje dozvole za pristup tajnim podacima stepena
POVJERLJIVO.
(2) Listu organa na koje se odnosi stav (1) ovog člana utvrđuje Vijeće ministara BiH.
(3) U roku od 30 dana od usvajanja liste iz stava (2) ovog člana rukovodilac organa, odnosno institucije upućuje zahtjev za sigurnosnu provjeru iz stava (1) ovog člana Obavještajnosigurnosnoj agenciji BiH i omogućava joj pristup kompletnoj dokumentaciji potrebnoj za obavljanje sigurnosne provjere.
30. Poslovnik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 55/13, 96/13, 46/14, 61/14, 78/14, 27/15, 46/15, 93/16, 48/17, 88/17, 41/18, 64/18, 12/21, 26/21, 35/21, 68/21 i 1/22) glasi:
Član 88. stav 4.
(Pripremno ročište) (4) Koje će dokaze komisija prihvatiti i koji će se dokazi izvesti na glavnoj raspravi odlučuje predsjedavajući komisije u konsultaciji sa drugim članovima.
31. U Kodeksu tužilačke etike („Službeni glasnik BiH“ br. 13/06, 32/15 i 94/18) relevantne odredbe glase:
[…]
5. STRUČNOST I ODGOVORNOST PREMA POSLU
Tužilac održava visok nivo profesionalne sposobnosti i obavlja svoju funkciju stručno, savjesno, marljivo i efikasno.
Primjena:
[…] 5.2. Tužilac će posvetiti svoju profesionalnu djelatnost svojim dužnostima, koje uključuju ne samo obavljanje tužilačke funkcije, nego i ostale poslove relevantne za poslovanje tužilaštva.
32. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 81. stav (2).
(1) Sud će prema rezultatima raspravljanja na pripremnom ročištu odlučiti o čemu će se raspravljati i koji će se dokazi izvesti na glavnoj raspravi.
(2) Prijedloge koje ne smatra bitnim za donošenje odluke Sud će odbiti i u rješenju naznačiti razlog odbijanja.
VI.Dopustivost
33. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
34. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
35. U odnosu na odluke koje su osporene u konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da dosljedno primjenjuje svoju dobro utvrđenu praksu prema kojoj se odluke VSTV, donesene u disciplinskom postupku, moraju smatrati „presudama, odnosno odlukama“ u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, koje Ustavni sud ima nadležnost razmatrati (vidi, ineter alia, odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 222/20 od 23. juna 2020. godine, tačka 80. i broj AP 658/22 od 11. maja 2022. godine, tačka 53).
36. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Odluka VSTV broj 11-07-6-1000- 7/2022 od 31. maja 2022. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Osporenu odluku VSTV apelant je primio 2. juna 2022. godine a apelacija je podnesena 29. juna 2022. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
37. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
38. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
39. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[..]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
40. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
41. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzeo stav da apelant u ovom slučaju uživa garancije člana 6. stav 1. Evropske konvencije sa aspekta garancije koju pruža „građanskiˮ nivo prava na pravično suđenje (vidi, pored ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 147/09 od 23. marta 2012. godine, tačka 59. sa daljnjim referencama, objavljenu u „Službenom glasniku BiH“ broj 31/12), a sa takvom praksom je nastavio i u kasnijim predmetima (vidi, npr. odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 4923/17 od 31. maja 2018. godine, AP 4351/20 od 5. oktobra 2021. godine i AP 658/22, stav 59, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga će i u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati apelaciju u svjetlu zaštite apelantovih „građanskih pravaˮ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
42. Apelant problematizira odbijanje njegovog prijedloga za izvođenje dokaza uvidom u dopis VSTV od 1. decembra 2021. godine, te u vezi s tim ukazuje da mu je takvim postupanjem prekršeno pravo na odbranu. Međutim, Ustavni sud smatra da apelant, s obzirom na to da se disciplinski postupak, u smislu navedenog stava odnosi na „građanska prava“, ovim navodima zapravo pokreće pitanje poštivanja principa ravnopravnosti stranaka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
43. U pogledu ovih navoda, Ustavni sud podsjeća da načelo ravnopravnosti stranaka podrazumijeva da objema stranama mora biti dana razumna mogućnost da izlože svoj predmet – uključujući i iznošenje dokazne građe – pod uvjetima koji ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na protivnika (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Dombo Beheer B.V. protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1993. godine, Serija A broj 274, odluke Ustavnog suda br. U 35/01 od 10. i 11. maja 2002. godine, tačka 24, i AP 3692/19 od 5. maja 2021. godine, stav 35, dostupne na www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju Ustavni sud naglašava da činjenica da je Prvostepena komisija odbila apelantov prijedlog da se izvrši uvid u navedeni dopis VSTV, sama po sebi ne znači da apelant nije ravnopravno tretiran u odnosu na UDT, kao suprotnu stranu u postupku. Naime, Ustavni sud zapaža da iz dokumentacije predočene Ustavnom sudu proizlazi da je Prvostepena komisija provela dokazni postupak u kojem su analizirani i ocijenjeni svi ostali dokazi koje je predložio apelant, kao i dokazi koje je predložio UDT, te da je apelant imao mogućnost da osporava dokaze UDT, što je i činio. Pri tome Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 88. stav 4) Poslovnika VSTV a u vezi sa članom 81. stav 2. ZPP, koji se shodno primjenjuje i u disciplinskom postupku, propisano ovlaštenje komisije da odbije izvođenje dokaza koje ne smatra bitnim za donošenje odluke uz obavezu da u rješenju naznači razlog odbijanja, što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Dakle, iz osporenih odluka proizlazi da je i apelantu i disciplinskom tužiocu data razumna mogućnost da u disciplinskom postupku iznesu argumente i dokaznu građu, te da je apelant imao mogućnost osporavati dokaze UDT. U takvim okolnostima Ustavni sud smatra da nema ništa što bi ukazivalo da je narušen princip ravnopravnosti stranaka.
44. U vezi sa apelantovim navodima da osporene odluke nemaju razumno obrazloženje (vidi, tačka 22. ove odluke), Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23). Osim toga, pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje, koje obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke zato što nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, odnosno u žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima, već moraju odgovoriti na one argumente koji su ključni i odlučujući za donošenje odluke (vidi, npr. Evropski sud za ljudska prava, Ajdarić protiv Hrvatske, presuda od 13. decembra 2011. godine, aplikacija broj 20883/09, tačka 34, i Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2478/06 od 17. septembra 2008. godine, stav 22. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
45. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su disciplinske komisije u osporenim odlukama dale jasna i eksplicitna obrazloženja kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i primjene materijalnog prva i zaključka da je apelant, na način preciziran u izreci prvostepene odluke, počinio disciplinski prekršaj iz čl. 57. tačka 8. i 17. Zakona o VSTV. Pri tome je eksplicitno obrazloženo zašto apelantovi navodi o specifičnosti tužilaštva kojim rukovodi ne mogu dovesti do drugačijeg zaključka u pogledu obavezne primjene Pravilnika o TCMS i ZZTP, te, u vezi s tim, zaključaka VSTV. Također , Drugostepena komisija je ispitala apelantove žalbene navode koje on ponavlja i u apelaciji, pa je dala jasne razloge zašto oni ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari i zašto ne dovode u pitanje zaključak o apelantovoj disciplinskoj odgovornosti za navedene disciplinske prekršaje, osim što je imala drugačiji stav u pogledu izrečene disciplinske mjere. Konačno, Ustavni sud zapaža da je VSTV, u smislu člana 60. stav 6. Zakona o VSTV, odluku Drugostepene komisije ispitivalo samo u dijelu koji se odnosi na izrečenu disciplinsku mjeru, te je u tom dijelu odluku preinačilo prihvatajući odlučenje i razloge Prvostepene komisije u vezi sa vrstom i visinom disciplinske mjere, za šta je u obrazloženju svoje odluke, također, dalo detaljne razloge.
46. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su disciplinske komisije i VSTV u osporenim odlukama dali dovoljnu i jasnu ocjenu provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, kao i da su o svim ključnim pitanjima dali odgovarajuće obrazloženje. Zbog toga se ne može reći da u osporenim odlukama ima bilo kakve proizvoljnosti kako u pogledu ocjene dokaza, tako i u pogledu primjene materijalnog prava. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nijednim navodom nije doveo u pitanje pravičnost postupka u konkretnom slučaju, niti je dokazao da je postupak na bilo koji način u procesnom smislu proveden na njegovu štetu.
47. Imajući u vidu navedene razloge, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.
VIII. Zaključak
48. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da ništa ne ukazuje da je u predmetnom disciplinskom postupku prekršen princip ravnopravnosti stranaka na apelantovu štetu. Osim toga, disciplinski organi su u osporenim odlukama dali dovoljnu i jasnu ocjenu izvedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, primjene materijalnog prava i zaključka o apelantovoj disciplinskoj odgovornosti, te o svim ključnim pitanjima dali obrazloženje koje zadovoljava standard prava na obrazloženu odluku.
49. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić