Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-928/21 (A.Ć.)
Odluka donesena 07. 09. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Vanparnični postupak
- Naknada
- Eksproprijacija
- Služnost
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopuni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-928/21
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 09. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 928/21, rješavajući apelaciju A. Ć., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 7. rujna 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio A. Ć.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja postupka eksproprijacije i određivanja naknade za eksproprijaciju – uspostavu prava služnosti koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Livnu na rješavanju po žalbi protiv Rješenja Općinskog suda u Livnu broj 68 0 V 026794 21 V 3 od 8. veljače 2022. godine.
Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Livnu da, shodno ovoj odluci, poduzme neophodne mjere iz svoje nadležnosti da se po žurnom postupku okonča žalbeni postupak u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6.
stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Na temelju članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona 10 da apelantu A. Ć. isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovoga roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Livnu i Vladi Kantona 10 da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. A. Ć. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Splita, Republika Hrvatska, kojeg zastupa Ante Čulo iz Prisoje, podnio je 19. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja postupka eksproprijacije i određivanja naknade za eksproprijaciju – uspostavu prava služnosti.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Općine Tomislavgrad – Služba za geodetske poslove, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina (u daljnjem tekstu: Služba) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud, Općinski sud i Služba su odgovore na apelaciju dostavili u razdoblju od 21. veljače do 26. svibnja 2022. godine.
4. Odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu radi eventualnog izjašnjenja 4. travnja i 11. srpnja 2022. godine. Apelant je dostavio izjašnjenja 14. travnja i 19. srpnja 2022. godine. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. „Elektroprijenos Bosne i Hercegovine“ a.d. Banjaluka – Operativno područje Mostar (u daljnjem tekstu: korisnik eksproprijacije) 18. siječnja 2010. godine podnio je Službi prijedlog da se u njegovu korist izvrši eksproprijacija – uspostava prava služnosti na dijelu apelantovog zemljišta, koji je Služba usvojila rješenjem od 20. svibnja 2011. godine (pravomoćno 15. lipnja 2011. godine), te odredila da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja provesti postupak određivanja naknade zbog uspostave prava služnosti.
7. Postupak sporazumnog određivanja naknade za uspostavu prava služnosti se od 15. srpnja 2011. godine u dva navrata vodio pred Službom, dok se izvanparnični postupak zbog određivanja te naknade u tri navrata vodio pred Općinskim sudom i jednom pred Kantonalnim sudom, a nakon što je apelant 4. ožujka 2022. godine izjavio žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 8. veljače 2022. godine kojim je apelantu određena naknada za uspostavu prava služnosti, postupak se po drugi put vodi pred Kantonalnim sudom i još nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku eksproprijacije i određivanja naknade za uspostavu prava služnosti povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi da je postupak eksproprijacije žuran, ali da i pored toga traje skoro 12 godina i da još uvijek nije okončan glede određivanja naknade za eksproprijacijom uspostavljeno pravo služnosti na njegovom zemljištu.
b) Odgovori na apelaciju
9. Kantonalni sud je naveo da je iz apelacijskih navoda nejasno u čemu se sastoji neopravdano dugo trajanje postupka pred tim sudom, pa je predložio da se apelacija odbije kao neutemeljena.
10. Općinski sud je naveo da je apelantovo ponašanje razlog vođenja postupka određivanja naknade za eksproprijaciju pred tim sudom jer nije uspio postići sporazum pred Službom. Općinski sud je također naveo da nisu povrijeđena apelantova prava na koja se pozvao u apelaciji, te predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena.
11. Služba je istaknula da je apelantov punomoćnik doprinio duljini postupka rješavajući nebitne stvari u predmetu, tj. provodio je ostavinske postupke i utvrđivao vlasništvo u dijelu predmetnih nekretnina koje nisu bitne za sporazumno utvrđivanje naknade za uspostavu služnosti.
12. Apelant je u izjašnjenju na odgovor naveo da nisu točni navodi Službe iz odgovora na apelaciju, da ni on ni njegov punomoćnik nisu nepotrebno odugovlačili postupak, dok je Služba imala neopravdano duga razdoblja pasivnosti. Ukazuje da je spis predmeta dostavila Općinskom sudu nakon više od jedne godine i osam mjeseci od dana pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji, što je suprotno odredbi članka 62. Zakona o eksproprijaciji, te da je Općinski sud rješenjem od 24. ožujka 2014. godine prekinuo postupak i predmet vratio Službi jer nije pokušala sporazumno odrediti naknadu, te da je po tom rješenju Služba postupila tek nakon skoro tri i pol godine, točnije 22. rujna 2017. godine. Dalje je naveo da popis spisa iz CMS-a dokazuje neopravdano dugo trajanje postupka pred redovnim sudovima.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o izvlaštenju („Službene novine Federacije BiH“ br. 70/07, 36/10, 25/12, 8/15 – odluka US i 34/16) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvlaštenju („Službene novine Federacije BiH“ br. 70/07, 36/10 i 25/12) koji u relevantnom dijelu glasi:
Članak 56.
U slučaju ustanovljenja služnosti naknada se određuje u iznosu za koji je usljed ustanovljene služnosti umanjena tržišna vrijednost nekretnine, kao i za nastalu štetu.
Članak 60. stavak (1) Poslije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju općinska služba za upravu dužna je bez odlaganja zakazati i održati usmenu raspravu za sporazumno određivanje naknade za izvlaštenu nekretninu.
Članak 62.
Ako se ne postigne sporazum o naknadi u roku od dva mjeseca od dana pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, općinska služba za upravu dostavit će, bez odlaganja, pravomoćno rješenje o izvlaštenju sa svim spisima mjerodavnom sudu na čijem se području nalazi izvlaštena nekretnina, radi određivanja naknade.
Tijelo iz stavka 1. ovoga članka može i prije isteka roka od dva mjeseca dostaviti rješenje o izvlaštenju sa spisima mjerodavnom sudu ako iz izjava i ponašanja stranaka zaključi da se ne može postići sporazum o naknadi.
Ako općinska služba za upravu u određenome roku ne postupi po odredbi stavka 1. ovoga članka, raniji vlasnik izvlaštene nekretnine kao i korisnik izvlaštenja mogu se izravno obratiti mjerodavnom sudu radi određivanja naknade.
14. U Zakonu o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 39/04, 73/05, 80/14 – ZO Zakona o nasljeđivanju u FBiH i 11/21) relevantne odredbe glase: Članak 146.
U postupku određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud određuje visinu naknade za ekspropriranu nepokretnost kad korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnom službom odnosno organom nisu postigli sporazum o naknadi za ekspropriranu nepokretnost.
Članak 148.
Postupak određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud vodi po službenoj dužnosti.
Postupak iz stavka 1. ovog članka mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od 30 dana od dana pokretanja postupka pred sudom.
15. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine “ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravka, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Članak 31. stavak (1) Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za upravljanje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
18. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
19. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja postupka eksproprijacije – uspostave prava služnosti i određivanja naknade za to došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
I.Pravo na pravično suđenje
21. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke. [...]
22. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38. i Delić protiv Bosne i Hercegovine presuda od 2. ožujka 2021. godine, stavak 18.).
Razdoblje koje se uzima u obzir
24. Ustavni sud, prije svega, zapaža da je korisnik eksproprijacije 18. siječnja 2010. godine podnio Službi prijedlog da se u njegovu korist izvrši uspostava prava služnosti na apelantovom zemljištu, te da je postupak određivanja naknade za uspostavu prava služnosti na tom zemljištu u tijeku pred Kantonalnim sudom. U tom smislu, Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja postupka razmatrati razdoblje od 18. siječnja 2010. godine pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razdoblje koje traje oko 12 godina i sedam mjeseci.
Analiza duljine trajanja postupka
25. U konkretnom slučaju radi se o postupku eksproprijacije – uspostave prava služnosti i određivanja naknade za to. S obzirom na stanje spisa, te odgovore Službe i redovnih sudova, Ustavni sud smatra da se radi o nešto složenijem predmetu. Ustavni sud zapaža da je postupak značajan za apelanta jer se u njemu odlučuje o uspostavi prava služnosti na apelantovom zemljištu i određivanju naknade apelantu, te da se, u smislu članka 65. Zakona o eksproprijaciji, postupak za određivanje naknade za ekspropriranu nekretninu smatra žurnim. Nadalje, Ustavni sud nalazi da iz dokumentacije u spisu ne slijedi da je apelant svojim postupcima utjecao na duljinu trajanja postupka.
26. Ocjenjujući ponašanje Službe i redovnih sudova u razmatranom razdoblju, Ustavni sud smatra da duljina postupka uspostave prava služnosti i postupka određivanja naknade za to, koji se 12 godina i sedam mjeseci s određenim prekidima djelomično vodio pred Službom a djelomično pred Općinskim sudom i Kantonalnim sudom i koji još uvijek nije okončan, a priori ne ispunjava standard „razumne“ duljine postupka i mogao bi se opravdati samo u iznimnim okolnostima. Međutim, Ustavni sud u činjenicama konkretnog predmeta ne nalazi takve iznimne okolnosti, niti su Služba i Općinski sud (budući da se najveći dio razmatranog razdoblja odnosi na njihovo postupanje) u odgovoru na apelaciju ukazali na njih. Imajući u vidu navedeno, kod činjenice da taj postupak traje oko 12 godina i sedam mjeseci i još nije okončan, a koji je od značaja za apelanta i koji je po zakonu žurne prirode, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje.
27. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
28. Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti predsjedniku Kantonalnog suda da poduzme mjere kako bi se po žurnom postupku donijela odluka o apelantovoj žalbi, s obzirom na to da postupak ukupno traje oko 12 godina i sedam mjeseci. Naime, budući da je u postupku utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/07 od 2. prosinca 2009. godine, točka 42., dostupna na www.ustavnisud.ba). Ostali navodi
29. Apelant, također, navodi da mu je zbog duljine trajanja postupka eksproprijacije i određivanja naknade za eksproprijaciju – uspostavu prava služnosti povrijeđeno i pravo na imovinu, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovih prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
30. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
31. S obzirom na odluku u ovom predmetu, imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. studenog 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. lipnja 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. siječnja 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
32. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona 10 u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije zato što postupak eksproprijacije – uspostave prava služnosti i određivanja naknade za to, koji je značajan za apelanta i koji je po zakonu žuran, pred Službom i redovnim sudovima traje oko 12 godina i sedam mjeseci i još nije okončan, a Služba i nadležni sudovi u odgovoru na apelaciju nisu ponudili objektivno prihvatljivo opravdanje za toliku duljinu postupka.
34. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić