Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1131/21 (S.LJ.)
Odluka donesena 05. 10. 2022.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o prekršajima
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o prekršajima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-1131/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-1131/21, rješavajući apelaciju S.Lj., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S.Lj.
zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povodom zahtjeva za naknadu troškova prekršajnog postupka u predmetu Općinskog suda u Lukavcu broj 126 0 Pr 16299 14 Pr, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. S.Lj. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Bakir Ljubović i Dženana Ljubović iz Zenice, podnio je 6. aprila 2021. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povodom zahtjeva za naknadu troškova prekršajnog postupka u predmetu Općinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 126 0 Pr 16299 14 Pr.
2. U konkretnom slučaju Općinski sud je Rješenjem broj 126-0-Pr 169299 14 Pr od 20. oktobra 2014. godine obustavio prekršajni postupak protiv apelanta jer nije dokazano da je počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret. Apelantov punomoćnik je 12. novembra 2014. godine tom sudu podnio zahtjev za naknadu troškova prekršajnog postupka i apelantove odbrane, o kojem Općinski sud nije odlučio.
3. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka odlučivanja po zahtjevu za naknadu troškova prekršajnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da je i nakon više od šest godina neizvjesno da li će i hoće li Općinski sud odlučiti o njegovom zahtjevu za naknadu troškova postupka, te traži naknadu nematerijalne štete, kao i naknadu troškova na ime sastava apelacije u iznosu od 1.000,00 KM.
4. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je apelantov punomoćnik dostavio troškovnik kojim potražuje troškove postupka u iznosu od 780,80 KM, o kojem taj sud nije donio odluku, a predmet je arhiviran 1. decembra 2014. godine. Općinski sud je istakao da su apelant i njegov branilac u takvoj situaciji, shodno članu 203. stav 4. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP) imali pravo i mogućnost da potraživanje tih troškova ostvaruju u parničnom postupku protiv Federacije Bosne i Hercegovine, ali da u spisu nema podataka da li su koristili to svoje pravo. U vezi s tim je istakao i da u spisu predmeta nema specijalne punomoći kojom apelant ovlašćuje advokate da mogu u njegovo ime naplatiti troškove prekršajnog postupka u konkretnom slučaju, te naglasio da Ministarstvo Finansija TK bez takve punomoći ne isplaćuje troškove, nego rješenja o troškovima postupka vraća sudu uz zahtjev da se takva punomoć pribavi i dostavi uz rješenje o troškovima postupka.
5. Ustavni sud je odgovor Općinskog suda proslijedio apelantu radi eventualnog izjašnjenja 2. augusta 2022. godine. Apelant u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje na odgovor. Relevantni propisi
6. Zakon o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine ( „Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 63/14, 41/22 - OUS BiH), u relevantnom dijelu glasi: Član 18. stav (2) Primjena odredbi Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine Ukoliko nije drukčije propisano odredbama ovog zakona, sljedeće odredbe Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10 - u daljnjem tekstu: Zakon o krivičnom postupku) primjenjivat će se mutatis mutandis u prekršajnom postupku: [...] Glava XVI. pod nazivom "Troškovi krivičnog postupka"; [...].
7. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ( „Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 35/03, 37/03 - ispravka, 56/03 - ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20), u relevantnom dijelu glasi:
Član 203. st. (1) i (2) Troškovi postupka u slučaju obustave postupka, oslobađajuće ili odbijajuće presude Kad se obustavi krivični postupak ili kad se donese presuda kojom se optuženi oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rješenju, odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka iz člana 199. stav 2. tač. od a) do f) ovog zakona, kao i nužni izdaci optuženog i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret budžetskih sredstava, osim u slučajevima određenim u stavu 2. ovog člana.
Ako zahtjev za naknadu nužnih izdataka i nagrade iz stava 1. ovog člana ne bude usvojen ili sud o njemu ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, optuženi i branitelj imaju pravo da potraživanja ostvaruju u parničnom postupku protiv Federacije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. Također, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantira apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uvjeta neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred nadležnim organima, redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sam apelant propusti da pokrene parnični postupak protiv Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja potraživanja naknade troškova prekršajnog postupka i tako propusti mogućnost da dođe do konačne meritorne odluke povodom podnesenog zahtjeva za naknadu tih troškova, bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelant zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uvjet dopustivosti, a to je konačna meritorna odluka. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira, odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član, dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojima apelanti uopće i ne bi pokušali ishoditi konačnu odluku ali bi, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku, pokretali i istrajavali na vođenju ovakvih postupaka, s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 74. Pravila Ustavnog suda.
11. Dakle, Ustavni sud zapaža da je apelant imao pravo i mogućnost da, u skladu sa odredbom člana 203. stav 4. ZKP, zbog nedonošenja odluke suda povodom zahtjeva za naknadu troškova prekršajnog postupka, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnese tužbu nadležnom sudu protiv Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja tog potraživanja, što je apelant propustio da učini. Apelant nije ishodio konačnu odluku o svom zahtjevu, što bi trebalo da bude osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka, već se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka odlučivanja po zahtjevu za naknadu troškova prekršajnog postupka.
12. Dakle, apelant u konkretnom slučaju nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu (vidi Ustavni sud, grupna Odluka o dopustivosti broj AP-246/12 od 17. septembra 2014. godine u odnosu na spojeni predmet broj AP-1568/13, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati
13. Apelant je zbog dužine trajanja postupka zatražio naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. S obzirom na odluku u ovom predmetu, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete. U pogledu apelantovog zahtjeva da mu Ustavni sud dosudi troškove sastava apelacije, Ustavni sud podsjeća na to da prema Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastava apelacije iz čega proizlazi da ih isključivo snose apelanti.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić