Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1703/22 (D. D.)

Odluka donesena 18. 10. 2022.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1703/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 10. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. oktobar 2022. godine, u predmetu broj AP-1703/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Damir Djedović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Damir Djedović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 30 0 Pr 108808 22 Pžp od 13. aprila 2022. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Damir Djedović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Edvin Agić advokat iz Tuzle, podnio je 13. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 30 0 Pr 108808 22 Pžp od 13. aprila 2022. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Srebreniku broj 30 0 Pr 108808 21 Pr od 4. februara 2022. godine apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 158. stav (3) Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 50,00 KM.

3. Odlučujući o žalbi apelantovog punomoćnika izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja, Kantonalni sud je Rješenjem broj 30 0 Pr 108808 22 Pžp od 13. aprila 2022. godine žalbu odbacio kao neblagovremenu. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da iz spisa konkretnog predmeta proizlazi da je prvostepeno rješenje apelantu uručeno lično 4. marta 2022. godine, što je apelant potvrdio svojim potpisom na dostavnici, a da je apelantov punomoćnik žalbu poslao putem preporučene pošte 23. marta 2022. godine. S obzirom na to, te imajući u vidu odredbe člana 81. stav (1) Zakona o prekršajima Federacije BiH, kojima je propisano da se žalba protiv rješenja o prekršaju može izjaviti u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja, Kantonalni sud je zaključio da je žalba neblagovremena.

Apelacioni navodi

4. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđene, te prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant ističe da nisu tačni navodi Kantonalnog suda da mu je prvostepeno rješenje uručeno lično 4. marta 2022. godine, te dostavlja fotokopije dokumenata Poštanske službe Tuzla iz kojih proizlazi da je neuspješan pokušaj uručenja pošiljke broj RO282723476BA 4. marta 2022. godine i 7. marta 2022. godine i da je navedena pošiljka apelantu uručena 8. marta 2022. godine.

Odgovor na apelaciju

5. Kantonalni sud je, u bitnom, ponovio navode iz obrazloženja osporenog rješenja, te je u prilog odgovoru dostavio ispis konkretne dostavnice iz Sistema za automatsko upravljanje predmetima iz kojeg proizlazi da je 4. marta 2022. godine, prilikom prvog pokušaja dostave osporenog rješenja, pismeno uručeno lično apelantu, što je apelant potvrdio svojim potpisom na dostavnici.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. U pogledu apelantovih navoda da nije tačno da mu je prvostepeno rješenje uručeno lično 4. marta 2022. godine, te dokumenata koje je apelant dostavio u prilog svojim tvrdnjama, Ustavni sud najprije zapaža da se ti dokumenti odnose na pošiljku broj RO282723476BA, te da apelant zapravo nije dostavio nikakav dokaz o sadržaju navedene pošiljke, odnosno dokaz da mu nije uručeno prvostepeno rješenje. S druge strane, Ustavni sud zapaža da iz dostavljenog ispisa konkretne dostavnice proizlazi da je apelantu prvostepeno rješenje uručeno lično 4. marta 2022. godine.

8. Nadalje, prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Dakle, u konkretnom slučaju apelant je propustio da, shodno odredbama člana 81. stav (1) Zakona o prekršajima („Službene novine Federacije BiH“ broj 63/14), blagovremeno izjavi žalbu protiv prvostepenog rješenja, zbog čega je njegova žalba odbačena. Dakle, apelantova žalba je odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije postupio u skladu sa navedenim zakonskim odredbama, čime je propustio da iscrpi djelotvorne pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1703/22 (D. D.) | Sudska praksa | Aktio