Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-499/21 (A. K.)

Odluka donesena 05. 10. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Hipoteka
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-499/21

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 10. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 499/21, rješavajući apelaciju Asima Kapića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 5. oktobra 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Asima Kapića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka okončanog Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 I 018935 20 Gž 2 od 2. novembra 2020. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu Asimu Kapiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Asima Kapića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 I 018935 20 Gž 2 od 2. novembra 2020. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Asim Kapić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Amir Omanović, advokat iz Sarajeva, podnio je 9. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 I 018935 20 Gž 2 od 2. novembra 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 20 0 I 018935 12 I od 10. augusta 2020. godine. Apelant je 15. i 19. aprila 2021. godine dopunio apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 20. maja 2022. godine zatraženo je od Općinskog suda, Kantonalnog suda, te Mi. A. i Mu. A. (u daljnjem tekstu: prvoizvršenik, drugoizvršenik ili zajedno izvršenici) da dostave odgovore na apelaciju.

3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 26. maja do 6. juna 2022. godine.

4. Odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantovom zastupniku na izjašnjenje 8. juna 2022. godine.

5. Apelantov zastupnik je 16, odnosno 17. juna 2022. godine dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelant je 31. decembra 2011. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika na osnovu Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretninama (hipoteke) od 31. jula 2008. godine, zaključenog između apelanta i izvršenika (u daljnjem tekstu: ugovor o hipoteci), radi naplate novčanog duga (zajma – ugovor o zajmu od 31. jula 2008. godine zaključen između apelanta i prvoizvršenika, u daljnjem tekstu: ugovor o zajmu) u iznosu i uz zateznu kamatu, kako je sve preciznije navedeno u prijedlogu za izvršenje. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio zapljenu, procjenu i prodaju nekretnina koje su u vlasništvu drugoizvršenika, preciznije navedenih u prijedlogu za izvršenje. Apelant je također predložio da mu izvršenici nadoknade troškove postupka u određenom iznosu. Rješenjem o izvršenju broj 20 0 I 018935 12 I od 11. augusta 2016. godine određeno je predloženo izvršenje.

8. Protiv rješenja o izvršenju izvršenici su izjavili prigovore, te je prvoizvršenik dostavio i dopunu prigovora. Općinski sud je, radi raspravljanja o izjavljenim prigovorima, održao ročišta 28. novembra i 26. decembra 2018. godine.

9. Rješenjem Općinskog suda broj 20 0 I 018935 12 I od 10. augusta 2020. godine, između ostalog, usvojeni su prigovori izvršenika kao osnovani, obustavljeno je izvršenje i ukinute su sve preduzete radnje.

10. Općinski sud je u obrazloženju naveo da je prvoizvršenik u prigovoru, između ostalog, naveo da je u cijelosti platio dug apelantu, a da je na održanim ročištima apelantov punomoćnik, između ostalog, izjavio da je „izvršenik“ izmirio glavnicu, te da je ostala sporna kamata.

11. Nadalje, sud je naveo da je drugoizvršenik u prigovoru, između ostalog, istakao da ugovor o zasnivanju hipoteke i ugovor o zajmu ne postoje u originalu, te da je predložio da notar dostavi sudu original ugovore kako bi se provelo vještačenje autentičnosti potpisa na ugovorima. Sud je ukazao da je punomoćnik izvršenika predložio grafološko vještačenje potpisa na ugovoru o zajmu i ugovoru o hipoteci, odnosno da vještak utvrdi da li su potpisi stavljeni prije ili poslije štampanja teksta ugovora. U vezi s tim, Općinski sud je ukazao da je prihvatio kao osnovan prijedlog za provođenje vještačenja, odredio je njegovo provođenje, te da je naložio notaru (zaključcima od 22. januara i 15. augusta 2019. godine) i apelantu (zaključcima od 15. augusta 2019. i 28. aprila 2020. godine) da dostave original – izvornike ugovora o hipoteci i ugovora o zajmu. Općinski sud je dalje obrazložio da notar nije dostavio tražene ugovore, zbog čega ga je sud novčano kaznio, te da je apelant podneskom od 7. maja 2020. godine obavijestio sud da ne posjeduje ugovore jer ih je 25. marta 2020. godine predao policiji. Općinski sud je dalje obrazložio da je Kantonalno tužilaštvo USK na traženje suda dopisom od 8. jula 2020. godine obavijestilo sud da prilikom pretresa apelantove i notarove porodične kuće, te notarovog ureda nisu pronađeni originalni ugovori – izvornici ugovora o hipoteci, niti ugovora o zajmu. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da je odredbom člana 103. Zakona o notarima propisano da notar izvornike čuva u arhivi.

12. Općinski sud je dalje ukazao da je apelant podnio prijedlog za izvršenje u kojem je naveo da taj prijedlog podnosi na osnovu izvršne notarske isprave, ugovora o hipoteci, koji je sudu dostavio u ovjerenoj kopiji, a tokom postupka ni apelant, niti notar nisu dostavili čak ni otpravak izvornika. Sud je dalje naveo da je, budući da su izvršenici istakli prigovor da su ugovor o hipoteci i ugovor o zajmu falsifikati, ocijenio pravno opravdanim da omogući izvršenicima da ovu argumentaciju potkrijepe i dokazom – vještačenjem. U vezi s tim, sud je ukazao da notarska isprava uživa povjerenje u pravnom prometu, ali da se ona može i osporavati u smislu odredbe člana 91. Zakona o notarima. Također, sud je ukazao da je mogućnost pobijanja izvršnih isprava tokom izvršnog postupka ograničena na razloge propisane odredbom člana 47. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Međutim, Općinski sud je istakao da kada izvršenik u prigovoru tvrdi da je u bilo kojem dijelu izvršna isprava falsifikat, koju je navodno sačinio i obradio notar, izvršenicima se moralo omogućiti pravo na pravično suđenje u skladu sa članom 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, Općinski sud je ovo obrazložio time da notarski ugovor, pored notara, potpisuju i stranke i da postoji povećan rizik za moguću zloupotrebu takvih isprava, zbog čega se strankama u izvršnom postupku moralo omogućiti vještačenje potpisa na ugovorima koji su notarski obrađeni. Osim toga, ukazao je da izvršenici nemaju mogućnost da pokretanjem eventualnog parničnog postupka efikasno izdejstvuju odlaganje izvršenja kroz mjeru osiguranja u smislu odredbe člana 273. stav (1) tačka 4) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), kao što je slučaj kada prigovor podnese treće lice. Također, oni nemaju ni mogućnost da budu upućeni na parnični postupak u smislu odredbe člana

50. ZIP-a (izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave). Općinski sud je stoga zaključio da apelant nije dokazao da ima valjanu izvršnu ispravu podobnu za pokretanje i vođenje izvršnog postupka, odnosno da postoji notarski obrađena isprava pogodna za izvršenje, pa je primjenom odredbi člana 47. u vezi s odredbom člana 49. ZIP-a donio odluku kao u izreci rješenja.

13. Rješenjem Kantonalnog suda broj 20 0 I 018935 20 Gž 2 od 2. novembra 2020. godine apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno. Također je odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova za sastavljanje žalbe, kao i zahtjev izvršenika za naknadu troškova za sastavljanje odgovora na žalbu.

14. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da je Općinski sud ocjenom dokaza utvrdio relevantne činjenice i na njih pravilno primijenio odredbe čl. 23, 47. i 49. ZIP-a. Kantonalni sud je naveo da je prvostepenim rješenjem usvojen „prigovor“ izvršenika i obustavljeno izvršenje zato što apelant nije dokazao da postoji notarska isprava podobna za izvršenje. Naime, sud je istakao da je izvršenje traženo na osnovu ugovora o hipoteci sačinjenog kod notara, ali je u prigovoru navedeno da uopće ne postoji takva isprava i predloženo je da sud naloži notaru da dostavi original isprave. Izvršni sud je više puta pozivao notara da dostavi originalne isprave, koje notar nije dostavio, iz čega slijedi da je izvršni postupak pokrenut na osnovu izvršne isprave koju je osporio izvršenik, a da u toku postupka apelant nije dokazao postojanje takve isprave u njenom izvorniku kako bi se provjerila vjerodostojnost kopije na osnovu koje je pokrenut izvršni postupak.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

15. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, uključujući pravo na suđenje u razumnom roku i pravo na pristup sudu, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

16. Apelant navodi da je prvostepenom sudu dostavio notarski ovjeren prepis ugovora o hipoteci, snabdjeven notarskom klauzulom izvršnosti. Apelant je citirao odredbe člana 92. stav (2) Zakona o notarima, te smatra da je ovjerena kopija isprave morala biti dovoljna za izvršenje umjesto originala – izvornika. Apelant navodi da iz prvostepenog rješenja slijedi da se radi o običnoj neovjerenoj kopiji ugovora o hipoteci koja nije podobna za izvršenje. Apelant smatra da odredba člana 91. Zakona o notarima donekle neprecizno regulira pitanje pobijanja izvršenja, ali da je pogrešan stav redovnih sudova da se notarska isprava i njena zakonitost ispituje i osporava u izvršnom postupku. Apelant smatra da osporena rješenja ne sadrže potrebno obrazloženje, da Kantonalni sud u drugostepenom rješenju nije obrazlagao sve navode iz žalbe, te da nije naveo da je apelant dostavio notarski ovjerenu kopiju izvršnog otpravka u svrhu izvršenja hipoteke, koja je dovoljna isprava umjesto izvornika.

17. U prilog svojim navodima apelant je, između ostalog, u dopuni apelacije od 15. aprila 2021. godine istakao da su svi potpisi na svim dokumentima njegovi i izvršenikovi, odnosno da navedeno proizlazi iz Nalaza i mišljenja Forenzičkog centra za vještačenje dokumenata d.o.o. Banja Luka od 15. marta 2021. godine. Apelant smatra da je nejasno zbog čega je izvršni sud odredio da se provede vještačenje u izvršnom postupku kada se „u skladu sa sudskom praksom vještačenje obavlja u notarskom uredu“. U dopuni apelacije od 19. aprila 2021. godine apelant je dostavio određenu dokumentaciju, koja nije relevantna za postupak po ovoj apelaciji.

18. Apelant smatra da je postupak dugo trajao, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.400, 00 eura.

II.Odgovori na apelaciju

19. Kantonalni sud je naveo da je apelacija neosnovana, da osporenom odlukom nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva, te je predložio da se apelacija odbije.

20. Općinski sud je naveo da u cijelosti ostaje pri činjeničnom i pravnom stavu datom u osporenom rješenju.

21. Izvršenici su istakli da su protiv apelanta pokrenuli parnični postupak radi utvrđenja ništavosti ugovora, te da je taj postupak prekinut do okončanja krivičnog postupka koji se pred Općinskim sudom vodi protiv apelanta i notara zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja i krivotvorenja službene isprave, a u vezi je s ugovorima. Izvršenici su naveli da su apelacioni navodi neosnovani, te su predložili da se apelacija odbaci kao nedopuštena ili odbije kao neosnovana.

22. Apelantov zastupnik je u izjašnjenju na odgovore na apelaciju naveo da su navodi iz odgovora na apelaciju neosnovani, te da ne postoji nalaz vještaka koji bi nedvosmisleno i izričito potvrdio da su potpisi izvršenika na ugovorima falsificirani. Apelantov zastupnik je naveo da je notar, na apelantov zahtjev 29. decembra 2020. godine, ponovo izdao „izvršni otpravak“ u svrhu izvršenja hipoteke, a po prijedlogu za izvršenje Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 20 0 I 069588 21 od 20. aprila 2022. godine, te da je izvršni postupak u toku.

V.Relevantni propisi

23. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka

USBiH)

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH), a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 5. stav (1) Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 23. stav (1), tačka 3) Izvršni dokument (1) Izvršni dokumenti su:

3) izvršni notarski dokument;

Član 47.

Razlozi za prigovor Prigovor protiv rješenja o izvršenju može se podnijeti iz razloga koji sprečavaju izvršenje, a naročito ako:

1) dokument na osnovu kojeg je doneseno rješenje o izvršenju nije izvršni dokument, ili ako dokument nije stekao svojstvo izvršnosti;

[…] Član 49. stav (3) Rješenje o prigovoru (3) Ako usvoji prigovor sud će, prema okolnostima slučaja, da obustavi izvršenje u potpunosti ili djelimično i ukine provedene radnje.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

24. Zakon o notarima („Službene novine Federacije BiH“ br. 45/02, 30/16 – odluka USFBiH i 29/18 – rješenje USFBiH) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o notarima („Službene novine Federacije BiH“ br. 45/02 i 30/16 – odluka USFBiH) koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 90. stav (1) Izvršna isprava Isprave notara su izvršne isprave ukoliko su sačinjene u propisanoj formi i ako su sastavljene o nekom pravu potraživanja, koje ima za predmet plaćanje neke određene sume novca ili davanje određene količine drugih zamjenjivih stvari ili vrijednosnih papira, a dužnik je u ispravi pristao na izvršenje bez odlaganja.

Član 91.

Pobijanje izvršenja Izvršenje isprave notara može se pobijati po odredbama zakona kojim je regulisan izvršni postupak.

Član 103.

Čuvanje izvornika isprava Isprava koju je, u skladu s ovim zakonom, sačinio notar predstavlja izvornik isprave koji čuva notar u svojoj arhivi. U toj arhivi notar čuva i sve druge isprave koje, u skladu sa zakonom, sačini u vršenju službe notara.

VI.Dopustivost

25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

27. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 20 0 I 018935 20 Gž 2 od 2. novembra 2020. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 14. decembra 2020. godine, a apelacija je podnesena 9. februara 2021. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

29. Apelant ukazuje da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku i pravo na pristup sudu, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

31. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

32. U konkretnom slučaju postupak iz kojeg su proizašla osporena rješenja odnosi se na izvršni postupak u kojem apelant ima poziciju tražioca izvršenja i traži naplatu novčanog potraživanja, te stoga apelant uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1293/20 od 16. decembra 2021. godine, tačka 25, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

U odnosu na osporene odluke

33. Ustavni sud uočava da je apelant u apelaciji paušalno naveo da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu, odnosno da apelant te navode uopće nije obrazlagao, pa se Ustavni sud neće upuštati u njihovu ocjenu.

34. U odnosu na ostale navode koji se tiču utvrđenog činjeničnog stanja i primjene prava, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminatorna.

35. Vraćajući se na konkretan predmet, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi detaljno razmotrili pitanja koja apelant ponovo iznosi u apelaciji (da je izvršna isprava na osnovu koje je pokrenuo izvršni postupak bila podobna za izvršenje, mogućnost pobijanja izvršnih isprava tokom izvršnog postupka, odnosno određivanje vještačenja), o kojima su dali relevantna obrazloženja, koja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud također zapaža da apelant, u suštini, osporava utvrđeno činjenično stanje i traži da Ustavni sud postupa kao sud „četvrte instance, što, kako je već navedeno, nije zadatak Ustavnog suda. U vezi s apelantovim prigovorom da Kantonalni sud u drugostepenom rješenju nije obrazlagao sve navode iz žalbe, odnosno da osporena rješenja ne sadrže potrebno obrazloženje, Ustavni sud podsjeća da pravo na pravično suđenje dopušta višim sudovima da jednostavno prihvate razloge koje su naveli niži sudovi bez njihovog ponavljanja (vidi Evropski sud, Hirvisaari protiv Finske broj 49684/99, presuda od 27. septembra 2001. godine, stav 32). U situaciji kada je Općinski sud svoju odluku detaljno obrazložio i zasnovao na relevantnim odredbama prava, kada je Kantonalni sud prihvatio razloge koje je prvostepeni sud u tom smislu naveo, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju primijenjeni standardi prava na obrazloženu odluku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

36. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud smatra da osporenim odlukama u konkretnom slučaju nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ovo se, međutim, ne odnosi na pravo na suđenje u razumnom roku koje će Ustavni sud posebno ispitati.

U odnosu na suđenje u razumnom roku

37. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26, Stojanović i Jusufović protiv Bosne i Hercegovine presuda od 16. decembra 2021. godine, stav 7).

38. U konkretnom slučaju Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od podnošenja prijedloga za izvršenje, tj. od 31. decembra 2011. godine, pa do donošenja rješenja Kantonalnog suda od 2. novembra 2020. godine. Dakle, period koji je trajao približno devet godina.

39. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja su u konkretnom slučaju trebali raspraviti sudovi, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenom postupku. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je u postupku u više navrata od notara i apelanta traženo da dostave original – izvornike ugovora, što je objektivno utjecalo na dužinu trajanja postupka. Međutim, Ustavni sud uočava da je postupak pred Općinskim sudom trajao osam godina i osam mjeseci, odnosno da je Općinski sud, prema dokumentaciji u spisu, prvu radnju u postupku preduzeo nakon četiri godine i osam mjeseci (donio rješenje o izvršenju). Nadalje, Ustavni sud zapaža da je postupak pred Kantonalnim sudom trajao oko tri mjeseca (računajući od donošenja prvostepenog rješenja).

40. Iako su postojale okolnosti prouzrokovane od apelanta kao tražioca izvršenja koje su utjecale na dužinu trajanja postupka, Ustavni sud smatra da postoji povreda prava na „suđenje u razumnom roku“ zbog neažurnog postupanja Općinskog suda, koji u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje koje bi moglo utjecati na drugačiju odluku Ustavnog suda.

41. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

42. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine, svoju dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, te odredbe člana 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno člana 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Pravo na imovinu

43. U odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se apelantove tvrdnje o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim navodima koje je istakao u pogledu kršenja prava na pravično suđenje, koje je Ustavni sud ocijenio neosnovanim. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti je apelant pružio dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su apelacioni navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani. Pravo na djelotvoran pravni lijek

44. Apelant također tvrdi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek. Ustavni sud ukazuje da apelant nije eksplicitno naveo u vezi s kojim pravima smatra da postoji kršenje prava iz člana 13. Evropske konvencije. Međutim, iz apelacije se može zaključiti da se navodi o kršenju ovog prava dovode u vezu s pravom na pravično suđenje. Ustavni sud, međutim, zapaža da je apelant imao mogućnost da koristi i da je koristio zakonom propisani pravni lijek (žalbu protiv prvostepenog rješenja), pa činjenica da taj pravni lijek nije rezultirao njegovim uspjehom u postupku, ne može voditi zaključku o nepostojanju ili nedjelotvornosti tog pravnog lijeka. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani i apelacioni navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, u vezi s pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII.Zaključak

45. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje u odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak koji je po zakonu hitne prirode pred redovnim sudovima trajao približno devet godina, od čega pred Općinskim sudom osam godina i osam mjeseci, koji je, prema dokumentaciji u spisu, prvu radnju u postupku preduzeo četiri godine i osam mjeseci od podnošenja prijedloga za izvršenje, a taj sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge koji bi mogli utjecati na drugačiji zaključak Ustavnog suda.

46. Suprotno tome, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte ovog prava i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kada su u odlukama primijenjeni standardi prava na obrazloženu odluku, odnosno kada su Općinski i Kantonalni sud u osporenim odlukama dali jasne i precizne razloge, a nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti je apelant pružio dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

47. Ustavni sud, također, zaključuje da ne postoji kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada je apelant imao i koristio mogućnost korištenja zakonom propisanog pravnog lijeka u postupku, pa činjenica da on nije rezultirao apelantovim uspjehom ne može voditi zaključku o njegovom nepostojanju ili nedjelotvornosti.

48. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

49. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-499/21 (A. K.) | Sudska praksa | Aktio