Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-587/21 (V.Š.)
Odluka donesena 27. 03. 2025.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Krivični postupak
- Imunitet
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Poslovnik predstavničkog doma parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
Predmeti (1)
AP-587/21
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 03. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-587/21, rješavajući apelaciju V. Š., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nußberger, potpredsjednica
Mirsad Ćeman, sudija
Helen Keller, sutkinja
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 27. marta 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija V. Š.
Utvrđuje se da je došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 K 333451 20 Kž od 4. novembra 2020. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Tuzli, koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama preduzetim s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. V. Š. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Senka Nožica, advokat iz Sarajeva, podnijela je 19. februara 2021. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 K 333451 20 Kž od 4. novembra 2020. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 K 333451 18 K od 14. oktobra 2019. godine. Apelantica je 16. marta 2021. godine podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „privremeno obustavio izvršenje Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 K 333451 20 Kž od 4. novembra 2020. godine do konačne odluke Ustavnog suda BiH“. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP-587/21 od 19. maja 2021. godine odbio apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere.
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 6. aprila 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju.
4. Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili tražene odgovore, koji su zatim dostavljeni apelanticinoj punomoćnici 20. maja 2022. godine na izjašnjenje. Izjašnjenje na odgovore nije dostavljeno u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Presudom Općinskog suda broj 32 0 K 333451 18 K od 14. oktobra 2019. godine apelantica je proglašena krivom zbog krivičnih djela iz Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH): udruživanje radi činjenja krivičnih djela, u stjecaju s produženim krivičnim djelom zloupotrebe položaja ili ovlaštenja i krivičnim djelom prevare, te joj je izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. Apelantici je izrečena sigurnosna mjera zabrane vršenja dužnosti u predstavničkim i izvršnim organima državne, entitetske i kantonalne vlasti, javnim ustanovama ili javnim preduzećima u Bosni i Hercegovini u trajanju od deset godina, računajući od dana pravomoćnosti sudske odluke, s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja te sigurnosne mjere. Nadalje, apelantici je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom u iznosu od 11.350,00 KM, te je utvrđeno da novac postaje vlasništvo Federacije Bosne i Hercegovine na osnovu odredbi Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom.
7. Iz obrazloženja presude Općinskog suda, u dijelu relevantnom za donošenje odluke u ovom predmetu, proizlazi da je apelantica tokom postupka „prigovorila da nije bilo potrebnog odobrenja nadležnog državnog organa za krivično gonjenje optužene jer ona podliježe zaštiti imuniteta […]“. Općinski sud je taj prigovor ocijenio neosnovanim „s obzirom da je odredbom člana 3. Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine propisano da članovi Predstavničkog doma neće biti krivično odgovorni za bilo koji postupak izvršen u okviru njihovih dužnosti, a odredbom člana 4. je propisana definicija imuniteta, na koji se ove osobe mogu pozvati u bilo koje vrijeme, ali on se ne može smatrati općom preprekom za krivično gonjenje, a u smislu ovog zakona postupci izvršeni u okviru njihovih dužnosti podrazumijevaju postupke koji proistječu iz dužnosti koje pojedinac ima u Parlamentu, pa u ovom slučaju optužena se nije ni pozvala na imunitet, pa sud nije ni mogao zastati i razmotriti osnovanost ovog pitanja i o tome donijeti odluku da li se postupak može nastaviti, nadalje, sama navedena odredba je odredila da imunitet nije opća prepreka za krivično gonjenje, a posebno u ovom slučaju jer se optužena na imunitet nije ni pozvala“.
8. Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 K 333451 20 Kž od 4. novembra 2020. godine djelimično je usvojena apelanticina žalba, pa je presuda Općinskog suda preinačena u pravnoj ocjeni djela, odluci o kazni i sigurnosnoj mjeri. Tako su radnje iz tačke B od 1. do 8. izreke prvostepene presude, za koje je apelantica proglašena krivom, pravno kvalificirane kao krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja, za koje joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine. Za krivično djelo udruživanja radi činjenja krivičnih djela utvrđena joj je kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a za krivično djelo prevare kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca. U konačnici, apelantici je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i jednog mjeseca. Trajanje sigurnosne mjere izrečene u prvostepenoj presudi je skraćeno na dvije godine, računajući od dana pravomoćnosti sudske odluke. Također je odlučeno da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja sigurnosne mjere. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.
9. Kantonalni sud je utvrdio da nisu osnovani apelanticini žalbeni navodi koji su se odnosili na pitanje njenog prava na imunitet. Naime, apelantica je tvrdila da je prvostepeni sud povrijedio propise o postojanju odobrenja nadležnog organa za pritvaranje, odnosno krivično gonjenje apelantice, koja je u vrijeme počinjenja krivičnog djela bila poslanica i potpredsjednica Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da je apelanticin branilac „tokom prvostepenog postupka isticao ovaj prigovor o kojem je prvostepeni sud u obrazloženju pobijane presude na str. 25. i 26. dao valjane razloge, koje u cijelosti prihvata i taj sud“. Kantonalni sud je obrazložio da je odredbom člana 3. Zakona o imunitetu propisano da članovi Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH neće biti krivično odgovorni za bilo koji postupak izvršen u okviru njihovih dužnosti. Odredbom člana 4. tog zakona propisana je definicija i trajanje imuniteta na koji se te osobe mogu pozivati u bilo koje vrijeme, ali se on ne može smatrati općom preprekom za krivično gonjenje. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da u smislu Zakona o imunitetu postupci izvršeni u okviru službenih dužnosti podrazumijevaju postupke koji proistječu iz dužnosti koje osoba ima u Parlamentu, „pa se u tom smislu [apelantica] nije pozivala na imunitet tokom postupka, tako da prvostepeni sud nije mogao zastati s postupkom kako bi se razmotrila osnovanost ovog pitanja i o tome donijela odluka, da li se postupak može nastaviti“. Kantonalni sud je ukazao da u navedenim zakonskim odredbama nije propisano da je imunitet opća prepreka za krivično gonjenje, posebno ne u konkretnom slučaju jer se apelantica tokom postupka „nije pozivala na imunitet“, niti je isticala prigovor zakonitosti provedenih istražnih radnji, zbog čega su apelanticini žalbeni prigovori u ovom dijelu odbijeni kao neosnovani.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
10. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
11. U pogledu prava na pravično suđenje, apelantica je navela da je odredbama Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine definiran krug osoba koje uživaju pravo na imunitet, propisana definicija i trajanje imuniteta, te uspostavljena procedura odlučivanja o pitanju imuniteta kako u parničnom tako i u krivičnom postupku. Ukazala je također i na odredbe Pravilnika Ministarstva pravde Federacije BiH o nadležnosti i načinu rada sudova prilikom rješavanja pitanja imuniteta u krivičnom i parničnom postupku, te odredbe Poslovnika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Apelantica tvrdi da se povreda prava na pravičan postupak ogleda u činjenici „što je o pitanju imuniteta odlučio sudija pojedinac Općinskog suda“, kada je relevantnim zakonskim i podzakonskim aktima predviđeno da o pitanju imuniteta odlučuje nadležni sud u vijeću sastavljenom od troje sudija. Ukazala je da je njeno pravo na imunitet i s njim povezan zahtjev da o tom pravu odluči zakonom uspostavljeni sud u zakonom uspostavljenoj proceduri konstitutivan element prava na pravično suđenje. Apelantica je, u vezi s tim, ukazala na odluke Ustavnog suda BiH br. U-59/01, U-60/01 i U-61/01, i to u dijelu u kojem je utvrđeno da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada o pitanju imuniteta odlučuje stvarno nenadležno tijelo.
12. U vezi s povredom prava na djelotvoran pravni lijek, apelantica je ukazala da je odredbom člana 6. stav 3. Zakona o imunitetu i članom 3. stav 2. Pravilnika predviđena mogućnost izjavljivanja žalbe Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine u slučaju kada vijeće od troje sudija nadležnog suda donese odluku o pravu na imunitet osobe koja se na to pravo i pozvala. S obzirom na to, apelantica tvrdi da je u okolnostima kada je o njenom pravu na imunitet odlučeno prvostepenom presudom ostala uskraćena za izjavljivanje pravnog lijeka u pogledu odluke o njenom pravu na imunitet Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine.b)Odgovori na apelaciju
13. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da nisu osnovani navodi iz apelacije koji se odnose na apelanticino pravo na imunitet jer su ti prigovori bili predmet razmatranja u presudi Kantonalnog suda koji je u obrazloženju osporene odluke dao odgovore i razloge o tom pitanju.
14. Općinski sud je naveo da apelantica nije ponudila argumente iz kojih bi se moglo utvrditi da je povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje, zbog čega njenu apelaciju smatra neosnovanom.
V.Relevantni propisi
15. Poslovnik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 69/07) u relevantnom dijelu glasi:
1. Konstituiranje Predstavničkog doma
Član 38.
Predstavnički dom ima predsjedavajućeg i dva potpredsjedavajuća. Predsjedavajući Predstavničkog doma i dva potpredsjedavajuća Predstavničkog doma biraju se iz reda poslanika na sjednici Predstavničkog doma poslije izvršene verifikacije mandata poslanika u Predstavničkom domu. Prijedlog za izbor predsjedavajućeg Predstavničkog doma i dva potpredsjedavajuća Predstavničkog doma podnose klubovi poslanika.
16. Zakon o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 52/02 i 19/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 3. (Osobe koje imaju pravo na imunitet (isključenje od krivične i građanske odgovornosti)
Članovi Predstavničkog doma i delegati u Domu naroda, kao i članovi kantonalnih zakonodavnih tijela, neće biti krivično ili građanski odgovorni za bilo koji postupak izvršen u okviru njihovih dužnosti u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, ili kantonalnih zakonodavnih tijela.
Predsjednik i potpredsjednici Federacije, članovi Vlade Federacije, kao i članovi kantonalnih vlada, neće biti građanski odgovorni za bilo koji postupak izvršen u okviru njihovih dužnosti u izvršnim organima Federacije, ili izvršnim organima kantona.
Član 4. (Trajanje i definicija imuniteta)
Na imunitet koji imaju, osobe iz člana 3. ovog zakona mogu se pozvati u bilo koje vrijeme za postupke izvršene u okviru dužnosti tih osoba u navedenim institucijama, ali se on ne može smatrati općom preprekom za krivično gonjenje ili pokretanje parničnog postupka.
U smislu ovog zakona, "postupci izvršeni u okviru njihovih dužnosti" podrazumijevaju postupke koji proističu iz dužnosti koje pojedinac ima u Parlamentu Federacije, kantonalnom zakonodavnom tijelu, izvršnim organima Federacije odnosno izvršnim organima kantona, prema definiciji iz Ustava Federacije.
Član 6. (Procedura u krivičnom postupku)
Ukoliko, u toku krivičnog postupka, osoba iz stava 1. člana 3. ovog zakona izjavi da je postupak koji je osnova za pokretanje krivičnog postupka izvršen u okviru njegovih dužnosti prema definiciji iz člana 4. ovog zakona, to pitanje će se raspravljati i rješavati odlukom nadležnog suda.
Resorno ministarstvo donosi standardna proceduralna pravila kojima se uređuje rješavanje tih pitanja te određuje sud nadležan za njihovo rješavanje.
Ta odluka je konačna i obavezujuća, a protiv nje se može podnijeti žalba Ustavnom sudu Federacije.
17. Pravilnik o nadležnosti i načinu rada sudova prilikom rješavanja pitanja imuniteta u krivičnom i parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 1/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Za odlučivanje o pravu na imunitet u krivičnom i parničnom postupku nadležan je onaj općinski sud, kantonalni sud odnosno Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine koji je, u skladu sa kantonalnim odnosno federalnim zakonom, nadležan da vodi krivični i parnični postupak i to prema momentu pozivanja osobe na imunitet (u daljem tekstu: nadležni sud).
Član 3.
Nadležni sud odlučit će o pravu osobe koja se pozvala na imunitet.
Odluku iz stava 1. ovog člana donijet će nadležni sud u vijeću sastavljenom od trojice sudija u roku od 15 dana od dana pozivanja na imunitet.
Odluka iz stava 2. ovog člana je konačna i obavezujuća, a protiv nje može se podnijeti žalba Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine u roku od osam dana od dana prijema odluke nadležnog suda.
Član 4. st. 1. i 2.
Osoba koja smatra da ima pravo na imunitet, može se na to pravo pozvati na zapisnik u toku postupka kod nadležnog suda.
Osoba iz stava 1. ovog člana dužna je priložiti dokaze da se radi o osobi koja uživa pravo na imunitet.
VI.Dopustivost i meritum
18. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale razloge dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
19. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
22. Iz apelanticinih navoda koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje proizlazi da ona problematizira način na koje je u postupku pred redovnim sudovima odlučeno o njenom prigovoru da uživa pravo na imunitet.
23. U skladu s ustaljenom sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), da bi se ispunili zahtjevi pravičnog suđenja nacionalni sudovi u presudama moraju na odgovarajući način navesti razloge na kojima zasnivaju presude. Obaveza obrazlaganja ne zahtijeva detaljan odgovor na svaki prigovor podnosioca zahtjeva, već konkretan i izričit odgovor na argumente koji su odlučujući za ishod određenog postupka (vidi Evropski sud, Moreira Ferreira protiv Portugala (br. 2), VV, broj 19867/12, od 11. jula 2017, stav 84). Naime, pravično suđenje završava izricanjem sudske presude, pa ono ne može biti pravično ako na kraju cijelog postupka donesena presuda nije obrazložena. Interes za obrazloženu presudu je prvenstveno interes stranke u postupku da zna da su njeni argumenti pravilno ispitani, no to je i interes javnosti u demokratskom društvu (vidi Evropski sud, Regner protiv Republike Češke, presuda od 19. septembra 2017. godine, predstavka br. 35289/11, st. 113. i 114). Osim toga, kako je to Evropski sud naveo, kontradiktoran zaključak u presudi mora kod podnosioca predstavke izazvati izvjestan osjećaj zbunjenosti, te stoga iziskuje šire obrazloženje. U takvom slučaju, apelacioni sud mora sam iznijeti dovoljno podrobno obrazloženje, čime bi kompenzirao manjkavo obrazloženje nižeg suda ukoliko bi na taj način omogućio podnosiocu predstavke da razumije odluku koja je u njegovom slučaju donijeta (vidi Hirvisaari protiv Finske, presuda od 27. septembra 2001. godine, predstavka broj 49684/99, tač. 30–31).
24. U konkretnom slučaju Ustavni sud podsjeća da je prvostepeni sud utvrdio da je apelantica tokom postupka prigovorila da nije bilo potrebnog odobrenja nadležnog državnog organa za njeno krivično gonjenje jer ona podliježe zaštiti imuniteta. Međutim, Općinski sud se pozvao na odredbe čl. 3. i 4. Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine, pa je zaključio da se apelantica „na imunitet nije ni pozvala“, te da zbog toga nije bio u mogućnosti zastati s postupkom kako bi se raspravilo o pitanju imuniteta. Ovakav zaključak prvostepenog suda je podržao i Kantonalni sud koji je najprije istakao da se apelanticin branilac pozvao na imunitet, zatim da je o tom apelanticinom prigovoru prvostepeni sud „u obrazloženju pobijane presude na str. 25. i 26. dao valjane razloge, koje u cijelosti prihvata i taj sud“, da bi na kraju i sam zaključio da se apelantica nije ni pozvala na imunitet (vidi str. 3. drugostepene presude). Uvidom u prvostepenu presudu Ustavni sud je utvrdio da u obrazloženju na str. 25. i 26, na koje se pozvao Kantonalni sud, nije navedeno ništa o pitanju apelanticinog pozivanja na pravo na imunitet. S obzirom na navedeno, Ustavni sud uočava da postoji kontradiktornost u obrazloženjima redovnih sudova o tome je li se apelantica pozvala na imunitet ili ne. Naime, konstatacija da je apelantica prigovorila da nije bilo potrebnog odobrenja nadležnog državnog organa za krivično gonjenje optužene jer ona podliježe zaštiti imuniteta, te nakon toga konstatacija da se apelantica na imunitet nije ni pozvala, kod apelantice je morala ostaviti određeni osjećaj zbunjenosti o tome jesu li njeni argumenti izneseni tokom postupka pravilno ispitani. Tome treba dodati i da je Kantonalni sud, potvrđujući stav Općinskog suda, uputio na str. 25. i 26. prvostepene presude, na kojima nije rečeno ništa o apelanticinom prigovoru u pogledu prava na imunitet. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da obrazloženja osporenih presuda u dijelu odluke o apelanticinom pravu na imunitet ne zadovoljavaju kriterije „obrazložene odluke“ koji su inherentni načelu pravičnog suđenja.
25. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da je u konkretnoj situaciji došlo do povrede apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da je, s ciljem zaštite navedenog apelanticinog ustavnog prava, potrebno ukinuti osporenu drugostepenu odluku, te predmet vratiti Kantonalnom sudu kako bi taj sud donio novu odluku u skladu s garancijama iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
26. S obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati apelanticine navode o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
VII.Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelanticino pravo na obrazloženu sudsku odluku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je, uslijed kontradiktornosti u obrazloženju drugostepene presude, izostalo obrazloženje iz kojeg bi se moglo zaključiti da je Kantonalni sud adekvatno ispitao apelanticine argumente u vezi s pravom na imunitet od krivičnog gonjenja.
28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić