Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2030/23 (R. P.)
Odluka donesena 08. 05. 2023.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-2030/23
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
08. 05. 2023.
Tekst odluke
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić, dana 8. maja 2023. godine, u predmetu broj AP-2030/23, rješavajući zahtjev Radenka Palangetića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donijela je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Radenka Palangetića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Radenko Palangetić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kemo Kapur, advokat iz Sarajeva, podnio je 27. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 888305 21 Kž od 8. marta 2023. godine. Apelant je zatražio i donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio „odlaganje izvršenja presude Kantonalnog suda broj 65 0 K 888305 21 Kž od 8. marta 2023.godine“, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je Presudom broj 65 0 K 888305 21 K od 12. decembra 2022. godine, apelanta proglasio krivim što je, radnjama opisanim u izreci presude počinio krivična djela primanja dara i drugih oblika koristi iz člana 380. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH) i zlupotrebe položaja ili ovlašćenja iz člana 383. stav 1. KZFBiH, sve u vezi sa čl. 55. i 31. istog zakona i članom 54. KZFBiH. Za počinjena krivična djela, Općinski sud je utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od jedne godine i 10 mjeseci, kao i osam mjeseci i apelantu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i pet mjeseci, u koju je uračunato navedeno vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru. Na osnovu člana 413. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH) u vezi sa članom 114. i članom 115. stav 1. KZFBiH, kao i člana 10. stav 4. Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom Federacije BiH, od apelanta je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom u iznosu od 440,00 KM, koju je dužan uplatiti u korist Budžeta FBiH u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude. Općinski sud je, na osnovu člana 71. stav 1. tačka c) te člana 76. stav 1. i stav 2. KZFBiH, apelantu izrekao mjeru sigurnosti zabrane vršenja poziva, aktivnosti ili funkcije ovlaštenog službenog lica unutar policijskih organa BiH u trajanju od pet godina računajući od dana pravosnažnosti presude, s tim da vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora nije uračunato u vrijeme trajanja ove sigurnosne mjere.
3. Kantonalni sud je presudom broj 65 0 K 888305 21 Kž od 8. marta 2023. godine, odbio žalbe apelantovog branioca i Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo i potvrdio prvostepenu presudu.
4. Apelant smatra da su mu osporenom presudom povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da je redovni sud odluku, kojom ga je proglasio krivim, zasnovao na proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Apelant smatra i da je u toku postupka došlo do povrede objektivnog identiteta optužbe kao i načela in dubio pro reo. Zahtjev za donošenje privremene mjere apelant je obrazložio stavom da je osporena presuda postala pravosnažna i izvršna, zbog čega nije isključeno i nastupanje štetnih posljedica po njega “ukoliko bi se uputio na izdržavanje zatvorske kazne.“
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1), (2) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
(2) Izuzetno, predsjednik Ustavnog suda može, u nemogućnosti sazivanja sjednice, odrediti privremenu mjeru iz stava (1) ovog člana.
(5) Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.
6. Ustavni sud podsjeća da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
7. U konkretnom slučaju, apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na stavu da su mu, na način opisan u apelaciji, prekršena prava na pravično suđenje i imovinu i da bi zbog upućivanja na izdržavanje kazne zatvora, po njega „nastupile štetne posljedice.“ Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.
8. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11) uređuje, između ostalog, postupak odgađanja izdržavanja kazne zatvora. Najprije, apelant nije, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda ni naveo, niti dokazao da je tražio odgađanje izvršenja kazne zatvora od nadležnog organa. Osim toga, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere, koji se tiču merituma predmeta, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u postupku pred Ustavnim sudom, u okolnostima konkretnog slučaja, u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
9. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić