Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1631/23 (O.A.)

Odluka donesena 13. 07. 2023.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Disciplinski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1631/23

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 07. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1631/23, rješavajući apelaciju O. A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 13. jula 2023. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija O. A. podnesena protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća broj 11-07-6-773-3/2023 od 23. marta 2023. godine i Odluke Drugostepene disciplinske komisije za sudije Visokog sudskog i tužilačkog vijeća broj 11-07-6- 773-1/2023 od 3. februara 2023. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. O. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 3. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (u daljnjem tekstu: VSTV) broj 11-07-6-773-3/2023 od 23. marta 2023. godine, Odluke Drugostepene disciplinske komisije za sudije VSTV-a (u daljnjem tekstu: Drugostepena komisija) broj 11-07-6-773-1/2023 od 3. februara 2023. godine i Odluke Prvostepene disciplinske komisije za sudije VSTV-a (u daljnjem tekstu: Prvostepena komisija) broj 11-07-6- 2815-9/2022 od 11. novembra 2022. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od VSTV-a, Drugostepene i Prvostepene komisije, te od Ureda disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ured disciplinskog tužioca) zatraženo je 12. aprila 2023. godine da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovore, koji su apelantu proslijeđeni 26. aprila 2023. godine radi eventualnog izjašnjenja. Apelant se nije izjasnio.

III.Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

4. Ured disciplinskog tužioca je 25. augusta 2022. godine podnio disciplinsku tužbu protiv apelanta – sudije Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zbog disciplinskog prekršaja iz člana 56. tačka 8. („nemar ili nepažnja u vršenju službenih dužnosti“) Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o

VSTV-u).

5. Prvostepena komisija je Odlukom broj 11-07-6-2815-9/2022 od 11. novembra 2022. godine apelanta proglasila odgovornim da je, na način opisan u izreci odluke, počinio disciplinski prekršaj koji mu je stavljen na teret. Slijedom toga, apelantu je izrečena disciplinska mjera smanjenja plaće za iznos od 10% na period od šest mjeseci. Prvostepena komisija je obrazložila da je na glavnoj raspravi apelant izveo sve materijalne dokaze koje je predložio na pripremnom ročištu te da je saslušan u svojstvu parnične stranke. Na osnovu provedenih dokaza, Prvostepena komisija je utvrdila da je Kantonalni sud, u predmetu u kojem je apelant postupao kao sudija izvjestilac, 12. oktobra 2020. godine donio presudu kojom je uvažena žalba optuženog i prvostepena presuda preinačena tako što je optuženi oslobođen optužbe. Apelant je istog dana, dnevnom naredbom, naredio dostavljanje te presude Općinskom sudu u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud). Međutim, Općinski sud je primio drugu presudu Kantonalnog suda, donesenu u drugom sudskom vijeću, čija izreka glasi: „Odbija se kao neosnovana žalba branioca optuženog [...] i potvrđuje presuda Općinskog suda [...].“ Utvrđeno je da je postupajući sudija Općinskog suda, nakon što je primio presudu Kantonalnog suda, izdao dnevnu naredbu kojom je odredio da se ta presuda dostavi, između ostalih, apelantu i krivičnim evidencijama radi upisa pravomoćne presude u krivične evidencije. Nakon što je uočio grešku, apelant je donio novu dnevnu naredbu kojom je odredio dostavljanje presude kojom se preinačava prvostepena presuda i optuženi oslobađa optužbe. Nakon toga, postupajući sudija Općinskog suda je, nakon što je primio novu presudu Kantonalnog suda, odredio da se ta presuda dostavi strankama, kao i da se pripremi i dostavi dokument – Dopis kojim se ranija kaznena evidencija stavlja van snage i dostavlja drugostepena oslobađajuća presuda nadležnoj policijskoj upravi PS Velika Kladuša. Slijedom navedenog, Prvostepena komisija je zaključila da je apelant propustio da kontrolira da li je odluka, koju je donijelo sudsko vijeće na svojoj sjednici i čiji je pismeni otpravak kao sudija izvjestilac bio dužan izraditi, dostavljena na potpis predsjedavajućem vijeća i otpremljena u skladu s njegovom naredbom. Navedeni propust je imao za posljedicu neosnovan upis krivične osude optuženog u krivičnim evidencijama i povredu njegovih prava zagarantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te narušen ugled Kantonalnog i Općinskog suda. Imajući u vidu navedeno, Prvostepena komisija je zaključila da je apelant prekršio odredbe čl. 34. i 36. Pravilnika o sistemu za automatsko upravljanje predmetima u sudovima, te da je time nemarno obavljao dužnost sudije i izvršio disciplinski prekršaj „nemar ili nepažnja u vršenju službenih dužnosti“.

6. Prvostepena komisija je ocijenila kao neosnovane apelantove navode da tužilac nije dokazao da je pogrešna osuda upisana u krivične evidencije, da je neosnovani upis imao za posljedicu povredu prava optuženog, te da nije dokazano da je narušen ugled Kantonalnog i Općinskog suda. U vezi s tim, Prvostepena komisija je navela da su u konkretnom slučaju u istom predmetu uporedo egzistirale dvije presude, donesene u različitim vijećima, s različitim izrekama u istoj pravnoj stvari. Stoga je Prvostepena komisija ocijenila da je narušen ugled Kantonalnog i Općinskog suda, čime je dovedeno u pitanje povjerenje javnosti u integritet pravosuđa i njegov rad. Prvostepena komisija je obrazložila da je prilikom izbora disciplinske mjere cijenila sva načela iz čl. 58. i 59. Zakona o VSTV-u. Prvostepena komisija je imala u vidu broj i težinu učinjenog disciplinskog prekršaja, njegovu posljedicu, kao i okolnosti pod kojim je apelant počinio prekršaj. Prvostepena komisija je od otežavajućih okolnosti imala u vidu apelantovo ponašanje tokom postupka, odnosno da je zbog ponašanja na ročištima za glavnu raspravu apelant bio upozoren da će biti novčano kažnjen. Osim toga, Prvostepena komisija je naročito cijenila posljedicu da je uslijed apelantovog propusta narušen ugled Kantonalnog i Općinskog suda. Zbog svega navedenog, Prvostepena komisija se opredijelila za izricanje disciplinske mjere smanjenja plaće za iznos od 10% na period do šest mjeseci iz člana 58. stav 1. tačka (c) Zakona o VSTV-u.

7. Odlukom Drugostepene komisije broj 11-07-6-773-1/2023 od 3. februara 2023. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđena odluka Prvostepene komisije. Drugostepena komisija je navela da apelantov prigovor da disciplinski tužilac nije konkretizirao odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije koje su povrijeđene na štetu oštećenog ne predstavlja povredu pravila postupka koja bi mogla utjecati na zakonitost i pravilnost donesene odluke. Nadalje, ocijenjen je kao neosnovan navod da je u prvostepenom postupku došlo do povrede člana 6. stav 3. tačka d) Evropske konvencije jer nije saslušan oštećeni, zbog čega nije mogao da pripremi i iznese adekvatnu odbranu. U vezi s tim, Drugostepena komisija je obrazložila da je činjenično stanje pravilno utvrđeno, kao i da sam apelant u prvostepenom postupku nije iznosio prijedlog za saslušanje oštećenog. Također, Drugostepena komisija je ocijenila neosnovanim i apelantov prigovor da nije dokazano da je pogrešna osuda upisana u krivične evidencije, te da nema dokaza da su povrijeđena prava oštećenog zagarantirana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, niti da je narušen ugled Kantonalnog i Općinskog suda. U vezi s tim je navedeno da iz dokaza provedenih u postupku proizlazi da je postupajući sudija Općinskog suda izdao dnevnu naredbu kojom se treba dostaviti Dopis kojim se ranija kaznena evidencija stavlja van snage i dostavlja drugostepena oslobađajuća presuda nadležnoj policijskoj upravi PS Velika Kladuša. Na navedeni način je, prema ocjeni Drugostepene komisije, dokazano da su vršeni upisi oštećenog u krivičnim evidencijama, čime su, suprotno žalbenim navodima, bila povrijeđena prava oštećenog. Cijeneći žalbeni prigovor da mu je izrečena disciplinska mjera prestrogo odmjerena, Drugostepena komisija je navela da je izrečena mjera primjerena prirodi i težini počinjenog disciplinskog prekršaja.

8. Odlukom VSTV-a broj 11-07-6-773-3/2023 od 23. marta 2023. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena odluka Drugostepene komisije od 3. februara 2023. godine te određeno da je ta odluka konačna. Imajući u vidu odredbe člana 60. stav (6) Zakona o VSTV-u, Vijeće kao cjelina je osporenu odluku ispitivalo samo u dijelu izrečene disciplinske mjere, pa je u cijelosti prihvatilo razloge koje je Drugostepena komisija navela u svojoj odluci. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka d) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U suštini, apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje prekršeno zato što je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što nije saslušan oštećeni i zato što je izostalo zakonito obrazloženje.

10. U obrazloženju tih navoda apelant je naveo da disciplinski tužilac, prije podnošenja disciplinske tužbe, nije saslušao oštećenog, niti ga je saslušao na usmenom ročištu, na koji način bi provjerio koja su mu prava, zagarantirana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, povrijeđena. Tvrdi da disciplinski tužilac nije pribavio ni dokaze – podatke iz krivične evidencije iz kojih bi se moglo utvrditi da li je pogrešna osuda uopće upisana u krivičnim evidencijama. Smatra da je u konkretnom slučaju bilo neophodno da disciplinski tužilac pribavi podatke iz krivične evidencije i izvede ih na usmenom ročištu. Dalje ističe da u postupku nije dokazano da je on počinio disciplinski prekršaj za koji se tereti i da se bez saslušanja oštećenog ne može utvrditi pravilno i potpuno činjenično stanje. Apelant ističe da nije bio u mogućnosti da ispita oštećenog i provjeri da li oštećeni smatra da su povrijeđena njegova prava na način kako je to navedeno u disciplinskog tužbi. Nadalje, smatra da je nepravilan stav Drugostepene komisije da je apelant bio dužan predložiti saslušanje oštećenog, s obzirom na standard uspostavljen Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom da tuženi nije dužan iznositi odbranu i da je teret dokazivanja na disciplinskom tužiocu.

11. Nadalje, apelant tvrdi da odluka Drugostepene komisije nema adekvatno obrazloženje. Naime, u obrazloženju odluke Drugostepene komisije je navedeno da apelant u toku postupka nije prigovarao na sadržaj činjeničnog opisa disciplinske tužbe. Međutim, apelant smatra da je navedeni stav potpuno neosnovan, imajući u vidu da je u toku cijelog postupka osporavao izvršenje disciplinskog prekršaja i isticao da se bez saslušanja oštećenog ne može utvrditi da su njegova prava povrijeđena.

12. Konačno, apelant osporava i odluku o disciplinskoj mjeri, naglasivši da osporena odluka nema valjane razloge o odlučnim činjenicama. Smatra da je disciplinska sankcija prestrogo odmjerena imajući u vidu da su kao otežavajuće okolnosti, prilikom odmjeravanja sankcije, cijenjeni apelantovo ponašanje na usmenom ročištu, stepen kajanja i saradnja, što je, prema apelantovom mišljenju, nepravilno jer se te okolnosti mogu cijeniti samo kao olakšavajuće, a ne kao otežavajuće. Smatra da se poricanje disciplinskog prekršaja nije trebalo cijeniti kao otežavajuća okolnost, te da je nepravilan zaključak da nije sarađivao.

II.Odgovori na apelaciju

13. VSTV je naveo da apelant u apelaciji ponavlja prigovore koje je isticao tokom disciplinskog postupka, te iznosi stavove kojim obrazlaže i opravdava svoje postupanje koje cijeni pravilnim i zakonitim. VSTV je istakao da je disciplinski postupak pokrenut i proveden u skladu s odredbama Zakona o VSTV-u i Poslovnika VSTV-a, da su disciplinski organi detaljno izložili i ispitali sve dokaze, te utvrdili sve činjenice predmeta, za koje su dali jasna i argumentirana obrazloženja koja se ne mogu smatrati ni proizvoljnim niti kontradiktornim. VSTV je također naveo da apelant u konkretnom postupku nije pružio relevantne argumente kojim bi dokazao da su povrijeđena njegova prava na koja je ukazao u apelaciji.

14. Drugostepena komisija je navela da su neosnovani apelantovi navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje s obzirom na to da odluka te komisije sadrži potpuno i pravilno obrazloženje. Drugostepena komisija je, suprotno apelantovim navodima, cijenila sve žalbene prigovore kojim je apelant ukazivao na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu materijalnog prava, povrede postupka i odluku o izrečenoj mjeri.

15. Prvostepena komisija je navela da nisu povrijeđena apelantova prava navedena u apelaciji. Pri tome je ponovila zauzete stavove iz prvostepene odluke kojim je odgovoreno na apelantove prigovore koje je on isticao tokom disciplinskog postupka i koje ponavlja u apelaciji.

16. Ured disciplinskog tužioca je naveo da nisu povrijeđena apelantova prava na koja je ukazao u apelaciji.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću („Službeni glasnik BiH“ br. 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 56. stav (8) Disciplinski prekršaji sudija su:

8. nemar ili nepažnja u vršenju službenih dužnosti;

Član 58. stav 1. tačka c) (1) Vijeće može izreći jednu ili više sljedećih disciplinskih mjera:

(c) smanjenje plaće za iznos do 50 posto, na period do jedne godine;

Član 59.

(1) Kod izricanja disciplinskih mjera mora se rukovoditi principom proporcionalnosti. Prije izricanja mjera za disciplinske prekršaje, disciplinske komisije uzimaju u obzir sljedeće činjenice:

(a) broj i težinu učinjenog disciplinskog prekršaja i njegove posljedice;

(b) stepen odgovornosti;

(c) okolnosti pod kojima je disciplinski prekršaj učinjen;

(d) dosadašnji rad i ponašanje učinioca prekršaja; i (e) sve druge okolnosti koje mogu uticati na odluku o težini i vrsti disciplinske mjere, uključujući stepen kajanja i/ili saradnje koju je sudija ili tužilac pokazao tokom disciplinskog postupka.

(2) Disciplinska mjera razrješenja od dužnosti određuje se samo u predmetima u kojim je utvrđen ozbiljan disciplinski prekršaj, a iz težine prekršaja je jasno da je prekršilac nepodoban ili nedostojan da dalje vrši dužnost.

(3) Vijeće može uzeti u obzir svako prethodno privremeno udaljenje od vršenja dužnosti određeno tokom postupka o kojem je riječ, te u skladu s tim odlučiti da smanji mjeru ili može po vlastitoj volji odlučiti da je privremeno udaljenje samo po sebi dovoljno kao mjera za utvrđeni disciplinski prekršaj ili prekršaje.

Član 60. stav (6) (6) Protiv odluke Drugostepene disciplinske komisije o izricanju disciplinske mjere može se uložiti žalba Vijeću kao cjelini. Ako Vijeće ne potvrdi mjeru razrješenja, Vijeće može izreći drugu mjeru predviđenu ovim zakonom. Članovi Prvostepene i Drugostepene disciplinske komisije imaju pravo učestvovati, osim ako se njihovo izuzeće traži iz razloga drugačijeg od razloga njihovog ranijeg učešća u donošenju odluke o istoj stvari.

18. Pravilnik o sistemu za automatsko upravljanje predmetima u sudovima (CMS) („Službeni glasnik BiH“ br. 4/16, 37/16 – ispravka, 84/16, 40/17, 34/18, 34/19, 73/19, 61/20, 1/21, 50/21 i 1/22) u relevantnom dijelu glasi:

Član 34. stav (1) (Postupanje po predmetu) (1) Postupajući sudija dužan je da prilikom svakog uvida u spis provjerava podatke u predmetu, te da izda naredbu za dopunu ili ispravku podataka ukoliko utvrdi nepravilnosti.

Član 36. stav (2) (Evidentiranje podataka od strane sudije) (2) Sudija je dužan osigurati potpunost, tačnost i jednakost podataka koji su evidentirani u CMS, u odnosu na dokumente koji se fizički nalaze u spisu.

VI.Dopustivost i meritum

19. U odnosu na odluke koje su osporene u konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da dosljedno primjenjuje svoju dobro utvrđenu praksu prema kojoj se odluke VSTV-a, donesene u disciplinskom postupku, moraju smatrati „presudama, odnosno odlukama“ u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, koje Ustavni sud ima nadležnost razmatrati (vidi, inter alia, odluke o dopustivosti i meritumu broj AP-222/20 od 23. juna 2020. godine, tačka 80, i broj AP-658/22 od 11. maja 2022. godine, tačka 53). U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Odluka VSTV-a broj 11-07-6-773-3/2023 od 23. marta 2023. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. U odnosu na tu odluku, Ustavni sud utvrđuje da su ispunjeni uvjeti propisani članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da je apelacija podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

20. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

23. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzeo stav da apelant u ovom slučaju uživa garancije člana 6. stav 1. Evropske konvencije s aspekta garancije koju pruža „građanski“ nivo prava na pravično suđenje (vidi, npr. odluke o dopustivosti i meritumu broj AP- 4923/17 od 31. maja 2018. godine, tačka 56, AP-4351/20 od 5. oktobra 2021. godine, tačka 81, i AP-658/22 od 11. maja 2022. godine, tačka 59, dostupne na www.ustavnisud.ba).

24. Apelant smatra da su disciplinske komisije proizvoljno utvrdile činjenično stanje jer nisu saslušale oštećenog i nisu pribavile podatke iz krivične evidencije, zbog čega on nije mogao ispitati oštećenog. Međutim, Ustavni sud smatra da apelant tim navodima zapravo pokreće pitanje poštovanja načela ravnopravnosti stranaka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

25. U pogledu tih navoda, Ustavni sud podsjeća da je načelo ravnopravnosti stranaka tijesno povezano s pravom iz člana 6. stav 3. tačka d) Evropske konvencije. To načelo podrazumijeva da obje stranke moraju imati iste mogućnosti da izlože svoj predmet pod uvjetima koji ih ne stavljaju u podređen položaj u odnosu na protivnika (vidi Evropski sud, Letinčić protiv Hrvatske, presuda od 3. maja 2016. godine, predstavka broj 7183/11, tačka 48). U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je Drugostepena komisija odbila kao neosnovan apelantov navod da je u prvostepenom postupku došlo do povrede člana 6. stav 3. tačka d) Evropske konvencije jer nije saslušan oštećeni upravo zbog toga što apelant u prvostepenom postupku nije ni iznosio prijedlog za saslušanje oštećenog. Također, Ustavni sud zapaža da su Prvostepena i Drugostepena komisija kao dokaz izvodile dopis sudije Općinskog suda kojim je izdao dnevnu naredbu o dostavljanju Dopisa kojim se ranija kaznena evidencija stavlja van snage i dostavlja drugostepena oslobađajuća presuda nadležnoj policijskoj upravi PS Velika Kladuša. Stoga, Ustavni sud smatra da je pravilan zaključak disciplinskih komisija da u konkretnom slučaju nije bilo potrebe izvoditi dokaz uvidom u krivične evidencije jer je na navedeni način dokazano da su vršeni upisi oštećenog u krivičnim evidencijama. Osim toga, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da je Prvostepena komisija provela dokazni postupak u kojem su analizirani i cijenjeni svi dokazi koje je predložio apelant, kao i dokazi koje je predložio Ured disciplinskog tužioca, te da je apelant imao mogućnost da osporava dokaze Ureda disciplinskog tužioca, što je i činio. Dakle, iz osporenih odluka proizlazi da je i apelantu i disciplinskom tužiocu data razumna mogućnost da u disciplinskom postupku iznesu argumente i dokaznu građu, te da je apelant imao mogućnost osporavati dokaze Ureda disciplinskog tužioca. U takvim okolnostima Ustavni sud smatra da nema ništa što bi ukazivalo da je narušeno načelo ravnopravnosti stranaka.

26. U vezi s apelantovim navodima da osporena odluka Drugostepene komisije nema „razumno obrazloženje“, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23, s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23). Osim toga, pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje, koje obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke zato što nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, odnosno u žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima, već moraju odgovoriti na one argumente koji su ključni i odlučujući za donošenje odluke (vidi, npr. Evropski sud za ljudska prava, Ajdarić protiv Hrvatske, presuda od 13. decembra 2011. godine, aplikacija broj 20883/09, tačka 34, i Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2478/06 od 17. septembra 2008. godine, stav 22, s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

27. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su disciplinske komisije u osporenim odlukama, dale jasna i eksplicitna obrazloženja kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i primjene materijalnog prava i zaključka da je apelant, na način preciziran u izreci prvostepene odluke, počinio disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 8. Zakona o VSTV-u. Pri tome je eksplicitno obrazloženo da su u konkretnom slučaju u istom predmetu uporedo egzistirale dvije presude, donesene u različitim vijećima, s različitim izrekama u istoj pravnoj stvari, na koji način je narušen ugled Kantonalnog i Općinskog suda, čime je dovedeno u pitanje povjerenje javnosti u integritet pravosuđa i njegov rad. Također , Drugostepena komisija je ispitala apelantove žalbene navode koje on ponavlja i u apelaciji, pa je dala jasne razloge zašto oni ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari i zašto ne dovode u pitanje zaključak o apelantovoj disciplinskoj odgovornosti za navedeni disciplinski prekršaj. Konačno, Ustavni sud zapaža da je VSTV, u smislu člana 60. stav (6) Zakona o VSTV-u, odluku Drugostepene komisije ispitivao samo u dijelu koji se odnosi na izrečenu disciplinsku mjeru, te je u cijelosti prihvatio razloge Prvostepene i Drugostepene komisije u vezi s vrstom i visinom disciplinske mjere, za što je u obrazloženju svoje odluke također dao detaljne razloge. Sagledavajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da su disciplinske komisije i VSTV u obrazloženjima osporenih odluka naveli relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Također, Drugostepena komisija i VSTV su odgovorili na apelantove žalbene navode koji su od suštinskog značaja za rješenje predmetne pravne stvari. Osim navedenog, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na apelantovu štetu.

28. Imajući u vidu navedene razloge, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.

VII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da ništa ne ukazuje da je u predmetnom disciplinskom postupku prekršeno načelo ravnopravnosti stranaka na apelantovu štetu. Osim toga, disciplinski organi su u osporenim odlukama dali dovoljnu i jasnu ocjenu izvedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja i zaključka o apelantovoj disciplinskoj odgovornosti te o svim ključnim pitanjima dali obrazloženje koje zadovoljava standard prava na obrazloženu odluku.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1631/23 (O.A.) | Sudska praksa | Aktio