Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1872/21 (D.D.)

Odluka donesena 27. 02. 2025.

  • Revizija
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1872/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. februara 2025. godine, u predmetu broj AP-1872/21 , rješavajući apelaciju D. D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. D. podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 032213 20 Rev od 16. marta 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. D. D. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) podnijela je 28. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 P 032213 20 Rev od 16. marta 2021. godine.

2. Apelantkinja je podnijela tužbu Sudu BiH protiv prvotužene Bosne i Hercegovine i drugotuženog Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine „radi utvrđivanja diskriminacije i dr., v.s. 200.000,00 KM“.

3. Presudom Suda BiH broj S1 3 P 032213 19 P od 2. aprila 2020. godine odbijen je apelantkinjin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da su tuženi provođenjem procedura popune upražnjenih sudačkih pozicija u Sudu BiH u 2015, 2016. i 2019. godini na sjednicama drugotuženog diskriminatorno postupali i to: 1. po osnovu nacionalne pripadnosti, na način da su izvršili odvajanje i segregaciju apelantkinje kao pripadnice hrvatskog naroda dajući nedopuštenu prednost kandidatima srpske nacionalnosti B. S. i S. B., te kandidatu bošnjačke nacionalnosti A. K., iako za takvo postupanje nisu imali zakonitog i objektivnog opravdanja i 2. po osnovu socijalnog porijekla i društvenog položaja na način da su apelantkinju isključili iz prava na posao u Sudu BiH jer je ona sudac općinskog suda i različito postupajući u Sud BiH imenovali L. K., Dž. B., S. Đ., E. Ć. i J. Ć. D. čime su počinili diskriminaciju na štetu apelantkinje, te da se naloži drugotuženom da ukloni diskriminaciju tako što će bez sudjelovanja apelantkinje u natječajnoj proceduri apelantkinju rangirati na temelju ostvarenih bodova i imenovati je sucem Suda BiH na jednu od četiri upražnjene sudačke pozicije u Sudu BiH, kao i da tuženi uklone posljedice diskriminacije prema apelantkinji isplatom naknade nematerijalne štete za pretrpljenu duševnu bol u novčanom iznosu navedenom u izreci presude ili isplatom naknade materijalne štete u vidu razlike plaće koju bi apelantkinja ostvarivala kao sudac Suda BiH i plaće koju ostvaruje kao općinski sudac, te da joj uplaćuju poreze i doprinose, sve na način bliže naveden u izreci presude. Također, odbijen je apelantkinjin zahtjev da se naloži tuženim da o svom trošku objave presudu o utvrđenoj diskriminaciji u elektronskim medijima i tri najtiražnija dnevna lista u Bosni i Hercegovini.

4. Presudom Suda BiH broj S1 3 P 032213 20 Gž od 22. septembra 2020. godine odbijena je apelantkinjina žalba i prvostepena presuda potvrđena.

5. Apelantkinja je protiv drugostepene presude izjavila reviziju, koja je rješenjem Suda BiH broj S1 3 P 032213 20 Rev od 16. marta 2021. godine odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju, Sud BiH je naveo da je, prilikom prethodnog ispitivanja dopuštenosti, utvrđeno da je reviziju lično izjavila apelantkinja. Zatim je ukazano da je odredbama člana 214. stav 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako nije izjavljena u skladu sa članom 241b) ZPP. U vezi s tim je istaknuto da je odredbama člana 241b) ZPP propisano da u postupku po reviziji stranku mora zastupati advokat, osim ako je sama stranka advokat. Dakle, reviziju može izjaviti isključivo advokat, kao punomoćnik stranke koja sama nije advokat. S obzirom na to da iz stanja spisa proizlazi da je apelantkinja, koja zastupa samu sebe u ovom postupku, lično izjavila reviziju, Sud BiH je zaključio da se ne može smatrati da je reviziju izjavilo ovlašteno lice. Vrhovni sud je stoga istakao da u skladu sa citiranim zakonskim odredbama revizija nije dopuštena, te je stoga, u skladu sa odredbama člana 214. stav 1. ZPP, odbačena. Apelacioni navodi

6. Apelantkinja se poziva na kršenje „člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine 'Međunarodni standardi'“, prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te zabranu kršenja diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantkinja ističe da je sutkinja sa tridesetogodišnjim iskustvom, dakle pravnica sa položenim pravosudnim ispitom i ima iste stručne kvalifikacije kao i advokat, što je revizijsko vijeće nesumnjivo moglo uočiti s obzirom na činjenični supstrat predmeta i tužbeni zahtjev. Ukazuje da je Ustavni sud slično pitanje razmatrao u predmetu broj AP-382/17. Smatra da odredba člana 241b) ZPP nema opravdan cilj i da ne postoji razuman odnos proporcionalnosti između korištenog sredstva (isključiva primjena ove odredbe) i cilja koji se pokušava ostvariti (da samo dobro pravnički obrazovane osobe mogu koristiti treću instancu u parničnom postupku pred sudom BiH). Navodi da joj je povrijeđeno pravo na pristup sudu u smislu ograničavanja parnične sposobnosti u revizijskom postupku, prava na djelotvoran pravni lijek u vezi sa pravom na pravično suđenje i prava na nediskriminaciju u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na djelotvoran pravni lijek. Relevantni propisi

7. Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 36/04, 84/07, 75/12 – OUS BiH, 58/13, 94/16 i 34/21). U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 36/04, 84/07, 75/12 – OUS BiH, 58/13 i 94/16) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 241b.

U postupku po reviziji stranku mora zastupati advokat, osim ako je sama stranka advokat.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

10. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 3079/22 od 2. novembra 2022. godine, tačka 5. sa ukazivanjem na relevantnu praksu).

12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja, propustila da postupi u skladu sa odredbama člana 241b) ZPP, zbog čega je njena revizija odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud ukazuje da je apelantkinja lično izjavila reviziju protiv drugostepene presude, što je u suprotnosti sa sadržajem navedene zakonske odredbe kojom je izričito propisano ko u postupku po reviziji mora zastupati stranku. Dakle, izjavljena revizija je odbačena iz formalnih razloga, čime je apelantkinja propustila da iscrpi djelotvorni pravni lijek. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić