Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1892/23 (N. Đ.)

Odluka donesena 05. 06. 2023.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1892/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

05. 06. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. juna 2023. godine. godine u predmetu broj AP-1892/23, rješavajući zahtjev Nizamira Đulovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Nizamira Đulovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Nizamir Đulović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Olova, kojeg zastupa advokatica Lejla Čović iz Sarajeva, podnio je 19. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 888524 22 Kž od 25. januara 2023. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 K 888524 21 K od 4. novembra 2022. godine. Apelant je zatražio i donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud „odložio izvršenje kazne zatvora“ do donošenja konačne odluke o apelaciji.

2. Općinski sud je presudom broj 65 0 K 888524 21 K od 4. novembra 2022. godine (u daljnjem tekstu: prvostepena presuda) apelanta oglasio krivim da je pod označenim tačkama I izreke presude počinio više krivičnih djela iz Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH), za koja mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine u koju se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru. Tom presudom je apelant obavezan platiti navedeni novčani iznos koji je srazmjeran imovinskoj koristi pribavljenoj izvršenjem krivičnih djela. Apelantu su također izrečene dvije sigurnosne mjerezabrana vršenja poziva, aktivnosti ili funkcije policijskog službenika u trajanju od pet godina te sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, dok je djelimično oslobođen plaćanja troškova krivičnog postupka. S druge strane, navedenom presudom je apelant oslobođen od optužbe da je pod tačkom II izreke presude počinio označeno krivično djelo iz KZFBIH.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 888524 22 Kž od 25. januara 2023. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv prvostepene presude.

4. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) , kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ističe da je osuđujuća presuda zasnovana na nezakonitim dokazima. U vezi s tim apelant ukazuje na povredu prava na odbranu, jer redovni sudovi nisu cijenili ključne navode odbrane u vezi nezakonitosti provođenja posebnih istražnih radnji prema apelantu. Također, apelant ističe da su u konkretnom slučaju primijenjene odredbe Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini koje su brisane ili izmijenjene, a što je u konačnici dovelo do primjene zakona koji se ne može primijeniti. Zahtjev za donošenje privremene mjere apelant nije posebno obrazložio, navodeći samo da se štetne posljedice koje svakodnevno trpi moraju posmatrati kroz prizmu prava na koja se pozvao u apelaciji.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 64. stav (1) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

(5) Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.

8. U konkretnom slučaju, apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na stavu da mu je, na način opisan u apelaciji, prekršeno pravo na pravično suđenje i pravo na djelotvoran pravni lijek. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.

9. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11) uređuje, između ostalog, postupak odgađanja izdržavanja kazne zatvora. Međutim, apelant nije dokazao da je tražio odgađanje izvršenja kazne zatvora od nadležnog organa , a to se, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda, pokazuje kao neophodan preduvjet za razmatranje zahtjeva za donošenje privremene mjere. Osim toga, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere, koji se tiču merituma predmeta, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je u okolnostima apelantovog slučaja donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

10. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1892/23 (N. Đ.) | Sudska praksa | Aktio