Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2096/23 (S. V.)

Odluka donesena 05. 07. 2023.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2096/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

05. 07. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. jula 2023. godine, u predmetu broj AP-2096/23, rješavajući zahtjev Safeta Velagića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Safeta Velagića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Safet Velagić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Adil Lozo, advokat iz Travnika, podnio je 27. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 06 0 K 008226 21 Kžk od 19. decembra 2022. godine. Apelant je 20. juna 2023. godine zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio „odlaganje izvršenja kazne izrečene presudom Vrhovnog suda“, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Vrhovni sud je, nakon održanog pretresa, donio presudu broj 65 0 K 888305 21 K od 12. decembra 2022. godine, kojom je apelanta (i M. V.) proglasio krivim što je, radnjama opisanim u izreci presude, počinio krivično djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz člana 144. stav 1. u vezi sa članom 22. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Za počinjeno krivično djelo, Vrhovni sud je apelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest godina. Na osnovu člana 212. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), oštećeni J. Z., Lj. Z., R. D. i V. Z. su sa imovinsko pravnim zahtjevima upućeni na parnični postupak.

3. Općinski sud Bugojno je uputnim aktom broj 46 0 K 11282723 Iks 2 od 16. juna 2023. godine, uputio apelanta da se 30. juna 2023. godine prijavi u KPZ Busovača, na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od šest godina, po presudi Vrhovnog suda od 19. decembra 2022. godine.

4. Apelant smatra da su mu osporenom presudom povrijeđena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 5. i 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je Vrhovni sud osporenu odluku zasnovao na proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni prava. Apelant ukazuje na pristrasnost člana vijeća Vrhovnog suda koje mu je sudilo i to sudije Slavka Marića. Dalje, apelant navodi da je Kantonalni sud u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), u dva navrata (15. decembra 2016. i 19. novembra 2019. godine), donosio identične presude koje je Vrhovni sud ukidao, jer se nije slagao sa obrazloženjem i stavovima suda iznesenim u tim presuda. Međutim, nakon održanog pretresa, Vrhovni sud je donio identičnu odluku kao što su bile odluke Kantonalnog suda, i sada se „slaže sa obrazloženjima i stavovima“ iz tih odluka. Apelant smatra da je takvim postupanjem došlo do narušavanja principa pravne sigurnosti. Ističe da se radi o novoj pojavi u sudskoj praksi koja iziskuje posebnu pažnju Ustavnog suda kao jedinog meritornog regulatora sudske prakse u Bosni i Hercegovini. Dalje, apelant ističe i da je u toku postupka došlo do povrede načela in dubio pro reo. Apelant je ukazao i na nerazumnu dužinu trajanja ovog postupka.

5. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je naveo da je upućen na izdržavanje kazne. Budući da je „neosnovano osuđen“, apelant smatra da bi, nakon izdržane kazne ili dijela kazne pretrpio nenadoknadivu štetu, koja se ne bi adekvatno mogla iskazati u materijalnoj vrijednosti.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1), (2) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

(2) Izuzetno, predsjednik Ustavnog suda može, u nemogućnosti sazivanja sjednice, odrediti privremenu mjeru iz stava (1) ovog člana.

(5) Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.

7. Ustavni sud podsjeća da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.

8. U konkretnom slučaju, apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na stavu da su mu, na način opisan u apelaciji, prekršena prava na „ličnu slobodu i sigurnost“ i pravično suđenje i da bi zbog upućivanja na izdržavanje kazne zatvora, po njega „nastupile štetne posljedice.“ Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.

9. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11) uređuje, između ostalog, postupak odgađanja izdržavanja kazne zatvora. Najprije, apelant nije, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda ni naveo, niti dokazao da je tražio odgađanje izvršenja kazne zatvora od nadležnog organa. Osim toga, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere, koji se tiču merituma predmeta, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u postupku pred Ustavnim sudom, u okolnostima konkretnog slučaja, u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

10. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2096/23 (S. V.) | Sudska praksa | Aktio