Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2813/23 (B. L.)
Odluka donesena 27. 06. 2025.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o vanparničnom postupku
- Zakon o dopuni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-2813/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. juna 2025. godine, u predmetu broj AP-2813/23, rješavajući apelaciju Blagice Lovrić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Blagice Lovrić podnesena radi „vraćanja poslovne sposobnosti“ zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Blagica Lovrić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, podnijela je 9. juna 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), „s molbom da [joj] se vrati poslovna sposobnost“. Apelantica je 10, 27. i 28. novembra 2023. godine i 2. oktobra 2024. godine, podnijela dopune apelacije i urgencije.
2. Rješenjem Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj R353/02 od 16. januara 2003. godine, apelantici je potpuno oduzeta poslovna sposobnost.
3. Apelantica smatra da je Centar za socijalni rad Zenica (u daljnjem tekstu: Centar), narušio njena „elementarna ljudska prava“. Apelantica je istakla, između ostalog, da joj je oduzeta poslovna sposobnost a da za to nije znala. Nakon toga je, kako je obrazložila, odvedena u Zavod „Drin“ Fojnica, gdje je zadržana 14 godina, tj. do 2017. godine, kada se vratila u stan kod svoje mame. Apelantica je istakla da se nakon povratka kući pismeno obratila Centru, s molbom da joj se vrati poslovna sposobnost, ali da nikada nije dobila pismeni odgovor od Centra. Apelantica je dalje obrazložila kako ju je u stanu posjećivala socijalna radnica Centra, koja je bila njen zakonski staratelj, kako bi imala uvid u njen život nakon povratka kući, tj. kako će se „uklopiti“. Apelantica je navela kako ju je navedeni staratelj više puta posjećivao u kući, kako dok joj je majka bila živa, tako i nakon što je njena majka umrla, te da je pored razgovora sa apelanticom redovno pregledala i stan „da vidi je li sve u redu“. Apelantica je istakla kako je nakon jedne takve posjete, njena zakonska starateljica izjavila da su „ispunjeni svi uslovi“ da se apelantici vrati poslovna sposobnost. Apelantica je također obrazložila kako joj je poslovna sposobnost oduzeta na osnovu lažnih informacija. Apelantica smatra da joj je poslovna sposobnost oduzeta „neustavno“, te je istakla da je više od 14 godina bila lišena slobode, „no, što je bilo, bilo je“. Apelantica je istakla da smatra da su ispunjeni svi uslovi da joj se vrati poslovna sposobnost, te da „želi živjeti kao i ostali stanovnici ove države“. Naime, apelantica smatra da je razumna, savjesna i odgovorna osoba, koja je sposobna da se brine o svojim pravima i interesima.
4. U odgovoru na apelaciju, Centar je istakao da je trenutni staratelj apelantice upoznat sa apelantičinim zahtjevom za pokretanje postupka vraćanja poslovne sposobnosti. U vezi s tim, Centar je istakao da je apelantica „upućena da je potrebno da se postupak pokrene kod nadležnog Općinskog suda“.
5. U dopunama apelacije, apelantica je, u suštini, ponovo istakla kako joj je neustavno i nezakonito oduzeta poslovna sposobnost, što je obrazložila navodnim nezakonitim radnjama njenog zeta, supruga od apelantičine sestre, i radnika Centra (bliže obrazloženo u dopunama apelacije). Apelantica je istakla kako će Centar uraditi sve da joj se ne vrati poslovna sposobnost, kako ne bi „isplivale sve nezakonite aktivnosti“. Apelantica je zamolila „da krivično odgovaraju svi djelatnici Centra koji su izvršili zloupotrebu položaja i ovlasti“, kao i apelantičin zet. Apelantica je istakla i da zahtjeva „kompenzaciju od 20.000.000,00 KM za izvršene nepravde“ od navedenih lica, a drugim dopunama „kompenzaciju od 42.000.000,00 KM za nanesenu štetu“. Apelantica je u svim dopunama ponovo zamolila da joj se vrati poslovna sposobnost.
6. Zakon o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 2/98, 39/04, 73/05 80/14 - ZO Zakona o nasljeđivanju u FBiH i 11/21), u relevantnom djelu glasi:
Član 30.
Postupak za oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti pokreće se na prijedlog:
1) organa starateljstva,
2) tužitelja,
3) bračnog druga, djeteta i roditelja osobe koja predlaže oduzimanje, odnosno vraćanje poslovne sposobnosti, 4) djeda, bake, brata, sestre, unuka i drugih osoba, ukoliko trajno žive u istom obiteljskom domaćinstvu sa osobom za koju se predlaže oduzimanje, odnosno vraćanje poslovne sposobnosti,
5) osobe kojoj se oduzima ili vraća poslovna sposobnost ukoliko ona može da shvati značaj i pravne posljedice svoga prijedloga,
6) drugih osoba ukoliko je to predviđeno zakonom.
Postupak može pokrenuti i sud po službenoj dužnosti.
Član 31.
Za vođenje postupka nadležan je sud na čijem području osoba kojoj se oduzima ili vraća poslovna sposobnost ima prebivalište, odnosno boravište.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio . (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U vezi sa pravilom o iscrpljivanju pravnih lijekova, Ustavni sud podsjeća i da se podnosioci predstavke mogu obratiti Evropskom sudu za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), samo nakon što su iscrpljena sva raspoloživa domaća pravna sredstva. U vezi s tim, Ustavni sud također podsjeća, da je Evropski sud zauzeo stav da se pravilo iscrpljivanja domaćih pravnih lijekova primjenjuje sa određenim stepenom fleksibilnosti. Naime, prilikom razmatranja da li je ispoštovano navedeno pravilo, bitno je uzeti u obzir posebne okolnosti svakog pojedinačnog slučaja. To, između ostalog, znači da se mora uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih lijekova u domaćem pravnom sistemu, već i opći pravni i politički kontekst u kojem djeluju, kao i lične okolnosti podnosilaca predstavke (vidi, Evropski sud, Tapayeva i dr. protiv Rusije, presuda od 23. novembra 2021. godine, predstavka broj 24757/18, tačka 69).
10. Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela apelaciju Ustavnom sudu jer smatra da su ispunjeni svi uslovi da joj se vrati poslovna sposobnost. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelantica nije pokrenula postupak za vraćanje poslovne sposobnosti pred nadležnim sudom shodno odredbama čl. 30. i 31. Zakona o vanparničnom postupku. Naime, prema navedenim odredbama, postupak za vraćanje poslovne sposobnosti provodi nadležni sud na čijem području osoba kojoj se vraća poslovna sposobnost ima prebivalište, odnosno boravište. Dakle, apelantica je, prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, morala prvo pokrenuti navedeni postupak pred nadležnim sudom, te u tom postupku iscrpiti sve pravne lijekove moguće po zakonu. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantica u apelaciji ne navodi bilo kakve razloge zbog kojih, eventualno, ne bi mogla pokrenuti postupak vraćanja poslovne sposobnosti pred Općinskim sudom. Također, u apelaciji se ne daju bilo kakvi razlozi o tome da bi navedeni postupak bio nedjelotvoran. Ustavni sud podsjeća da iz apelacionih navoda proizlazi da je apelantica slobodna, tj. da se tokom 2017. godine vratila u stan kod svoje mame, u kojem stanu, kako proizlazi iz apelacije, i dalje živi. Također, Ustavni sud zapaža da se apelantica pismeno obraćala Centru, da je samostalno napisala apelaciju Ustavnom sudu, te da je u apelaciji naglasila da je sposobna da se brine o svojim pravima i interesima. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da, iako apelantica spada u ranjivu grupu tj. osjetljivu kategoriju, da okolnosti konkretnog slučaja ne dozvoljavaju da Ustavni sud zanemari obavezu o iscrpljivanju pravnih lijekova prije podnošenja apelacije. Prema tome, budući da nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman