Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2834/21 (Kantonalno javno preduzeće za gospodarenje državnim šumama „Sarajevo-šume“ d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 10. 07. 2025.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Pravo na pravnu sigurnost
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o prekršajima
- Zakon o cestama Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o prekršajima
- Zakon o cestama Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o cestama Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-2834/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 07. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 10. jula 2025. godine, u predmetu broj AP-2834/21, rješavajući apelaciju Kantonalnog javnog preduzeća za gospodarenje državnim šumama „Sarajevo-šume“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kantonalnog javnog preduzeća za gospodarenje državnim šumama „Sarajevo-šume“ d.o.o. Sarajevo podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Pr 082658 21 Pžp od 31. maja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Kantonalno javno preduzeće za gospodarenje državnim šumama „Sarajevo-šume“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa advokatsko društvo sa ograničenom odgovornošću „Nedžad A. Beća“ iz Sarajeva, podnio je 6. avgusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 Pr 082658 21 Pžp od 31. maja 2021. godine.
Uvodne napomene
2. Vršeći inspekcijski nadzor nad vozilima u vlasništvu „UNO-PROM“ Gračanica, Federalna uprava za inspekcijske poslove Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) je utvrdila da masa drveta koja se prevozila prelazi propisanu dozvoljenu težinu, a da je potrebnu dokumentaciju u vezi sa utovarom robe izdao apelant. Federalna uprava je apelantu dostavila „Zahtjev za izjašnjenje po Zapisniku o inspekcijskom pregledu“. U zahtjevu je navedeno da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno kršenje člana 54. stav (7) Zakona o cestama Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o cestama) te je apelantu, ostavljena mogućnost da se u roku od pet dana od dana prijema zahtjeva izjasni na navode iz zapisnika o inspekcijskoj kontroli, a ukoliko to ne učini da će se protiv njega preduzeti prekršajne mjere.
3. Federalna uprava je 27. juna 2019. godine izdala prekršajni nalog protiv apelanta, zbog počinjenog prekršaja iz člana 54. Zakona o cestama te je apelantu izrekla novčanu kaznu od 1.000,00 KM. Prekršajni nalog je dostavljen apelantu, koji je Općinskom sudu podnio zahtjev za sudsko odlučivanje. Apelant je na usmenom pretresu pred Općinskim sudom negirao počinjenje prekršaja, te je u spis predmeta dostavio materijalne dokaze i u završnoj riječi predložio da se prekršajni postupak obustavi jer „nije uopće bio subjekt inspekcijskog nadzora i kontrole“.
4. Općinski sud je 5. oktobra 2020. godine donio rješenje (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje) kojim je obustavljen prekršajni postupak protiv apelanta, jer nije dokazano da je počinio prekršaj iz člana 54. stav (4) Zakona o cestama.
5. Federalna uprava je izjavila žalbu protiv prvostepenog rješenja.
Osporeno rješenje
6. Kantonalni sud je 31. maja 2021. godine donio rješenje broj 33 0 Pr 082658 21 Pžp (u daljnjem tekstu: drugostepeno rješenje), kojim je preinačio prvostepeno rješenje na način da je apelanta oglasio odgovornim za prekršaj iz člana 54. stav (7) Zakona o cestama, te mu izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 KM.
7. Kantonalni sud je naveo da je Općinski sud prvostepeno rješenje zasnovao na ugovoru o prodaji drvnih sortimenata, koji je apelant zaključio 2019. godine sa „UNO-PROM“ Gračanica (u daljnjem tekstu: kupac), kao i na materijalnim dokazima iz spisa predmeta. U vezi s tim je navedeno da je paušalan i irelevantan zaključak Općinskog suda da nije dokazano da je apelant počinio prekršaj. Istaknuto je da iz činjeničnog stanja utvrđenog na održanom usmenom pretresu proizlazi drugačiji pravni zaključak, te da je Općinski sud počinio povredu materijalnog propisa iz člana 86. stav (1) tačka 4. Zakona o prekršajima. Navedeno je da se bitna povreda prekršajnog postupka i povreda materijalnog propisa o prekršaju može otkloniti bez održavanja usmenog pretresa, jer se na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, pravilnom primjenom zakona ima donijeti drugačije rješenje. Zbog toga nije primijenjena odredba člana 92. stav (2) Zakona o prekršajima. S obzirom na sadržaj odredbe člana 54. Zakona o cestama, Kantonalni sud je istakao da apelant ne spori da je vozač kupca kod apelanta utovario drvo. Dalje je utvrđeno da masa utovara prekoračuje ukupnu dozvoljenu masu zbog čega je za takav vanredni prevoz bilo potrebno odobrenje koje, u trenutku vaganja, kupac nije posjedovao. Navedeno je da je takvim apelantovim postupanjem, suprotno Zakonu o cestama, omogućeno da se u javnom saobraćaju koristi teretno vozilo i prevozi masa tereta preko dozvoljenog maksimuma. Kantonalni je istakao da je neprihvatljivo da se ugovorom između apelanta i kupca na drugačiji način određuje oblast koja je propisana zakonskim odredbama. Stoga je zaključeno da je apelant bio dužan, prilikom utovara tereta, pridržavati se ograničenja u pogledu propisanih uvjeta za pojedine vrste vozila.
8. Apelant u smatra da su mu osporenim rješenjem prekršena prava iz člana II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također ukazuje i na kršenje člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, kao i člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Apelant navodi da je Kantonalni sud, u smislu člana 54. stav (4) Zakona o prekršajima, morao donijeti rješenje kojim se postupak obustavlja. U prilog toj tvrdnji se pozvao na precizirana rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu i Općinskog suda u Sarajevu koja su se odnosila na apelanta i u kojima su ti sudovi postupali na drugačiji način u svjetlu primjene navedene pravne norme kod utvrđivanja postojanja apelantove prekršajne odgovornosti. Zbog toga apelant ističe da se u konkretnom slučaju nalazio u pravnoj zabludi. Apelant, također, ističe da je Kantonalni sud osporenu odluku zasnovao na zapisniku Federalne uprave koji je dio upravnog postupka u kojem apelant nije učestvovao. Dalje se navodi da je Kantonalni sud cijenio samo dokaze „optužbe“, pri čemu nije odlučeno o zakonitosti dokaza. Konačno, apelant navodi da Kantonalni sud nije mogao bez usmene rasprave preinačiti prvostepeno rješenje. Relevantni propisi
9. Zakon o cestama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br. 12/10, 16/10 – ispravka i 66/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 54. (1) Vozila na javnoj cesti moraju udovoljavati propisanim uvjetima za pojedine vrste vozila u pogledu dimenzija, ukupne mase i osovinskog opterećenja. (2) Prijevoz vozilima koja prazna ili zajedno sa teretom prelaze dozvoljenu težinu, osovinski pritisak ili dimenzije, odnosno granice dopuštenog opterećenja na javnim cestama smatra se vanrednim prijevozom. (3) Prijevoz vozilima iz stava 2. ovog člana može se vršiti samo uz odobrenje za vanredni prijevoz, ako stanje javne ceste i saobraćaja na njoj to dopušta. […] (7) Pravna i fizička lica kod kojih se vrši utovar na vozila dužni su se pridržavati dozvoljenih maksimalnih ograničenja prilikom utovara tereta na vozila u pogledu propisanih uvjeta za pojedine vrste vozila koji se odnose na dimenzije, ukupnu masu i osovinsko opterećenje.
10. Zakon o prekršajima („Službene novine Federacije BiH“, br. 63/14, 57/22 - OUS BiH i 84/22 - OUS BiH) u relevantnom dijelu glasi:
Član 86. stav (1) tačka 4)
Povreda materijalnog propisa o prekršaju
Povreda materijalnog propisa o prekršaju postoji ako je taj propis povrijeđen, s obzirom na to da li:
4) došlo je do pogrešne primjene zakona ili propisa koji određuju prekršaj ili
Član 92. stav (2)
Ukidanje rješenja o prekršaju i održavanje usmenog pretresa (2) Ako drugostepeni sud utvrdi da je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka ili kršenje materijalnih propisa o prekršajima, uslijed čega su značajno oštećeni interesi žalitelja, i ako ne postoji način da se posljedice takvog kršenja isprave bez ponavljana usmenog pretresa, ukinut će rješenje o prekršaju i održat će usmeni pretres.
Dopustivost
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
12. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
14. Ustavni sud, prije svega, ističe da apelant kao javno preduzeće (vidi, Odluka o dopustivosti broj AP-4520/21 od 9. marta 2022. godine, tačka 6. sa daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba) ne uživa prava garantovana odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca, te pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Stoga, iako se apelant pozvao na više prava iz Ustava Bosne i Hercegovine, Evropske konvencije i njenih protokola, kao i na Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Ustavni sud, shodno pravilu iura novit curia, smatra da apelantovi navodi svojom suštinom pokreću isključivo pitanja obuhvaćena pravom na pravično suđenje. Stoga će Ustavni sud ispitati apelantove navode u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3444/19 od
7. aprila 2021. godine, tačka 28, sa ukazivanjem na relevantnu praksu, objavljena na www.ustavnisud.ba).
15. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16,tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
16. U odnosu na apelantove navode kojima se osporava način na koji je Kantonalni sud tumačio i primijenio relevantne pravne norme Zakona o cestama u vezi sa Zakonom o prekršajima, Ustavni sud podsjeća da je prema praksi Evropskog suda prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, inter alia, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, broj predstavke 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20od 22. juna 2022. godine, tačka 42. do 46. sa daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba ). Osim toga, u brojnim odlukama, Evropski sud i Ustavni sud su ukazali da domaći sudovi imaju obavezu da obrazlože svoju odluku tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi, Evropski sud, Loizides protiv Kipra, presuda od 5. jula 2022. godine, predstavka broj 31029/15, tač. 39-40, sa daljnjim referencama i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1669/21 od 2. novembra 2022. godine, tačka 22. sa daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba).
17. Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud raspravio sva ključna pitanja koja su relevantna za donošenje osporene odluke, te o tome dao razloge koji se ne mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim. Obrazloženo je jasno na koji način je apelant počinio prekršaj propustivši se pridržavati zakonom dozvoljenih ograničenja prilikom utovara tereta – drvne mase, budući da u konkretnom slučaju nije postojalo odobrenje nadležnog organa za vanredni prevoz te robe. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud eksplicitno obrazložio zašto zaključeni ugovor o kupoprodaji drvnih sortimenata, s obzirom na odredbe Zakona o cestama, ne može dovesti do drugačijeg odlučenja. U odnosu na apelantove navode da je Kantonalni sud morao održati usmeni pretres prije donošenja osporenog (preinačavajućeg) rješenja, Ustavni sud ukazuje da je prehodno pred Općinskim sudom održan usmeni petres na kojem je apelantovoj odbrani omogućeno predlaganje i izvođenje dokaza s ciljem utvrđenja činjeničnog stanja u ovoj prekršajnoj stvari. U situaciji kada je u osporenoj odluci suštinski zaključeno da je u prvostepenom postupku činjenično stanje utvrđeno na dovoljno jasan način ali da je povrijeđen materijalni propis o prekršaju, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u načinu na koji je Kantonalni sud primijenio član 92. stav (2) Zakona o prekršaju donoseći osporeno rješenje bez održavanja usmenog pretresa. Također, Ustavni sud zapaža da je apelantu, suprotno njegovim navodima, bilo omogućeno da učestvuje u upravnom postupku koji je prethodio prekršajnom postupku. Naime, Federalna uprava je apelantu dostavila zapisnik o inspekcijom nadzoru u kojem je na jasan način navedeno da se radi o kršenje člana 54. stav (7) Zakona o cestama, dostavila na izjašnjenje. Prema tome, nesporno da je apelant svo vrijeme bio upoznat sa okolnostima koje su rezultirale utvrđenjem njegove prekršajne odgovornosti. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelantovo nezadovoljstvo ishodom postupka sagledanog u cjelini, ne može samo po sebi dovesti do zaključka o proizvoljnosti u primjeni prava.
18. Konačno, apelant je ukazao na postojanje različite prakse stvarno i mjesno nadležnih redovnih o istom ili sličnom pravnom pitanju. Prema praksi Evropskog suda, koju podržava Ustavni sud u svom radu, nije zadatak ovih sudova da upoređuje, osim u slučaju očigledne proizvoljnosti, različite odluke domaćih sudova, čak i kada su donesene u naizgled sličnim postupcima, s obzirom na to da se nezavisnost ovih sudova mora poštovati. Postojanje suprotnih sudskih odluka je stalna karakteristika pravnih sistema koji se zasnivaju na mreži sudećih i žalbenih sudova, s nadležnošću na određenoj teritoriji. Takve razlike mogu se javiti i u okviru istog suda. Ovo se samo po sebi ne može smatrati suprotnim Evropskoj konvencije (vidi, Evropski sud, Stanković i Trajković protiv Srbije, presuda od 22. decembra 2015. godine, predstavke br. 37194/08 i 37260/08, tačka 40. sa daljnjim referencama, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1341/19 od 10. novembra 2020. godine, tačka 33, dostupna na www.ustavnisud.ba). S obzirom na navedene stavove, te imajući u vidu zaključak Ustavnog suda iz prethodne tačke ove odluke o nepostojanju proizvoljnosti u primjeni prava, Ustavni sud smatra neosnovanim i ove apelantove navode.
19. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, očigledno (prima facie) neosnovani.
20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
21. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman