Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4117/23 (S. S.)

Odluka donesena 18. 01. 2024.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Primjena blažeg zakona
  • Disciplinski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4117/23

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 01. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-4117/23, rješavajući apelaciju Sabine Sarajlije, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 18. januara 2024. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Sabine Sarajlije podnesena protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća broj 11- 07-6-190-30/2023 od 6. septembra 2023. godine i Odluke Drugostepene disciplinske komisije za tužioce VSTV-a broj 11-07-6- 190-25/2023 od 6. jula 2023. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Sabina Sarajlija (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Nermin Mulalić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 20. septembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (u daljnjem tekstu: VSTV) broj 11-07-6-190-30/2023 od 6. septembra 2023. godine i Odluke Drugostepene disciplinske komisije za tužioce VSTV-a (u daljnjem tekstu: Drugostepena komisija) broj 11-07-6-190-25/2023 od 6. jula 2023. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od VSTV-a, Drugostepene komisije i Prvostepene disciplinske komisije za tužioce VSTV-a (u daljnjem tekstu: Prvostepena komisija), te od Ureda disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ured disciplinskog tužioca) zatraženo je 4. oktobra 2023. godine da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovore, koji su apelantici proslijeđeni 26. oktobra 2023. godine radi eventualnog izjašnjenja. Apelantica je 2. novembra 2023. godine dostavila izjašnjenje.

III.Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

4. Ured disciplinskog tužioca je 13. jula 2022. godine podnio disciplinsku tužbu protiv apelantice – glavne tužiteljice Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo, između ostalog, i zbog disciplinskog prekršaja iz člana 57. tačka 1. („povreda načela nepristrasnosti“) Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o VSTV-u).

5. Prvostepena komisija je Odlukom broj 11-07-6-190-20/23 od 18. maja 2023. godine apelanticu proglasila odgovornom da je, na način opisan u izreci odluke, počinila navedeni disciplinski prekršaj. Slijedom toga, apelantici je, primjenom odredbi čl. 58. i 59. Zakona o VSTV-u, te u skladu sa Smjernicama za određivanje disciplinskih mjera u disciplinskim postupcima (u daljnjem tekstu: Smjernice) izrečena disciplinska mjera smanjenja plaće za 10% na period od tri mjeseca.

6. U obrazloženju je navedeno da je Prvostepena komisija utvrdila da se tužilac A. H. obratio apelantici zahtjevom da mu se presignira deset predmeta „gdje je izvjesno optuženje do kraja ove godine kako ne bi imao negativne bodove na kvalitete optužnica“. Utvrđeno je da je apelantica, koristeći ovlaštenja glavnog tužioca, donijela odluku kojom je uvažila zahtjev tužioca A. H. i odobrila da se na njega presignira deset predmeta iz referata drugih tužilaca. Utvrđeno je da se ti predmeti isključivo odnose na krivično djelo posjedovanja i omogućavanja uživanja opojnih droga i da ne predstavljaju složene predmete. Obrazloženo je da je presigniranje učinjeno „radi osiguranja boljih pojedinačnih i kolektivnih rezultata Tužilaštva“. Utvrđeno je da je apelantica Odluku o presigniranju donijela na osnovu ovlaštenja propisanih članom 30. Zakona o kantonalnim tužilaštvima, člana 9. tačka d) i člana 21. Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji kantonalnog tužilaštva (u daljnjem tekstu: Pravilnik o organizaciji), te člana 9. Pravilnika o sistemu za automatsko upravljanje predmetima u tužilaštvima (u daljnjem tekstu: TCMS). Nadalje, Prvostepena komisija je na osnovu zapisnika sa Kolegija tužilaca utvrdila da je na Kolegiju isticano da ovakav način presigniranja može inicirati, uvjetno rečeno, „štimanje“ kvaliteta, što je, samo po sebi, izigravanje orijentacionih mjerila, te da nije u duhu kriterija za ocjenjivanje rada tužilaca. Prvostepena komisija je na osnovu saslušanja apelanticinih zamjenika M. D. i S. K., između ostalog, utvrdila da je ovakav osnov presigniranja prvi put viđen, da su takve prakse pogrešne, te da je to „početak samih izmjena kriterija vrednovanja“.

7. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, Prvostepena komisija je zaključila da je apelantica počinila disciplinski prekršaj iz člana 57. tačka 1. Zakona o VSTV-u. Ocijenjeno je da je na taj način pogodovala jednom tužiocu u ostvarivanju pojedinačnih rezultata nauštrb drugih tužilaca koji su lišeni mogućnosti da kroz „jednostavne“ predmete ostvaruju bolju pojedinačnu normu. U prilog navedenoj tvrdnji je istaknuto i to da je apelantica sama odredila vrstu krivičnog djela u kojem je optuženje najizglednije i najlakše. Pored toga, Prvostepena komisija je utvrdila da je apelantica, u vrijeme kada je učinila disciplinski prekršaj, bila svjesna da na taj način pogoduje tužiocu A. H. da ostvari bolje rezultate rada, a time i bolju godišnju ocjenu rada. Također, bila je svjesna da zbog njenog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristala na njeno nastupanje. Prvostepena komisija je obrazložila da je prilikom izbora disciplinske mjere imala u vidu sva načela i pravila iz čl. 58. i 59. Zakona o VSTV-u, kao i kriterije utvrđene Smjernicama za određivanje disciplinskih mjera u disciplinskim postupcima (u daljnjem tekstu: Smjernice).

8. Odlučujući o apelanticinoj žalbi, Drugostepena komisija je donijela Odluku broj 11-07-6- 190-25/2023 od 6. jula 2023. godine kojom je žalbu djelimično uvažila i odluku Prvostepene komisije preinačila u pogledu izrečene disciplinske mjere tako što je apelantici izrečena disciplinska mjera – javna opomena. U preostalom dijelu žalba je odbijena i prvostepena odluka je potvrđena. Drugostepena komisija je u obrazloženju navela da apelantica žalbenim prigovorima nije dovela u pitanje činjenično utvrđenje Prvostepene komisije. U odnosu na žalbene navode da u prvostepenoj odluci nije pravilno utvrđen njen subjektivni odnos u pogledu disciplinskog prekršaja, Drugostepena komisija je ocijenila da se zabranjena posljedica upravo ogleda u povredi načela nepristrasnosti. Navedeno je da apelantica svoje ponašanje i djelovanje u Tužilaštvu nije uskladila na način da održava i unapređuje povjerenje ostalih tužilaca u njenu nepristrasnost prema svim tužiocima. Apelanticina odluka o presigniranju predmeta, za koju nisu postojali objektivni i opravdani razlozi, pogodovala je jednom tužiocu za ostvarivanje pojedinačnih rezultata nauštrb drugih, kako je to obrazložila Prvostepena komisija. Međutim, Drugostepena komisija je navela da Prvostepena komisija nije pravilno ocijenila da se i blažom disciplinskom mjerom može postići svrha kažnjavanja, zbog čega je preinačila prvostepenu odluku u dijelu izrečene sankcije.

9. Protiv drugostepene odluke apelantica i Ured disciplinskog tužioca su izjavili žalbe VSTV-u, koji je Odlukom broj 11-07-6-190-30/2023 od 6. septembra 2023. godine žalbe odbio kao neosnovane i potvrdio odluku Drugostepene komisije. VSTV je u cijelosti prihvatio obrazloženje Drugostepene komisije, naglasivši da je izrečena disciplinska mjera – javna opomena adekvatna i primjerena prirodi i težini počinjenog disciplinskog prekršaja, okolnostima izvršenja disciplinskog prekršaja i utvrđenom stepenu disciplinske odgovornosti na apelanticinoj strani (eventualni umišljaj). Pri tome, VSTV je naglasio da će se izrečenom mjerom ostvariti svrha i ciljevi disciplinskog sankcioniranja nosilaca pravosudnih funkcija od strane disciplinskih organa VSTV-a. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

10. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica smatra da joj je pravo na pravično suđenje povrijeđeno zbog proizvoljne primjene relevantnih propisa, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog „arbitrarnog postupanja i neobrazloženosti osporenih odluka“. U obrazloženju ovih navoda apelantica je navela da osporene odluke ne pružaju dovoljna obrazloženja o ocjeni odlučnih dokaza, a naročito zapisnika sa Kolegija i svjedočenja apelanticinih zamjenika. Tvrdi da ne postoje okolnosti koje mogu dovesti u sumnju njenu nepristrasnost, jer nije bilo opravdanih razloga za bojazan da je apelantica pri donošenju odluke o presigniranju bila pristrasna. Navodi da je pogrešno i nemoguće utvrditi postojanje umišljaja u odnosu na povredu načela nepristrasnosti jer većina tužilaca i dva od tri zamjenika smatraju da odluka o presigniranju nije pristrasna. Apelantica navodi da obje disciplinske komisije navedenim činjenicama nisu dale potreban značaj, već su ih zanemarile i ignorirale. Apelantica ističe da su obje disciplinske komisije zanemarile obavezu da obrazlože u čemu se ogleda povreda načela nepristrasnosti, što predstavlja oblik arbitrarnosti pri odlučivanju.

11. Apelantica navodi i da disciplinske komisije, prilikom izricanja disciplinske mjere, uopće nisu uzele u obzir apelanticin dosadašnji rad i ponašanje, iz čega proizlazi da u konkretnom slučaju nisu utvrđene sve okolnosti iz člana 59. Zakona o VSTV-u. Ističe i da osporene odluke ne daju opis obilježja disciplinskog prekršaja, što samo po sebi predstavlja povredu prava na pravičan postupak, niti je taj prekršaj jasno definiran. Pri tome je ukazala da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u („Službeni glasnik“ broj 63/23) izmijenjen član 57. na način da je izbrisana tačka 1. tog člana tako da disciplinski prekršaj „povreda načela nepristrasnosti“ više nije propisan kao disciplinski prekršaj. Smatra da navedene izmjene ne samo da otvaraju pitanje primjene blažeg zakona prema kojem apelantica ne bi mogla biti proglašena odgovornom, već su i dodatna podrška već iznesenim argumentima da su osporene odluke arbitrarne u pogledu apelanticinog umišljajnog postupanja.

12. Apelantica ukazuje i na odredbe Poslovnika VSTV-a koje se odnose na podobnost, koje su stupile na snagu nakon što je ona donijela spornu odluku o presigniranju. Smatra da se izrečena disciplinska mjera može smatrati vrstom teže „parapenalne mjere“ od one koju propisuje zakon, koja predstavlja kršenje načela zabrane dvostruke kažnjivosti, te podriva pravnu sigurnost i načelo da niko ne može odgovarati za nešto što unaprijed nije bilo propisano kao kažnjivo. Također ističe da njena apelacija nije bitna samo za nju, već i za sve nosioce pravosudnih funkcija koji, ni u vrijeme svog imenovanja, niti ako su donosili određene odluke prije stupanja na snagu izmjena Poslovnika VSTV-a, nisu mogli znati konsekvence primjene odredbi člana 48. tog poslovnika. II.Odgovori na apelaciju

13. VSTV je naveo da je ispravna apelanticina konstatacija da niko ne može odgovarati za nešto što unaprijed nije bilo propisano kao kažnjivo, ali da je apelantica odgovarala za prekršaj koji je u vrijeme izvršenja bio propisan Zakonom o VSTV-u. Posljedice tog prekršaja, odnosno sporna odredba Poslovnika VSTV-a ni na jedan način ne predstavlja propust i povredu u osporenom disciplinskom postupku. U vezi s navodima kojima apelantica ukazuje da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u brisan prekršaj „povreda načela nepristrasnosti“, VSTV je naveo da je navedeni prekršaj bio propisan u vrijeme izvršenja djela i u toku disciplinskog postupka utvrđena je apelanticina odgovornost i izrečena disciplinska mjera. U vezi s tim, VSTV je istakao da naknadne izmjene i dopune zakona, koje će se primjenjivati od decembra tekuće godine, nisu od značaja za konkretni disciplinski postupak. Nadalje, VSTV je istakao da su odlukama disciplinskih komisija detaljno razmatrani svi apelanticini navodi, uključujući i primjenu načela iz člana 59. Zakona o VSTV-u i da je o tome dato dovoljno obrazloženje.

14. Drugostepena komisija je navela da se apelanticinim prigovorima ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost odluke kojom je utvrđena njena disciplinska odgovornost za disciplinski prekršaj koji joj je stavljen na teret, te je u vezi s tim dala adekvatno obrazloženje u svojoj odluci.

15. Prvostepena komisija je navela da navodi iz apelacije nisu osnovani, te da „sadržaj apelacije odgovara sadržaju žalbi i na prvostepenu i na drugostepenu odluku disciplinskih komisija“, a da su u osporenoj odluci Prvostepene komisije dati jasni razlozi za donošenje te odluke. Navedeno je da je apelantici u potpunosti omogućeno učestvovanje u postupku, provedeni su svi dokazi koje je predložila, koji su zajedno s dokazima disciplinskog tužioca cijenjeni u skladu s važećim propisima.

16. Ured disciplinskog tužioca je naveo da je za apelanticino ponašanje, za koje je proglašena odgovornom, iznesen jasan stav da arbitrarnost u raspoređivanju predmeta nije dopuštena, kao i da je takvo postupanje zaista protivno duhu Pravila o TCMS-u. Naime, Ured disciplinskog tužioca je istakao da ukoliko predmeti budu nasumično dodjeljivani u rad automatskom dodjelom, a kasnije presignirani bez opravdanih razloga, onda se gubi svrha automatske dodjele.

17. Apelantica je u izjašnjenju na odgovore na apelaciju navela da svi odgovori zapravo „potvrđuju sve navode iz apelacije i niti jednim dijelom ne dovode u pitanja argumente“ koje je iznijela. U suštini, apelantica je i u izjašnjenju ponovila navode koje je već istakla u apelaciji. V.Relevantni propisi

18. Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 25/04, 93/05, 48/07, 15/08 i 63/23) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 57. tačka 1) Disciplinski prekršaji tužilaca Disciplinske prekršaje tužilaca čine:

1. povreda načela nepristrasnosti;

Član 58. stav 1. tačka (b) Vrste disciplinskih mjera (1) Vijeće može izreći jednu ili više sljedećih disciplinskih mjera:

(b) javnu opomenu;

Član 59.

Principi za određivanje mjera (1) Kod izricanja disciplinskih mjera mora se rukovoditi principom proporcionalnosti. Prije izricanja mjera za disciplinske prekršaje, disciplinske komisije uzimaju u obzir sljedeće činjenice:

(a) broj i težinu učinjenog disciplinskog prekršaja i njegove posljedice;

(b) stepen odgovornosti;

(c) okolnosti pod kojima je disciplinski prekršaj učinjen;

(d) dosadašnji rad i ponašanje učinioca prekršaja; i (e) sve druge okolnosti koje mogu uticati na odluku o težini i vrsti disciplinske mjere, uključujući stepen kajanja i/ili saradnje koju je sudija ili tužilac pokazao tokom disciplinskog postupka.

(2) Disciplinska mjera razrješenja od dužnosti određuje se samo u predmetima u kojim je utvrđen ozbiljan disciplinski prekršaj, a iz težine prekršaja je jasno da je prekršilac nepodoban ili nedostojan da dalje vrši dužnost.

(3) Vijeće može uzeti u obzir svako prethodno privremeno udaljenje od vršenja dužnosti određeno tokom postupka o kojem je riječ, te u skladu s tim odlučiti da smanji mjeru ili može po vlastitoj volji odlučiti da je privremeno udaljenje samo po sebi dovoljno kao mjera za utvrđeni disciplinski prekršaj ili prekršaje.

19. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine, objavljen u „Službenom glasniku BiH“ broj 63/23 od 15. septembra 2023. godine, u relevantnom dijelu glasi:

Član 26.

(Donošenje novog zakona) U roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog zakona, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donijet će Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću koji će biti usklađen sa standardima EU, kako je predviđeno u Mišljenju Evropske komisije o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji.

Član 27.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", a primjenjivat će se istekom 90. dana od dana stupanja na snagu.

VI.Dopustivost i meritum

20. U odnosu na odluke koje su osporene u konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje da dosljedno primjenjuje svoju dobro utvrđenu praksu prema kojoj se odluke VSTV-a, donesene u disciplinskom postupku, moraju smatrati „presudama, odnosno odlukama“ u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, koje Ustavni sud ima nadležnost razmatrati (vidi, inter alia, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-658/22 od 11. maja 2022. godine, tačka 53). U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Odluka VSTV-a broj 11-07-6-190-30/2023 od 6. septembra 2023. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. U odnosu na tu odluku Ustavni sud utvrđuje da su ispunjeni uvjeti propisani članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je apelacija podnesena u roku, te da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

21. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

24. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzeo stav da apelantica u ovom slučaju uživa garancije člana 6. stav 1. Evropske konvencije s aspekta garancije koju pruža „građanski“ nivo prava na pravično suđenje (op. cit., AP-658/22, tačka 59).

25. Apelantica smatra da su disciplinske komisije proizvoljno primijenile relevantne propise, pogrešno utvrdile činjenično stanje i da su prekršile pravo na obrazloženu odluku.

26. U vezi s apelanticinim navodima da osporene odluke nemaju „razumno obrazloženje“, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23, s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba). Osim toga, pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje, koje obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke zato što nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, odnosno u žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima, već moraju odgovoriti na one argumente koji su ključni i odlučujući za donošenje odluke (vidi, npr. Evropski sud za ljudska prava, Ajdarić protiv Hrvatske, presuda od 13. decembra 2011. godine, aplikacija broj 20883/09, tačka 34, i Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2478/06 od 17. septembra 2008. godine, stav 22, s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

27. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su disciplinske komisije u osporenim odlukama dale jasna i uvjerljiva obrazloženja kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i primjene materijalnog prava i zaključka da je apelantica, na način preciziran u izreci prvostepene odluke, počinila disciplinski prekršaj iz člana 57. tačka 1. Zakona o VSTV-u. Pri tome je eksplicitno obrazloženo da za apelanticinu odluku o presigniranju predmeta nisu postojali objektivni i opravdani razlozi, na koji način je pogodovala jednom tužiocu da ostvari pojedinačne rezultate nauštrb drugih tužilaca, koji su lišeni mogućnosti da radom na predmetima koji nisu složeni ostvare bolju pojedinačnu normu (vidi tač. 6–7. ove odluke). Također, Ustavni sud ukazuje da je i Drugostepena komisija ispitala apelanticine žalbene navode i da je dala jasne razloge zašto oni ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari te zašto ne mogu dovesti u pitanje zaključak o apelanticinoj disciplinskoj odgovornosti za navedeni disciplinski prekršaj (vidi tačku 8. ove odluke). Navedene razloge Drugostepene komisije je prihvatio i VSTV u cijelosti, pri čemu je cijenio sva načela za određivanje disciplinskih mjera iz člana 59. Zakona o VSTV-u, za što je u obrazloženju svoje odluke također dao detaljne razloge.

28. Osim toga, Ustavni sud smatra da apelantica u konkretnom slučaju nije pružila bilo kakav dokaz za tvrdnju da je proglašena odgovornom za prekršaj koji u vrijeme izvršenja nije bio propisan Zakonom o VSTV-u. Zbog toga, Ustavni sud ove navode, također, smatra neosnovanim. Naime, apelantica se poziva na obavezu primjene blažeg zakona, pa u vezi s tim navodi da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u izmijenjen član 57. na način da je izbrisana tačka 1. tog člana tako da disciplinski prekršaj „povreda načela nepristrasnosti“ više nije propisan kao disciplinski prekršaj. Međutim, Ustavni sud zapaža da je navedeni zakon objavljen tek 15. septembra 2023. godine i da je propisano da će se primjenjivati „istekom 90. dana od dana stupanja na snagu“. Očigledno je, dakle, nakon izvršenja disciplinskog prekršaja za koji je apelantica proglašena odgovornom. Stoga, navedene izmjene nisu od značaja za konkretni disciplinski postupak, kako je to navedeno i u odgovorima na apelaciju, zbog čega smatra da su i ovi apelanticini navodi neosnovani. Osim toga, apelantica ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na apelanticinu štetu.

29. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.

VII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je na osnovu provedenih relevantnih dokaza nesumnjivo utvrđena apelanticina disciplinska odgovornost za prekršaje iz člana 57. tačka 1. Zakona o VSTV-u i izrečena odgovarajuća disciplinska mjera, za šta su nadležna disciplinska tijela VSTV-a dala dovoljno jasna i argumentirana obrazloženja. Osim toga, neosnovane su i apelanticine tvrdnje o tome da nije primijenjen blaži zakon budući da je apelantica proglašena odgovornom i sankcionirana za prekršaj koji je u vrijeme izvršenja djela bio propisan Zakonom o VSTV-u, te da brisanje tog djela u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u, koji je naknadno donesen, nije relevantno u konkretnom slučaju.

31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4117/23 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio