Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5002/23 (I.M.)

Odluka donesena 28. 12. 2023.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5002/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

28. 12. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 28. decembra 2023. godine u predmetu broj AP-5002/23, rješavajući zahtjev I.M. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14 i 47/23), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev I. M. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. I. M. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mladen Šimić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 29. novembra 2023. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem testu: Kantonalni sud) broj 63 0 K 036963 23 Kž od 21. augusta 2023. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 63 0 K 036963 19 K od 9. decembra 2023. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere kojom se nalaže odlaganje izvršenja osporenih presuda, do konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda apelant je proglašen krivim da je počinio kazneno djelo zadovoljavanja pohote pred djetetom ili maloljetnikom iz člana 290. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), u stjecaju s kaznenim djelom upoznavanja djeteta s pornografijom iz člana 212. stav 1. KZ FBiH, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

3. Presudom Kantonalnog suda odbijena je apelantova žalba i usvojena žalba Kantonalnog tužiteljstva Zapadnohercegovačkog kantona. Prvostupanjska presuda je preinačena u odluci o kazni, pa je apelant osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od tri godine i osam mjeseci.

4. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Navodi da su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno i procesno pravo i da su osporene presude bez obrazloženja. Smatra da su je sud bio pristran, kao i da je činjenično stanje utvrđeno očigledno proizvoljno. U zahtjevu za privremenu mjeru je naveo da bi izvršenjem tih presuda apelantu bilo nenadoknadivo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 64. stav (1) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

(5) Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.

8. U konkretnom slučaju apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na izjavi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te na istim argumentima na kojima zasniva tvrdnju o povredi navedenog prava, apelant temelji i zahtjev za određivanje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.

9. Dalje, Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11) uređuje, između ostalog, postupak odgađanja izdržavanja kazne zatvora. Međutim, apelant nije dokazao da je tražio odgađanje izvršenja kazne zatvora od nadležnog organa, a to se, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda, pokazuje kao neophodan preduvjet za razmatranje zahtjeva za donošenje privremene mjere. Osim toga, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnovu za donošenje privremene mjere, koji se tiču merituma predmeta, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je u konkretnom predmetu donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neutemeljen.

10. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5002/23 (I.M.) | Sudska praksa | Aktio