Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1223/22 (Bosna i Hercegovina)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Državno vlasništvo
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Javna vlast
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1223/22

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1223/22, rješavajući apelacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 22. januara 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije koje je podnijela Bosna i Hercegovina.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Ukidaju se rješenja Kantonalnog suda u Zenici br.:

- 04 0 Dn 013524 22 Gž od 17. februara 2022. godine;

- 04 0 Dn 013527 22 Gž od 21. februara 2022. godine;

- 04 0 Dn 013631 22 Gž od 23. marta 2022. godine;

- 04 0 Dn 013629 22 Gž od 21. marta 2022. godine;

- 04 0 Dn 013 601 22 Gž od 11. marta 2022. godine;

- 04 0 Dn 013550 22 Gž od 25. februara 2022. godine;

- 04 0 Dn 013626 22 Gž od 22. marta 2022. godine;

- 04 0 Dn 013596 22 Gž od 10. marta 2022. godine;

- 04 0 Dn 013627 22 Gž od 23. marta 2022. godine;

- 04 0 Dn 013636 22 Gž od 4. aprila 2022. godine;

- 04 0 Dn 013637 22 Gž od 8. aprila 2022. godine;

- 04 0 Dn 013632 22 Gž od 30. marta 2022. godine;

- 04 0 Dn 013639 22 Gž od 30. marta 2022. godine;

- 04 0 Dn 013641 22 Gž od 23. marta 2022. godine;

- 04 0 Dn 013546 22 Gž od 18. marta 2022. godine;

- 04 0 Dn 013598 22 Gž od 15. marta 2022. godine;

- 04 0 Dn 013528 22 Gž od 25. februara 2022. godine;

- 04 0 Dn 013600 22 Gž od 22. marta 2022. godine;

- 04 0 Dn 013647 22 Gž od 22. marta 2022. godine;

- 04 0 Dn 013548 22 Gž od 3. marta 2022. godine;

- 04 0 Dn 013630 22 Gž od 8. aprila 2022. godine;

- 04 0 Dn 013646 22 Gž od 22. marta 2022. godine;

- 04 0 Dn 013599 22 Gž od 18. marta 2022. godine;

- 04 0 Dn 013597 22 Gž od 14. marta 2022. godine;

- 04 0 Dn 013895 22 Gž od 13. juna 2022. godine;

- 04 0 Dn 013786 22 Gž od 25. maja 2022. godine;

- 04 0 Dn 013878 22 Gž od 14. juna 2022. godine;

- 04 0 Dn 013789 22 Gž od 2. juna 2022. godine;

- 04 0 Dn 013880 22 Gž od 14. juna 2022. godine;

- 04 0 Dn 013643 22 Gž od 11. aprila 2022. godine;

- 04 0 Dn 013623 22 Gž od 8. aprila 2022. godine;

- 04 0 Dn 013625 22 Gž od 30. marta 2022. godine;

- 04 0 Dn 013634 22 Gž od 23. marta 2022. godine;

- 04 0 Dn 013624 22 Gž od 6. aprila 2022. godine;

- 04 0 Dn 013628 22 Gž od 22. marta 2022. godine;

- 04 0 Dn 013644 22 Gž od 8. aprila 2022. godine;

- 04 0 Dn 013638 22 Gž od 6. aprila 2022. godine;

- 04 0 Dn 013883 22 Gž od 20. juna 2022. godine;

- 04 0 Dn 013915 22 Gž od 20. juna 2022. godine;

- 04 0 Dn 013914 22 Gž od 20. juna 2022. godine i

- 04 0 Dn 013884 22 Gž od 21. jula 2022. godine. Predmeti se vraćaju Kantonalnom sudu u Zenici koji je dužan da po hitnom postupku donese nove odluke u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo BiH), podnijela je 6. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 Dn 013524 22 Gž od 17. februara 2022. godine i Rješenja Općinskog suda u Visokom – Odjeljenje za zemljišnoknjižne poslove (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 041-0-Dn-20006071 od 17. decembra 2021. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-1223/22.

2. Istog dana apelantica je podnijela apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 04 0 Dn 013527 22 Gž od 21. februara 2022. godine i Rješenja Općinskog suda broj 041-0-Dn-20-006081 od 7. decembra 2021. godine. Ta apelacija je zavedena pod brojem AP-1227/22.

3. Apelantica je 4. maja 2022. godine podnijela tri apelacije, i to protiv rješenja Kantonalnog suda br. 04 0 Dn 013631 22 Gž od 23. marta 2022. godine, 04 0 Dn 013629 22 Gž od 21. marta 2022. godine i 04 0 Dn 013 601 22 Gž od 11. marta 2022. godine, te protiv rješenja Općinskog suda br. 041-

0-Dn-20-006072 i 041-0-Dn-20-006045 od 7. decembra 2021. godine i 041-0-Dn-20-006043 od 6. decembra 2021. godine. Apelacije su zavedene pod br. AP-1512/22, AP-1513/22 i AP-1514/22.

4. Apelantica je 18. maja 2022. godine podnijela četiri apelacije, i to protiv rješenja Kantonalnog suda br. 04 0 Dn 013550 22 Gž od 25. februara 2022. godine, 04 0 Dn 013626 22 Gž od 22. marta 2022. godine, 04 0 Dn 013596 22 Gž od 10. marta 2022. godine i 04 0 Dn 013627 22 Gž od 23. marta 2022. godine, te protiv rješenja Općinskog suda br. 041-0-Dn-20-006076 od 6. decembra 2021. godine, 041-0-Dn-20-006033 i 041-0-Dn-20-006037 od 7. decembra 2021. godine i 041-0-Dn-20- 006036 od 8. decembra 2021. godine. Apelacije su zavedene pod br. AP-1749/22, AP-1750/22, AP-

1751/22 i AP-1752/22.

5. Apelantica je 30. maja 2022. godine podnijela tri apelacije, i to protiv rješenja Kantonalnog suda br. 04 0 Dn 013636 22 Gž od 4. aprila 2022. godine, 04 0 Dn 013637 22 Gž od 8. aprila 2022. godine i 04 0 Dn 013632 22 Gž od 30. marta 2022. godine, te protiv rješenja Općinskog suda br. 041-

0-Dn-20-006052, 041-0-Dn-20-006032 i 041-0-Dn-20-006063 od 7. decembra 2021. godine. Apelacije su zavedene pod br. AP-1931/22, AP-1932/22 i AP-1933/22.

6. Apelantica je 1. juna 2022. godine podnijela sedam apelacija, i to protiv rješenja Kantonalnog suda br. 04 0 Dn 013639 22 Gž od 30. marta 2022. godine, 04 0 Dn 013641 22 Gž od 23. marta 2022. godine, 04 0 Dn 013546 22 Gž od 18. marta 2022. godine, 04 0 Dn 013598 22 Gž od 15. marta 2022. godine, 04 0 Dn 013528 22 Gž od 25. februara 2022. godine, 04 0 Dn 013600 22 Gž i 04 0 Dn 013647 22 Gž od 22. marta 2022. godine, te protiv rješenja Općinskog suda br. 041-0-Dn-20-006064, 041-0-

Dn-20-006085 i 041-0-Dn-20-006079 od 6. decembra 2021. godine, 041-0-Dn-20-006074, 041-0-

Dn-20-006034 i 041-0-Dn-20-006093 od 7. decembra 2021. godine i 041-0-Dn-20-006027 od 8. decembra 2021. godine. Apelacije su zavedene pod br. AP-1961/22, AP-1962/22, AP-1963/22, AP-

1964/22, AP-1965/22, AP-1966/22 i AP-1967/22.

7. Apelantica je 3. juna 2022. godine podnijela dvije apelacije, i to protiv rješenja Kantonalnog suda br. 04 0 Dn 013548 22 Gž od 3. marta 2022. godine i 04 0 Dn 013630 22 Gž od 8. aprila 2022. godine, te protiv rješenja Općinskog suda br. 041-0-Dn-20-006088 i 041-0-Dn-20-006061 od 6. decembra 2021. godine. Apelacije su zavedene pod br. AP-2011/22 i AP-2013/22.

8. Apelantica je 7. juna 2022. godine podnijela tri apelacije, i to protiv rješenja Kantonalnog suda br. 04 0 Dn 013646 22 Gž od 22. marta 2022. godine, 04 0 Dn 013599 22 Gž od 18. marta 2022. godine i 04 0 Dn 013597 22 Gž od 14. marta 2022. godine, te protiv rješenja Općinskog suda br. 041-

0-Dn-20-006077 i 041-0-Dn-20-006051 od 7. decembra 2021. godine i 041-0-Dn-20-006042 od 17. decembra 2021. godine . Apelacije su zavedene pod br. AP-2064/22, AP-2065/22 i AP-2066/22.

9. Apelantica je 5. jula 2022. godine podnijela pet apelacija, i to protiv rješenja Kantonalnog suda br. 04 0 Dn 013895 22 Gž od 13. juna 2022. godine, 04 0 Dn 013786 22 Gž od 25. maja 2022. godine, 04 0 Dn 013878 22 Gž od 14. juna 2022. godine, 04 0 Dn 013789 22 Gž od 2. juna 2022. godine i 04 0 Dn 013880 22 Gž od 14. juna 2022. godine, te protiv rješenja Općinskog suda br. 041-0-Dn-18-

001538 od 14. februara 2022. godine i br. 041-0-Dn-20-006056, 041-0-Dn-20-006035, 041-0-Dn-20-

006038 i 041-0-Dn-20-006053 od 5. januara 2022. godine. Apelacije su zavedene pod br. AP-

2507/22, AP-2508/22, AP-2509/22, AP-2510/22 i AP-2511/22.

10. Apelantica je 7. jula 2022. godine podnijela pet apelacija. Tim apelacijama apelantica je osporila rješenja Kantonalnog suda br. 04 0 Dn 013643 22 Gž od 11. aprila 2022. godine, 04 0 Dn 013623 22 Gž od 8. aprila 2022. godine i 04 0 Dn 013625 22 Gž od 30. marta 2022. godine, 04 0 Dn 013634 22 Gž od 23. marta 2022. godine i 04 0 Dn 013624 22 Gž od 6. aprila 2022. godine, te rješenja Općinskog suda br. 041-0-Dn-20-006089 i 041-0-Dn-20-006028 od 7. decembra 2021. godine, 041-

0-Dn-20-006060 i 041-0-Dn-20-006024 od 8. decembra 2021. godine i 041-0-Dn-20-006082 od 6. decembra 2021. godine. Apelacije su zavedene pod br. AP-2547/22, AP-2548/22, AP-2549/22, AP-

2550/22 i AP-2551/22.

11. Apelantica je 19. jula 2022. godine podnijela tri apelacije, i to protiv rješenja Kantonalnog suda br. 04 0 Dn 013628 22 Gž od 22. marta 2022. godine, 04 0 Dn 013644 22 Gž od 8. aprila 2022. godine i 04 0 Dn 013638 22 Gž od 6. aprila 2022. godine, te protiv rješenja Općinskog suda br. 041-0-

Dn-20-006066 od 8. decembra 2021. godine, 041-0-Dn-20-006094 od 6. decembra 2021. godine i 041-0-Dn-20-006080 od 7. decembra 2021. godine. Apelacije su zavedene pod br. AP-2785/22, AP-

2786/22 i AP-2787/22.

12. Apelantica je 24. augusta 2022. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 04 0 Dn 013883 22 Gž od 20. juna 2022. godine i Rješenja Općinskog suda broj 041-0-Dn-20-006059 od 5. januara 2022. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-3324/22.

13. Apelantica je 25. augusta 2022. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 04 0 Dn 013915 22 Gž od 20. juna 2022. godine i Rješenja Općinskog suda broj 041-0-Dn-19-003833 od 18. maja 2022. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-3337/22.

14. Apelantica je 8. septembra 2022. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 04 0 Dn 013914 22 Gž od 20. juna 2022. godine i Rješenja Općinskog suda broj 041-0-Dn-22001859 od 25. aprila 2022. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-3516/22.

15. Apelantica je 26. oktobra 2022. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 04 0 Dn 013884 22 Gž od 21. jula 2022. godine i Rješenja Općinskog suda broj 041-0-Dn-20-004677 od 18. februara 2022. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-4036/22.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

16. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda, te od Općine Vareš – Služba za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: Služba) zatraženo je 26. februara 2024. godine, a od Pravobranilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo FBiH) zatraženo je 4. marta 2024. godine da dostave odgovor na apelaciju broj AP-1223/22.

17. Pozvani su dostavili odgovor na apelaciju pa su navedeni odgovori dostavljeni apelanticinom zastupniku na izjašnjenje. Apelanticin zastupnik nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.

18. Imajući u vidu da se i ostalim apelacijama pobrojanim u tač. od 1. do 15. ove odluke pokreće isto pravno pitanje kao i u predmetu broj AP-1223/22, Ustavni sud je, u smislu člana 23. stav (6) Pravila Ustavnog suda, odlučio da ne dostavlja te apelacije na odgovor, već je uzeo u obzir odgovore na apelaciju iz prethodne tačke ove odluke.

19. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljena 41 apelacija iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je odlučio da, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, spoji predmete br. AP-1223/22, AP-1227/22, AP-1512/22, AP-1513/22, AP-1514/22, AP-1749/22, AP-1750/22, AP-

1751/22, AP-1752/22, AP-1931/22, AP-1932/22, AP-1933/22, AP-1961/22, AP-1962/22, AP-

1963/22, AP-1964/22, AP-1965/22, AP-1966/22, AP-1967/22, AP-2011/22, AP-2013/22, AP-

2064/22, AP-2065/22, AP-2066/22, AP-2507/22, AP-2508/22, AP-2509/22, AP-2510/22, AP-

2511/22, AP-2547/22, AP-2548/22, AP-2549/22, AP-2550/22, AP-2551/22, AP-2785/22, AP-

2786/22, AP-2787/22, AP-3324/22, AP-3337/22, AP-3516/22 i AP-4036/22 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1223/22.

III.Činjenično stanje

20. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

21. Rješenjima Općinskog suda navedenim u tač. od 1. do 15. ove odluke uspostavljeni su novi zemljišnoknjižni ulošci u katastarskim općinama Striježevo, Vijesovići, Budoželje i Pržići (u daljnjem tekstu: novi zk. ulošci). Na osnovu prijavnih listova Službe za prostorno uređenje Općine Vareš (u daljnjem tekstu: Služba), dozvoljen je upis preciziranih k. č. (u naravi: „šuma“, „njiva“, „kuća i zgrada“, „dvorište“, „livada“, „voćnjak“, „pašnjak“ „pomoćna zgrada“ (u daljnjem tekstu: nove k. č.) u nove zk. uloške. Na osnovu člana 69. Zakona o zemljišnim knjigama (u daljnjem tekstu: ZZK), dozvoljena je uknjižba prava vlasništva na nekretninama u novim zk. ulošcima u korist „Bosne i Hercegovine – Federacija Bosne i Hercegovine“ s dijelom 1/1. Rješenjima su zatvoreni precizirani zk. ulošci (u daljnjem tekstu: stari zk. ulošci) u odnosu na precizirane k. č. (u daljnjem tekstu: stare k. č.), u skladu sa članom 73. stav (1) i članom 88. stav (2) ZZK.

22. Iz obrazloženja rješenja Općinskog suda proizlazi da je, u skladu sa čl. 63–75. ZZK, po službenoj dužnosti pokrenut postupak uspostavljanja, zamjene i zatvaranja zemljišne knjige za katastarske općine precizirane u tim rješenjima. Taj postupak je pokrenut radi sistematskog usklađivanja zemljišne knjige s novim katastarskim premjerom. Postupak je najavljen javnim objavljivanjem, u skladu s odredbama člana 67. ZZK, i na taj način pozvana su sva lica koja polažu pravo vlasništva ili neko drugo pravo na preciziranim nekretninama da svoje pravo prijave u roku i na način propisan navedenim odredbama ZZK. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da u ostavljenom roku niko nije prigovarao najavljenoj uspostavi u odnosu na sporne nekretnine, odnosno nije prijavio svoje pravo. Općinski sud je konstatirao da je u prijavnim listovima sadržana identifikacija nekretnina starog i novog katastarskog premjera prema kojoj dijelovi starih k. č. odgovaraju novim k. č. Na osnovu posjedovnih listova dostavljenih uz prijavne listove, Općinski sud je utvrdio da su precizirana fizička lica i jedno pravno lice bili upisani s određenim dijelovima kao posjednici novih k. č. Međutim, uvidom u stare zk. uloške u koje su upisane stare k. č., Općinski sud je utvrdio da je „Dn.om 041-0-DN-09-000050“, a na osnovu člana 44. stav 2. Zakona o šumama („Službene novine FBiH“ br. 29/03 i 37/04) „Bosna i Hercegovina – Federacija Bosne i Hercegovine“ uknjižena s pravom vlasništva na spornim nekretninama s dijelom 1/1 i da se do momenta uspostave nije mijenjao upis u stare zk. uloške. Imajući u vidu da niko nije podnio zahtjev za uspostavu zk. uloška, Općinski sud je izvršio prijenos nekretnina iz starog zk. uloška u nove zk. uloške i, pozivajući se na odredbe čl. 3, 7. i

69. ZZK, utvrdio da je „Bosna i Hercegovina – Federacija Bosne i Hercegovine“ vlasnik ili najvjerovatniji vlasnik nekretnina.

23. Apelantica je podnijela žalbe protiv prvostepenih rješenja. U žalbama je navela da je osporenim odlukama neosnovano uknjiženo pravo vlasništva i u korist FBiH. U vezi s tim, apelantica je ukazala da je ona, u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, pravni sljednik RBiH i da na osnovu toga polaže pravo na imovinu bivše SFRJ i SRBiH i ispunjava uvjete da samo ona bude uknjižena kao titular spornih nekretnina koje su ranije bile upisane kao državno vlasništvo 1/1. Također je ukazala da su osporene odluke u suprotnosti sa Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja). U nekim žalbama apelantica je također navela da je iz izreke prvostepenih rješenja nejasno ko je upisani vlasnik spornih nekretnina, odnosno da li je to apelantica ili FBiH. Ukazala je da to rješenja čini nerazumljivim i neprovodivim s obzirom na to da su apelantica i FBiH društvenopolitičke zajednice koje imaju svojstvo pravnog lica i pravni subjektivitet. U nekim žalbama apelantica se pozvala na odluke Ustavnog suda donesene u predmetima br. U-1/11 i U-8/19, a u nekim na odluku Ustavnog suda donesenu u predmetu broj U-4/21.

24. Rješenjima Kantonalnog suda navedenim u tač. od 1. do 15. ove odluke odbijene su apelanticine žalbe i prvostepena rješenja su potvrđena.

25. Kantonalni sud je u jednoj grupi rješenja (rješenja br.: 04 0 Dn 013524 22 Gž, 04 0 Dn 013631 22 Gž, 04 0 Dn 013 601 22 Gž, 04 0 Dn 013627 22 Gž, 04 0 Dn 013641 22 Gž, 04 0 Dn 013546 22 Gž, 04 0 Dn 013598 22 Gž, 04 0 Dn 013548 22 Gž, 04 0 Dn 013634 22 Gž, 04 0 Dn 013624 22 Gž, 04 0 Dn 013638 22 Gž, 04 0 Dn 013883 22 Gž i 04 0 Dn 013914 22 Gž) obrazložio da su u prvostepenim rješenjima pravilno primijenjene odredbe čl. 7, 69, 70. i 71. ZZK, naročito imajući u vidu da je Općinski sud najavio uspostavu u smislu odredaba člana 67. ZZK i na taj način pozvao sva zainteresirana lica koja polažu pravo vlasništva ili kakvo drugo pravo na spornim nekretninama da ga prijave u određenom roku. Međutim, u ostavljenom roku nije bilo prigovora, niti zahtjeva za uspostavu zk. uloška za sporne nekretnine. Kantonalni sud je ukazao da u postupku uspostave zk. uloška sud samo vrši provjeru podataka u skladu s odredbama čl. 64. i 69. ZZK, te da je na taj način prvostepeni sud i postupao u konkretnim slučajevima. Također je ukazao da zainteresirana lica, u skladu s odredbom člana 70. ZZK, mogu u postupku uspostavljanja tražiti zabilježbu protiv tačnosti zemljišne knjige ili zahtjev za brisanje upisa. Sud je konstatirao da apelantica nije zahtijevala zabilježbu protiv tačnosti zemljišne knjige. Pored toga, ukazao je da se u konkretnom slučaju ne radi o žalbi iz člana 76. ZZK. U odnosu na žalbene navode da je prvostepeni sud propustio cijeniti relevantne zakonske propise i činjenice i da je trebao dozvoliti uknjižbu prava vlasništva na spornim nekretninama samo u apelanticinu korist s dijelom 1/1 i da je propustio primijeniti relevantne propise (Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja), Kantonalni sud je zaključio da ti navodi nemaju uporište u stanju spisa. Naime, kako je navedeno, prvostepeni sud je ocijenio da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za uspostavu novih zk. uložaka i upis stvarnih prava na način određen u izrekama osporenih rješenja, a u skladu s dosadašnjim upisom u zemljišnoj knjizi.

26. Kantonalni sud je u drugoj grupi rješenja (rješenja br.: 04 0 Dn 013527 22 Gž, 04 0 Dn 013629 22 Gž, 04 0 Dn 013550 22 Gž, 04 0 Dn 013636 22 Gž, 04 0 Dn 013528 22 Gž, 04 0 Dn 013597 22 Gž, 04 0 Dn 013895 22 Gž, 04 0 Dn 013643 22 Gž i 04 0 Dn 013915 22 Gž) obrazložio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je, u skladu s odredbama člana 63. stav (1), čl. 69. i 73. stav (1), te člana 88. stav (2) ZZK, upisao u zemljišnu knjigu lice čije pravo vlasništva, odnosno drugo pravo prema stanju stvari, koje je imao prilikom donošenja odluke, izgleda najvjerovatnije. Navedeno s obzirom na to da je, kako je to naglasio Kantonalni sud, i prije donošenja osporenih rješenja uknjiženo pravo vlasništva na spornim nekretninama u korist „Bosne i Hercegovine – Federacije Bosne i Hercegovine“ s dijelom 1/1. Shodno tome, Kantonalni sud je ocijenio da se ne mogu prihvatiti kao osnovani žalbeni navodi i pozivanje na odredbe Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja. Također je ukazao da apelantica može pokrenuti parnični postupak radi utvrđivanja prava vlasništva na spornim nekretninama, odnosno utvrđivanja navedenog upisa ništavnim, tim prije što nije, i pored poziva suda o najavi uspostave zk. uloška, prijavila svoje pravo na nekretninama, nije dostavila dokaze za to pravo, niti je tražila upis zabilježbe protiv tačnosti zemljišne knjige. Kantonalni sud je ukazao da je isti stav izražen u Odluci Ustavnog suda broj AP-2032/20 od 12. januara 2023. godine.

27. Kantonalni sud je trećoj grupi rješenja (rješenja br.: 04 0 Dn 013626 22 Gž, 04 0 Dn 013596 22 Gž, 04 0 Dn 013632 22 Gž, 04 0 Dn 013639 22 Gž, 04 0 Dn 013600 22 Gž, 04 0 Dn 013647 22 Gž, 04 0 Dn 013646 22 Gž, 04 0 Dn 013786 22 Gž, 04 0 Dn 013878 22 Gž, 04 0 Dn 013789 22 Gž, 04 0 Dn 013880 22 Gž, 04 0 Dn 013625 22 Gž i 04 0 Dn 013628 22 Gž) obrazložio da je prvostepeni sud postupio u skladu s odredbama čl. 64. i 69. ZZK. Dalje je konstatirao da nemaju uporište u spisu žalbene tvrdnje da je prvostepeni sud propustio cijeniti relevantne zakonske propise i da je trebao dozvoliti uknjižbu prava vlasništva na spornim nekretninama samo u apelanticinu korist s dijelom 1/1. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud pravilno zaključio da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za uspostavu novog zk. uloška i upis stvarnih prava na način određen u izreci osporenih rješenja, a u skladu s dotadašnjim upisom u zemljišnoj knjizi. U pojedinim rješenjima sud je naveo da je posebno imao u vidu činjenicu da je apelantica imala mogućnost da u postupku uspostave zk. uloška prijavi svoje pravo, što nije učinila. Kantonalni sud je ocijenio da se apelantica neosnovano poziva na odredbe čl. 1. i 2. Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja. Konstatirano je da se u konkretnom slučaju radi o postupcima uspostave zk. uloška, a ne promjene prava vlasništva pravnim poslom i da osporenim rješenjima nije došlo do raspolaganja državnom imovinom direktnim ili indirektnim prijenosom vlasništva. Obrazložio je da na spornim nekretninama nije utvrđeno pravo vlasništva samo u korist FBiH, niti je vlasništvo preneseno na treće lice, a upis prava vlasništva je izvršen na način kako je bilo upisano u starom zk. ulošku. Imajući u vidu navedeno, ocijenio je da takvim upisom apelantici nije oduzeto pravo vlasništva nad državnom imovinom.

28. Kantonalni sud je u četvrtoj grupi rješenja (rješenja br. 04 0 Dn 013637 22 Gž, 04 0 Dn 013630 22 Gž, 04 0 Dn 013599 22 Gž, 04 0 Dn 013623 22 Gž i 04 0 Dn 013644 22 Gž) obrazložio da je, shodno odredbama ZZK, obaveza suda da u postupku uspostave zk. uloška u zemljišnu knjigu upiše lice za koje utvrdi da je vlasnik, odnosno nosilac nekog drugog prava na nekretnini, odnosno lice čije pravo vlasništva, odnosno drugo pravo, prema stanju stvari, izgleda najvjerovatnije. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je u postupku uspostave zk. uloška prenio upis iz B lista starog zk. uloška koji je bio izvršen u korist „Bosne i Hercegovine – Federacije Bosne i Hercegovine“ . U vezi s tim, obrazložio je da su, na osnovu odredbe člana 44. stav (2) Zakona o šumama, sporne nekretnine prema starom premjeru po kulturi predstavljale šumu. Međutim, Kantonalni sud je istakao da su sporne nekretnine (u tom rješenju) po novom premjeru po kulturi livada, odnosno voćnjak, dvorište, kuća i zgrada u posjedu fizičkog lica. Dakle, ne radi se o šumskom zemljištu, već se radi o poljoprivrednom zemljištu i zemljištu na kojem je izgrađena kuća i zgrada i na kojem, kako je to zaključio Kantonalni sud, apelantica ne polaže nikakva prava. Međutim, Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud u procesnoj situaciji u kojoj je izostala prijava lica koja polažu pravo na priznavanje vlasništva i s obzirom na upis u zemljišnoj knjizi pravilno prenio upis iz B lista starog zk. uloška. Shodno tome, Kantonalni sud je ocijenio da se ne mogu prihvatiti kao osnovani žalbeni navodi i pozivanje na odredbe Zakona o pretvorbi društvene svojine, Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja i Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Također je ukazao da apelantica može pokrenuti parnični postupak radi utvrđivanja prava vlasništva na spornim nekretninama, odnosno utvrđivanja ništavnosti upisa „Bosna i Hercegovina – Federacija Bosne i Hercegovine“, tim prije što nije, i pored poziva suda o najavi uspostave zk. uloška, prijavila svoje pravo na nekretninama, niti je dostavila dokaze za to pravo, niti je tražila upis zabilježbe protiv tačnosti zemljišne knjige shodno članu 70. ZZK. Pri tome, Kantonalni sud je u jednom od rješenja ukazao da sporne nekretnine po kulturi više nisu šume, pa se apelantica neosnovano poziva na odluke Ustavnog suda donesene u predmetima br. U-1/11 i U 4/21.

29. Kantonalni sud je u Rješenju broj 04 0 Dn 013884 22 Gž od 21. jula 2022. godine ukazao da je, shodno odredbama ZZK, obaveza suda da u postupku uspostave zk. uloška u zemljišnu knjigu upiše lice za koje utvrdi da je vlasnik, odnosno nosilac nekog drugog prava na nekretnini, tj. lice čije pravo vlasništva, odnosno drugo pravo, prema stanju stvari, izgleda najvjerovatnije. Imajući u vidu navedeno, konstatirao je da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je u postupku uspostave zk. uloška prenio upis iz B lista starog zk. uloška koji je bio izvršen u korist „Bosne i Hercegovine – Federacije Bosne i Hercegovine“ na osnovu odredbe člana 44. stav (2) Zakona o šumama jer su sporne nekretnine prema starom premjeru po kulturi predstavljale šumu. Kantonalni sud je ukazao da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja („Službeni glasnik BiH“ broj 22/22), koji je stupio na snagu 16. aprila 2022. godine, dopunjen član 1. stav (2) tako da se sada pod državnom imovinom podrazumijeva i poljoprivredno zemljište za koje je Ustavni sud utvrdio da predstavlja državnu imovinu u svojoj odluci u predmetu broj U-8/19, te rijeke, šume i šumsko zemljište za koje je Ustavni sud utvrdio da predstavljaju državnu imovinu u odlukama koje je donio u predmetima br. U-9/19 i U4/21. Konstatirajući da je apelantica titular državne imovine, Kantonalni sud je ocijenio da su sporne nekretnine, po sili zakona, danom stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona postale njeno vlasništvo. Kantonalni sud je pri tome konstatirao da je upis u zemljišnoj knjizi u korist „Bosne i Hercegovine – Federacije Bosne i Hercegovine“ s dijelom 1/1 neodređen i da stvara dilemu ko je titular spornih nekretnina, odnosno da li je to apelantica ili entitet FBiH. U vezi s tim, istakao je da je sporna crtica (–) napisana između naziva Bosna i Hercegovina i Federacija Bosne i Hercegovine. Ukazao je da „crtica u pravopisu ima različito značenje“ i da prije svega „podrazumijeva razdvajanje, razdvojeno pisanje ali u različitim funkcijama“. Sud je zaključio da u slučaju da nema crtice u konkretnom slučaju sasvim bi bilo jasno da bi se radilo o entitetu FBiH kao titularu nekretnine, a s obzirom na to da je „upis nakon crtice FBiH opet bi se moglo zaključiti da je to entitet FBiH“. Sud je naveo da bi se takav upis „mogao tumačiti tako da je titular spornih nekretnina kako država BiH tako i njen entitet FBiH“. Međutim, ocijenivši da je predmet žalbe u postupku uspostavljanja ograničen, Kantonalni sud je konstatirao da u tom slučaju nisu ispunjeni uvjeti da se briše, a pogotovo ukine sporno rješenje, kako je to apelantica tražila. Pored toga, ukazao je da apelantica nije tražila ni upis zabilježbe protiv tačnosti zemljišne knjige, shodno članu 70. ZZK. Shodno tome, Kantonalni sud je odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. Bez obzira na navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je apelantica pravo vlasništva na spornim nekretninama stekla ipso iure, pa stoga može u svako doba tražiti ispravku upisa u zemljišnoj knjizi, tj. da se tačno odredi da je vlasnik spornih nekretnina, i to bi rješenje bilo samo deklaratornog karaktera.

Dodatne informacije

30. Ustavni sud je dopisima od 13. i 15. marta 2024. godine zatražio od Općinskog suda da dostavi Rješenje broj Dn. 041-0-DN-09-000050 kojim je, na osnovu člana 44. stav (2) Zakona o šumama FBiH, pravo vlasništva na spornim nekretninama uknjiženo u korist „Bosne i Hercegovine – Federacije Bosne i Hercegovine“ s dijelom 1/1 u starim zk. ulošcima. Međutim, Općinski sud je u odgovoru naveo da je uvidom u spis utvrdio da nema traženog rješenja. Općinski sud je u prilogu dopisa dostavio određenu dokumentaciju za koju tvrdi da je „osnov za upis“, ali nije dostavio nikakvo rješenje o uknjižbi na spornim nekretninama.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

31. Apelantica tvrdi da joj je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s povredom prava na pravično suđenje, apelantica, u suštini, ukazuje na proizvoljnu primjenu materijalnog prava. Naime, apelantica tvrdi da sporne nekretnine predstavljaju državnu imovinu u smislu odredaba Zakona o zabrani raspolaganja i da u skladu s odredbama tog zakona i ZZK u konkretnim slučajevima nije moglo biti uknjiženo pravo vlasništva u korist FBiH. Smatra da su sudovi neovlašteno i suprotno zakonu oduzeli stvarna prava državi kao titularu i dodijelili ih drugom pravnom subjektu – entitetu. Također, apelantica tvrdi da Kantonalni sud nije razmotrio njene žalbene navode iznesene u tom smislu. Smatra da joj je uslijed proizvoljne primjene materijalnog prava povrijeđeno i pravo na imovinu s obzirom na to da je umjesto ažuriranja upisa prava države uknjiženo pravo vlasništva na nekretninama u korist FBiH.

32. U nekim apelacijama apelantica ukazuje da nije obaviještena o postupku upisa prava vlasništva na spornim nekretninama koji je prethodno, 2009. godine, izvršen u zemljišnoj knjizi. Apelantica navodi da je za taj upis i promjene koje su vršene u zemljišnoj knjizi saznala tek nakon prijema osporenih prvostepenih rješenja. Smatra da je osporenim odlukama podržan ranije nezakonito provedeni upis spornih nekretnina, koji se zasnivao na Zakonu o šumama, a koji je proglašen neustavnim Odlukom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud FBiH) broj U-26/08. Također ističe da nije donesen novi zakon o šumama FBiH. Ukazuje da je iz izreke osporenih odluka nejasno ko je upisani vlasnik, da li je to apelantica ili FBiH. To, kako dalje navodi, osporena rješenja čini nezakonitim i neprovodivim jer su apelantica i FBiH dva pravna subjekta. Apelantica navodi da je osporenim odlukama promijenjeno vlasništvo na nekretninama koje su u naravi bile šume, a sada šume odnosno poljoprivredno zemljište. Ukazuje da te vrste zemljišta, s obzirom na kulturu nekretnina i shodno pozitivnim propisima i odlukama Ustavnog suda, predstavljaju dobro od općeg interesa, odnosno imovinu Bosne i Hercegovine. U nekim apelacijama apelantica je navela da, prema praksi Ustavnog suda, konkretno Odluci U-4/21 od 23. septembra 2021. godine, proizlazi da se šume kao javna dobra smatraju državnom imovinom. U nekim apelacijama apelantica je navela da je izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja od 12. aprila 2022. godine precizirano da i šume, odnosno poljoprivredno zemljište predstavljaju državnu imovinu.b)Odgovori na apelaciju broj AP-1223/22

33. Kantonalni sud smatra da su apelanticini navodi neosnovani. Ukazuje da ostaje pri razlozima datim u obrazloženju osporenog rješenja. Smatra da tim rješenjem nisu povrijeđena apelanticina prava iz Ustava Bosne i Hercegovine na čiju povredu ukazuje u apelaciji.

34. Općinski sud se nije eksplicitno očitovao na apelacione navode, već je zapravo ponovio obrazloženje osporenog rješenja.

35. Služba se nije očitovala na apelacione navode, već je ukratko opisala aktivnosti u vezi s konkretnim predmetom koje su prethodile uspostavi zemljišne knjige.

36. FBiH smatra da su sudovi dali jasne i pravilne razloge za svoju odluke, naročito imajući u vidu da je osporenim rješenjima izvršen upis u zemljišne knjige kakav je bio i prije donošenja tih rješenja. V.Relevantni propisi

37. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 58/02, 19/03, 54/04, 32/19 – odluka USFBiH, 94/20 – rješenje USFBiH i 61/22) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 58/02, 19/03 i 54/04) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 19.

Drugi odjeljak zemljišnoknjižnog uloška U drugi odjeljak (B) "Vlasnički list" se unosi: 1) pravni osnov upisa; 2) ime vlasnika zemljišnoknjižnog tijela; 3) u slučaju vlasništva više lica podaci vlasnika u smislu tačke 2. i to da li im zemljišnoknjižno tijelo pripada kao zajedničko vlasništvo ili suvlasništvo. Kod suvlasništva se upisuju međusobni odnos suvlasnika i visina suvlasničkog dijela; [...]

Član 31.

Rješenje o upisu Upis se vrši na osnovu rješenja o upisu, koje donosi zemljišnoknjižni referent. Rješenje o upisu se odnosi na zahtjev za upis, koji je podnesen u skladu sa članom 3. stav 1. ovog zakona. Član 41.

Zainteresovane osobe (1) Upis u zemljišnu knjigu je dozvoljen samo uz saglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše. (2) Odobrenje, prema stavu 1. ovog člana, mora biti notarski ovjereno, osim ako se za ugovor na osnovu kojeg se vrši promjena prava zahtijeva notarska obrada. (3) Odobrenje, iz stava 1. ovog člana, može biti zamijenjeno sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem. (4) Za ispravku zemljišne knjige nije potrebno odobrenje iz stava 1. ovog člana ako se dokaže netačnost. Ovo posebno važi za upis ili brisanje ograničenja raspolaganja. [...]

VII - ZABILJEŽBA U VEZI SA TAČNOŠĆU I ISPRAVKOM UPISA U ZEMLJIŠNOJ KNJIZI

Član 60.

Neispravan upis (1) Ukoliko se ispostavi da je upis u zemljišnoknjižnom ulošku neispravan, zbog odgovornosti zemljišnoknjižnog ureda, tada će zemljišnoknjižni ured neodložno upisati zabilježbu pored pogrešnog upisa u datom zemljišnoknjižnom ulošku. (2) Ukoliko se ispostavi da je upis u zemljišnoknjižnom ulošku neispravan iz drugih razloga osim navedenih u stavu 1. ovog člana, tada će zemljišnoknjižni ured po odobrenju upisane osobe upisati zabilježbu pored pogrešnog upisa u datom zemljišnoknjižnom ulošku. (3) Ukoliko upisana osoba nije dala odobrenje na pomenuti upis iz stava 2. ovog člana, zainteresovana osoba može podići tužbu za davanje odobrenja. (4) Ispravka zemljišne knjige se vrši na osnovu odobrenja upisane osobe ili sudske odluke. (5) Ako zemljišnoknjižni ured sazna za slučaj neispravnosti upisa iz stava 1. ovog člana, obavijestiće o tome ministra pravde. Član 64. Načelo službene provjere i istraživanja činjenica Radi utvrđivanja vlasništva, drugih prava i ograničenja na nekretninama zemljišnoknjižni ured će po službenoj dužnosti poduzeti potrebne provjere i istraživanja i pribaviti odgovarajuće dokaze. Između ostalog, mogu se upotrijebiti slijedeći dokazi: [...]

Član 69.

Upisi u postupku uspostavljanja (1) U zemljišnu knjigu će se kao vlasnik, odnosno nosilac nekog drugog prava, upisati: 1) osoba koja je od strane zemljišnoknjižnog referenta utvrđena kao vlasnik, odnosno nosilac nekog drugog prava na nekretnini u skladu sa odredbama ovog zakona, 2) osoba čije vlasništvo, odnosno drugo pravo prema stanju stvari zemljišnoknjižnom uredu izgleda najvjerovatnijim. [...]

Član 70.

Predmet žalbe u postupku uspostavljanja U žalbenom postupku zainteresirane osobe mogu samo zahtijevati da se zemljišnoknjižnom uredu naloži da izvrši zabilježbu protiv tačnosti zemljišne knjige ili da poduzme brisanje.

38. Zakon o šumama („Službene novine Federacije BiH“ br. 20/02, 29/03, 37/04, 36/09 – odluka USFBiH i 16/11 – rješenje USFBiH) u relevantnom dijelu glasi:

6.1. Vlasništvo i katastar šuma

Član 44.

Šume i šumsko zemljište su u državnom vlasništvu (u daljem tekstu: državne šume) i vlasništvu fizičkih lica (u daljem tekstu: privatne šume).

Državne šume su u vlasništvu Federacije. U ostvarivanju prava po osnovu vlasništva nad šumom i šumskim zemljištem u državnom vlasništvu Federaciju će zastupati Federalno ministarstvo-federalni ministar. [...]

39. Presuda Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-26/08 od 14. aprila 2009. godine („Službene novine FBiH“ broj 36/09) u relevantnom dijelu glasi:

1. Utvrđuje se da je Zakonom o šumama ("Službene novine Federacije BiH", broj 20/02, 29/03 i 37/04) povrijeđeno pravo općina na lokalnu samoupravu.

2. Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine daje se mogućnost, kao prijelazno rješenje, da u konsultaciji sa Savezom općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine usaglasi Zakon iz tačke 1. ove presude sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, a u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH", do kada se ovaj zakon može primjenjivati.

40. Zakon o šumama („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“ broj 8/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 32. (Upravljanje šumom) (1) Šuma i šumsko zemljište u državnom su vlasništvu (u daljnjem tekstu: državne šume) i u privatnom vlasništvu (u daljnjem tekstu: privatne šume). (2) Državnim šumama i šumskim zemljištem upravlja Vlada Kantona preko Ministarstva i Kantonalne uprave, pod uslovima utvrđenim ovim zakonom. (3) Pravo vlasništva nad državnim šumama i šumskim zemljištem ne može se steći njihovim korištenjem ili zauzimanjem bez obzira na period trajanja istog, odnosno dosjelošću (protokom vremena).

41. Zakon o poljoprivrednom zemljištu („Službene novine Federacije BiH“ broj 52/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Poljoprivredno zemljište je prirodno bogatstvo i dobro od općeg interesa za Federaciju i Bosnu i Hercegovinu, uživa posebnu zaštitu, koristi se za poljoprivrednu proizvodnju i ne može se koristiti u druge svrhe, osim u slučajevima i pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom. Član 4.

Poljoprivredno zemljište, u smislu ovog Zakona, jeste zemljište koje se koristi za poljoprivrednu proizvodnju: oranice (njive), vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici, močvare i drugo zemljište koje bi se, prema svojim prirodnim i ekonomskim osobinama, najbolje moglo koristiti za poljoprivrednu proizvodnju. [...]

42. Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 18/05, 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07, 99/07 i 58/08, u tekstu koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 1.

Ovim zakonom se zabranjuje raspolaganje državnom imovinom. U smislu ove odluke, pod državnom imovinom podrazumijeva se:

1. nepokretna imovina koja pripada državi Bosni i Hercegovini (kao međunarodno priznatoj državi) na osnovu međunarodnog Sporazuma o pitanjima sukcesije, koji su 29. juna 2001. god. potpisale države Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Slovenija i Savezna Republika Jugoslavija, koja se, na dan donošenja ovog zakona, smatra vlasništvom ili posjedom Bosne i Hercegovine ili druge javne organizacije Bosne i Hercegovine; i

2. nepokretna imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina do 31. decembra 1991. god, a koja se na dan donošenja ovog zakona smatra vlasništvom ili posjedom Bosne i Hercegovine ili javne organizacije ili organa Bosne i Hercegovine i bilo koje administrativne jedinice Bosne i Hercegovine.

U smislu ovog zakona, pod raspolaganjem navedene imovine smatra se direktni ili indirektni prenos vlasništva.

Član 2.

Bez obzira na odredbe drugog zakona ili propisa, državnom imovinom se može raspolagati samo u skladu s odredbama ovog zakona.

Svaka odluka, akt, ugovor ili bilo koji drugi pravni instrument kojim se raspolaže imovinom iz člana 1. ovog zakona suprotno odredbama ovog zakona, ništav je.

43. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 22/22) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1. U Zakonu o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 18/05, 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07, 99/07 i 58/08), član 1. stav (2) mijenja se i glasi:

"U smislu ovog Zakona, pod državnom imovinom podrazumijeva se:

1. nepokretna imovina koja pripada državi Bosni i Hercegovini na osnovu međunarodnog Sporazuma o pitanjima sukcesije, koji su 29. juna 2001. god. potpisale države Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Slovenija i Savezna Republika Jugoslavija;

2. nepokretna imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina do 31. decembra 1991. godine;

3. poljoprivredno zemljište, za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da predstavlja državnu imovinu u svojoj odluci u predmetu br. U-8/19;

4. rijeke, šume i šumsko zemljište, za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da predstavljaju državnu imovinu u svojim odlukama u predmetima br. U-

9/19 i br. U-4/21."

Član 2.

Član 2. stav (1) mijenja se i glasi:

"Bez obzira na odredbe bilo kojeg drugog zakona ili propisa, državnom imovinom može raspolagati isključivo Bosna i Hercegovina, kao njen titular, u skladu s odredbama ovog zakona."

VI.Dopustivost i meritum

44. Ustavni sud utvrđuje da apelacije ispunjavaju uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da su podnesene u roku, da ispunjavaju i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nisu očigledno (prima facie) neosnovane u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

45. Apelantica navodi da joj je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

46. S obzirom na to da je apelantica organ javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, ali ne i iz Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, tač. 14. i 15, AP-3444/19 od 7. aprila 2021. godine, tačka 28, i Odluka o dopustivosti broj AP-559/21 od 19. januara 2023. godine, tačka 7, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Međutim, primjenljivi standardi su isti.

Pravo na pravično suđenje

47. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

48. Ustavni sud zapaža da apelantica osporava odluke redovnih sudova donesene u postupcima uspostave novih zemljišnoknjižnih uložaka na osnovu podataka novog premjera u kojima je učestvovala u žalbenim postupcima s ciljem zaštite svojih prava i interesa. Imajući u vidu navedeno, te svoju praksu u predmetima koji su pokretali slična činjenična i pravna pitanja, Ustavni sud smatra da apelantica u ovom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu br. AP-82/21 od 18. oktobra 2022. godine, tačka 43, i AP-1080/18 od 28. januara 2020. godine, tačka 25, dostupne na www.ustavnisud.ba).

49. Apelantica tvrdi da su osporene odluke rezultat proizvoljne primjene materijalnog prava, koja se, prema njenom mišljenju, ogleda u neprimjenjivanju odredaba Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja. Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba). Međutim, Evropski sud može utvrditi povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije ako su zaključci domaćeg suda proizvoljni ili očigledno nerazumni, što dovodi do „uskraćivanja pravde“ (vidi Evropski sud, Moreira Ferreira protiv Portugala (br. 2) [VV], presuda od 11. jula 2017.godine, predstavka broj 19867/12, tač. 83–85, i Lazarević protiv BiH, presuda od 14. januara 2020. godine, predstavka broj 29422/17, tačka 30).

50. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje i ono obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke. Naime, nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, već moraju odgovoriti na one argumente koji su ključni i odlučujući za donošenje odluke (vidi Evropski sud, Petrović i drugi protiv Crne Gore, presuda od 17. jula 2018. godine, predstavka broj 18116/15, tačka 41, i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-

81/21 od 2. novembra 2022. godine, tačka 23. s daljnjim referencama, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

51. Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja osporenih odluka i dostavljene dokumentacije (starih zk. uložaka) nesporno proizlazi da je kao vlasnik spornih nekretnina (tada u naravi označene kao šuma) u B listu zemljišne knjige ranije bila upisana „Bosna i Hercegovina – Federacija Bosne i Hercegovine“ s dijelom 1/1. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je taj upis izvršen na osnovu člana 44. stav (2) Zakona o šumama FBiH, po zahtjevu Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva broj Dn 041-0-DN-09-000050 od 17. februara 2009. godine, i to faktičkim upisom u zemljišnu knjigu koji je izvršen neutvrđenog datuma, dakle bez donošenja rješenja o upisu. Članom 44. stav (2) navedenog zakona bilo je propisano da su državne šume u vlasništvu Federacije. U vezi s tim, Ustavni sud napominje da iz dokumentacije koju je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud proizlazi da su sporne nekretnine, tada u naravi označene kao „šuma i šumsko zemljište“, i prije tog upisa bile upisane u zemljišnoj knjizi kao državno vlasništvo. U osporenim odlukama je utvrđeno da tim nekretninama odgovaraju brojne parcele novog premjera koje su u naravi označene kao „šuma“, „njiva“, „kuća i zgrada“, „dvorište“, „livada“, „voćnjak“, „pašnjak“ i „ pomoćna zgrada“. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da „voćnjak“, „livada“, „njiva“ i „pašnjak“, shodno odredbi člana 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu FBiH, predstavljaju poljoprivredno zemljište. Također, Ustavni sud zapaža da su pojmovi „šuma“ i „šumsko zemljište“, upravljanje i vlasništvo, te druga pitanja u vezi s tom vrstom nekretnina regulirani odredbama Zakona o šumama Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Zakon o šumama ZDK). Ustavni sud napominje da je taj zakon donesen nakon donošenja Presude Ustavnog suda FBiH broj U-26/08 od 14. aprila 2009. godine, nakon čega je prestao da se primjenjuje Zakon o šumama FBiH.

52. U vezi s navedenim, Ustavni sud smatra neophodnim podsjetiti na svoju praksu u predmetima koji su pokretali slična pravna pitanja u vezi s upisom te vrste nekretnina. U tom kontekstu, Ustavni sud podsjeća da je ranije ukazao da na nivou Bosne i Hercegovine još uvijek nije donesen propis kojim bi se tačno definiralo koja imovina je u vlasništvu države, koja u vlasništvu entiteta i Brčko distrikta i reguliralo njeno upravljanje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-

1080/18 od 28. januara 2020. godine, tačka 30). Pri tome je ukazao i da je Republika Srpska kao entitet donijela Zakon o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 135/10), ali je Ustavni sud Odlukom broj U-1/11 od 13. jula 2012. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) utvrdio da Republika Srpska nema ustavnu nadležnost za reguliranje pravne materije koja je predmet tog zakona jer je to, u skladu sa čl. I/1, III/3.b) i IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine, nadležnost Bosne i Hercegovine. Ustavni sud dalje podsjeća da je u postupku apstraktne ocjene ustavnosti odredaba Zakona o poljoprivrednom zemljištu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 93/06, 86/07, 14/10, 5/12 i 58/19), pozivajući se na zaključke iz Odluke broj U-1/11, ukazao da poljoprivredno zemljište predstavlja dio državne imovine čiji je titular Bosna i Hercegovina (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-8/19 od 6. februara 2020. godine, tačka 37, dostupna na www.ustavnisud.ba).

53. Također, Ustavni sud je u postupku apstraktne ocjene ustavnosti odredaba Zakona o šumama Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 75/08, 60/13 i 70/20) ukazao da državna imovina (imovina države BiH) obuhvata šume i šumsko zemljište koji nisu u vlasništvu drugih fizičkih i pravnih lica, dok se na državnom nivou ne odluči drugačije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-4/21 od 23. septembra 2021. godine, tačka 41). U navedenim odlukama Ustavni sud je ukazao i „da je na pravnoj snazi Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom koji je donio visoki predstavnik za BiH te da je članom 4. Zakona propisano da zabrana raspolaganja državnom imovinom ostaje na snazi do stupanja na snagu zakona kojim se uređuje provođenje kriterija koji će se primjenjivati za utvrđivanje imovine koja je u vlasništvu BiH, Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko distrikta BiH i utvrđuju prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom, ili dok visoki predstavnik drugačije ne odluči“ (idem, U-8/19, tačka 41, i U-4/21 , tačka 42). Ustavni sud dalje podsjeća i na stav da zakoni o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom (i državni i entitetski s obzirom na to da ti zakoni na isti način reguliraju tu materiju) imaju karakter lex specialis zakona kada se radi o raspolaganju državnom imovinom koja je kao takva definirana tim zakonima (vidi Ustavni sud, op. cit., AP-1080/18, tač. 31. i 33, www.ustavnisud.ba), pa karakter lex specialis i u odnosu na ZZK.

54. Dovodeći sve navedeno u vezu sa činjenicama ovih predmeta, Ustavni sud zapaža da je pitanje koje je, prije svega, jasno i nedvosmisleno trebalo biti razmotreno i obrazloženo u osporenim odlukama pitanje da li je upis prava vlasništva „Bosna i Hercegovina – Federacija Bosne i Hercegovine“ s dijelom 1/1 na spornim nekretninama kao takav uopće mogao biti dozvoljen osporenim odlukama. Apelantica smatra da je takav upis neodređen, odnosno da je nejasno ko je zapravo upisani vlasnik spornih nekretnina – država Bosna i Hercegovina ili entitet Federacija Bosne i Hercegovine. Pri tome, kako to apelantica ističe, ukoliko bi se takav upis tumačio kao upis u korist FBiH, on ne bi bio u skladu sa Zakonom o zabrani raspolaganja i praksom Ustavnog suda s obzirom na to da su sporne nekretnine u naravi u najvećem dijelu poljoprivredno zemljište i šume koje nisu u vlasništvu drugih fizičkih i pravnih lica, već državno vlasništvo. U vezi s tim, te imajući u vidu obrazloženje koje su sudovi dali u vezi s načinom na koji je u rješenju naveden upis prava vlasništva (vidi tačku 29. ove odluke), Ustavni sud podržava stav redovnog suda da je takav upis zaista neodređen i da stvara dileme oko titulara prava vlasništva na spornim nekretninama, s daljnjim pravnim implikacijama.

55. Ustavni sud, međutim, zapaža da se Općinski sud u osporenim prvostepenim rješenjima nije eksplicitno bavio tim pitanjem, niti je to učinio Kantonalni sud u prvoj, drugoj, trećoj i četvrtoj grupi rješenja (vidi tač. od 25. do 28. ove odluke). Naime, sudovi su samo obrazložili da je titular prava vlasništva upisan „na način kako je već bio upisan u starim zk. ulošcima“. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 64. ZZK propisano načelo službene provjere i istraživanja činjenica. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da redovni sudovi u osporenim odlukama nisu u skladu s tim načelom razmotrili da je taj raniji upis u starim zk. ulošcima izvršen s pozivom na odredbe člana 44. stav (2) ranijeg Zakona o šumama FBiH, kojim je eksplicitno bilo propisano da su državne šume u vlasništvu Federacije (dakle ne i u apelanticinom vlasništvu). Pri tome, iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je taj upis izvršen faktičkim upisom u zemljišnu knjigu neutvrđenog datuma, bez donošenja rješenja o upisu, iako je donošenje takvog rješenja zakonska obaveza u skladu s odredbom člana 31. ZZK. Naime, tim članom je propisano da se „upis vrši na osnovu rješenja o upisu, koje donosi zemljišnoknjižni referent. Rješenje o upisu se odnosi na zahtjev za upis, koji je podnesen u skladu sa članom 3. stav 1. ovog zakona“. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud samo u posljednjoj osporenoj odluci (vidi tačku 29. ove odluke), razmatrajući apelanticine žalbene navode iznesene u tom smislu, bavio pitanjem kvaliteta upisa i da je zaključio da je takav upis u zemljišnoj knjizi neodređen i da stvara dilemu o tome ko je titular spornih nekretnina, odnosno da li je to apelantica ili entitet FBiH. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je odgovor na pitanje ko je zapravo upisan kao vlasnik spornih nekretnina (da li je to apelantica, FBiH ili apelantica i FBiH) ključno za procjenu propisa koji se primjenjuju u konkretnom slučaju. Međutim, Ustavni sud zapaža da redovni sudovi, iako se radilo o ključnom pitanju, nisu razmotrili to važno pitanje, već su prenijeli upis prava vlasništva na spornim nekretninama u neodređenom tekstu iz starog zk. izvatka.

56. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u osporenim odlukama navedenim u tač. od 25. do 28. ove odluke obrazložio da apelantica nije podnijela prijavu prava vlasništva u smislu člana

67. ZZK, niti je kao zainteresirano lice tražila zabilježbu protiv tačnosti zemljišne knjige u smislu člana 70. ZZK, odnosno da apelantica može pokrenuti parnični postupak radi utvrđivanja prava vlasništva na spornim nekretninama ili ništavnosti upisa. U osporenoj odluci navedenoj u tački 29. ove odluke, Kantonalni sud je konstatirao da je apelantica pravo vlasništva na spornim nekretninama stekla ipso iure stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja, ali da u svako doba može tražiti ispravku upisa u zemljišnoj knjizi. Međutim, imajući u vidu da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je i prvobitni neodređeni upis na spornim nekretninama, koji je prenesen u osporenim odukama, izvršen bez donošenja rješenja o upisu i bez mogućnosti da apelantica koristi pravni lijek protiv takvog upisa, Ustavni sud smatra da je na taj način Kantonalni sud na apelanticu stavio pretjeran teret naknadnog rješavanja navedenog pitanja u nekom drugom postupku, naročito imajući u vidu da je ishod postupka ispravke neispravnog upisa neizvjestan. Naime, prema odredbama člana 60. ZZK, kojima je uređeno pitanje neispravnog upisa, ispravke se vrše i na osnovu odobrenja upisanog lica, a u konkretnom slučaju u zemljišnu knjigu je upisana i FBiH. Stoga se postavlja pitanje da li bi u konkretnom slučaju bilo potrebno tražiti odobrenje FBiH i da li bi FBiH dala takvo odobrenje.

57. Ustavni sud također ukazuje da Kantonalni sud prilikom donošenja osporenih odluka nije imao u vidu da je Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja lex specialis u odnosu na ZZK. Odredbom člana 2. stav (2) navedenog zakona, u tekstu koji je važio i u vrijeme donošenja svih prvostepenih i drugostepenih osporenih odluka, propisano je da je „svaka odluka, akt, ugovor ili bilo koji drugi pravni instrument kojim se raspolaže imovinom iz člana 1. ovog zakona suprotno odredbama ovog zakona ništavan“. Ustavni sud također ukazuje da je odredbama člana 19. st. (2) i (3) ZZK propisano da se u drugi odjeljak (B) Vlasnički list unosi: 2) ime vlasnika zemljišnoknjižnog tijela; 3) u slučaju vlasništva više lica podaci vlasnika u smislu tačke 2. i to da li im zemljišnoknjižno tijelo pripada kao zajedničko vlasništvo ili suvlasništvo. Kod suvlasništva se upisuju međusobni odnos suvlasnika i visina suvlasničkog dijela.

58. Ustavni sud podsjeća da su i apelantica kao država i FBiH kao njen entitet pravni subjekti koji, svaki za sebe, mogu biti nosioci prava i obaveza i da na nivou Bosne i Hercegovine još uvijek nije donesen propis kojim bi se tačno definirala koja imovina je u vlasništvu države, koja u vlasništvu entiteta i Brčko distrikta i reguliralo njeno upravljanje. Također, Ustavni sud zapaža da ni važeći Zakon o šumama ZDK i Zakon o poljoprivrednom zemljištu FBiH ne preciziraju titulara prava vlasništva na državnim šumama i poljoprivrednom zemljištu u državnom vlasništvu. Dalje, Ustavni sud podsjeća da, prema odluci Ustavnog suda donesenoj u predmetu broj U-8/19, poljoprivredno zemljište predstavlja dio državne imovine čiji je titular Bosna i Hercegovina, a prema odluci donesenoj u predmetu broj U-4/21 državna imovina obuhvata šume i šumsko zemljište koji nisu u vlasništvu drugih fizičkih i pravnih lica, dok se na državnom nivou ne odluči drugačije. U vezi s tim, Ustavni sud napominje da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je većina spornih nekretnina po karakteru šuma, odnosno poljoprivredno zemljište u državnom vlasništvu.

59. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da redovni sudovi nisu dali jasno i nedvosmisleno i argumentirano obrazloženje o važnom spornom pitanju – da li je neodređen upis „Bosna i Hercegovina – Federacija Bosne i Hercegovine“ s dijelom 1/1 uopće mogao biti dozvoljen u skladu s odredbama člana 19. st. (2) i (3) ZZK i da li je u suprotnosti s odredbama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja, pogotovo uzimajući u obzir da je prvobitna uknjižba prava vlasništva „Bosna i Hercegovina – Federacija Bosne i Hercegovine“ s dijelom 1/1 na spornim nekretninama u zemljišnim nekretninama po starom premjeru izvršena, kako je to već rečeno, faktičkim upisom bez donošenja rješenja o upisu (vidi tač. 22, 28. i 30. ove odluke), i to na osnovu člana 44. stav (2) ranijeg Zakona o šumama FBiH. U vezi s pozivanjem Kantonalnog suda u nekim osporenim odlukama na Odluku Ustavnog suda broj AP-2032/20 od 12. januara 2023. godine (vidi tačku 26. ove odluke), Ustavni sud zapaža da se u navedenoj odluci Ustavnog suda radi o posve drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u kojoj nije bilo sporno pitanje neodređenosti upisa u zemljišnu knjigu i da li su upisane nekretnine „državna imovina“. Shodno tome, Ustavni sud smatra da se Kantonalni sud u konkretnom slučaju neosnovano pozvao na navedenu odluku Ustavnog suda.

60. Imajući u vidu obrazloženje osporenih odluka, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi procjenu predmeta proveli na proizvoljan način jer su propustili razmotriti sve relevantne faktore bitne za odlučenje i o tome dati relevantne i dovoljne razloge. Stoga, Ustavni sud smatra da obrazloženje osporenih odluka, u smislu navedene relevantne prakse, ne zadovoljava standarde iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine jer mu nedostaje „mjerilo relevantnosti“.

61. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je osporenim odlukama prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pravo na imovinu

62. Apelantica, također, navodi da joj je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, imajući u vidu zaključak Ustavnog suda vezan za povredu prava na pravično suđenje, Ustavni sud ne smatra potrebnim posebno ispitivati navode o kršenju prava na imovinu.

VII.Zaključak

63. Ustavni sud zaključuje da je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine jer su redovni sudovi propustili da jasno i nedvosmisleno odgovore na važno sporno pitanje, a to je da li je neodređeni upis „Bosna i Hercegovina – Federacija Bosne i Hercegovine“ s dijelom 1/1 uopće mogao biti dozvoljen u skladu s odredbama člana 19. st. (2) i (3) ZZK i da li je u suprotnosti s odredbama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja, što su ključna i odlučujuća pitanja za donošenje odluke u konkretnom slučaju.

64. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

65. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1223/22 (Bosna i Hercegovina) | Sudska praksa | Aktio