Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4523/22 (Fond za zaštitu okoliša Hercegovačko-neretvanskog kantona)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada
  • Isplata duga
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4523/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-4523/22, rješavajući apelaciju Fonda za zaštitu okoliša Hercegovačko-neretvanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fonda za zaštitu okoliša Hercegovačko-neretvanskog kantona podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Ps 681753 22 Rev od 16. augusta 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Fond za zaštitu okoliša Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Semir Guzin, advokat iz Mostara, podnio je 1. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Ps 681753 22 Rev od 16. augusta 2022. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 11. oktobra 2018. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se tuženi Fond za zaštitu okoliša Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi) obaveže da mu po osnovu prikupljenih vodnih naknada sa područja HNK za određeni period isplati precizirani novčani iznos, sve bliže precizirano u izreci presude.

3. U obrazloženju, Općinski sud je ukazao da je odredbama člana 18. stav 1. Zakona o Fondu za zaštitu okoliša Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o Fondu) propisano da se prihodi tuženog, između ostalog, osiguravaju iz naknada zagađivača okoliša i naknada korisnika okoliša, kao i posebne naknade za okoliš koja se plaća pri svakoj registraciji motornih vozila. Pri tome je ukazao da se taj prihod u skladu sa članom 25. tog zakona, raspoređuje u omjeru Federacija 30%, a kanton 70% tih sredstava. Dalje, sud je istakao i da tuženi u visini od 15% ostvaruje prihod od vodnih naknada sa područja HNK po članu 177. stav 1. Zakona o vodama. Budući da su sredstva koja su prikupljena po osnovu vodnih naknada već podijeljena u skladu sa članom 177. stav 1. Zakona o vodama, kao lex specialis propisom (tuženi dobio 15% sredstava) to se ta sredstva više ne mogu dijeliti u smislu člana 25. stav 1. Zakona o Fondu. Naime, sud je ukazao da je apelant u skladu sa članom 177. stav 1. Zakona o vodama već dobio 45% sredstava prikupljenih po osnovu vodnih naknada sa područja kantona. Shodno tome, obrazložio je da bi ponovnom podjelom sredstava, apelant po istom osnovu dva puta ostvario prihode što bi za posljedicu imalo njegovo neosnovano obogaćenje. Osim toga, sud je naveo da je apelant propustio dokazati koliko je on, kao vanbudžetski fond, izravno prikupio sredstava temeljem uplata u smislu odredbe člana 43. Pravilnika o načinu obračunavanja, postupku, rokovima za obračunavanje i plaćanje, kontroli izmirivanja obaveza na osnovu naknade i posebnih vodnih naknada (u daljnjem tekstu: Pravilnik) i po tom osnovu ostvario prihod.

4. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu od 9. februara 2022. godine apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.

5. Presudom Vrhovnog suda broj 65 0 Ps 681753 22 Rev od 16. augusta 2022. godine apelantova revizija je odbijena. U obrazloženju, Vrhovni sud je naveo da nižestepeni sudovi pravilno vežu odredbe člana 25. Zakona o Fondu za prihode ostvarene po osnovu člana 18. stav 1. tog zakona. S druge strane sud je ukazao da se shodno Zakonu o vodama iznos dobiven od vodnih naknada koristi isključivo za provođenje zadataka koji su tim zakonom dati u nadležnost Federalnom ministarstvu nadležnom za okoliš i za sufinansiranje infrastrukture za zaštitu voda od značaja za Federaciju. Dakle, radi se o prihodima koji se dodjeljuju tuženom u visini od 15% (član 177. stav 1. Zakona o vodama) čija je namjena zakonom propisana (član 178. stav 3. Zakona o vodama). Osim toga, sud je naveo da bi prema članu 43. Pravilnika sredstva eventualno uplaćena direktno tuženom, predstavljala tuženikov prihod i dijelila bi se prema članu 25. stav 1. Zakona o Fondu.

6. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Dalje, apelant navodi da je pogrešan stav sudova da bi raspodjela spornih sredstava u apelantovu korist, predstavljala neosnovano obogaćenje na njegovoj strani. Također, apelant smatra da je pogrešan zaključak sudova da se član 25. Zakona o Fondu odnosi samo na sredstva iz stava 1. člana 18. tog zakona, a ne na cijeli član 18. Zakona o Fondu. Najzad, apelant tvrdi da je pogrešan i zaključak sudova da je apelant trebao da dokaže koliko je tuženi, kao vanbudžetski fond, izravno prikupio sredstava temeljem uplata u smislu relevantnog podzakonskog propisa. Relevantni propisi

7. Zakon o vodama ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/06)

Član 177. stav (1) (1) Vodne naknade iz čl. 169. i 170. ovog Zakona i prihodi prikupljeni na osnovu zakupa javnog vodnog dobra na površinskim vodama I kategorije raspoređuju se na sljedeći način: 1. nadležnoj agenciji za vode 40%, 2. u korist budžeta kantona 45% i 3. u korist Fonda za zaštitu okoliša Federacije 15%. Član 178. stav (3) (3) Prihodi iz člana 177. stav 1. tačka 3. ovog Zakona koriste se isključivo za provođenje zadataka koji su ovim Zakonom dati u nadležnost federalnom ministarstvu nadležnom za okoliš i za sufinansiranje infrastrukture za zaštitu voda od značaja za Federaciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud primjećuje da je apelant po svojoj strukturi u istoj poziciji kao nositelj javne vlasti. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, državni organi i javna preduzeća, kao sudionici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, ali ne i iz Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, tač. 14. i 15. i AP-3444/19 od 7. aprila 2021. godine, tačka 28, objavljene na www.ustavnisud.ba). Međutim, primjenljivi standardi su isti.

10. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43., i Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32., te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03 ).

11. Dalje, apelant smatra da su redovni sudovi proizvoljno utvrdili činjenice i proizvoljno primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

12. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju osporenih odluka dali relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naročito, Ustavni sud ukazuje da su redovni sudovi detaljno obrazložili i zašto nisu osnovani apelantovi prigovori koje on ponavlja i u apelaciji (vidi tačka 5. ove odluke). Osim toga, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.

13. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4523/22 (Fond za zaštitu okoliša… | Sudska praksa | Aktio