Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2885/24 (M. S.)

Odluka donesena 23. 01. 2025.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Krivični postupak
  • Pritvor
  • Opravdanost dužine trajanja pritvora prije suđenja
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2885/24

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 01. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2885/24, rješavajući apelaciju Mladena Samardžije, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica

Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 23. januara 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Mladen Samardžija protiv rješenjâ Suda Bosne i Hercegovine br. S1 2 K 046050 24 Kž 2 od 20. juna 2024. godine i S1 2 K 046050 24 Kv 4 od 4. juna 2024. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mladen Samardžija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočne Ilidže, kojeg zastupa Vedad Kolašinac, advokat iz Sarajeva, podnio je 5. jula 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjâ Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 046050 24 Kž 2 od 20. juna 2024. godine i S1 2 K 046050 24 Kv 4 od 4. juna 2024. godine. Apelant je 3. septembra 2024. godine dopunio apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je 11. jula 2024. godine od Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatražio da dostave odgovore na apelaciju. Sud BiH i Tužilaštvo su 17. i 24. jula 2024. godine dostavili odgovore na apelaciju, koje je Ustavni sud 24. jula 2024. godine proslijedio apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Izjašnjenje nije dostavljeno u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

4. Tužilaštvo protiv apelanta sprovodi istragu zbog krivičnog djela organiziranog kriminala iz člana 250. stav 3. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH) u vezi s krivičnim djelima neovlaštenog prometa opojnim drogama iz člana 195. stav 1. KZBiH, pranja novca iz člana 209. stav 3. KZBiH i ometanja rada pravosuđa iz člana 241. stav 2 KZBiH. Sud BiH je 13. decembra 2023. godine apelantu odredio pritvor, koji je potom 9. januara 2024. godine produžio za dva mjeseca. Vijeće Suda BiH (u daljnjem tekstu: vijeće) Rješenjem broj S1 2 K 046050 24 Kv 3 od 6. marta 2024. godine produžilo je apelantu pritvor za još tri mjeseca, koji je po tom rješenju mogao trajati najduže do 6. juna 2024. godine ili do nove odluke Suda BiH. Apelantu je pritvor određen i produžen zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio navedena krivična djela i zbog posebnih pritvorskih razloga iz člana 132. stav (1) tač. a), b) i c) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPBiH).

Osporena rješenja

5. Vijeće je Rješenjem broj S1 2 K 046050 24 Kv4 od 4. juna 2024. godine apelantu produžilo pritvor za još tri mjeseca, odredivši da taj pritvor može trajati najduže do 4. septembra 2024. godine ili do nove odluke Suda BiH. Pritvor je produžen zbog istih razloga zbog kojih je bio i određen, a zatim i dva puta produžen (opasnost od bjekstva, koluziona i iteracijska opasnost).

6. Vijeće je u obrazloženju rješenja navelo da je Tužilaštvo 30. maja 2024. godine dostavilo prijedlog, s opisanim dokazima, da se apelantu, na osnovu člana 135. stav (4) ZKPBiH, produži pritvor za dodatna tri mjeseca (u daljnjem tekstu: prijedlog). Vijeće je istaklo da je za produženje pritvora potrebno da postoje naročito važni razlozi, odnosno da su ispunjena tri uvjeta. U vezi s tim, vijeće je utvrdilo da je ispunjen opći (prvi) uvjet za primjenu te odredbe, a tiče se visine kazne jer se apelant tereti za krivična djela za koja mu se može izreći kazna dugotrajnog zatvora. Vijeće je konstatiralo da je ispunjen i drugi uvjet jer je Tužilaštvo u prilogu prijedloga dostavilo rješenje glavnog tužioca Tužilaštva kojim je određeno da će se istraga okončati u roku od šest mjeseci, a taj rok počinje teći od 12. juna 2024. godine. Istaknuto je da je to vrijeme neophodno Tužilaštvu kako bi se okončala istraga i donijela konačna tužilačka odluka. Konačno, vijeće je utvrdilo da je ispunjen i treći uvjet jer je taj predmet po svim svojim karakteristikama izrazito složen. Naime, kako je Sud BiH ocijenio, u konkretnom slučaju se radi o složenoj istrazi međunarodnog karaktera u kojoj se osnovano sumnja da je apelant krivičnopravne radnje preduzeo u sklopu organizirane kriminalne grupe koja djeluje na teritoriji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH), Republike Slovenije (u daljnjem tekstu: Slovenija) i drugih država Evrope i Južne Amerike. Vijeće je imalo u vidu da Tužilaštvo u tom predmetu vodi kompleksnu istragu u okviru koje je potrebno preduzeti niz istražnih radnji, uključujući i identificiranje saosumnjičenih i njihovo saslušanje. Osim toga, kako je navedeno, potrebno je pribaviti relevantne dokaze putem međunarodne pravne pomoći, kao i rezultate dopunske finansijske istrage.

7. Vijeće je ocijenilo da nije osnovan prigovor apelantove odbrane da se protiv apelanta vode dvije istrage za ista krivična djela. U vezi s tim, vijeće je, nakon izjašnjenja Tužilaštva, ocijenilo da se u prvobitnom predmetu radilo o predistražnim radnjama, zbog čega se ne radi o dvije istrage istog subjektivnog i objektivnog identiteta.

8. Vijeće je potom ocijenilo da iz dostavljenih dokaza proizlazi osnovana sumnja da je apelant počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret. Vijeće je utvrdilo da postoji osnovana sumnja da je apelant organizator grupe koja već duže vrijeme djeluje i vrši krivična djela na području BiH, Slovenije i drugih zemalja Evrope i Južne Amerike, s ciljem stjecanja protupravne imovinske koristi. Apelant je, u dogovoru s pripadnicima grupe, donosio odluke o njenom djelovanju, dok su članovi grupe postupali po njegovim naredbama i uputama. Za međusobnu komunikaciju i dogovor koristili su prilagođene mobilne telefone s instaliranom aplikacijom „Sky Ecc“ i drugim aplikacijama koje su namijenjene za zaštićenu komunikaciju. Vijeće je utvrdilo da su, pored općeg, ispunjeni i posebni uvjeti za pritvor, koji su propisani članom 132. stav 1. tač, a), b) i c) ZKPBiH. Vijeće je detaljno obrazložilo razloge za ispunjenost posebnih uvjeta.

9. Konačno, Vijeće je navelo da je, u skladu sa članom 47. stav 1. ZKPBiH, prihvatilo prijedlog Tužilaštva da se radi zaštite daljnjeg toka istrage određeni dokazi koji su dostavljeni uz prijedlog ne dostavljaju apelantu i njegovom braniocu. U tom smislu, Vijeće je napomenulo da je Tužilaštvo uz prijedlog sudu dostavilo dokaze bitne za procjenu zakonitosti pritvora i radi obavještenja branioca, u skladu sa stavom (2) člana 47. ZKPBiH. Također, u toj fazi odbrani je dostavljen izvještaj o otkrivanju počinilaca krivičnog djela od 12. decembra 2023. godine (u daljnjem tekstu: izvještaj). Vijeće je navelo da je cijenilo sve dokaze da bi donijelo odluku o zakonitosti mjere pritvora. Konačno, Vijeće je podsjetilo Tužilaštvo na obavezu da s dužnom pažnjom cijeni dokaze i da, u slučaju da neki od dokaza ne bude ugrožavao ciljeve istrage, takav dokaz odmah objelodani odbrani.

10. Vijeće Apelacionog odjeljenja Suda BiH (u daljnjem tekstu: apelaciono vijeće) Rješenjem broj S1 2 K 046050 24 Kž 2 od 20. juna 2024. godine odbilo je žalbu apelantovog branioca i potvrdilo prvostepeno rješenje. Apelaciono vijeće je u cijelosti potvrdilo zaključke iz prvostepenog rješenja. Naročito, apelaciono vijeće je navelo da osim paušalnih navoda o vođenju paralelnih istraga odbrana nije iznijela bilo kakve konkretne okolnosti koje bi dovele u pitanje produženje mjere pritvora, odnosno nije konkretno ukazala da je to od utjecaja na dužinu trajanja pritvora u istrazi. Ocijenjeno je i da to pitanje nije od posebnog značaja za produženje mjere pritvora jer se članom 135. ZKPBiH suštinski uređuje pitanje dužine trajanja mjere pritvora u istrazi, o čemu je sud pravilno vodio računa. Dalje, apelaciono vijeće je ocijenilo da iz do sada predočenih dokaza proizlazi da Tužilaštvo aktivno sprovodi istragu. Konačno, apelaciono vijeće je istaklo da u žalbi nije osporavana osnovana sumnja niti posebni pritvorski razlozi, pa se stoga ni to vijeće nije upuštalo u njihovo posebno ispitivanje.

11. Ustavni sud konstatira da iz apelantovog podneska od 3. septembra 2024. godine proizlazi da je Sud BiH Rješenjem broj S1 2 K 046050 24 Krn 12 od 29. augusta 2024. godine prihvatio prijedlog Tužilaštva, apelantu ukinuo pritvor i izrekao mu mjere zabrane.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine te člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant pojašnjava da je Tužilaštvo tokom 2022. i 2023. godine protiv njega sprovodilo istragu pod brojem T20 0 KTO 0022909 22, da bi isti tužilac, nakon njegovog lišenja slobode, 13. decembra 2023. godine otvorio novu istragu pod brojem T20 0 KTOV 0024154 23 za istovjetna krivična djela. Apelant smatra da je na taj način Tužilaštvo stvorilo uvjete da sudu podnese prijedlog za produženje pritvora, u skladu sa članom 135. stav 4. ZKPBiH, mada optužnica nije potvrđena. Apelant ukazuje da pojmovi „predistražne radnje“ ili „predistražni postupak“ nisu propisani odredbama ZKPBiH, već postoji samo istraga kao jedina faza krivičnog postupka prije optuženja. To je, prema apelantovom mišljenju, bitno jer Tužilaštvo može predlagati određivanje i produženje mjere pritvora apelantu u prvih šest mjeseci istrage. Da bi se mjera pritvora mogla produžiti protekom tog roka, pored postojanja osnovane sumnje i nekih od posebnih pritvorskih razloga moraju kumulativno biti ispunjeni uvjeti izuzetnosti i izrazite složenosti predmeta te da postoji izjava Kolegija Tužilaštva o potrebnim mjerama da bi se istraga okončala. Apelant smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu člana 135. stav (4) ZKPBiH. Dalje, apelant ukazuje da mu je „povrijeđeno pravo na razgledanje spisa i dokaza“, u smislu člana 47. ZKPBiH, „što je imalo za cilj zataškavanje navedenih činjenica koje ne bi dovele do toga da apelant efikasno ukaže sudu na kršenje njegovih prava koje se odnose na okončanje istrage u razumnom roku“.b)Odgovori na apelaciju

13. Sud BiH je u odgovoru na apelaciju naveo da je većina sadržaja apelacije usmjerena na postupanje Tužilaštva, odnosno da je Tužilaštvo na određeni način zloupotrijebilo činjenicu vođenja dvije istrage za istovjetna krivična djela protiv apelanta kako bi se stekla zakonska mogućnost produženja mjere pritvora apelantu van roka od šest mjeseci. U vezi s tim, apelaciono vijeće je ukazalo da to pitanje i nije od posebnog značaja za produženje mjere pritvora s obzirom na to da se odredbama člana 135. ZKPBiH suštinski uređuje pitanje dužine trajanja mjere pritvora u istrazi.

14. Tužilaštvo je istaklo da je u predmetu broj T20 0 KTOV 0024154 23 donijelo naredbu o sprovođenju istrage 12. decembra 2023. godine. Tužilaštvo je u tom predmetu apelanta lišilo slobode zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio više krivičnih djela. Zatim je donijelo naredbu o provođenju finansijske istrage, izdalo naredbu za vještačenja elektronskih uređaja, uputilo sve neophodne zamolnice, među kojima je i zamolnica za ustupanje predmeta iz Slovenije kako bi se istraga sveobuhvatno okončala i donijela tužilačka odluka. Sve to je dostavljeno Sudu BiH na uvid radi odlučivanja o produženju mjere pritvora. Tužilaštvo će u narednom periodu primiti rezultate naloženih vještačenja, kao i tražene dokaze iz Slovenije jer je nadležni sud u Sloveniji donio odluku kojom se dozvoljava ustupanje krivičnog gonjenja BiH, odnosno Tužilaštvu kao nadležnom organu.

V.Relevantni propisi

15. Krivični zakon Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10, 47/14, 22/15, 40/15, 35/18, 46/21, 31/23 i 47/23) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

Organizirani kriminal

Član 250. stav (3) (3) Ko organizira ili bilo kako rukovodi grupom za organizirani kriminal koja zajedničkim djelovanjem učini ili pokuša krivično djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine, kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili dugotrajnim zatvorom.

16. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17 – odluka USBiH, 42/18 – rješenje USBiH, 65/18, 22/21 – odluka USBiH i 8/22 – rješenje USBiH)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 47. st. (1) i (2)

Pravo branitelja da pregleda spise i dokumentaciju (1) U toku istrage, branitelj ima pravo da razmatra spise i razgleda pribavljene predmete koji idu u korist osumnjičenom. Ovo pravo se branitelju može uskratiti ako je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage. (2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, tužilac će istovremeno s prijedlogom za određivanje pritvora sudiji za prethodni postupak, odnosno sudiji za prethodno saslušanje dostaviti i dokaze bitne za procjenu zakonitosti pritvora i radi obavještavanja branioca. Član 135.

Trajanje pritvora u istrazi (1) [...] Po rješenju sudije za prethodni postupak, pritvor može trajati najduže mjesec dana od dana lišenja slobode. [...]. (2) Pritvor se odlukom vijeća ("član 24. stav (7)"), po obrazloženom prijedlogu Tužitelja, može produžiti za najviše dva mjeseca. [...]. (3) Ako se postupak vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora deset godina ili teža kazna i ako postoje naročito važni razlozi, pritvor se može produžiti, po obrazloženom prijedlogu Tužitelja, za još najviše tri mjeseca. [...]. (4) Izuzetno i u izrazito složenom predmetu vezano za krivično djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora, pritvor se može ponovo produžiti za još najviše tri (3) mjeseca nakon produžetka pritvora iz stava 3. ovog člana. Pritvor se može produžiti dva puta uzastopno, po obrazloženom prijedlogu tužioca za svako produženje, koji treba da sadrži izjavu kolegija Tužilaštva o potrebnim mjerama da bi se istraga okončala (član 225. stav 3.). O žalbi protiv rješenja vijeća o produženju pritvora odlučuje vijeće Apelacionog odjeljenja. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. (5) Ako se do isteka rokova iz stava 1. do 4. ovog člana ne potvrdi optužnica, osumnjičeni će se pustiti na slobodu. Član 225. stav (2) (Okončanje istrage) (2) Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage, tužilac će obavijestiti glavnog tužioca o razlozima neokončanja istrage. Glavni tužilac odredit će u roku od 30 dana novi rok za okončanje istrage koji ne može biti duži od šest mjeseci, odnosno koji ne može biti duži od jedne godine za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju od 10 godina ili teža kazna, te naložiti preduzimanje potrebnih mjera da bi se istraga okončala. VI.Dopustivost i meritum

17. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

18. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da je tim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća da nije vezan pravnom kvalifikacijom iz apelacije, te da je, shodno pravilu iura novit curia, ovlašten da na činjenice predmeta primijeni relevantno ustavno i konvencijsko pravo (vidi Evropski sud, Radomilja protiv Hrvatske [VV], presuda od 20. marta 2018. godine, predstavke br. 37685/10 i 22768/12, tačka 124, i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4348/21 od 9. februara 2022. godine, tačka 15). Stoga će, imajući u vidu sadržaj osporenih rješenja i suštinu apelantovih navoda, navode iz apelacije ispitati s aspekta garancija prava na ličnu slobodu i sigurnost.

Pravo na ličnu slobodu i sigurnost

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.

20. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;

3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1. tačka c) ovog člana izvodi se bez odgađanja pred sudiju ili drugu službenu osobu ovlaštenu zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.

4. Svako ko je lišen slobode hapšenjem ili pritvaranjem ima pravo pokrenuti postupak u kome će sud brzo odlučiti o zakonitosti njegovog pritvaranja i naložiti puštanje na slobodu ako je pritvaranje bilo nezakonito.

21. Ustavni sud primjećuje da apelant problematizira da se u konkretnom slučaju nisu ispunili uvjeti za produženje pritvora u smislu člana 135. stav (4) ZKPBiH.

22. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), kompatibilnost pritvora sa članom 5. stav 1. Evropske konvencije je uvjetovana ispunjenjem tri uvjeta. Prvi, pritvor mora biti zasnovan na „osnovanoj sumnji” da je određeno lice počinilo krivično djelo, što pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija koje bi objektivnog posmatrača uvjerile da je to lice moglo počiniti krivično djelo. Drugi, svrha pritvora mora biti da se određeno lice dovede pred „nadležnu zakonitu vlast”, što treba razmotriti nezavisno od toga da li je ta svrha postignuta. Treći uvjet je da pritvor prema tački (c) mora, kao i svako lišenje slobode prema članu 5. stav 1. Evropske konvencije, biti „zakonit“ i „u skladu s postupkom propisanim zakonom“ (vidi Evropski sud (VV), Merabishvili protiv Gruzije, presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka broj 72508/13, tač. 181–186. s daljnjim referencama).

23. Dalje, član 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije, tj. da je lišenje „zakonito“ u smislu navedenog člana i da obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Poštovanje člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom. Produženje pritvora se može opravdati samo postojanjem specifičnih naznaka o stvarnom zahtjevu javnog interesa koji, bez obzira na pretpostavku nevinosti, preteže nad pravilom poštovanja slobode pojedinca (vidi, između ostalih izvora, Evropski sud, Bigović protiv Crne Gore, presuda od 19. marta 2019. godine, predstavka broj 48343/16, tačka 203. s daljnjim referencama).

24. Budući da apelant ne problematizira postojanje osnovane sumnje i posebnih pritvorskih razloga, niti dovođenje pred nadležnu vlast, Ustavni sud smatra da su ispunjena prva dva uvjeta kompatibilnosti pritvora u smislu člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije. Preostaje da se odgovori na pitanje da li je u smislu navedenih garancija produženje apelantovog pritvora bilo zakonito, odnosno „u skladu s postupkom propisanim zakonom“.

25. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava postojanje „izuzetnih razloga“ iz člana 135. stav (4) ZKPBiH. Ustavni sud zapaža da odredbe člana 135. ZKPBiH propisuju dužinu trajanja pritvora u istrazi, a stav (4) tog člana propisuje mogućnost da se, pod određenim okolnostima, pritvor u istrazi, nakon šest mjeseci, može „ponovo produžiti“ dva puta uzastopno „za još najviše tri mjeseca“. Dakle, maksimalna dužina trajanja pritvora, prije podizanja optužnice, može trajati, uzimajući u obzir i produženja, u izuzetnim slučajevima iz člana 135. stav (4) ZKPBiH, 12 mjeseci. U vezi s tim, Ustavni sud ne uočava proizvoljnost u primjeni navedene odredbe budući da je Sud BiH u okolnostima konkretnog slučaja dao jasno i argumentirano obrazloženje za produženje pritvora, ukazujući na okolnosti konkretnog slučaja (vidi tačku 6. ove odluke). Naime, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH uzeo u obzir i okolnost da se apelantu na teret stavlja počinjenje krivičnog djela za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora (vidi tač. 4, 6. i 18. ove odluke). Zatim je Sud BiH uzeo u obzir i to da je rješenjem glavnog tužioca Tužilaštva određeno da će se istraga okončati u roku od šest mjeseci, a da taj rok počinje teći od 12. juna 2024. godine, kao i da je to vrijeme neophodno Tužilaštvu kako bi se okončala istraga i donijela konačna tužilačka odluka. Konačno, Sud BiH je u konkretnom slučaju imao u vidu činjenicu da se radi o izrazito složenom predmetu, što je detaljno obrazložio.

26. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je Sud BiH imao u vidu prilikom odlučenja da apelantu produži pritvor za daljnja tri mjeseca ne mogu ocijeniti proizvoljnim jer navedeni razlozi, i prema ocjeni Ustavnog suda, opravdavaju dužinu trajanja apelantovog pritvora. Pri tome, Ustavni sud zapaža i da je Sud BiH jasno obrazložio zašto apelantovi navodi o „dvije paralelne istrage“ ne mogu dovesti do drugačije odluke u konkretnom slučaju (vidi tač. 7. i 10. ove odluke). U vezi s tim, Ustavni sud ima u vidu i odgovor Tužilaštva iz kojeg proizlazi da je istraga u konkretnom predmetu otvorena 12. decembra 2023. godine (vidi tačku 14. ove odluke). Zatim Ustavni sud primjećuje da je Tužilaštvo dostavilo Sudu BiH dokaze iz kojih proizlazi da su, budući da istraga nije okončana u roku od šest mjeseci, preduzete radnje kojima je, u skladu s odredbama člana 225. ZKPBiH, izuzetno dozvoljeno okončanje istrage u roku dužem od šest mjeseci. Ustavni sud smatra da je u osporenom rješenju i apelaciono vijeće dalo vrlo jasno obrazloženje, koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim, kao i da rješenje vijeća tog suda, kojim se apelantu produžava pritvor za još tri mjeseca, nije suprotno odredbama ZKPBiH i Evropske konvencije. Imajući u vidu sve navedeno, tj. analizirajući period od oko devet mjeseci, koliko je apelant u pritvoru, Ustavni sud zaključuje da ne postoje argumenti koji bi ukazivali na to da je konkretna dužina trajanja pritvora neopravdana i neracionalna u mjeri da krši apelantovo pravo iz člana 5. stav 3. Evropske konvencije.

27. Konačno, vezi s apelantovim navodima da mu nisu dostavljeni dokazi o postojanju osnovane sumnje, čime mu je onemogućena djelotvorna odbrana, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda prema kojoj postupak koji se vodi na osnovu člana 5. stav 4. Evropske konvencije u principu treba, u najvećoj mogućoj mjeri, s obzirom na okolnosti istrage koja je u toku, zadovoljavati osnovne zahtjeve pravičnog suđenja. Iako se u nacionalnom pravu taj zahtjev može zadovoljiti na različite načine, potrebno je, koji god da se način odabere, osigurati da druga stranka ima uvid u očitovanja koja su podnesena i da ima stvarnu mogućnost davati primjedbe na njih (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud, Šekerija protiv Hrvatske, presuda od 5. novembra 2020. godine, predstavka broj 3021/14, tačka 85). Ustavni sud smatra da, u smislu garancija obuhvaćenih članom 5. stav 4. Evropske konvencije, apelantu nije onemogućena djelotvorna odbrana u odnosu na osporavanje postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo. Naime, u konkretnom slučaju apelantu nije uskraćena mogućnost da se izjasni o navodima i dokazima na osnovu kojih je sud utvrdio postojanje osnovane sumnje s obzirom na to da iz obrazloženja osporenih odluka jasno proizlazi da je, u smislu člana 47. stav (2) ZKPBiH, Tužilaštvo dostavilo sudu dokaze bitne za produženje pritvora. Također, u prijedlogu za produženje pritvora u dovoljnoj mjeri je naveden sadržaj dokaza koji je apelantu i njegovoj odbrani omogućavao njihovo osporavanje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1106/22 od 18. oktobra 2022. godine, tač. 26. i 27, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga Ustavni sud i te apelantove navode smatra neosnovanim.

28. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nije prekršeno apelantovo pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

VII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije kada su redovni sudovi u osporenim rješenjima dali jasne i argumentirane razloge za postojanje naročito važnih razloga zbog kojih je apelantu, nakon šest mjeseci koje je proveo u pritvoru, taj pritvor ponovno produžen za tri mjeseca, koji predstavljaju ozbiljne razloge od javnog interesa koji, nezavisno od pretpostavke apelantove nevinosti, pretežu nad njegovim pravom na slobodu.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2885/24 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio