Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-697/24 (J. F.)
Odluka donesena 23. 01. 2025.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Isplata duga
- Legitiman cilj
- Propisano zakonom
- Proporcionalnost
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o notarima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-697/24
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 01. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-697/24, rješavajući apelaciju Josipe Filipović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica
Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 23. januara 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Josipe Filipović podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 I 077387 23 Gž od 7. decembra 2023. godine u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Josipa Filipović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 I 077387 23 Gž od 7. decembra 2023. godine u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Josipa Filipović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja, koju zastupaju Avdo Salihbegović i Hajrudin Kapetanović, advokati iz Sarajeva, podnijela je 20. februara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 I 077387 23 Gž od 7. decembra 2023. godine.
2. Apelantica je 18. novembra 2024. godine zatražila donošenje privremene mjere kojom bi se obustavio izvršni postupak u predmetu Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 46 0 I 077387 17 I do konačne odluke o apelaciji. Podnescima od 6. decembra 2024. godine apelantica je dopunila apelaciju. II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda te od punomoćnika tražitelja izvršenja F. Z. (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) zatraženo je 19. novembra 2024. godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Kantonalni i Općinski sud su odgovore dostavili 22. novembra, odnosno 2. decembra 2024. godine. Punomoćnik tražitelja izvršenja u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.
5. Odgovori sudova su 16. decembra 2024. godine dostavljeni apelanticinim punomoćnicima radi eventualnog izjašnjenja. Izjašnjenje nije dostavljeno u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
7. U izvorniku notarski obrađenog ugovora o zajmu od 6. oktobra 2015. godine apelanticin otac M. V. (apelanticin otac) označen je kao „zajmodavac“, a tražitelj izvršenja kao „zajmoprimac“. Navedenim ugovorom o zajmu apelanticin otac se kao „zajmodavac“ obavezao da „zajmoprimcu“, tražitelju izvršenja, isplati iznos od 400.000,00 eura na ime sufinansiranja izgradnje autobuske stanice s poslovnim objektom. Tražitelj izvršenja se ugovorom obavezao da će zajam vratiti najkasnije do juna 2016. godine. Tražitelj izvršenja je radi osiguranja potraživanja dao pristanak da se zasnuje založno pravo na zgradi koja se u evidencijama vodi kao autobuska stanica površine 191 m² i zemljištu ispod zgrade površine 5.155 m² (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine), koji su u vlasništvu apelanticinog oca sa dijelom 1/1.
8. Na zahtjev tražitelja izvršenja 31. maja 2017. godine izvršena je ispravka navedenog ugovora o zajmu od 6. oktobra 2015. godine jer se, kako je notar konstatirao, u izvorniku potkrala tehnička greška u označavanju ugovornih strana. Shodno tome, izvornik ugovora o zajmu je ispravljen tako što kod imena M. V. treba da stoji „zajmoprimac“, a kod imena F. Z. treba da stoji „zajmodavac“. Ostali dio teksta ugovora o zajmu ostao je neizmijenjen.
Izvršni postupak
9. Tražitelj izvršenja je 5. juna 2017. godine pokrenuo izvršni postupak protiv apelanticinog oca na osnovu notarske isprave, ugovora o zajmu od 6. oktobra 2015. godine i njegove ispravke, radi naplate novčanog potraživanja od 782.332,00 KM. Izvršenje je predloženo na spornim nekretninama u vlasništvu apelanticinog oca. Općinski sud je 20. novembra 2017. godine Rješenjem broj 46 0 I 077387 17 I dozvolio predloženo izvršenje. Apelanticin otac je uložio prigovor tražeći da se izvršenje odgodi do okončanja parničnog postupka koji je pokrenuo u Općinskom sudu u Travniku radi utvrđivanja ništavosti notarske isprave – ugovora o zajmu od 6. oktobra 2015. godine, te ispravke tog ugovora. Apelanticin otac je u parnici tvrdio da je ugovor o zajmu prividan pravni posao koji ne proizvodi pravno djelovanje. Zaključkom od 28. marta 2018. godine Općinski sud je odgodio izvršenje do okončanja parničnog postupka. Parnični postupak je okončan presudom Općinskog suda u Travniku od 7. februara 2019. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanticinog oca. U vezi s tim, navedeno je da je presuda postala pravosnažna i izvršna 21. maja 2019. godine. Shodno tome, Općinski sud je naveo da je rješenje o izvršenju od 20. novembra 2017. godine postalo pravosnažno, te je nastavio izvršenje u kojem je odredio vještaka radi identifikacije i utvrđivanja tržišne vrijednosti založenih nekretnina te je izvršen uviđaj na licu mjesta.
10. Tražitelj izvršenja je 23. juna 2021. godine informirao sud da je apelanticin otac preminuo, da je ostavinski postupak okončan i da je apelantica proglašena za jedinu nasljednicu. Općinski sud je nakon toga 20. jula 2021. godine donio rješenje kojim je za izvršenika označio apelanticu. Rješenje je dostavljeno apelantici na izjašnjenje. Apelantica je putem punomoćnika uložila prigovor na rješenje koji je naslovila kao „prigovor trećeg lica“, u kojem je informirala sud da nije znala da se vodi izvršni postupak, da joj uz rješenje nije dostavljena nikakva dokumentacija, te da rješenjem o nasljeđivanju nije preuzela bilo kakvo novčano potraživanje. Apelantica je 4. januara 2021. godine sudu dostavila i molbu kojom je tražila utvrđivanje duga i kojom se traži izvršenje na nekretninama radi „novih saznanja“.
11. Povodom apelanticinog prigovora Općinski sud je zakazao ročište na kojem su se apelantica i tražitelj izvršenja izjasnili, te je sud na istom ročištu naložio vještaku da dopuni nalaz i mišljenje tako što će uskladiti nalaz s promjenom titulara na spornim nekretninama, u svjetlu ostavinskog rješenja. Apelantica je 20. maja 2022. godine dostavila podnesak u kojem je navela da je manjkava isprava na osnovu koje je izvršenje pokrenuto i da takva isprava ne može biti izvršna isprava, ni po formi, niti po sadržaju, tražeći obustavljanje postupka.
12. S obzirom na to da su se u predmetu mijenjale postupajuće sudije (jedan na apelanticin zahtjev, a drugi zbog imenovanja na drugu poziciju), Općinski sud je 27. juna 2023. godine zakazao novo ročište na kojem je apelantica navela da ostaje pri svim ranije iznesenim prigovorima. Apelantica je od suda posebno tražila da kao prethodno pitanje ispita da li izvršna isprava zbog manjkavosti može biti valjan pravni osnov za izvršenje, te zbog tvrdnji da činjenični navodi iz prijedloga za izvršenje ne odgovaraju sadržaju izvršne isprave. Općinski sud je naveo da je izvršni postupak pokrenut na osnovu ugovora o zajmu od 6. oktobra 2015. godine, čiju valjanost ne može ispitivati izvršni sud. Ostale apelanticine prigovore sud je ocijenio nebitnim jer oni ne mogu biti osnov za obustavljanje izvršnog postupka.
13. Rješenjem Kantonalnog suda broj 46 0 I 077387 23 Gž od 7. decembra 2023. godine odbijena je apelanticina žalba te je potvrđeno osporeno rješenje. Sud je uvidom u izvršnu ispravu naveo da je založno pravo na spornim nekretninama upisano po izjavi apelanticinog oca kao vlasnika nekretnina u trenutku zasnivanja založnog prava, koji je svojim potpisom pristao na zasnivanje hipoteke. Obrazloženo je da je apelanticin otac vodio parnični postupak radi utvrđivanja ništavosti izvršne isprave, te da je u tom postupku njegov zahtjev pravosnažno odbijen. Shodno tome, Kantonalni sud se pozvao na odredbe člana 23. stav 1. tačka 3. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) te na član 90. st. 1. i 2. Zakona o notarima koji propisuje da su notarske isprave izvršne isprave ukoliko je na osnovu takve isprave u zemljišnim knjigama upisana hipoteka ili zemljišni dug na predmetu izvršenja. Još je navedeno da, ukoliko se u svrhu plaćanja osiguranog potraživanja zahtijeva izvršenje na nekretninama i ako je dužnik na to izričito pristao, za izvršnost takve isprave nije potrebna nikakva daljnja aktivnost izvršnog suda. Shodno tome, sud je uzeo u obzir da je tražitelj izvršenja uz prijedlog dostavio ugovor o zajmu s njegovom ispravkom, kojim je apelanticin otac pristao da se na založenim nekretninama upiše hipoteka i provede izvršenje u slučaju neispunjenja ugovorene obaveze. Navedeno je da su ugovorne strane ugovorile da tražitelj izvršenja može izvršiti upis hipoteke u zemljišnim knjigama na nekretninama apelanticinog oca. U takvim okolnostima sud je zaključio da je neosnovan apelanticin prigovor da je sadržaj notarske isprave u suprotnosti s prijedlogom za izvršenje i da nisu postojali uvjeti da se donese rješenje o izvršenju.
14. Zaključkom Općinskog suda broj 46 0 I 077387 17 I od 11. novembra 2024. godine sporne nekretnine prodate su tražitelju izvršenja kao najpovoljnijem ponuđaču za iznos od 1.400.000,00 KM. Općinski sud je nakon toga donio i Rješenje o dosudi nekretnine broj 46 0 I 077387 17 I od 27. novembra 2024. godine kojim su sporne nekretnine dosuđene tražitelju izvršenja, te je apelantici naloženo da sporne nekretnine preda u posjed tražitelju izvršenja.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelantica se poziva na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije. Iz apelacionih navoda proizlazi da se apelantica nakon očeve smrti uključila u izvršni postupak kao treće lice, a potom i kao izvršenik. Suštinski se apelacijom osporava izvršna isprava na osnovu koje je pokrenuto izvršenje. Apelantica smatra da notarski obrađeni ugovor o zajmu, a i njegova izmjena, ni po sadržaju niti po formi ne mogu biti isprave podobne za pokretanje izvršnog postupka. Smatra da su u ispravama uočljive manjkavosti, greške i kontroverze, na što je ukazivala tokom postupka, ali bezuspješno. Navodi da je postupajući sudija odbio sve njene prigovore, bez relevantnog obrazloženja. Zaključak o neosnovanosti prigovora da je izvršna isprava manjkava i nepodobna za izvršenje Kantonalni sud nije obrazložio jer se nije bavio ispravom koja je sama po sebi proturječna.
16. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelantica je zatražila hitno donošenje privremene mjere kojom bi se obustavilo izvršenje na spornim nekretninama. Apelantica je dostavila zaključak Općinskog suda od 11. novembra 2024. godine o prodaji spornih nekretnina tražitelju izvršenja. U vezi s tim, apelantica je navela da se podaci o veličini objekata odnosno površini zemljišta u zaključku i javnim evidencijama ne podudaraju. Naime, kako je u zahtjevu navedeno, objekti i zemljište su po katastarskim i zemljišnim podacima znatno veći. Apelantica je priložila skicu geodetskog snimanja kojim je potkrijepila navode.
17. U dopunama apelacije apelantica je informirala Ustavni sud da je Općinski sud donio rješenje o dosudi.
b) Odgovori na apelaciju
18. Kantonalni i Općinski sud su sve prigovore ocijenili neosnovanim predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana. Smatraju da je izvršni postupak proveden u skladu s odredbama ZIP-a i da apelanticina prava ni na koji način u tom postupku nisu povrijeđena.
V.Relevantni propisi
19. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka USBiH) u relevantnom dijelu glasi:
Član 23. Izvršna isprava (1) Izvršne isprave su: 1) izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje; 2) izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drukčije određeno, 3) izvršna notarska isprava; 4) druge isprave koje su zakonom određene kao izvršne isprave. (2) Pod izvršnom ispravom iz stava 1. ovog člana smatra se svaka takva isprava donesena u Bosni i Hercegovini. Član 27.
Podobnost izvršne isprave za izvršenje (1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. (2) Ako u izvršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok određuje se rješenjem o izvršenju. (3) U slučaju iz stava 2. ovog člana sud će predloženo izvršenje odrediti uz uvjet da izvršenik u roku koji mu je određen ne ispuni svoju obavezu. (4) Odredbe st. 2. i 3. ovog člana ne primjenjuju se u postupku izvršenja na osnovu izvršne isprave notara. Član 30. stav (2)
Prijelaz potraživanja ili obaveze (2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.
20. Zakon o notarima („Službene novine Federacije BiH“ br. 45/02, 30/16 – odluka USFBiH i 29/18 – rješenje USFBiH) u relevantnom dijelu glasi:
2. Izvršne isprave notara Član 90. st. (2) i (3)
Izvršna isprava Na osnovu notarske isprave na osnovu koje je u zemljišnim knjigama upisana hipoteka ili zemljišni dug na određenoj nekretnini, može se u svrhu plaćanja obezbijeđenog potraživanja neposredno nakon dospjelosti zahtijevati izvršenje na toj nekretnini, ako je dužnik u izvorniku na ovo izričito pristao. Za izvršnost isprava iz st. 1. i 2. ovog člana nije potrebna nikakva dalja aktivnost izvršnog suda. VI.Dopustivost i meritum
U odnosu na prigovor o kršenju prava na pravično suđenje
21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelantica ima svojstvo izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da su član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjivi u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-
21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
22. U konkretnom postupku u kojem su donesene osporene odluke određeno je izvršenje na osnovu izvršne notarske isprave – ugovora o zajmu novca od 6. oktobra 2015. godine, koji je apelanticin prednik zaključio s tražiteljem izvršenja. Imajući u vidu da je apelantica univerzalni sukcesor prava i obaveza svog oca, shodno odredbi člana 23. stav (5) Zakona o stvarnim pravima, Ustavni sud smatra da u konkretnom izvršnom postupku nisu utvrđivana apelanticina „nova građanska prava ili obaveze“, već da je konkretnom izvršnom ispravom utvrđena obaveza vraćanja duga, te da je ta obaveza u momentu smrti apelanticinog oca prešla na apelanticu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelantica ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije pa je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
U odnosu na ostale prigovore
23. Ustavni sud utvrđuje da apelacija u odnosu na ostale navode ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana, u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
24. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
25. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
k) Pravo na imovinu.
26. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
27. Prilikom razmatranja da li je došlo do povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li apelantica ima „imovinu“ u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
28. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, „imovina“, u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, može biti ili „postojeća imovina“ ili „dobra“, uključujući i potraživanja u odnosu na koja lice ima bar „legitimno očekivanje“ da će ih realizirati (vidi Radomilja protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, predstavke br. 37685/10, 22768/12, tač. 142. i 143, i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2349/06od 27. februara 2008. godine, tačka 44, dostupna na www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju sporno izvršenje je provedeno na nekretninama koje su bile u vlasništvu apelanticinog oca, koji je tokom izvršnog postupka preminuo. Budući da je apelantica ostavinskim rješenjem proglašena isključivom nasljednicom spornih nekretnina, može se izvesti zaključak da se radi o apelanticinoj imovini koja je zaštićena članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Rješenjem Kantonalnog suda kojim je odbijena apelanticina žalba došlo je do miješanja u apelanticino pravo na imovinu. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će dalje ispitati da li je miješanje bilo opravdano u svjetlu primjenjivih principa: a) principa zakonitosti, b) principa legitimnog cilja u javnom interesu i
c) principa „pravične ravnoteže“.
a) Princip zakonitosti
29. Kod ocjene zakonitosti miješanja u imovinu Ustavni sud podsjeća na to da je, prema praksi Evropskog suda, prvi i najvažniji zahtjev iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju onaj koji traži da miješanje javnih vlasti u pravo na imovinu bude „zakonito“. Naime, druga rečenica prvog stava člana 1. Protokola broj 1 dopušta lišavanje prava na imovinu samo „pod uvjetima predviđenim zakonom“, a drugi stav člana 1. priznaje državama pravo kontroliranja korištenja imovine izvršavanjem „zakona“. Osim toga, vladavina prava, jedno od osnovnih principa demokratskog društva, dio je svih članova Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Lekić protiv Slovenije (VV), presuda od 11. decembra 2018. godine, predstavka broj 36480/07, tačka 94). Princip zakonitosti također podrazumijeva da su primjenjive odredbe domaćeg prava dovoljno dostupne, precizne i predvidive u svojoj primjeni (ibid., tačka 95). Tek kada je zahtjev zakonitosti ispunjen, može se razmatrati da li postoji pravična ravnoteža između zahtjeva od općeg ili javnog interesa i zahtjeva za zaštitu pojedinačnog prava na imovinu.
30. Ustavni sud zapaža da apelantica, u suštini, prigovara da je miješanje u imovinu bilo nezakonito jer ugovor o zajmu ne predstavlja valjanu izvršnu ispravu podobnu za izvršenje. U konkretnom slučaju izvršenje je pokrenuto na osnovu notarske isprave, ugovora o zajmu koji je sadržavao tehničke greške koje je notar naknadno otklonio (vidi tač. 7. i 8. ove odluke). U parničnom postupku koji je pokrenuo apelanticin otac pravosnažno je utvrđeno da je ugovor o zajmu pravno valjan (vidi tač. 9. i 13. ove odluke). Sudovi su imali u vidu da je apelanticin otac ugovorom pristao da se u javnim evidencijama na spornoj nekretnini zasnuje i upiše hipoteka radi namirenja duga. U takvim okolnostima sudovi su primjenom člana 90. st. 2. i 3. Zakona o notarima i zaključili da ugovor o zajmu predstavlja izvršnu ispravu u smislu člana 23. ZIP-a, koja je podobna za izvršenje. Ustavni sud zapaža da je obaveza izvršenja prešla na apelanticu, u smislu člana 30. stav 2. ZIP-a (vidi relevantne propise). Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne uočava ništa što bi opravdalo prigovore o nezakonitom miješanju u imovinu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je miješanje u apelanticino pravo na imovinu bilo „propisano zakonom“, u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Princip legitimnog cilja u javnom interesu
31. Ustavni sud smatra da je miješanje u apelanticino pravo na imovinu bilo u općem interesu, a to je naplata duga u izvršnom postupku zbog neizmirene obaveze preuzete ugovorom kojim je zasnovana hipoteka radi osiguranja vraćanja duga.
c) Princip „pravične ravnoteže“ između općeg interesa zajednice i apelanticinog prava na mirno uživanje imovine
32. Ustavni sud, slijedeći vlastitu praksu i praksu Evropskog suda, ukazuje na to da u svakom pojedinom slučaju mora postojati „pravičan odnos“ između zahtjeva javnog interesa koji se želi postići i zaštite osnovnih prava pojedinaca, što nije moguće postići ako apelant mora snositi „poseban i pretjeran teret“. Čak i ako je do miješanja došlo u skladu s uvjetima predviđenim zakonom i u javnom interesu, mora postojati i razuman odnos srazmjernosti između korištenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti bilo kojim mjerama koje država primjenjuje, uključujući i mjere predviđene da kontroliraju upotrebu imovine pojedinca. Taj je zahtjev izražen pojmom „pravična ravnoteža“, koja mora biti uspostavljena između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva zaštite osnovnih prava pojedinca (vidi Evropski sud, Stołkowski protiv Poljske, presuda od 21. decembra 2021. godine, predstavka broj 58795/15, tačka 61).
33. Ustavni sud zapaža da apelantica osim tvrdnji da je miješanje u imovinu bilo nezakonito u apelaciji ne navodi razloge zbog kojih bi takva odluka predstavljala neproporcionalno miješanje u njeno pravo na imovinu, odnosno da predstavljala prevelik teret. Međutim, apelantica u zahtjevu za donošenje privremene mjere navodi da su sporne nekretnine u javnim evidencijama znatno veće od onih koje se prodaju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je tokom postupka izvršen uviđaj na licu mjesta i da je provedeno vještačenje radi identifikacije spornih nekretnina i procjene vrijednosti nekretnina, ali i da je izvršena dopuna vještačenja. Ustavni sud smatra da su navedene okolnosti apelantici objektivno mogle biti poznate u vrijeme određivanja obaveze izvršenja, te da je imala mogućnost da istakne taj prigovor redovnim sudovima, ali iz obrazloženja osporenih rješenja to ne proizlazi. Osim toga, apelantica je u dopunama apelacije dostavila zaključak o prodaji nekretnina i rješenje o dosudi, ali da te odluke ni na koji način nije osporila. U relevantnim okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne zapaža ništa što bi dovelo do zaključka da je osporenim odlukama na apelanticu stavljen „pretjeran teret“.
34. Imajući u vidu sve bitne okolnosti ovog slučaja, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju zadovoljen princip proporcionalnosti, u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede apelanticinog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Ostali prigovori
35. U vezi s apelanticinim pozivanjem na kršenje prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da iz osporenih odluka ne proizlazi ništa što bi moglo pokrenuti pitanje iz navedenog člana. Stoga se Ustavni sud tim prigovorom neće baviti.
VII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije kada je miješanje u apelanticino pravo na imovinu bilo u skladu sa zakonom i u javnom interesu te proporcionalno cilju kojem se težilo.
37. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka h) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić