Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2446/22 (E.Dž. i drugi)
Odluka donesena 10. 07. 2025.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Stečaj
- Proporcionalnost
- Šta se smatra imovinom
- Protek roka
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o stečajnom postupku
- Zakon o izmjenama Zakona o stečajnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stečajnom postupku
- Zakon o stečajnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-2446/22
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 07. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2446/22, rješavajući apelacije E. Dž. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 10. jula 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija broj AP-2446/22 koju je podnio E. Dž., a u cijelosti apelacija broj AP-1414/23 koju su podnijeli A. Lj.,
Z. Š., A. Š., N. Š., M. P., S. O., S. G. i G. H.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da preduzme sve mjere kako bi se okončao stečajni postupak koji se vodi pod brojem St 149036 14 St, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantima E. Dž., A. Lj., Z. Š., A. Š., N. Š., M. P., S. O., S. G. i G. H.isplati iznos od po 1.250,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja stečajnog postupku u Općinskom sudu u Mostaru u predmetu broj St 149036 14 St, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Općinskom sudu u Mostaru i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da u prethodno navedenom roku od najkasnije tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija broj AP-2446/22 koju je podnio E. Dž. zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 Rs 172045 16 Rsž od 29. novembra 2016. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. E. Dž. (u daljnjem tekstu: apelant Dž.) iz Mostara, kojeg zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnio je 30. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja pravosnažne presude i nemogućnosti naplate potraživanja iz radnog odnosa te zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 172045 16 Rsž od 29. novembra 2016. godine i stečajnog postupka koji se vodi u Općinskom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem St 149036 14 St.
Apelacija je zavedena pod brojem AP-2446/22. Podneskom od 17. oktobra 2023. godine apelant Dž. je informirao Ustavni sud o toku stečajnog postupka.
2. A. Lj., Z. Š., A. Š., N. Š., M. P., S. O., S. G. i G. H. (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Mostara, koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 21. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja pravosnažnih presuda i nemogućnosti namirenja priznatih potraživanja te zbog dužine trajanja stečajnog postupka koji se od 22. decembra 2024. godine vodi u Općinskom sudu pod brojem St 149036 14 St. Apelacija je zavedena pod brojem AP-1414/23. Podneskom od 20. oktobra 2023. godine apelanti su dopunili apelaciju informacijama o stečajnom postupku.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Podnesene apelacije se suštinski odnose na isto činjenično i pravno pitanje u okviru istog stečajnog postupka, pa je Ustavni sud odlučio da, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, spoji predmete br. AP-2446/22 i AP-1414/23, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2446/22.
4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u više navrata je zatraženo da dostave odgovor na apelaciju, i to 16. septembra 2022. godine, te 20. aprila i 20. juna 2023. godine. Općinski i Kantonalni sud su odgovore dostavili u periodu od 3. oktobra 2022. godine do 4. marta 2025. godine.
5. Odgovori sudova su 1. decembra 2022. godine, te 16. maja i 10. i 24. jula 2023. godine dostavljeni punomoćniku apelanata radi eventualnog izjašnjenja. Izjašnjenje je dostavljeno 9. decembra 2022. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Parnični postupci
7. Apelanti su (ili su bili) zaposlenici JP „Komos“ d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi ili stečajni dužnik) koji kao poslodavac nije redovno i u punim iznosima isplaćivao plaće, naknade i doprinose na ime PIO počevši od 1. septembra 2008. godine pa nadalje. Stoga su apelanti tokom 2011. godine podnijeli tužbe različitim općinskim sudovima protiv tuženog radi naplate potraživanja. U toku trajanja parničnih postupaka nad tuženim je otvoren stečajni postupak, što je dovelo do prekida postupaka i upućivanja apelanata da svoja potraživanja prijave u stečajnom postupku. Budući da je stečajni upravnik odbio većinu potraživanja, apelanti su upućeni na parnicu radi dokazivanja osnovanosti i visine potraživanja.
8. Apelant Dž. je 29. novembra 2016. godine ishodio Presudu Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 172045 16 Rsž od 29. novembra 2016. godine kojom mu je priznato potraživanje iz radnog odnosa u odnosu na tuženog.
9. Apelanti su u periodu od 2019. do 2021. godine ishodili presude Kantonalnog suda kojima su im priznata potraživanja iz radnog odnosa u odnosu na tuženog.
Izvršni postupak
10. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je 31. marta 2017. godine samo apelant Dž. Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv stečajnog dužnika predloživši izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima. Rješenjem Općinskog suda od 15. juna 2017. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 13. februara 2019. godine, prekinut je izvršni postupak zbog otvaranja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom. Općinski sud se pozvao na član 378. stav
4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) koji propisuje da se parnični postupak prekida kada nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka.
Stečajni postupak
11. Odlukom Gradskog vijeća Grada Mostara od 20. decembra 2006. godine, koja je donesena znatno prije otvaranja stečajnog postupka nad tuženim, osnovano je novo javno preduzeće za obavljanje komunalnih poslova u Gradu Mostaru, i to JP „Komunalno“ d.o.o. Mostar. Prema toj odluci planirano je da tuženi, nakon okončanja stečajnog postupka, preostalu imovinu u državnom vlasništvu ustupi novoosnovanom javnom preduzeću.
12. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 St 149036 14 St od 22. decembra 2014. godine otvoren je stečajni postupak nad tuženim. Općinski sud je 18. decembra 2015. godine održao posebno ispitno ročište, a 22. decembra 2015. godine donio je tabelu prijavljenih, priznatih i osporenih potraživanja učesnika u postupku. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je od otvaranja stečajnog postupka postojao problem sa stečajnim upravnicima jer je imenovani stečajni upravnik umro, nakon čega je imenovan novi. Na skupštini povjerilaca, koja je održana 30. novembra 2017. godine, prvi stečajni plan reorganizacije od 1. novembra 2015. godine dobio je podršku povjerilaca s većinskim potraživanjem. Međutim, stečajni sud nije mogao provesti taj plan jer je nedostajala ovjerena izjava direktora JP „Komunalno“ d.o.o. Mostar o prihvatanju prava i obaveza iz stečajnog plana. Takvu izjavu direktor JP „Komunalno“ nije mogao dati jer je gradonačelnik Grada Mostara odbio imenovati zastupnika javnog kapitala u skupštini JP „Komunalno“, uz obrazloženje da je to u nadležnosti Gradskog vijeća, koje nije zasjedalo duži period. Nova skupština povjerilaca održana je 29. maja 2018. godine i na njoj je predloženo da se izradi novi stečajni plan. Novi stečajni plan od 10. septembra 2018. godine dostavljen je članovima odbora povjerilaca na razmatranje i izjašnjenje, ali su ga svi odbili uz obrazloženje da su iznosi namirenja potraživanja znatno manji u odnosu na prethodni stečajni plan.
13. Gradonačelnik Grada Mostara je zaključkom gradskog vijeća od 27. jula 2021. godine zadužen da imenuje punomoćnike za održavanje skupštine javnih preduzeća, a da prioritet treba da bude sazivanje skupštine JP „Komunalno“ kako bi se riješilo i pitanje stečajnog postupka nad tuženim. Skupština društva JP „Komunalno“ je 22. maja 2022. godine donijela odluku o prihvatanju prava i obaveza iz stečajnog plana tuženog, a direktor tog društva dao je i potpisao notarsku izjavu o prihvatanju prava i obaveza iz stečajnog plana od 1. novembra 2015. godine.
14. Nakon provedenih vještačenja stečajni upravnik je došao do zaključka da nedostaje stečajna masa za unovčenje kojom bi se izmirila stečajna potraživanja. Stečajni upravnik je u takvim okolnostima zauzeo stav da treba preduzeti sve druge radnje kojima bi se mogla osigurati stečajna masa te je u tom pravcu ponudio moguća rješenja. Dalje, stečajni upravnik je 21. marta 2023. godine dostavio jedinstvenu tabelu prijavljenih, priznatih i osporenih potraživanja. Iz tabele proizlazi da su povjerioci prijavili potraživanja u iznosu od 12.979,801,34 KM, a da su priznata potraživanja u iznosu od 9.881.478,89 KM. Na potraživanja apelanata otpada 0,6% od ukupnog potraživanja. Njihova potraživanja uvrštena su u opći isplatni red. Na skupštini povjerilaca koja je održana 22. marta 2023. godine većinom glasova usvojen je izvještaj stečajnog upravnika od 6. decembra 2022. godine i prijedlog stečajnog upravnika o nastavku stečajnog postupka koji se odnosi na djelimično namirenje povjerilaca i potom likvidaciju stečajnog dužnika tako što bi JP „Komunalno“ preuzeo ljude, opremu i sredstva tuženog. Apelanti su uložili žalbu protiv takvih odluka, o kojoj je Kantonalni sud odlučio rješenjem od 27. marta 2024. godine, kojim je odbio/odbacio žalbu.
15. Iz odgovora Općinskog suda iz marta 2025. godine proizlazi da apelanti nisu namirili svoja potraživanja i da stečajni postupak nije okončan.
16. Svi apelanti su dostavili dokaze iz kojih je vidljivo da su u periodu od 2015. godine u stečajnom postupku tražili sazivanje skupštine povjerilaca, donošenje adekvatnih odluka s ciljem provođenja stečajnog postupka i namirenja potraživanja te su u više navrata tražili ispravku tabele potraživanja.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelanti se pozivaju na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava suštinski dovode u vezu s neizvršenjem pravosnažnih presuda i nemogućnošću namirenja priznatih potraživanja u razumnom roku.
18. U vezi s tim, apelant Dž. navodi da ni nakon duže od 11 godina od pokretanja sudskog postupka još uvijek nije ostvario pravo da namiri priznato potraživanje. Dalje navodi da je radni spor pokrenuo 2011. godine i da je pravosnažno okončan 29. novembra 2016. godine, te da su i radni spor i stečajni postupak po zakonu hitni postupci. Smatra da se nepostupanjem stečajnog suda u dužem periodu izgubio smisao i svrha provođenja stečajnog postupka. Apelant Dž. zbog svega navedenog traži isplatu naknade nematerijalne štete u iznosu od 5.500,00 KM. Apelanti navode da postupak pred stečajnim sudom traje od 22. decembra 2014. godine i da još uvijek nije okončan. Zbog navedenog apelanti traže isplatu nematerijalne štete u iznosu od po 4.000,00 KM.
19. U vezi s kršenjem prava na imovinu, apelanti navode da država nema pravo da ih liši imovine. Navode da ne vide u čemu se ogleda javni interes za takvo lišavanje, niti postoji razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja kojem se težilo.
20. Apelanti su hronološki i detaljno prezentirali sve radnje koje su preduzimali u postupcima, uključujući i stečajni postupak, te su u vezi s tim priložili relevantnu dokumentaciju.
b) Odgovori na apelaciju
21. Stečajni sud je hronološki opisao tok postupka, te se posebno osvrnuo na okolnosti koje su prethodile stečajnom postupku. Navedeno je da je do sredine maja 2018. godine bilo planirano da se okončaju sve radnje na evidentiranju i uknjižbi imovine stečajnog dužnika kako bi se stekli uvjeti za formiranje stečajne mase i prodaju imovine, do čega nije došlo. Dalje, navedeno je da Gradsko vijeće Grada Mostara nije zasjedalo sve do posljednjih izbora u Mostaru (2021. godine), što je utjecalo na tok stečajnog postupka jer nije bilo moguće donijeti bilo kakav plan reorganizacije koji bi se zasnivao na navedenoj odluci o osnivanju novog javnog preduzeća. Upravo zbog toga je nacrt plana reorganizacije povučen. Skupština povjerilaca je 22. marta 2023. godine donijela odluku o usvajanju prijedloga stečajnog upravnika o nastavku stečajnog postupka, koji, u suštini, predstavlja djelimično namirenje povjerilaca i likvidaciju stečajnog dužnika. Općinski sud je naveo da sve ukazano dovodi do zaključka da namirenje apelanata ne zavisi isključivo od stečajnog suda i da na strani suda nema propusta koji bi doveli do kršenja prava apelanata.
22. Stečajni upravnik je u izjašnjenju naveo da su apelacioni prigovori potpuno neosnovani. Prije svega, stečajni upravnik je podsjetio da su radni sporovi okončani u drugoj polovini 2021. godine, a da je postupak po žalbama apelanata na ispravku tabele okončan u februaru 2023. godine, za što odgovornost ne može snositi stečajni sud. Navedeno je da je Općinski sud 28. februara i 22. marta 2023. godine održao petu skupštinu povjerilaca stečajnog dužnika na kojoj su većinom glasova usvojeni izvještaj stečajnog upravnika i odluke odbora povjerilaca o načinu daljnjeg vođenja stečajnog postupka, koje su apelanti osporili žalbom. Zatim je navedeno da namirenje priznatih potraživanja zavisi od unovčenja stečajne mase, a ne od stečajnog suda i drugih organa stečajnog postupka. U vezi s tim, navedeno je da je u izvještaju stečajnog upravnika na petoj sjednici skupštine povjerilaca izmijenjeno stanje imovine stečajnog dužnika u odnosu na stečajni plan od 1. novembra 2015. godine te su u vezi s tim obrazloženi mogući načini namirenja stečajnog potraživanja. Navedeno je da su sudske odluke samo pravni osnov kojim se potraživanja unose u tabelu suda, a da u stečajnom postupku ne postoji garancija da se potraživanja po presudama i ispune. Predloženo je da se apelacije odbiju kao neosnovane.
23. Kantonalni sud se osvrnuo na sve postupke apelanata koji su vođeni pred tim sudom navodeći da se u svim postupcima radilo o hitnim postupcima. Također je navedeno da je sud bio suočen s nedostatkom sudija i da je predmete rješavao hronološki i u prikladnim rokovima. Predloženo je da se apelacije odbiju kao neosnovane.
24. Punomoćnik apelanta Dž. je u izjašnjenju naveo da je apelaciju podnio zbog dužine trajanja stečajnog postupka te da ne osporava rješenja koja su donesena u izvršnom postupku. Još je naveo da je rješenja koja su donesena u izvršnom postupku osporio apelacijom koja je u Ustavnom sudu zavedena pod brojem AP-1874/19, koja je 19. februara 2020. godine odbačena kao prima facie neosnovana.
V.Relevantni propisi
25. Zakon o stečajnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 29/03, 32/04, 42/06, 4/17 – odluka USFBiH i 52/18) u relevantnom dijelu glasi:
I – OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Predmet Zakona Ovim zakonom uređuju se: uvjeti za otvaranje stečajnog postupka, stečajni postupak, pravne posljedice njegovog otvaranja i provođenja i reorganizacija stečajnog dužnika nesposobnog za plaćanje na osnovu stečajnog plana. Član 2.
Ciljevi stečajnog postupka (1) Stečajni postupak provodi se radi grupnog namirenja povjerilaca stečajnog dužnika unovčenjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava povjeriocima. (2) U toku stečajnog postupka može se provesti i reorganizacija stečajnog dužnika po odredbama glave V ovog zakona radi uređivanja pravnog položaja stečajnog dužnika i njegovog odnosa prema povjeriocima, a naročito radi održavanja njegovog poslovanja. Član 5. stav (2)
Stečajni dužnik (2) Stečaj se može otvoriti i nad imovinom javnih pravnih lica, izuzev nad imovinom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), općine, grada, javnih fondova koji se u cijelosti ili djelimično finansiraju iz budžeta. Član 9.
Načela postupka (1) Stečajni postupak je hitan. (2) Odluke stečajnog suda donose se u formi rješenja. Stečajni sudija može odrediti usmenu raspravu. Rješenje se donosi nakon saslušanja stečajnog dužnika ukoliko se time zbog posebnih okolnosti pojedinačnog slučaja ne ugrožava svrha rješenja. Ukoliko izostane prethodno saslušanje stečajnog dužnika, to u rješenju mora biti posebno obrazloženo, a saslušanje se mora bez odlaganja naknadno provesti. (3) Stečajni sudija mora, po službenoj dužnosti, istražiti sve okolnosti koje su od značaja za stečajni postupak. On u tu svrhu naročito može saslušati stečajnog dužnika, njegove zakonske zastupnike, svjedoke i vještake. Član 11. st. (1), (3), (4) i (5)
Pravna sredstva (1) Protiv odluka stečajnog suda, u slučajevima predviđenim ovim zakonom, dopuštena je žalba. (3) Stečajni sudija može, ako nađe da je žalba osnovana, i sam udovoljiti žalbi. (4) Ukoliko stečajni sudija ne udovolji žalbi dužan je da je bez odlaganja, a najkasnije u roku od 15 dana od njenog prijema, istu dostavi na odlučivanje drugostepenom sudu. Za odlučivanje o žalbi nadležno je vijeće sačinjeno od trojice sudija drugostepenog suda. Vijeće je dužno odlučiti o žalbi u roku od 15 dana od dana njenog prijema. (5) Žalba odlaže izvršenje rješenja ukoliko ovim zakonom nije drugačije propisano.
IV - STEČAJNI POSTUPAK
1. ORGANI STEČAJNOG POSTUPKA
Član 22.
Stečajni sudija (1) Stečajni sudija vodi i upravlja stečajnim postupkom od podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka do završetka stečajnog postupka. (2) Stečajni sudija pri tom vrši prava i obaveze u skladu sa odredbama ovog zakona. (3) Stečajni sudija imenuje vještaka u stečajnom postupku, privremenog stečajnog upravnika, članove privremenog odbora povjerilaca i stečajnog upravnika i vrši pravni nadzor nad radom privremenog stečajnog upravnika i stečajnog upravnika, u skladu sa odredbama ovog zakona.
Član 28 st. (2), (3) i (4)
Skupština povjerilaca (2) Pravo glasa u skupštini povjerilaca imaju povjerioci koji su prijavili svoja potraživanja, a koje nije osporio stečajni upravnik ili neko od povjerilaca s pravom glasa. Povjerioci nižih isplatnih redova nemaju pravo glasa. Pravo glasa razlučnih povjerilaca je, u smislu člana 39. ovog zakona, ograničeno na iznos s kojim se oni pojavljuju kao stečajni povjerioci. (3) Stečajni sudija može u slučaju kada se osporeno potraživanje učini vjerovatnim odlučiti o priznavanju prava glasa. Na ročištu prisutni povjerioci, stečajni dužnik i stečajni upravnik mogu zahtijevati hitno preispitivanje odluke o pravu glasa. Stečajni sudija mora odmah, na osnovu stanja u spisu, donijeti odluku na koju povjerioci nemaju pravo žalbe. (4) Skupštinom povjerilaca rukovodi stečajni sudija. Odluke se donose većinom prisutnih povjerilaca, s tim da suma iznosa potraživanja povjerilaca koji su glasali za odluku mora biti veća od polovine sume iznosa potraživanja prisutnih povjerilaca.
4. PRAVNE POSLJEDICE OTVARANJA STEČAJNOG POSTUPKA
a. Opće djelovanje otvaranja stečajnog postupka Član 51.
Prelazak prava upravljanja i raspolaganja Otvaranjem stečajnog postupka prava stečajnog dužnika da upravlja i raspolaže imovinom koja pripada stečajnoj masi, kao i prava organa, prokuriste, zastupnika i punomoćnika stečajnog dužnika prelaze na stečajnog upravnika. Član 55. st. (1) i (4)
Preuzimanje sporova (1) Otvaranjem stečajnog postupka prekidaju se sudski postupci i postupci pred arbitražama ukoliko se odnose na stečajnu masu. Prekid traje do zaključenja stečajnog postupka ukoliko se pravni spor prije toga ne nastavi u skladu sa odredbama ovog člana. (4) Pravne sporove koji se odnose na stečajna potraživanja povjerilac može nastaviti tek ako stečajni upravnik na ročištu za ispitivanje ta potraživanja ospori.
Član 56.
Potraživanja stečajnih povjerilaca Stečajni povjerioci mogu svoja potraživanja prema stečajnom dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku. VI.Dopustivost i merituma)U odnosu na prigovor apelanta Dž. u vezi sa suđenjem u razumnom roku u parničnom postupku
26. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak okončan presudom Kantonalnog suda od 29. novembra 2016. godine. Dalje, Ustavni sud ukazuje da je apelant 31. marta 2017. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu navedene presude pa shodno tome Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema presude Kantonalnog suda od 29. novembra 2016. godine jer se podrazumijeva da je apelant navedenu presudu primio prije podnošenja prijedloga za izvršenje Općinskom sudu. Apelant je 1. jula 2022. godine Ustavnom sudu podnio apelaciju, pa proizlazi da je apelacija u tom dijelu podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u tom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu presudu Kantonalnog suda.b)U odnosu na ostale apelacione prigovore apelanta Dž. i apelanata
27. Ustavni sud utvrđuje da apelacije ispunjavaju uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, te da ispunjavaju i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nisu očigledno (prima facie) neosnovane u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
28. Apelanti ukazuju da im je u postupku povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
30. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
Pravo na imovinu
31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
k) Pravo na imovinu.
32. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
33. Ustavni sud ponavlja da se opravdanost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, presuda od 7. februara 2002. godine, predstavka broj 53176/99, tačka 38, i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).
34. U konkretnom slučaju stečajni postupak nad imovinom tuženog otvoren je 22. decembra 2014. godine i još uvijek traje. Dakle, postupak traje duže od deset godina, što predstavlja relevantan period koji će biti predmet ispitivanja. Ustavni sud primjećuje da se radi o stečajnom postupku koji je u pravilu nešto složeniji postupak.
35. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da se radi o postupku koji je, u smislu člana 9. stav (1) ZSP-a, hitan postupak. Zatim, Ustavni sud zapaža da su postojale okolnosti koje su utjecale na tok i dužinu stečajnog postupka, na koji stečajni sud nije mogao utjecati. Međutim, Ustavni sud ne može prihvatiti opravdanim navod stečajnog upravnika da je dužina trajanja parničnih postupaka koje su apelanti vodili na bilo koji način utjecala na tok stečajnog postupka. Naime, bez obzira na dužinu trajanja parničnih postupaka na koje su apelanti upućeni, te koji su u međuvremenu okončani, u periodu od otvaranja stečajnog postupka 22. decembra 2014. godine do 2021. godine postojali su problemi u vezi s (ne)postupanjem organa Grada Mostara (vidi tač. 12. i 13. ove odluke). Takve okolnosti se ne mogu staviti na teret stečajnom sudu, ali ni apelantima, koji ne mogu snositi teret zbog neodgovornog ponašanja javne vlasti. Prema tome, Ustavni sud u ponašanju apelanata ne može naći ništa što je moglo utjecati na dužinu trajanja stečajnog postupka. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud o žalbama odlučio nakon godinu dana, što je izvan zakonskog roka koji je propisan članom 11. stav (4) ZSP-a, koji propisuje rok od 15 dana. Kantonalni sud u odgovoru na apelacije za takvo postupanje nije dao adekvatno opravdanje. Nakon što je ispitao sve raspoložive dokumente koji su mu dostavljeni, Ustavni sud u okolnostima kad stečajni postupak ni nakon duže od deset godina nije okončan ne može naći opravdanje za dužinu trajanja tog postupka. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju dužina stečajnog postupka prekomjerna, da ne zadovoljava kriterij suđenja u „razumnom roku“ te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje.
36. Ustavni sud zapaža da apelanti ni nakon duže od deset godina nisu namirili priznata potraživanja iz radnog odnosa iz pravosnažnih sudskih odluka, a sasvim je neizvjesno kada će se to desiti. U takvim okolnostima Ustavni sud nema dilemu da se radi o imovini apelanata, te da je došlo do miješanja u to njihovo pravo. U vezi s proporcionalnošću, Ustavni sud zapaža da stečajni postupak ni nakon duže od deset godina nije okončan, a iz odgovora sudova se ne vidi da li će i kada stečajni postupak biti okončan. Apelanti spadaju u red povjerilaca nižih isplatnih redova, što upućuje na zaključak da su njihova prava u stečajnom postupku ograničena i da suštinski ne mogu utjecati na odluke stečajnih organa, niti na tok stečajnog postupka. Shodno tome, neizvjesnost koja traje duže od deset godina, bez ikakvih garancija da će apelanti svoja priznata potraživanja uopće naplatiti, kako je to u odgovoru naveo stečajni upravnik (vidi tačku 22. ove odluke), ukazuje da je miješanje u konkretnom slučaju neproporcionalno cilju kojem se težilo. Stoga, Ustavni sud smatra da je došlo i do kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pitanje naknade nematerijalne štete
37. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–34), Ustavni sud smatra da apelantu Dž. i apelantima, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od po 1.250,00 KM.
38. Tu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje u segmentu suđenja u razumnom roku kada stečajni postupak, koji je po zakonu hitan, nije okončan ni nakon duže od deset godina, a apelanti tome ni na koji način nisu doprinijeli. Zbog navedenog postoji i kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer apelanti duže od deset godina ne mogu namiriti priznata potraživanja iz radnog odnosa, a krajnje je neizvjesno kada će se to desiti.
40. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka c), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman