Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1230/24 (M.S.)
Odluka donesena 24. 09. 2026.
- Povreda
- Član 2. EK i član II/3.a) Ustava BiH (Pravo na život)
- Dužina trajanja postupka
- Istraga
- Krivični postupak
- Član 2. EK – pravo na život - općenito
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Ispravka krivičnog zakona Bosne i Hercegovine na bosanskom jeziku, koji je proglasio visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu odlukom br. 101/03 od 24. januara 2003. godine, objavljenog u "Službenom glasniku BiH", broj 3/03
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Krivični zakon Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03 i 37/03)
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03 i 26/04)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopuni krivičnog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05 i 48/05)
- ODLUKA KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06 i 76/06)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06 i 29/07)
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Zakon o izmjeni krivičnog zakona Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni i dopunama krivičnog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o dopuni krivičnog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10, 47/14, 22/15, 40/15 i 35/18)
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-1230/24
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 09. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1230/24, rješavajući apelaciju M. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (1) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sudija
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sudijana sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija M. S.
Utvrđuje se povreda prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u predmetu Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KTNT 00007871 13.
Imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja istrage, nalaže se Tužilaštvu Bosne i Hercegovine da u predmetu broj T20 0 KTNT 00007871 13 hitno preduzme sve raspoložive mjere i korake radi okončanja istrage s ciljem poštovanja garancija predviđenih članom II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i članom
2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Savjetu ministara Bosne i Hercegovine da M. S. isplati iznos od 5.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Tužilaštvu Bosne i Hercegovine i Savjetu ministara Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama preduzetim s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. M. S. (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Dragan Stanišić, advokat iz Banje Luke, podnijela je 19. marta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja istrage u predmetu Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) broj T20 0 KTNT 00007871 13.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Tužilaštva BiH je zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Odgovor na apelaciju je dostavljen pa je proslijeđen apelantkinjinom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Izjašnjenje nije dostavljeno u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
4. U naselju Zalužani se 20. maja 2012. godine dogodila vazduhoplovna nesreća u kojoj je smrtno stradalo pet članova Padobranskog kluba „Banja Luka“, među kojima i apelantkinjin sin. O tome je sastavljen izvještaj Centra javne bezbjednosti u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: CJB) od 15. juna 2012. godine.
5. Navedeni CJB je Okružnom javnom tužilaštvu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) podnio izvještaj o padu aviona. Uz izvještaj su dostavljeni zapisnik o uviđaju, skica lica mjesta pada aviona, zapisnici o saslušanju svjedoka, službene zabilješke, potvrde o smrti stradalih te dokumentacija padobranskog kluba.
6. Okružno tužilaštvo je 10. oktobra 2013. godine formiralo predmet na osnovu navedenog izvještaja i dostavilo ga Tužilaštvu BiH.
7. Apelantkinja se 27. septembra 2022. godine obratila Tužilaštvu BiH zahtjevom za dostavljanje informacija. U zahtjevu je istakla da je prošlo više od deset godina od nesreće u kojoj je poginuo njen sin i zatražila informacije o toku tog krivičnog postupka. Tužilaštvo BiH je dopisom od 7. oktobra 2022. godine obavijestilo apelantkinju da se postupak nalazi u fazi prijave, kao i da je v. d. glavnog tužioca dao uputstva da se preduzmu aktivnosti u vezi s okončanjem potrebnog vještačenja i donošenja tužilačke odluke u tom predmetu.
8. Apelantkinja se 5. novembra 2022. godine obratila Tužilaštvu BiH zahtjevom za dostavljanje informacija o tome kada je podnesena krivična prijava, o kojem se krivičnom djelu radi i da li postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. Apelantkinja je takođe tražila da joj se dostavi naredba o sprovođenju ili nesprovođenju istrage. Tužilaštvo BiH je dopisom od 24. novembra 2022. godine obavijestilo apelantkinju da mu je predmet dostavljen 10. oktobra 2013. godine, da vrši sve provjere s ciljem saznanja da li postoji krivično djelo ugrožavanja bazbjednosti vazdušne ili morske plovidbe iz člana 198. Zakona o krivičnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZKP), da se očekuje nalaz konačnog vještačenja vazduhoplovne nesreće komisije vještaka Fakulteta za saobraćaj i komunikacije iz Sarajeva, te da još nisu izvršene sve provjere na osnovu kojih će se donijeti tužilačka odluka.
9. Tužilaštvo BiH je 3. februara 2023. godine obavijestilo oštećenu da se povodom izvještaja CJB Banja Luka, iz kojeg proizlaze osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo iz člana 198. stav 7. u vezi sa st. 1. i 6. KZ-a, neće sprovoditi istraga. U obrazloženju naredbe je navedeno da je Tužilaštvo s ciljem utvrđivanja svih relevantnih činjenica u vezi s okolnošću, uzrokom i odgovornošću za pad aviona sprovelo niz istražnih radnji. Izvršen je uvid u uviđaj lica mjesta, foto-dokumentaciju lica mjesta, saslušanje svjedoka očevidaca, vještačenja kako dijelova aviona tako i goriva te obdukcije stradalih. Komisija za vještačenje Fakulteta za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu obavila je vještačenje pada aviona, te je pribavljena dokumentacija Padobranskog kluba „Banja Luka“ koja se odnosi na avion i pilote i druga dokumentacija. Navedeno je da iz vještačenja vazduhoplovne nesreće (preliminarni izvještaj) od 20. novembra 2014. godine koje je obavila komisija vještaka Fakulteta za saobraćaj i komunikacije Sarajevo, kao i vještačenja vazduhoplovne nesreće od 19. decembra 2022. godine i dopune vještačenja od 26. januara 2023. godine proizlazi da komisija vještaka nije bila na mjestu nesreće neposredno poslije pada aviona, nego je bila limitirana da koristi završni izvještaj o ispitivanju vazduhoplovne nesreće od 20. maja 2012. godine koji je sačinila komisija za istraživanje nesreće Ministarstva komunikacija i transporta BiH 26. juna 2012. godine. Komisija vještaka je na kraju vještačenja vazduhoplovne nesreće dala konačno mišljenje da je neposredni uzrok pada vazduhoplova neadekvatna reakcija pilota nakon gubitka snage (otkaza) motora, odnosno pokušaj da se uradi puni zaokret i vrati na poletnu slijetnu stazu. Tužilaštvo je nakon analize navedenih dokaza zaključilo da u konkretnom slučaju nema obilježja krivičnog djela ugrožavanja bezbjednosti vazdušne ili morske plovidbe ili fiksnih platformi iz člana 198. stav 7. KZ-a, niti obilježja nekog drugog krivičnog djela.
10. Apelantkinja je 16. februara 2023. godine podnijela pritužbu protiv naredbe o nesprovođenju istrage. Glavni tužilac Tužilaštva BiH je donio Rješenje broj T20 0 KTP 000787123 od 4. maja 2023. godine kojim je pritužba usvojena. Postupajućem tužiocu je naloženo da analizira i ocijeni sve prikupljene dokaze, pojedinačno i u međusobnoj vezi, te da donese tužilačku odluku i obrazloži razloge zbog kojih je odluka donesena.
11. Apelantkinja je 22. septembra 2023. godine Tužilaštvu BiH dostavila podnesak u kojem je urgirala preduzimanje radnji s ciljem okončanja istrage.
12. Prema stanju u spisu, tužilačka odluka u konkretnom predmetu još uvijek nije donesena.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
13. Apelantkinja smatra da su joj usljed nedjelotvornosti istrage povrijeđena prava iz člana II/3.a), b) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2, 3. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
14. Apelantkinja je opisala tok postupka od dana nastanka nesreće do podnošenja apelacije. Navela je da je preliminarni izvještaj o načinu nastanka nesreće Fakultet za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu dostavio Tužilaštvu 20. novembra 2014. godine. Apelantkinja je uvjerena da od 2014. godine pa do 27. septembra 2022. godine, kada se posredstvom punomoćnika obratila Tužilaštvu, nije bilo nikakvog rada na predmetu. U prilog toj tvrdnji apelantkinja je istakla da se obraćala Tužilaštvu podnescima od 27. septembra i 5. novembra 2022. godine, te da je tek nakon njenih obraćanja Tužilaštvu obavljeno vještačenje i njegova dopuna. Tvrdi da je Tužilaštvo punih devet godina bilo pasivno. Navodi da je bilo potrebno devet godina da tim vještaka s Fakulteta za saobraćaj i komunikacije doslovno prepiše zaključke do kojih je ranije došla komisija za istraživanje nesreće koju je imenovalo Ministarstvo komunikacija i transporta BiH, u čijem se sastavu nalazi Direkcija za civilno vazduhoplovstvo, koja je izdala potvrdu o plovidbenosti vazduhoplova za godinu u kojoj se desila nesreća. Apelantkinja naročito ističe da je nemarom i nepostupanjem organa krivičnog gonjenja u istrazi avionske nesreće u kojoj je poginulo pet lica došlo do sekundarne viktimizacije porodica poginulih.
15. Apelantkinja, dalje, ukazuje da je u tom postupku pravno pitanje da li postoji krivično djelo propisano odredbama člana 198. KZ-a. U slučaju da se utvrdi postojanje elemenata krivičnog djela, bio bi primijenjen petnaestogodišnji zastarni rok. Vazduhoplovna nesreća se dogodila 20. maja 2012. godine, a predmet je i dalje u fazi prijave, pri čemu je do nastupanja zastare krivičnog gonjenja preostalo tri godine i dva mjeseca računajući od trenutka kada je apelacija podnesena. Izostanak obrazložene odluke o nesprovođenju istrage koja bi mogla zadovoljiti kritički sud prosječnog čovjeka kod javnosti stvara sliku da je državni aparat kao garant ostvarivanja specijalne i generalne prevencije, kao i njihove socijalnoetičke funkcije mrtav.
16. Apelantkinja je predložila da Ustavni sud naloži Savjetu ministara BiH da joj kao majci poginulog, u skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda BiH, isplati pravičan iznos naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku i neopravdane dužine trajanja postupka po krivičnoj prijavi.
b) Odgovor na apelaciju
17. Tužilaštvo BiH je navelo da mu je Okružno tužilaštvo dostavilo predmet 10. oktobra 2013. godine i da od tada postupa u predmetu preduzimajući niz istražnih radnji, uključujući i vještačenja. To je zahtijevalo angažovanje Fakulteta za saobraćaj i komunikacije i dopune vještačenja, nakon čega je Tužilaštvo donijelo naredbu o nesprovođenju istrage. Pritužbu oštećenika protiv navedene naredbe je usvojio glavni tužilac pa je naloženo da se istraga ponovo otvori i donese tužilačka odluka nakon analize i ocjene svih dokaza. Nakon toga, glavni tužilac je formirao tužilački tim, koji trenutno postupa tako što sprovodi istražne radnje s ciljem dopune istrage i razjašnjenja činjenica i okolnosti. Tužilaštvo smatra da nisu prihvatljivi apelantkinjini navodi da je taj predmet još uvijek u fazi prijave te da je pregledom svih činjenica i okolnosti utvrđeno da se radi o složenom predmetu koji iziskuje složena vještačenja. Navedeno je da se u predmetu konstantno postupa, sprovode se istražne radnje, uvažava se pritužba, nastavljaju se sprovoditi istražne radnje, i to u okviru posebnog tužilačkog tima, a sve s ciljem donošenja zakonite i pravilne tužilačke odluke.
V.Relevantni propisi
18. Krivični zakon Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10, 47/14, 22/15, 40/15, 35/18, 46/21, 31/23 i 47/23)
U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Krivičnog zakona BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07 i 8/10) sačinjen u Ustavnom sudu, koji je važio u vrijeme vazduhoplovne nesreće, koji u relevantnom dijelu glasi:
Ugrožavanje bezbjednosti vazdušne ili morske plovidbe ili fiksnih platformi
Član 198. st. (1), (6) i (7) (1) Ko izvrši nasilje prema licu u avionu u letu, uniššti službujući avion ili prouzrokuje štetu takvom avionu, unese ili prouzrokuje unošenje u službujući avion, bilo kojim sredstvima, eksplozivne ili druge naprave ili supstance prikladne uništiti ili oštetiti avion, uništi ili ošteti uređaje vazdušne plovidbe ili navigacionih instrumenata ili ometa njihov rad, daje obavještenja za koja mu je poznato da su lažna, propusti dužnost kontrole nad bezbjednosti leta aviona, ili učini drugo nasilje ugrožavajući bezbjednost leta, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina. (6) Ko učini krivično djelo iz st. 1. do 3. ovog člana iz nehata, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. (7) Ako je usljed krivičnog djela iz stava 6. ovog člana nastupila smrt jednog ili više lica, ili je prouzrokovana šteta velikih razmjera na avionu, brodu ili plutajućem objektu ili fiksnoj platformi ili druga imovinska šteta velikih razmjera, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.
19. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17 – odluka USBiH, 42/18 – rješenje USBiH, 65/18, 22/21 – odluka USBiH i 8/22 – rješenje USBiH)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 16.
Princip akuzatornosti
Krivični postupak se može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu Tužioca. Član 17.
Princip legaliteta krivičnog gonjenja
Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano. Član 35. stav (1) i stav (2) tač. a) i b)
Prava i dužnosti (1) Osnovno pravo i osnovna dužnost Tužioca je otkrivanje i gonjenje počinilaca krivičnih djela koja su u nadležnosti Suda. (2) Tužilac ima pravo i dužan je da:
a) odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlašćenih službenih lica vezanim za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza,
b) sprovede istragu u skladu s ovim zakonom, Član 224.
Obustava istrage (1) Tužilac će naredbom obustaviti istragu ako se ustanovi da:
a) djelo koje je počinio osumnjičeni nije krivično djelo,
b) postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost osumnjičenog, osim u slučaju iz člana 206. ovog zakona,
c) nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni počinio krivično djelo,
d) je djelo obuhvaćeno amnestijom, pomilovanjem ili zastarom, ili postoje druge smetnje koje isključuju krivično gonjenje,
e) postoje druge okolnosti za obustavljanje istrage iz člana 225. stav (5), odnosno člana 226. stav (3) ovog zakona. (2) O obustavljanju istrage kao i o razlozima za obustavljanje istrage tužilac će u pisanoj formi obavijestiti oštećenog koji ima prava predviđena u članu 216. ovog zakona, kao i osumnjičenog ako je ispitan, i lice koje je prijavilo krivično djelo. (3) Tužilac, u slučajevima iz stava (1) tačke c) i tačke e) ovog člana, može ponovo otvoriti istragu ako se dobiju nove činjenice i okolnosti koje ukazuju da postoje osnovi sumnje da je osumnjičeni počinio krivično djelo. Član 225. st. (1) do (5) (Okončanje istrage) (1) Tužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu. (2) Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o sprovođenju istrage, tužilac će obavijestiti glavnog tužioca o razlozima neokončanja istrage. Glavni tužilac odrediće u roku od 30 dana novi rok za okončanje istrage koji ne može biti duži od šest mjeseci, odnosno koji ne može biti duži od jedne godine za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju od 10 godina ili teža kazna, te naložiti preduzimanje potrebnih mjera da bi se istraga okončala. (3) Ukoliko istragu nije bilo moguće završiti u roku iz stava (2) ovog člana, tužilac će o razlozima zbog kojih istraga nije završena, u roku od osam dana, obavijestiti glavnog tužioca, osumnjičenog i oštećenog. (4) Osumnjičeni i oštećeni u roku od 15 dana od dana dostavljanja obavještenja iz stava (3) ovog člana mogu podnijeti pritužbu glavnom tužiocu zbog trajanja postupka. Ako glavni tužilac utvrdi da je pritužba osnovana, u roku od 30 dana odrediće novi rok u kojem se, ako postoje procesne pretpostavke, istraga mora okončati, a koji ne može biti duži od šest mjeseci, odnosno koji ne može biti duži od jedne godine za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju 10 godina ili teža kazna, te naložiti preduzimanje potrebnih mjera za okončanje istrage, o čemu će obavijestiti podnosioca pritužbe u roku od 15 dana. (5) Ako istraga ne bude okončana u roku iz stava (4) ovog člana, a postoje procesne pretpostavke, smatraće se da je istraga obustavljena, o čemu tužilac donosi naredbu i u roku od 15 dana o tome obavještava glavnog tužioca, osumnjičenog i oštećenog.
VI.Dopustivost i meritum
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
22. U konkretnom slučaju suština apelantkinjinih navoda svodi se na tvrdnje o neefikasnosti istrage smrti njenog sina. Dakle, predmet osporavanja apelacijom nije odluka u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, već se apelacijom ukazuje na ozbiljna kršenja ljudskih prava i osnovnih sloboda u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Slijedom navedenog, te rukovodeći se dosadašnjom praksom u predmetima koji su pokretali slično pitanje (vidi, pored ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3548/20 od 5. oktobra 2021. godine), Ustavni sud smatra da apelacija u tom dijelu ispunjava uslove iz člana 18. st. (2) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Apelantkinja tvrdi da su joj zbog nedjelotvorne istrage prekršena prava iz člana II/3.a), b) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2, 3. i 6. Evropske konvencije. Ustavni sud će, imajući u vidu suštinu navoda iz apelacije, apelaciju ispitati s aspekta garancija prava iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije.a)Pravo na život
24. Član II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
a) Pravo na život.
25. Član 2. Evropske konvencije glasi:
1. Pravo na život svakog lica zaštićeno je zakonom. Niko ne smije biti namjerno lišen života, osim prilikom izvršenja presude suda kojom je osuđen za krivično djelo za koje je zakonom predviđena ova kazna. […]
26. Ustavni sud podsjeća da član 2. Evropske konvencije sadrži dvije obaveze: opštu obavezu da se zakonom zaštiti pravo na život i zabrana namjernog lišavanja života, ograničena spiskom izuzetaka (vidi Evropski sud za ljudska prava [u daljnjem tekstu: Evropski sud], Boso protiv Italije, odluka od 5. septembra 2002. godine, predstavka broj 50490/99). S obzirom na svoj osnovni karakter, član 2. Konvencije takođe sadrži procesnu obavezu sprovođenja efikasne istrage navodnih kršenja njegovog materijalnog djela (vidi Evropski sud, Armani da Silva protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 30. marta 2016. godine, predstavka broj 5878/08, tačka 229).
27. Evropski sud je u svojoj praksi utvrdio opšte principe primjenjive u takvim slučajevima. Kriterijumi koje sud ispituje kako bi utvrdio da li je istraga o okolnostima smrti bila u skladu s procesnim zahtjevima člana 2. Evropske konvencije su primjerenost istražnih mjera, blagovremenost istrage, učestvovanje bliskih lica pokojnika te nezavisnost istrage. Ti su kriterijumi međusobno povezani, ali, za razliku od zahtjeva pravičnog suđenja iz člana 6, ne predstavljaju sami po sebi cilj. Oni su elementi koji, posmatrani zajedno, omogućavaju procjenu djelotvornosti istrage. Upravo s tog aspekta djelotvornosti treba ocjenjivati sva pitanja u tom području, uključujući i brzinu i razumnu marljivost (vidi Evropski sud, Huci protiv Rumunije, presuda od 16. aprila 2024. godine, predstavka broj 55009/20, tačka 53. s daljnjim referencama).
28. Ustavni sud zapaža da iz stanja u spisu proizlazi da je apelantkinjin sin smrtno stradao 20. maja 2012. godine kada se dogodila vazduhoplovna nesreća. O tome je sastavljen izvještaj CJB-a, pa je Okružno tužilaštvo 10. oktobra 2013. godine predmet dostavilo Tužilaštvu BiH. Dakle, javne vlasti su imale pristup informacijama o okolnostima nesreće. Dalje, Ustavni sud zapaža da iz obavijesti o nesprovođenju istrage proizlazi da je Tužilaštvo BiH izvršilo uvid u uviđaj lica mjesta, foto-dokumentaciju lica mjesta, te nalaze vještačenja dijelova aviona i goriva. Izvršen je uvid i u vještačenje vazduhoplovne nesreće (preliminarni izvještaj) komisije vještaka Fakulteta za saobraćaj i komunikacije Sarajevo, kao i vještačenje vazduhoplovne nesreće od 19. decembra 2022. godine i njegovu dopunu od 26. januara 2023. godine. Iz toga proizlazi da su javne vlasti raspolagale stručnim znanjem i resursima potrebnim za utvrđivanje uzroka i odgovornosti za nesreću. Proizlazi i da su javne vlasti bile dužne da obezbijede sprovođenje djelotvorne istrage.
29. Dalje, Ustavni sud zapaža da je krivična istraga započela nedugo nakon što se vazduhoplovna nesreća dogodila. To proizlazi iz činjenice da je izvještaj CJB-a sastavljen 15. juna 2012. godine. Uz taj je izvještaj Tužilaštvu BiH dostavljena i sva prateća dokumentacija, kako je ranije navedeno, među kojom je i završni izvještaj o ispitivanju nesreće, koji je sačinila komisija za istraživanje nesreće Ministarstva komunikacija i transporta BiH 26. juna 2012. godine. Tužilaštvo BiH je nakon zaprimanja predmeta zatražilo vještačenje vazduhoplovne nesreće, pa je o tome komisija vještaka Fakulteta za saobraćaj i komunikacije Sarajevo dostavila preliminarni izvještaj od 20. novembra 2014. godine, a zatim i vještačenje vazduhoplovne nesreće od 19. decembra 2022. godine i njegovu dopunu od 26. januara 2023. godine. Iz tih dokumenata proizlazi da je komisija vještaka dala konačno mišljenje da je neposredni uzrok pada aviona neadekvatna reakcija pilota nakon gubitka snage motora i da u konkretnom slučaju nema obilježja krivičnog djela ugrožavanja bezbjednosti vazdušne ili morske plovidbe ili fiksnih platformi iz člana 198. stav 7. KZ-a, niti obilježja nekog drugog krivičnog djela, zbog čega je donesena naredba o nesprovođenju istrage. Međutim, Ustavni sud u tom dijelu zapaža da je između pribavljanja preliminarnog izvještaja od 20. novembra 2014. godine i dostavljanja rezultata vještačenja i njegove dopune prošlo više od osam godina.
30. Ustavni sud, dalje, zapaža da tokom krivične istrage apelantkinja nije imala mogućnost da učestvuje u postupku. Ona se u više navrata obraćala Tužilaštvu BiH urgencijama i upitima u kojoj se fazi postupak nalazi, ali o tome nije dobila odgovor. Kada je obaviještena o tome da je donesena naredba o nesprovođenju istrage, apelantkinja je podnijela pritužbu koju je glavni tužilac Tužilaštva BiH usvojio, pa je postupajućem tužiocu naloženo da ponovo analizira i ocijeni sve prikupljene dokaze i donese tužilačku odluku i obrazloži razloge zbog kojih je odluka donesena.
31. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud prvenstveno uočava značajnu neaktivnost Tužilaštva BiH budući da u odgovoru na apelaciju nije ponuđeno adekvatno obrazloženje o tome koje su konkretno radnje preduzimane u periodu otkad je predmet zaprimljen do donošenja naredbe o nesprovođenju istrage. Ustavni sud uvažava činjenicu da se u konkretnom slučaju radilo o potrebi angažovanja komisije vještaka s obzirom na složenost pitanja na koja je trebalo odgovoriti. Međutim, ta činjenica i dalje ne daje obrazloženje zašto je između sačinjavanja preliminarnog izvještaja i vještačenja i njegove dopune prošao period od osam godina, naročito kada takvo kašnjenje doprinosi mogućnosti obustavljanja postupka zbog zastare krivične odgovornosti. Ustavni sud pri tome podsjeća da ZKP propisuje da će, ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o sprovođenju istrage, postupajući tužilac obavijestiti glavnog tužioca o razlozima neokončanja istrage. Glavni tužilac će potom odrediti novi rok za okončanje istrage, te naložiti preduzimanje potrebnih mjera da bi se istraga okončala. Osim toga, propisano je da će, ako istragu nije bilo moguće završiti u roku, tužilac o razlozima zbog kojih istraga nije završena u roku od osam dana obavijestiti glavnog tužioca, osumnjičenog i oštećenog. Ukoliko oštećeni podnese pritužbu glavnom tužiocu zbog trajanja postupka, te ukoliko glavni tužilac utvrdi da je pritužba osnovana, on će odrediti novi rok u kojem se, ako postoje procesne pretpostavke, istraga mora okončati.
32. Ustavni sud podsjeća da je Tužilaštvo BiH predmet primilo u rad 10. oktobra 2013. godine i da je donijelo naredbu o nesprovođenju istrage 3. februara 2023. godine. Apelantkinjin prigovor na tu naredbu glavni tužilac Tužilaštva BiH je usvojio i rješenjem od 4. maja 2023. godine naložio postupajućem tužiocu da analizira i ocijeni sve prikupljene dokaze i donese tužilačku odluku i obrazloži razloge zbog kojih je odluka donesena. Iz odgovora Tužilaštva BiH na apelaciju proizlazi da je istraga ponovo otvorena u maju 2023. godine i da je formiran tužilački tim, koji trenutno postupa u predmetu tako što sprovodi istražne radnje s ciljem dopune istrage i razjašnjenja činjenica i okolnosti. Međutim, iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu nije moguće zaključiti zbog čega istraga nije i okončana u roku propisanom odredbom člana 225. stav 4. ZKP-a. Takođe, iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu nije moguće zaključiti da li su i koje mjere preduzimane u predmetu. Tužilaštvo BiH se u odgovoru na navode iz apelacije nije o tome precizno izjasnilo, nego je samo navedeno da se radi o složenom predmetu koji iziskuje složena vještačenja, da se u predmetu konstantno postupa i da se nastavljaju sprovoditi istražne radnje, i to u okviru posebnog tužilačkog tima. Tužilaštvo BiH nije navelo ni to da li su i koje poteškoće eventualno postojale u sprovođenju istrage.
33. U tom smislu, sama okolnost da je Tužilaštvo BiH naredbu o nesprovođenju istrage donijelo nakon više od devet godina po prijemu predmeta u rad očigledno ukazuje da nije zadovoljen standard ažurnog i blagovremenog sprovođenja istrage. Pri tome, istraga nije okončana u zakonskom roku ni nakon što je glavni tužilac naložio njeno ponovno otvaranje usvojivši apelantkinjin prigovor, sve do dana podnošenja apelacije, odnosno do donošenja ove odluke, pa proizlazi da istraga u predmetu traje duže od 12 godina. Ustavni sud smatra da takvo neažurno postupanje u bilo kojem krivičnom predmetu, a naročito u krivičnom postupku u kojem se istražuje smrt lica, može dovesti u pitanje održavanje povjerenja javnosti i poštovanje vladavine prava, te stvoriti dojam o eventualnom postojanju dosluha ili tolerancije prema nezakonitim radnjama, a naročito kada se na osnovu stanja u spisu ne može zaključiti da je apelantkinja svojim postupanjem na bilo koji način doprinijela trajanju istrage. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da Tužilaštvo BiH nije postupalo u skladu s ažurnošću koja se zahtijeva kada su u pitanju krivični predmeti u skladu sa članom
2. Evropske konvencije, odnosno da je u istraživanju smrti apelantkinjinog sina izostalo ažurno i blagovremeno sprovođenje istrage u skladu s pozitivnom obavezom iz člana 2. Evropske konvencije.
34. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantkinjino pravo iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije.
35. Konačno, Ustavni sud napominje da je u apelantkinjinom najboljem interesu da otkrije istinu, ukoliko je to moguće, o događaju u kojem je smrtno stradao njen sin, kao što je u interesu države da ispoštuje proceduralnu obavezu koja proizlazi iz člana 2. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da, proceduralno, pozitivna obaveza države, prema članu II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 2. Evropske konvencije, zahtijeva od državnih organa da iskoriste sve mogućnosti i preduzmu sve razumno ostvarive korake kako bi utvrdili identitet počinilaca te ih priveli pravdi. Država nema i ne može imati apsolutnu obavezu da ostvari cilj za koji se može ispostaviti da je neostvariv. Međutim, sve navedeno ne može se tumačiti kao otvaranje mogućnosti Tužilaštvu BiH da istragu vodi neograničeno dugo jer bi to bilo suprotno procesnoj obavezi države da se, prema članu II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 2. Evropske konvencije, u slučaju smrti nekog lica pod sumnjivim okolnostima sprovede ozbiljna, detaljna i službena istraga. Stoga, Ustavni sud nalazi potrebnim da Tužilaštvu BiH kao nadležnom za istragu naloži da hitno preduzme sve raspoložive mjere i korake kako bi se istraga o okolnostima nastupanja smrti apelantkinjinog sina okončala s ciljem poštovanja garancija predviđenih članom II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 2. Evropske konvencije.
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
36. Apelantkinja je u apelaciji tražila da joj se kao majci i članu porodice poginulog isplati pravičan iznos naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
37. S obzirom na to da je utvrđena povreda prava na život, Ustavni sud, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja apelantkinji potrebno dodijeliti novčanu naknadu kao satisfakciju za nematerijalnu štetu koja joj je uzrokovana povredom navedenog prava budući da šteta koju je apelantkinja pretrpjela „ne može biti nadoknađena pukim utvrđivanjem povrede“ (mutatis mutandis, Evropski sud, M. i drugi protiv Hrvatske, presuda od 2. maja 2017. godine, stav 100). U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na sadržaj navedene odredbe Pravila prema kojoj Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu (stav 1), pri čemu se novčana naknada određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Evropskog suda i Ustavnog suda (vidi Evropski sud, Jularić protiv Hrvatske od 20. januara 2011. godine, tač. od 49. do 51; Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1057/19 od 25. juna 2019. godine, tačka 58). Imajući u vidu okolnosti ovog predmeta, iz kojih proizlazi da Tužilaštvo BiH nije postupalo u skladu s neophodnom marljivošću i sveobuhvatnošću kako se to zahtijeva kada su u pitanju krivični predmeti u skladu sa članom 2. Evropske konvencije, odnosno da je u istraživanju smrti apelantkinjinog sina izostalo ažurno i blagovremeno sprovođenje istrage u skladu s pozitivnom obavezom iz člana 2. Evropske konvencije, Ustavni sud je, u skladu s navedenom praksom Evropskog suda i Ustavnog suda, odlučio apelantkinji za utvrđenu povredu prava na život odrediti naknadu u iznosu od 5.000,00 KM.
38. Navedeni iznos apelantkinji je dužan isplatiti Savjet ministara Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantkinji plati i zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Odluka Ustavnog suda u ovom dijelu predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
39. S obzirom na utvrđenu povredu prava iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, Ustavni sud ne smatra potrebnim posebno ispitivati apelantkinjine identične navode i u vezi s ostalim ustavnim i konvencijskim pravima na koja se pozvala u apelaciji.
VII.Zaključak
40. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije kada su javne vlasti propustile da postupaju uskladu s neophodnom marljivošću i sveobuhvatnošću, kako se to zahtijeva kada su u pitanju krivični predmeti, odnosno kada je u istraživanju smrti apelantkinjinog sina izostalo ažurno i blagovremeno sprovođenje istrage.
41. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman