Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-635/24 (Rudnik uglja „Kreka“ d.o.o. Tuzla)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Javna vlast
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o doprinosima · čl. 117a
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju · čl. 123
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima
- Zakon o doprinosima
- Odluka o zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o doprinosima
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o doprinosima
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-635/24
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-635/24, rješavajući apelaciju Rudnika uglja „Kreka“ d.o.o. Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 22. januara 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Rudnika uglja „Kreka“ d.o.o. Tuzla podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 415949 23 Rsž od 16. novembra 2023. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Rudnik uglja „Kreka“ d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), koji zastupa Anesa Bajrić, advokat iz Tuzle, podnio je 12. februara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Rs 415949 23 Rsž od 16. novembra 2023. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Tuzli i Zikreta Paočića (u daljnjem tekstu: tužilac) zatraženo je 16. i 18. septembra 2025. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni i Općinski sud su 1. oktobra, odnosno 22. septembra 2025. godine dostavili odgovore na apelaciju. Tužilac nije dostavio odgovor u ostavljenom roku. Odgovori na apelaciju su 1. i 2. oktobra 2025. godine proslijeđeni apelantu na izjašnjenje. Apelant je 9. oktobra 2025. godine dostavio izjašnjenje.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Tužilac je podnio tužbu protiv apelanta. U tužbi je naveo da mu je apelant obračunavao doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: PIO) tako što je osnovicu za njihov obračun umanjivao za tzv. negativnu korekciju, koju je isplaćivao kao topli obrok. Dalje je naveo da mu je zbog takvog načina obračuna plaće apelant uplaćivao manje iznose na ime doprinosa za PIO te je zbog toga ostvario manju penziju.
6. Presudom Općinskog suda broj 32 0 Rs 415949 21 Rs od 10. jula 2023. godine apelant je obavezan da Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje na tužiočevo ime uplati zakonom propisane doprinose za period od 1. januara 2001. godine do 1. marta 2006. godine (u daljnjem tekstu: sporni period) u ukupnom iznosu od 3.816,18 KM, odnosno doprinose za PIO u iznosu od 3.052,95 KM i doprinose za beneficirani radni staž u iznosu od 763,23 KM kao razliku između uplaćenih i obračunatih doprinosa na obračunate i isplaćene plaće u spornom periodu.
7. Općinski sud je u obrazloženju presude naveo da nalaz vještakinje sadrži pravilan i tačan obračun utvrđenih iznosa na ime doprinosa. Dalje je navedeno da je nalaz urađen u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju (u daljnjem tekstu: Zakon o PIO-u) i Zakonom o doprinosima te ga je prihvatio kao objektivan. U vezi s tim, obrazloženo je da je vještakinja u nalazu objasnila način vršenja obračuna plaće u spornom periodu kod apelanta, da je apelant vršio tzv. negativnu korekciju, pri tome utvrdivši da se pojam „negativna korekcija“ ne spominje u ugovorima o radu, apelantovim pravilnicima, ni granskom kolektivnom ugovoru. Dalje je obrazloženo da je vještakinja utvrdila da postoji razlika u obračunu koji je vršio apelant, pa apelant, shodno navedenoj razlici, treba uplatiti doprinose u dosuđenom iznosu. Općinski sud je ocijenio neosnovanim apelantove navode da je tužiocu vršen obračun i uplata doprinosa u skladu s tada važećim zakonom. U vezi s tim, ukazano je da iz nalaza vještakinje proizlazi sasvim drugo obrazloženje, uslijed čega je i utvrđena postojeća razlika na ime doprinosa, koja je rezultat nepravilnog obračuna tužiočeve plaće. Općinski sud je istakao da je apelant vršio tzv. negativnu korekciju prilikom obračuna i isplate plaće, te za taj iznos umanjivao plaću, za što nije imao pravni osnov. Također je istaknuto da odredbe Zakona o radu i Kolektivnog ugovora u oblasti rudarstva u FBiH (u daljnjem tekstu: GKU) ne poznaju kategoriju tzv. negativne korekcije, niti sadrže norme koje poslodavcu daju ovlaštenje da na takav način može vršiti obračun i isplatu plaća. Općinski sud je ocijenio da iz krivične presude na koju se pozvao apelant proizlazi da je apelant proglašen krivim upravo zbog načina obračuna plaće svojim radnicima. Na osnovu navedenog, Općinski sud je zaključio da je tužilac dokazao da je apelant nepravilno vršio obračun plaće i obračun pripadajućih doprinosa primjenjujući tzv. negativnu korekciju.
8. Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 415949 23 Rsž od 16. novembra 2023. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena presuda Općinskog suda.
9. Kantonalni sud je u obrazloženju presude ocijenio da je prvostepena odluka rezultat pravilne ocjene dokaza i zasnovana je na čl. 83, 89, 117. i 117a. Zakona o PIO-u i članu 1, članu 4. stav 2. tačka 1, članu 6. tačka 1. i članu 11. stav 1. Zakona o doprinosima. Kantonalni sud je naveo da se vještakinja u nalazu i mišljenju izjasnila da je tužilac u spornom periodu ostvario pravo na topli obrok po osnovu bona u visini od 3,10 KM dnevno, a ta naknada nije evidentirana u platnim listama. Dalje je navedeno da se vještakinja izjasnila da je apelant u skladu sa svojim odlukama dio obračunate tužiočeve plaće pretvarao u neoporezivu naknadu toplog obroka do maksimalnog iznosa, te time umanjivao osnovicu za obračun doprinosa. U vezi s tim, vještakinja je obrazložila da je apelant u spornom periodu tužiocu obračunao plaću u skladu s ugovorom o radu u određenom iznosu, koju je zatim umanjio po osnovu tzv. negativne korekcije za ukupan iznos koji je obračunat u visini maksimalnog neoporezivog obroka za svaki mjesec. Također je obrazložila da je apelant na tako umanjenu plaću obračunavao poreze i doprinose, a zatim nakon umanjenja plaća i obračuna doprinosa tužiocu „vraćao“ iznos tzv. negativne korekcije kao naknadu za topli obrok. Imajući u vidu da je nalaz vještakinje sačinjen u skladu sa zadacima tužioca i apelanta i potpuno jasan i neprotivrječan, Kantonalni sud je ocijenio da je Općinski sud pravilno zaključio da tužiocu pripada pravo na uplatu manje plaćenih doprinosa za PIO. U vezi s tim, obrazloženo je da je tužilac dokazao da je u spornom periodu ostvario plaću u većem iznosu od iznosa na koji su uplaćeni doprinosi. Dalje je navedeno da način na koji je apelant evidentirao tužiočevu plaću ne može utjecati na tužiočevo pravo da mu se na ostvarenu plaću uplate doprinosi za PIO. Istaknuto je da je apelant bez zakonskog osnova prikazao dio tužiočeve plaće kao tzv. negativnu korekciju, odnosno topli obrok, pa se taj isplaćeni dio ima tretirati kao plaća, na koji je apelant dužan uplatiti doprinose za PIO. Kantonalni sud je naveo da nije od utjecaja na odluku apelantovo pozivanje na presudu iz krivičnog postupka broj 32 0 K 017994 Kžk od 23. marta 2018. godine budući da su se u tom postupku utvrđivale činjenice relevantne za postojanje krivičnih djela.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
10. Apelant navodi da mu je osporenom presudom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelant smatra da su sudovi pogrešno utvrdili da novčani iznos koji je isplaćen kao topli obrok predstavlja dio plaće. U vezi s tim, ističe da je na platnoj listi jasno navedeno da se radi o toplom obroku i da je to u skladu s odlukama o isplati toplog obroka za period od 2001. do 2006. godine. Smatra da okolnost da je topli obrok isplaćen uz plaću ne predstavlja razlog da bi sud povjerovao da se radi o dijelu plaće. Ističe da niti jednim propisom nije propisano da topli obrok ne može biti veći od minimuma propisanog GKU-om. Stoga smatra da tužilac nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva u skladu sa čl. 7. i 123. Zakona o parničnom postupku, niti da je utvrđena nezakonitost apelantovih odluka na osnovu kojih je vršena isplata tzv. negativne korekcije, tj. toplog obroka. Također smatra da sud nije obrazložio svoju odluku, niti se pozvao na zakonsku odredbu kojom se omogućava da sud nakon 20 godina promijeni odluku preduzeća i zaključi da je iznos koji je isplaćen kao topli obrok plaća. Apelant ukazuje i na kršenje prava na imovinu jer je pred redovnim sudovima u toku više od 400 istih predmeta. Apelant ukazuje i na presudu iz krivičnog postupka broj 32 0 K 017994 Kžk od 23. marta 2018. godine, u kojem je utvrđeno da on nije utajio poreze i doprinose na cjelokupan iznos isplaćen kao topli obrok, već je izvršio prekoračenje zakonom dozvoljenog limita za isplatu toplog obroka od 2%. Apelant se poziva na Odluku Ustavnog suda broj AP-845/08, u kojoj je Ustavni sud utvrdio da je ispravna odluka redovnih sudova da se radi o toplom obroku, a ne o plaći. b)Odgovori na apelaciju
11. Kantonalni sud je naveo da nisu prekršena prava na pravično suđenje i imovinu, te da je osporena presuda zasnovana na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni prava. Istakao je da ostaje pri razlozima i stavovima navedenim u osporenoj presudi.
12. Općinski sud je naveo da nisu prekršena apelantova prava iz Evropske konvencije i Ustava Bosne i Hercegovine. Dalje je naveo da su u prvostepenom postupku sve procesne radnje preduzimane u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku i prijedlozima stranaka.c)Izjašnjenje na odgovore na apelaciju
13. Apelant je naveo da su neosnovani navodi iz odgovora na apelaciju i da ostaje pri apelacionim navodima. Istakao je da sud nije naveo odredbu na osnovu koje je topli obrok tretiran kao plaća. Također je naveo da je sud faktički kao prethodno pitanje utvrdio razlike plaća pa onda obavezao apelanta da na utvrđene razlike uplati doprinose, iako nije postojao tužbeni zahtjev za razliku plaća, koji je zastario. Smatra da je takva odluka suprotna Odluci Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 51 0 Rs 216704 25 Rev od 25. marta 2025. godine, u kojoj je zauzet stav da zastarom prava na razliku plaća otpada pravni osnov za traženje uplate doprinosa za PIO, koje je akcesorne prirode.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 7. st. (1) i (2) (1) Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. (2) Sud će razmotriti i utvrditi samo činjenice koje su stranke iznijele i odrediti izvođenje samo onih dokaza koje su stranke predložile, ako zakonom nije drugačije određeno.
Član 123. (1) Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev. (2) Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.
15. Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine FBiH“ br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 117. stav (1) (1) Sredstva potrebna za ostvarivanje prava i obaveza iz penzijskog i invalidskog osiguranja osiguravaju se iz doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, Budžeta Bosne i Hercegovine, prihoda po osnovu dobrovoljnog osiguranja, prihoda od imovine kojom raspolaže nosilac osiguranja, sredstava od gotovinskog dijela privatizacije u skladu sa zakonom koji reguliše oblast privatizacije preduzeća, prihoda koje svojom djelatnošću ostvari nosilac osiguranja i drugih prihoda.
Član 117a. Obveznika, osnovicu, stopu doprinosa, način obračunavanja i uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje i druga pitanja u vezi sa plaćanjem ovih doprinosa, uređuju se propisima o doprinosima.
16. Zakon o doprinosima („Službene novine FBiH“ br. 35/98, 54/00, 16/01, 37/01, 1/02, 17/06, 14/08, 91/15, 104/16, 34/18, 99/19, 4/21, 6/23, 28/23 i 33/25)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o doprinosima („Službene novine FBiH“ br. 35/98, 54/00, 16/01, 37/01, 1/02, 17/06 i 14/08) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je primijenjen prilikom donošenja osporene odluke, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 4. stav 2. tačka 1.
Doprinosi se obračunavaju i plaćaju: 1. iz ličnih primanja i drugih prihoda osiguranika; Član 6. stav 1.
Osnovicu doprinosa iz člana 4. stav 2. tačka 1. ovog zakona čini:
1. plaća zaposlenog zaposlenika, rukovodnog zaposlenika i pripravnika; Član 11. stav 1. tačka a)
Doprinosi se obračunavaju pri obračunu plaće. Uplatu doprinosa za obveznike doprinosa iz člana 4. stav 2. Zakona vrši isplatilac plaće i drugih ličnih primanja - rezident Federacije prilikom svake isplate, koje samostalno obavlja privrednu, profesionalnu ili drugu djelatnost kao osnovno zanimanje, nosilac zajedničke djelatnosti ukoliko više lica zajednički obavljaju samostalnu djelatnost, u skladu sa propisima o porezu na dohodak, isplatilac primanja iz osnova obavljanja drugih vrsta samostalne djelatnosti i povremenog nesamostalnog rada i ostali obveznici doprinosa, i to:
a) na plaće, naknade plaća i druga lična primanja zaposlenika po osnovu redovnog rada i izvan redovnog rada, doprinosi se plaćaju pri isplati plaće i primanja;
VI.Dopustivost i meritum
17. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odnosno da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
18. Apelant navodi da mu je osporenom presudom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
19. Ustavni sud, prije svega, konstatira da apelant, kako je to navedeno na njegovoj službenoj stranici, ima status zavisnog društva po osnovu ugovora o vođenju poslova zaključenog sa JP „Elektroprivreda BiH“ d.d. Sarajevo, te je cjelokupni osnovni kapital društva u vlasništvu JP „Elektroprivreda BiH“. S obzirom na to da apelant ima status javnog preduzeća, Ustavni sud podsjeća na svoju praksu prema kojoj državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, ali ne i iz Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, tač. 14. i 15, i AP-3444/19 od 7. aprila 2021. godine, tačka 28, objavljene na www.ustavnisud.ba). Međutim, standardi koji se primjenjuju prilikom ispitivanja tih prava su jednaki.
Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, dostupnu na www.ustavnisud.ba).
22. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, suprotno apelacionim navodima, detaljno i jasno, uz pozivanje na relevantne odredbe Zakona o PIO-u i Zakona o doprinosima (vidi tačku 9. u vezi sa tač. 15. i 16. ove odluke), obrazložio razloge zbog kojih je zaključio da je tužilac dokazao da mu pripada pravo na uplatu manje uplaćenih doprinosa za PIO. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud ukazao na detaljne navode iz nalaza vještakinje zbog kojih je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan. Naime, vještakinja je obrazložila da je apelant u spornom periodu tužiocu obračunao plaću u skladu s ugovorom o radu u određenom iznosu, koju je zatim umanjio po osnovu tzv. negativne korekcije, pa na tako umanjenu plaću obračunavao poreze i doprinose. Također je obrazložila da je apelant tužiocu „vraćao“ iznos tzv. negativne korekcije kao naknadu za topli obrok. Budući da je Kantonalni sud nalaz vještakinje prihvatio kao jasan i dat u skladu sa zadacima koje su postavili tužilac i apelant, Ustavni sud ne može zaključiti da su ta utvrđenja proizvoljna ili „očigledno nerazumna“, niti da je apelantu prekršeno pravo na obrazloženu odluku. Apelant ukazuje na presudu iz krivičnog postupka, međutim, navedeno nije utjecalo na osporenu odluku, kako je to ukazao Kantonalni sud, jer su se u tom postupku utvrđivale činjenice relevantne za postojanje krivičnih djela. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da je navedenom presudom iz krivičnog postupka apelant proglašen odgovornim za produženo krivično djelo zloupotrebe ovlaštenja u privrednom poslovanju iz člana 247. stav 1. tačka c) Krivičnog zakona FBiH u pogledu uskraćivanja poreza i doprinosa na plaću.
23. Apelant se poziva na Odluku Ustavnog suda broj AP-845/08, kojom su odbačene kao očigledno (prima facie) neosnovane apelacije zaposlenika Rudnika mrkog uglja „Kakanj“ d.o.o. protiv odluka redovnih sudova kojima su odbijeni njihovi tužbeni zahtjevi protiv Rudnika mrkog uglja „Kakanj“ d.o.o. radi naknade materijalne štete na ime razlike penzije. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da iz navedene odluke proizlazi da su apelanti tvrdili da im je Rudnik mrkog uglja „Kakanj“ d.o.o. određeni dio plaće isplaćivao mimo platne liste i na taj dio nije uplaćivao doprinose. Dalje proizlazi da su redovni sudovi zaključili da je Rudnik mrkog uglja „Kakanj“ d.o.o. apelantima isplaćivao naknadu za topli obrok na način i u skladu s relevantnim propisima, da apelanti nisu tužbenim zahtjevom osporavali spornu odluku o načinu isplate naknade za ishranu u toku rada, niti su na drugi način dokazali svoje tvrdnje. Dovodeći navedenu odluku u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud prvo primjećuje da se radi o nešto drugačijem činjeničnom i pravnom stanju, tj. u navedenom predmetu je tražena naknada materijalne štete na ime razlike penzije, a u konkretnom predmetu uplata doprinosa. Dalje, za razliku od citiranog predmeta u kojem je tužbeni zahtjev odbijen zbog nedokazanosti, u konkretnom predmetu je tužilac dokazao da je apelant, nakon obračuna plaće, umanjivao taj iznos po osnovu tzv. negativne korekcije. Ustavni sud podsjeća da prilikom razmatranja apelacije odlučuje isključivo u okolnostima svakog pojedinačnog predmeta, te da je njegova nadležnost da u svakom konkretnom slučaju utvrđuje da li su odlukama redovnih sudova povrijeđena ustavna prava apelanata. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, činjenicu da je Kantonalni sud detaljno i argumentirano obrazložio osporenu odluku odgovorivši na sve relevantne apelantove prigovore, te navedene razlike u tim predmetima, Ustavni sud smatra neosnovanim te apelantove navode. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da redovni sudovi u svojoj sudskoj praksi mogu donositi različite odluke, što podrazumijeva razvoj sudske prakse, međutim, odstupanja od dosljednosti sudske prakse moraju biti objektivno i razumno opravdana i objašnjena (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-6873/18 od 9. septembra 2020. godine, tačka 34, dostupna na www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju, kako je Ustavni sud ranije zaključio, Kantonalni sud je jasno obrazložio razloge za usvajanje tužiočevog zahtjeva.
24. U pogledu apelantovih navoda o zastari potraživanja na koja je ukazao u izjašnjenju na odgovore na apelaciju (vidi tačku 13. odluke), Ustavni sud primjećuje da apelant te navode nije iznosio u toku redovnog postupka, ni u apelaciji, a nije ni dostavio presudu na koju se pozvao u izjašnjenju. Slijedom toga, Ustavni sud neće posebno razmatrati te navode.
25. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da osporenom odlukom Kantonalnog suda nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pravo na imovinu
26. Apelant smatra da mu je prekršeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdnje o kršenju tog prava, u suštini, zasniva na istim navodima koje su istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i zaključio da su neosnovani. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (kojem korespondira član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine), niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
VII.Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine budući da je Kantonalni sud detaljno i jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman