Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4618/25 ("Za pravdu i red-Lista Nebojše Vukanovića")
Odluka donesena 19. 11. 2025.
- Član 11. EK – sloboda okupljanja i udruživanja
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Član I/2. Ustava BiH
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Izborni zakon Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine uvrštavanjem, iza člana 18.9 u glavi 18., sljedeća dva člana koja glase:
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Ispravka krivičnog zakona Bosne i Hercegovine na bosanskom jeziku, koji je proglasio visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu odlukom br. 101/03 od 24. januara 2003. godine, objavljenog u "Službenom glasniku BiH", broj 3/03
- Krivični zakon Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03 i 37/03)
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopuni krivičnog zakona Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Zakon o izmjeni krivičnog zakona Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni i dopunama krivičnog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o dopuni krivičnog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10, 47/14, 22/15, 40/15 i 35/18)
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Uputstvo o procedurama za provođenje prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske
Predmeti (1)
AP-4618/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 11. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. novembra 2025. godine, u predmetu broj AP-4618/25, rješavajući apelaciju političke organizacije „Za pravdu i red – Lista Nebojše Vukanovića“, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija političke organizacije „Za pravdu i red – Lista Nebojše Vukanovića“ podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 053064 25 Iž od 10. oktobra 2025. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Politička organizacija „Za pravdu i red – Lista Nebojše Vukanovića“ (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Trebinja podnijela je 22. oktobra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 053064 25 Iž od 10. oktobra 2025. godine. Apelantkinja je takođe podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) da poništi ovjeru Saveza nezavisnih socijaldemokrata (u daljnjem tekstu: SNSD) za učešće na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske 2025. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
Uvodne napomene
2. Presudom Suda BiH broj S1 2 K 046070 23 K od 26. februara 2025. godine, koja je potvrđena drugostepenom presudom od 12. juna 2025. godine (u daljnjem tekstu: krivična presuda), Milorad Dodik (predsjednik političke stranke Savez nezavisnih socijaldemokrata – SNSD) osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine zbog počinjenog krivičnog djela neizvršavanja odluke visokog predstavnika iz člana 203a. stav 1, a u vezi sa čl. 39, 42. i 48. Krivičnog zakona BiH. Na osnovu člana 203a. stav 4, a u vezi sa članom 73. Krivičnog zakona BiH, istom presudom je Sud BiH Miloradu Dodiku izrekao i mjeru bezbjednosti zabrane vršenja dužnosti predsjednika Republike Srpske u trajanju od šest godina.
3. Odlukom CIK-a od 6. avgusta 2025. godine Miloradu Dodiku, predsjedniku Republike Srpske izabranom na izborima 2022. godine, utvrđen je prestanak mandata sa 12. junom 2025. godine, kada je krivična presuda i postala pravosnažna.
4. CIK je 28. avgusta 2025. godine donio Odluku o raspisivanju i održavanju prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske.
5. U skladu s Uputstvom o rokovima izbornih aktivnosti za održavanje prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske, političke stranke i nezavisni kandidati su prijavu za ovjeru učešća na izborima morali podnijeti od 25. do 29. septembra 2025. godine.
6. Prema podacima sa zvanične stranice CIK-a, ovjerene su prijave sljedećih političkih subjekata: Savez za novu politiku, Ekološka partija Republike Srpske, Slavko Dragičević – nezavisni kandidat, apelantkinja, Srpska demokratska stranka – SDS, SNSD i Igor Gašević – nezavisni kandidat (vidi na https://www.izbori.ba/Documents/2025/pi_2025_1/kontakti_ovjreniops_pi_rs_2025-bos.pdf).
7. Prema podacima sa zvanične stranice CIK-a, CIK je nakon postupka prijave za ovjeru učešća na izborima razmatrao i prijave kandidata. Pored navedena dva nezavisna kandidata, CIK je ovjerio četiri kandidata za učešće na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske, koja su predložile četiri ovjerene političke stranke, i to: Dragan Đokanović (Savez za novu politiku), Branko Blanuša (SDS), Siniša Karan (SNSD) i Nikola Lazarević (Ekološka partija Republike Srpske). Takođe je utvrđen redoslijed političkih subjekata na glasačkom listiću, i to: 1. Savez za novu politiku; 2. SDS; 3. Igor Gašević – nezavisni kandidat; 4. SNSD; 5. Slavko Dragičević – nezavisni kandidat i 6. Ekološka partija Republike Srpske (vidi na https://www.izbori.ba/?Lang=3&CategoryID=64&Id=5792). Iz navedenog proizlazi da apelantkinja nije prijavila svog kandidata za prijevremene predsjedničke izbore u Republici Srpskoj. Postupak u kojem je donesena osporena odluka
8. Odlukom CIK-a broj 06-1-07-3-991/25 od 1. oktobra 2025. godine ovjerena je prijava političke stranke SNSD za učestvovanje na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske, koji će se održati 23. novembra 2025. godine. CIK je u postupku provjere konkretne prijave utvrdio da je SNSD bio ovjeren za učešće na izborima 2022. godine za predsjednika Republike Srpske i da ispunjava uslove za ovjeru prijave za isti nivo vlasti i na prijevremenim izborima.
9. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 Iž 053064 25 Iž od 10. oktobra 2025. godine odbijena je apelantkinjina žalba podnesena protiv odluke CIK-a. Sud BiH je u obrazloženju istakao da je apelantkinja u žalbi navela da je odluka CIK-a da SNSD ispunjava uslove za ovjeru nezakonita jer je suprotna krivičnoj presudi, Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja je naglasila da je prijavu navedene političke partije potpisao Milorad Dodik, kojem je krivičnom presudom izrečena mjera bezbjednosti zabrane vršenja dužnosti predsjednika Republike Srpske. Sud BiH je istakao da apelantkinja smatra da je CIK zanemario pravne posljedice osude Milorada Dodika i ovjerio prijavu političkom subjektu čijem je predsjedniku izrečena mjera zabrane i na taj način ugrozio vladavinu prava. Apelantkinja je tvrdila da je pravna posljedica presude protiv Milorada Dodika i zabrana obavljanja dužnosti predsjednika SNSD-a, što je CIK prekršio osporenom odlukom. Apelantkinja je takođe istakla da je CIK podzakonskim aktom normirao postupak prijave političkih partija za prijevremene izbore, što je isključivo u nadležnosti zakonodavca, na što upućuje i pravni stav izražen u Odluci Ustavnog suda broj U-19/00. Sud BiH je istakao da je apelantkinja navela da je Miloradu Dodiku zbog pravnih posljedica osude prestala službena dužnost predsjednika SNSD-a, a ovjerom učešća na izborima te političke organizacije CIK je odbio da sprovede pravne posljedice krivične presude.
10. Sud BiH je prvenstveno konstatovao da je neosnovan prigovor CIK-a da se apelantkinjina žalba odbaci kao žalba koju je izjavilo neovlašćeno lice. Naime, kako je obrazloženo, apelantkinja je ovjerila prijavu za učešće na konkretnim prijevremenim izborima, čime je, u skladu s relevantnim odredbama Izbornog zakona BiH, stekla status političkog subjekta kojem je dato pravo na izjavljivanje prigovora „za povrede prava ustanovljenih ovim zakonom“. Sud BiH je dalje istakao da je osporena odluka zasnovana na pravilnoj primjeni člana 2.9 stav (1) tačka 5. Izbornog zakona BiH i člana 8. st. (1) i (2) Uputstva o procedurama za sprovođenje prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Uputstvo). Naime, obrazloženo je da je osporena odluka donesena u okviru zakonom propisanih nadležnosti, a po proceduri utvrđenoj podzakonskim aktom. Sud BiH je naglasio da donošenjem Uputstva CIK nije mijenjao zakonom ustanovljena prava političkih subjekata, koalicija ili nezavisnih kandidata, nego je propisao proceduru podnošenja prijava na prijevremenim izborima, a što je njegovo ovlašćenje na osnovu čl. 2.9 stav (1) tačka 2. i 14.3 stav (5) Izbornog zakona BiH. Sud BiH je ocijenio i da apelantkinja neosnovano osporava pravilnost odluke CIK-a usljed činjenice da je Miloradu Dodiku, koji je potpisao prijavu SNSD-a, pravosnažnom krivičnom presudom izrečena mjera zabrane obavljanja javnih dužnosti. Naime, u momentu podnošenja prijave Milorad Dodik je bio upisan u Izvod iz sudskog registra kao lice ovlašćeno za zastupanje SNSD-a, što potvrđuje izvod Osnovnog suda Banja Luka od 21. avgusta 2025. godine. Stoga je Sud BiH zaključio da je pravilno utvrđenje u osporenoj odluci da je u momentu podnošenja prijave politički subjekat bio upisan u sudski registar te da je prijavu potpisalo lice ovlašćeno za zastupanje.
11. Dalje je istakao da okolnost da je Miloradu Dodiku, predsjedniku SNSD-a, pravosnažnom odlukom krivičnog suda izrečena zabrana obavljanja javnih dužnosti nema uticaja na prava političke stranke koja ispunjava zakonske uslove da se kandiduje na prijevremenim izborima jer samoj političkoj partiji nije izrečena bilo kakva zabrana djelovanja. Sud BiH je istakao da, suprotno navodima iz žalbe, CIK nije imao osnova da se u osporenoj odluci poziva na krivičnu presudu jer nije raspravljao o podobnosti kandidata budući da predmet ovjere nije bila kandidatska lista. Radilo se o postupku ovjere prijave političkog subjekta (SNSD), nakon koje će uslijediti ovjeravanje kandidatskih lista i tek u toj fazi CIK će cijeniti da li kandidati ispunjavaju propisane uslove za ovjeru svoje kandidature. Sud BiH je dalje naveo da apelantkinjine žalbene tvrdnje da se pravne posljedice krivične presude u pogledu izrečenih mjera zabrane Miloradu Dodiku protežu i na pravo na obavljanje funkcije predsjednika političke stranke nisu relevantne u konkretnom sporu. Naime, to pravno pitanje može biti predmet rasprave u eventualnom postupku brisanja upisa prava zastupanja i predstavljanja. Međutim, kako je obrazloženo, s obzirom na to da je, prema upisu u sudski registar, imenovani u vrijeme podnošenja konkretne prijave bio ovlašćen u ime političke stranke, to znači da je preduzeo radnju u skladu s ovlašćenjima predsjednika stranke. Apelacioni navodi
12. Apelantkinja smatra da joj je osporenom odlukom prekršena sloboda okupljanja i udruživanja iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije, te da je došlo do kršenja čl. I/2. i II/1. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelantkinja, u suštini, ponavlja navode koje je isticala u toku postupka, ukazujući da su CIK i Sud BiH zanemarili pravne posljedice krivične presude izrečene Miloradu Dodiku iz člana 203a. stav 5. tač. a),
c) i d) Krivičnog zakona BiH. Apelantkinja je istakla da je ona politička organizacija koja aktivno učestvuje u izbornim procesima na svim nivoima vlasti Bosne i Hercegovine. Smatra da je CIK pogrešno primijenio odredbe materijalnog i procesnog prava u postupku po prijavi SNSD-a, čime je povrijeđen član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelantkinja je naglasila da pravne posljedice osude iz člana 203a. stav 5. tač. a), c) i d) Krivičnog zakona BiH nastupaju po sili zakona. Dalje je detaljno navela da zbog posljedica krivične presude Milorad Dodik ne može biti predsjednik SNSD-a i CIK ne može ovjeriti zahtjev SNSD-a za učešće na izborima koji je potpisao Dodik. Apelantkinja smatra da u ustavnopravnom smislu odluka CIK-a narušava princip vladavine zakona i unosi pravnu, pa i javnu nesigurnost, te ugrožava moral i prava drugih. Istakla je i da CIK spada u izvršnu vlast, te da, shodno tome, nema nikakve prerogative zakonodavca. U vezi s tim, apelantkinja se pozvala na Odluku Ustavnog suda broj U-19/00 (tačka 26) i Odluku Doma za ljudska prava broj CH/98/375 (stav 1244), te istakla da iz citirane prakse, koja tumači član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, jasno proizlazi da CIK ne može putem podzakonskih akata (u konkretnom slučaju Uputstva) da normira nešto što spada u nadležnost zakonodavca, niti smije da sprovodi zakon na način koji je suprotan odlukama sudova. Apelantkinja smatra da je tumačenje Izbornog zakona i podzakonskih akata kako je primijenjeno u odlukama Suda BiH i CIK-a očigledno protivno Ustavu Bosne i Hercegovine. Apelantkinja je istakla da su time povrijeđena i njena prava zagarantovana članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
Relevantni propisi
13. Izborni zakon Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 48/11
– odluka USBiH, 63/11 – odluka USBiH, 15/12 – rješenje USBiH, 11/13 – rješenje USBiH, 18/13, 7/14, 31/16, 1/17 – odluka USBiH, 54/17 – rješenje USBiH, 41/20, 38/22, 51/22, 67/22, 24/24, 24/24 – ispravka)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi: Član 1.13
Prijava za ovjeru za učešće na izborima uključuje izjavu potpisanu od predsjednika političke partije, koalicije, nezavisnog kandidata, predstavnika liste nezavisnih kandidata, registrovanog udruženja, ili drugog registrovanog organizovanog oblika djelovanja nacionalnih manjina i grupe od najmanje 40 građana koji imaju biračko pravo, da će se ta politička partija, koalicija, nezavisni kandidati, registrovana udruženja, drugi organizovani oblici djelovanja nacionalnih manjina u svojim aktivnostima pridržavati Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
Član 2.9 stav (1) tač. 2. i 5.
Izborna komisija Bosne i Hercegovine je nezavisan organ koji podnosi izvještaj neposredno Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i čija ovlaštenja iz nje proizilaze. Izborna komisija Bosne i Hercegovine:
2. donosi administrativne propise za provođenje ovog zakona;
5. ovjerava političke stranke, koalicije, liste nezavisnih kandidata i nezavisne kandidate za učešće na svim nivoima neposrednih izbora u Bosni i Hercegovini;
Član 4.1
Da bi učestvovali na izborima, političke stranke, nezavisni kandidati, koalicije i liste nezavisnih kandidata ovjeravaju se kod Izborne komisije Bosne i Hercegovine.
Član 4.3
Da bi učestvovala na izborima, politička stranka mora biti registrovana kod nadležnog organa, u skladu sa zakonom. Uz prijavu za ovjeru mora biti priložen dokaz koji nije stariji od 60 dana da je politička stranka registrovana kod nadležnog organa, koji nije stariji od 60 dana. Politička stranka mora podnijeti prijavu za ovjeru pod istim nazivom pod kojim se registrovala kod nadležnog organa.
Član 4.4 stav (5) (5) Da bi se ovjerila za učešće na izborima, politička stranka ili nezavisni kandidat mora podnijeti Izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine prijavu za učestvovanje na izborima, […].
Član 4.6 st. (3) i (4) (3) Ako su podaci iz prijave netačni ili prijava sadrži neki drugi nedostatak u smislu ovog zakona ili podzakonskog akta Centralne izborne komisije BiH, Centralna izborna komisija BiH o tome obavještava podnosioca prijave, koji je dužan otkloniti nedostatke u roku od dva dana od dana prijema obavještenja. Ako politička partija u ovom roku ne otkloni nedostatak iz ovog stava, Centralna izborna komisija BiH neće ovjeriti prijavu političke partije za učešće na izborima. (4) Centralna izborna komisija BiH odlučuje da li će potvrditi ili odbiti prijavu za učešće na izborima.
Član 14.3 stav (5) (5) Centralna izborna komisija BiH sprovodi prijevremene izbore na način i prema postupku utvrđenom ovim zakonom za sprovođenje redovnih izbora.
14. Uputstvo o procedurama za provođenje prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske („Službeni glasnik BiH“ broj 52/25 od 2. septembra 2025. godine) u relevantnom dijelu glasi:
Član 8. st. (1) i (2) (Prijava političkih stranaka koje su učestvovale na redovnim izborima za predsjednika RS) (1) Političke stranke koje su bile ovjerene za učešće na redovnim izborima za predsjednika i potpredsjednike Republike Srpske 2022. godine, ne moraju ponovno podnositi cjelokupnu dokumentaciju za ovjeru učešća na prijevremenim izborima za predsjednika RS, već se prijava sa dokumentacijom, koja je podnesena za redovne izbore za predsjednika RS, prihvata uz podnošenje novog popunjenog obrasca njihove prijave za ovjeru učešća na prijevremenim izborima, novog posebnog računa za finansiranje troškova izborne kampanje i izvještaja o prometu posebnog računa za finansiranje troškova izborne kampanje. (2) Političke stranke koje su ovjerene na redovnim izborima za predsjednika i potpredsjednike Republike Srpske 2022. godine, kao i političke stranke članice koalicije, nisu obavezne uplatiti taksu za učešće na prijevremenim izborima za predsjednika RS i oslobođene su obaveze prikupljanja potpisa podrške..
15. Krivični zakon BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10, 47/14, 22/15, 40/15, 35/18, 46/21, 31/23 i 47/23)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Neizvršavanje odluka visokog predstavnika
Član 203a. st. (1), (4) i (5) (1) Službeno lice u instituciji Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, ili u kantonu, gradu ili opštini ili lokalnoj zajednici ili bilo kojem organu lokalne uprave i samouprave, ili odgovorno lice koje ne primijeni, ne provede, ne izvrši ili na drugi način ne poštuje odluku visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, ili koje spriječi odnosno na drugi način omete primjenu, provođenje ili izvršenje takve odluke, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (4) Za krivično djelo iz stava (1) ovog člana izreći će se mjera bezbjednosti zabrane vršenja dužnosti. (5) U skladu s članovima 113. i 114. ovog zakona, osuda za krivična djela iz stava (1) ovog člana ima za pravnu posljedicu osude:
a) prestanak službene dužnosti i prestanak zaposlenja;
b) oduzimanje odlikovanja;
c) zabranu vršenja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava; i
d) zabranu sticanja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava..
16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
17. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
18. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
19. Apelantkinja tvrdi da joj je osporenom odlukom prekršena sloboda okupljanja i udruživanja iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća da je članom 11. Evropske konvencije propisano da „svako ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima, uključujući i pravo da osniva sindikat i pristupi mu radi zaštite svojih interesa“. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju odlučivalo o pravilnosti prijave SNSD-a za učestvovanje na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske, koji će se održati 23. novembra 2025. godine. Dakle, u postupku se nije odlučivalo o bilo kakvim apelantkinjinim pravima koja se mogu dovesti u vezu sa slobodom okupljanja i udruživanja. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantkinjini navodi o kršenju slobode okupljanja i udruživanja iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
20. Ustavni sud dalje zapaža da apelantkinja navodi i da su joj osporenom odlukom povrijeđena prava „zagarantovana članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine“, te da iz apelacionih navoda proizlazi da smatra da je došlo do kršenja vladavine prava. Ustavni sud podsjeća da je članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine propisano: „Bosna i Hercegovina je demokratska država, koja funkcioniše na principu vladavine prava i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.“ Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine tumačio tako da sadrži princip vladavine prava. Princip vladavine prava nije ograničen samo na formalno poštovanje ustavnosti i zakonitosti, već zahtijeva da svi pravni akti (zakoni, propisi i sl.) imaju određen sadržaj, odnosno kvalitet primjeren demokratskom sistemu, tako da služe zaštiti ljudskih prava i sloboda u odnosima građana i tijela javne vlasti u okviru demokratskog političkog sistema. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da standard kvaliteta zakona traži da pravna norma bude dostupna licima na koja se primjenjuje i da bude za njih predvidljiva, to jest dovoljno precizna da oni mogu stvarno i konkretno znati svoja prava i obaveze do stepena koji je razuman u datim okolnostima, kako bi prema njima mogli da se ponašaju (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-542/21 od 7. aprila 2021. godine, tačka 64). Takođe, Ustavni sud podsjeća da je vladavina prava jedan od osnovnih principa demokratskog društva, te je pojam svojstven svim članovima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava; u daljnjem tekstu: Evropski sud, Vistiņš i Perepjolkins protiv Letonije, presuda od 25. oktobra 2012. godine, predstavka broj 71243/01, tačka 95). Međutim, Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proizlazi da se apelantkinja u suštini poziva na kršenje vladavine prava jer smatra da odluke Suda BiH i CIK-a nisu zakonite te da su protivne Ustavu Bosne i Hercegovine, ali bez navođenja kako su njena prava povrijeđena tim odlukama, tj. kako te odluke utiču na njena prava.
21. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj ranijoj praksi u vezi s nadležnošću iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine zaključio: „Smisao navedene ustavne odredbe je da pruži zaštitu učesnicima u postupku koji je rezultirao odlukom za koju se smatra da krši ustavna prava. Na navedeni zaključak upućuje i član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, u dijelu koji glasi: nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini“ (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP-1580/20 od 20. maja 2020. godine, tačka 22, dostupna na www.ustavnisud.ba). Dakle, Ustavni sud je u svojoj praksi zauzeo stav da je predmet postupka u okviru te nadležnosti, tj. apelacione nadležnosti neposredna zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda zagarantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine. Apelacionom nadležnošću je, u suštini, propisana individualna ustavna žalba putem Ustava Bosne i Hercegovine, kojom je apelantima omogućeno da se obrate Ustavnom sudu radi zaštite svojih individualnih prava i osnovnih sloboda zagarantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud podsjeća da je i prema konzistentnoj praksi Evropskog suda neophodno da aplikant dokaže da je žrtva navodnog kršenja nekog od prava ili sloboda garantovanih Evropskom konvencijom, te da mora biti lično ugrožen navodnim kršenjem ili se u suprotnom aplikacija odbacuje kao nedopuštena (vidi, između ostalog, Evropski sud, Romano Scozzafava i drugi protiv Italije, odluka od 25. aprila 2017. godine, aplikacija broj 20014/13).
22. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se apelantkinja ne može pozvati na kršenje člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine samo zato što smatra da odluke redovnih sudova i nadležnih organa nisu donesene u skladu s principom vladavine prava. Naime, apelantkinja mora navesti na koji način je zbog kršenja vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine povrijeđeno neko njeno pravo ili sloboda zagarantovani Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. U suprotnom, svako lice će moći podnijeti apelaciju protiv odluke redovnog suda pozivajući se na član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine bez obzira na to da li se tom odlukom zaista odlučivalo o njegovim pravima i interesima.
23. Ustavni sud ponovo podsjeća da se osporenom odlukom odlučivalo o pravilnosti prijave SNSD-a za učestvovanje na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske. Dakle, predmet konkretnog postupka nije bila apelantkinjina prijava, niti Ustavni sud zapaža da se odlučivalo o nekom drugom apelantkinjinom pravu. Naime, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja ovjerila svoju prijavu za učešće na konkretnim izborima i da nije predložila svog kandidata za prijevremene izbore (vidi tač. 6. i 7. ove odluke), tako da Ustavni sud ne uočava kako je konkretni postupak mogao direktno ili indirektno da utiče na apelantkinjina prava kao političkog subjekta. Takođe, Ustavni sud zapaža da apelantkinja navodi da su joj zbog odluka Suda BiH i CIK-a povrijeđena prava „zagarantovana članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine“, ali ne navodi na koji način osporena odluka utiče na bilo koje njeno pravo, direktno ili indirektno. Iz navedenog proizlazi da apelantkinja nije navela niti pružila dokaze da bi odluka koju osporava apelacijom mogla imati bilo kakav uticaj na njena ustavna prava ili osnovne slobode. Stoga, Ustavni smatra da su apelacioni navodi o kršenju člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
24. Dakle, u vezi s apelantkinjinim pozivanjem na član II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da se ne radi o materijalnom pravu na čije se kršenje apelantkinja može samostalno pozvati, već se radi o ustavnoj odredbi kojom se Bosna i Hercegovina i oba entiteta obavezuju da obezbijede najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Stoga, Ustavni sud i te navode smatra ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.
25. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantkinjin zahtjev za donošenje privremene mjere.
27. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman