Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3322/24 (I. I.)

Odluka donesena 26. 03. 2026.

Nema povrede
Član 1. Protokola 12 uz EK (Opća zabrana diskriminacije)
  • Proporcionalnost
  • Opća zabrana diskriminacije
  • Izbori
  • Legitiman cilj
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3322/24

Apelacija

Odluka o meritumu

26. 03. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3322/24, rješavajući apelaciju Ilde Ibrić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 26. marta 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Ilde Ibrić podnesena protiv rješenjâ Suda Bosne i Hercegovine br. S1 3 Iž 048202 24 Iž od 3. juna 2024. godine i S1 3 Iž 048232 24 Iž od 6. juna 2024. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ilda Ibrić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Srebrenika, koju zastupa Mirza Smailbegović, advokat iz Breze, podnijela je 1. augusta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjâ Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 3 Iž 048202 24 Iž od 3. juna 2024. godine i S1 3 Iž 048232 24 Iž od 6. juna 2024. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Centralne izborne komisije BiH (u daljnjem tekstu: CIK) zatraženo je 14. jula 2025. godine da dostave odgovore na apelaciju, a od Gradskog vijeća Grada Srebrenika (u daljnjem tekstu: Gradsko vijeće) zatraženo je 16. jula 2025. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 17. jula 2025. godine do 1. augusta 2025. godine, pa su ti odgovori 18. augusta 2025. godine dostavljeni apelanticinom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Izjašnjenje je dostavljeno 26. augusta 2025. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Postupak okončan osporenom presudom Suda BiH od 6. juna 2024. godine (postupak u kojem je apelantica razriješena dužnosti u članstvu Gradske izborne komisije Srebrenik)

5. Rješenjem Gradskog vijeća broj 01-04-100-1/24 od 21. februara 2024. godine R. J., J. D., A. D. i apelantica razriješeni su dužnosti članova Gradske izborne komisije Srebrenik (u daljnjem tekstu: GIK) zbog isteka mandata.

6. Rješenjem CIK-a broj 06-1-07-U143/24 od 23. maja 2024. godine data je saglasnost na rješenje Gradskog vijeća iz prethodne tačke ove odluke. CIK je u obrazloženju naveo da je uvidom u svoje evidencije utvrdio da je, u smislu odredaba člana 2.4 stav (1) Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborni zakon), J. D., A. D. i apelantici mandat istekao 23. jula 2022. godine, a R. J. 10. marta 2023. godine. Imajući to u vidu, CIK je, na osnovu odredaba člana 2.9 stav (1) tačka 19) Izbornog zakona i člana 2.12 stav (6) navedenog zakona, odlučio kao u dispozitivu.

7. Osporenom presudom Suda BiH od 6. juna 2024. godine odbijena je apelanticina žalba izjavljena protiv rješenja iz prethodne tačke ove odluke. Sud BiH je u obrazloženju naveo da je u tom postupku ovlašten da ispituje samo zakonitost osporenog rješenja. Stoga je sud ukazao da nisu relevantni apelanticini navodi kojima osporava odluke donesene u drugom postupku (izbor novih članova GIK-a). Dalje, sud je istakao da je apelantici mandat istekao 2022. godine, što apelantica i ne osporava. Imajući to u vidu, sud je zaključio da su osporena rješenja pravilna i zakonita.

Postupak okončan osporenom presudom Suda BiH od 3. juna 2024. godine (postupak imenovanja na dužnost u članstvu Gradske izborne komisije Srebrenik)

8. Rješenjem CIK-a broj 06-1-07-1-143/24 od 23. maja 2024. godine na dužnost u članstvu GIK-a imenovani su M. S., R. J., I. Š. i V. J. CIK je u obrazloženju naveo da je urgencijom od 26. februara 2024. godine i aktom od 23. aprila 2024. godine od Gradskog vijeća tražio da imenuje članove GIK-a. Dalje je naveo da je Gradsko vijeće u odgovoru na urgenciju od 28. marta 2024. godine, između ostalog, ukazalo da je „neizvjesno imenovanje“ jer prijedlog konkursne komisije nije usvojen na sjednici Gradskog vijeća, a aktom od 6. maja 2024. godine Gradsko vijeće obavijestilo je CIK da je „pokušalo sa održavanjem hitne sjednice, međutim, prijedlog dnevnog reda nije usvojen i nije izvršeno imenovanje“. CIK je obrazložio da je Gradsko vijeće dostavilo dokumentaciju iz konkursne procedure pa je CIK postupio shodno odredbama člana 2.15 stav (2) Izbornog zakona kojim je, u suštini, propisano da CIK može imenovati člana općinske izborne komisije ako se on ne imenuje u roku od 30 dana od dana prestanka mandata prethodnog člana. CIK je naveo da je uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrdio da „kandidati prema redoslijedu na rang-listi uspješnih kandidata, kao i imajući u vidu odredbu člana 2.14 stav (1) Izbornog zakona, odnosno M. S., R. J., I. Š. i V. J., ispunjavaju uvjete propisane odredbama Izbornog zakona“.

9. Apelantica je Sudu BiH izjavila žalbu protiv rješenja iz prethodne tačke ove odluke u kojoj je, između ostalog, istakla da su od ukupno četiri imenovana člana tri člana muškog spola, odnosno da je samo jedan član ženskog spola i da je na taj način prekršen član 2.14 stav (1) Izbornog zakona. Navedenim odredbama propisano je, između ostalog, da sastav izbornih komisija osigurava zastupljenost spolova u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Zakon o ravnopravnosti spolova). Dalje, apelantica je ukazala da je rang-listu činilo osam kandidata, i to, počevši od prvorangiranog: M. S., Bošnjak, 17 bodova; R. J., Bošnjak, 17 bodova; I. Š., Bošnjak, 15 bodova; apelantica, Bošnjakinja, 14,8 bodova; D. H., Bošnjakinja, 13,8 bodova; A. D., Bošnjak, 13,6 bodova; A. B., Bošnjakinja, 12 bodova, i V. J., Srpkinja, 10,8 bodova. Naime, apelantica je bila četvrta na rang-listi, a ispred nje su bile tri osobe muškog spola, Bošnjaci kao i ona, a četvrti imenovani kandidat osoba ženskog spola, Srpkinja, bila je posljednja na rang-listi, ali i jedini kandidat druge nacionalnosti. Prema tome, imenovanje tri osobe muškog spola, pri čemu je trećerangirani kandidat po broju bodova bio samo u neznatnoj prednosti u odnosu na apelanticu, a svi su iste nacionalnosti, predstavljalo je kršenje zabrane diskriminacije po osnovu spola.

10. Osporenom presudom Suda BiH od 3. juna 2024. godine odbijena je apelanticina žalba izjavljena protiv rješenja CIK-a od 23. maja 2024. godine. Sud je u obrazloženju naveo da CIK nije postupio suprotno odredbama člana 2.14 stav (1) Izbornog zakona jer je u sastav GIK-a, osim tri člana muškog spola, izabran i jedan član ženskog spola. Naime, sud je obrazložio da je navedenom odredbom propisano da sastav gradske izborne komisije u pravilu odražava ravnopravnu zastupljenost spolova. Međutim, kako je Sud BiH dalje obrazložio, taj paritet nije moguće primijeniti za svaku općinsku komisiju jer bi se time anulirali rezultati ocjenjivanja i dala prednost prema spolu, a ne prema osvojenim bodovima. Stoga je ravnopravnu zastupljenost spolova ispravno cijeniti u odnosu na sve imenovane članove. Tako je CIK i postupio prilikom utvrđenja da prema rezultatima posljednjeg popisa stanovništva u BiH iz 2013. godine strukturu stanovništva u Gradu Srebreniku od ukupno 39.678 stanovnika čine: Bošnjaci 90,61%, Hrvati 4,96%, Srbi 0,99% i Ostali 2,89%. Sud je naveo da su ispunjeni uvjeti propisani odredbama člana 2.14 stav (1) Izbornog zakona, da sastav komisije mora da bude multietničan i da odražava zastupljenost konstitutivnih naroda jer su od četiri izabrana člana GIK-a tri člana iz reda bošnjačkog naroda i jedan iz reda srpskog naroda. Naime, sud je naveo da bi u suprotnom sastav GIK-a bio jednonacionalan.

Postupak imenovanja zamjenskog člana GIK-a koji je okončan nakon što su donesene osporene presude Suda BiH

11. Rješenjem Gradskog vijeća od 3. juna 2024. godine I. G. imenovan je na dužnost zamjenskog člana GIK-a.

12. Rješenjem CIK-a od 13. juna 2024. godine data je saglasnost na rješenje iz prethodne tačke ove odluke.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

13. Apelantica ukazuje na povredu zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. U vezi s tim, apelantica ponavlja navode koje je iznosila pred Sudom BiH, a koji se, u suštini, svode na njene tvrdnje da je diskriminirana u postupcima u kojima su donesene osporene odluke. Naime, apelantica ističe da je odredbama člana 2.14 Izbornog zakona propisano, između ostalog, da sastav izbornih komisija osigurava zastupljenost spolova u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova, te da su od četiri imenovana člana tri člana muškog spola, a samo jedan član je ženskog spola. To, prema njenom mišljenju, predstavlja kršenje navedenih odredaba jer bi, prema tim odredbama, zastupljenost spolova bila osigurana samo ako su dva člana muškog spola, a dva člana ženskog spola. Dalje, apelantica navodi da su prva tri člana na rang-listi, koji su i imenovani, muškog spola i Bošnjaci po nacionalnosti, da je osoba ženskog spola i po nacionalnosti Srpkinja bila posljednja na listi uspješnih kandidata, a da je apelantica bila četvrta na listi kandidata koji ispunjavaju uvjete. Osim toga, apelantica ističe da je, nakon što je podnijela žalbu Sudu BiH, Gradsko vijeće imenovalo zamjenskog člana GIK-a iz reda hrvatskog naroda, koji je također muškog spola, pa je sada od pet imenovanih članova samo jedan član ženskog spola.b)Odgovori na apelaciju

14. Sud BiH je naveo da su apelanticini navodi neosnovani, te je u vezi s tim uputio na obrazloženja osporenih odluka i predložio da Ustavni sud odbije apelaciju.

15. CIK je detaljno naveo tok postupaka koji su predočeni u činjeničnom stanju ove odluke, te je dostavio rang-listu uspješnih kandidata i fotokopiju spisa predmeta Gradskog vijeća iz konkursne procedure na osnovu koje je CIK imenovao nove članove GIK-a. Također je dostavio dokumentaciju u vezi s imenovanjem zamjenskog člana GIK-a.

16. Gradsko vijeće je navelo da je apelacija neosnovana te da su apelanticini navodi paušalni.c)Izjašnjenje na odgovore

17. Apelantica se posebno osvrnula na obrazloženje Suda BiH koje se odnosi na postupak izbora članova GIK-a, a u kojem je navedeno da paritet ravnopravnosti spolova nije moguće primijeniti za svaku općinu jer bi se time „anulirali rezultati ocjenjivanja i dala prednost prema spolu, a ne prema osvojenim bodovima“. U vezi s tim, apelantica je istakla da je u postupku izbora članova GIK-a upravo tako postupano prema njoj kako bi se ispunio uvjet nacionalne zastupljenosti, odnosno da su s ciljem ispunjavanja tog uvjeta u odnosu na nju „anulirani rezultati ocjenjivanja“, zanemarena je njena ocjena i izabrana je kandidatkinja sa značajno nižom ocjenom kako bi bio ispunjen uvjet multietničkog sastava GIK-a. Dalje, apelantica postavlja pitanje da li to znači da je nacionalna pripadnost kriterij zbog kojeg se mogu zanemariti ostvareni bodovi, a spolna nije, jer, prema njenom shvatanju, upravo to predstavlja diskriminaciju. Pri tome se pozvala na član 20. Zakona o ravnopravnosti spolova kojim je, u suštini, propisano da će državna tijela osigurati i promovirati ravnopravnu zastupljenost spolova u upravljanju, procesu odlučivanja i predstavljanju. Stoga je apelantica istakla da je ona takvim postupanjem organa uprave i Suda BiH diskriminirana prvo kao Bošnjakinja, jer je eliminirana radi izbora kandidata druge nacionalnosti, a onda i kao osoba ženskog spola, jer je u konačnici izabrana komisija u omjeru tri muškarca i jedna žena, odnosno, sa zamjenskim članom GIK-a, u omjeru četiri muškarca i jedna žena.

V.Relevantni propisi

18. Izborni zakon BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 48/11 – odluka USBiH, 63/11 – odluka USBiH, 15/12 – rješenje USBiH, 11/13 – rješenje USBiH, 18/13, 7/14, 31/16, 1/17 – odluka USBiH, 54/17 – rješenje USBiH, 41/20, 38/22, 51/22, 67/22, 24/24, 24/24 – ispravka)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.14 (1) Sastav izborne komisije je multietničan, tako da odražava zastupljenost konstitutivnih naroda, uključujući i ostale, u izbornoj jedinici za koju se organ nadležan za provedbu izbora osniva, vodeći računa o posljednjem popisu stanovništva provedenom na državnom nivou. Sastav izbornih komisija osigurava zastupljenost spolova u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“ br. 16/03, 102/09 i 32/10), osim ako se izborna komisija sastoji od tri člana kada ravnopravna zastupljenost postoji u slučaju kada je jedan od spolova zastupljen s 1/3 od ukupnog broja članova. (2) Ako sastav izborne komisije ne bude u skladu sa prethodnim stavom, Centralna izborna komisija BiH poništit će imenovanje članova i o tome izvijestiti organ nadležan za imenovanje. Organ nadležan za imenovanje će u roku od 15 dana od dana donošenja odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine izvršiti ponovno imenovanje organa, u skladu sa kriterijem iz stava (1) ovog člana. (3) Ako izborna komisija ponovo ne bude odgovarajućeg sastava, Centralna izborna komisija BiH imenuje članove izborne komisije u skladu sa stavom 1. ovog člana.

19. Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 32/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2. (1) Osobe muškog i ženskog spola su ravnopravne. (2) Puna ravnopravnost spolova garantira se u svim oblastima društva, uključujući ali ne ograničavajući se na oblasti obrazovanja, ekonomije, zapošljavanja i rada, socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti, sportu, kulturi, javnom životu i medijima, bez obzira na bračno i porodično stanje. (3) Diskriminacija na osnovu spola i spolne orijentacije zabranjena je. (4) Diskriminacijom se ne smatra uvođenje, donošenje i provođenje privremenih posebnih mjera s ciljem otklanjanja postojeće neravnopravnosti, promoviranja jednakosti i zaštite ravnopravnosti spolova. (5) Diskriminacijom po osnovu spola ne smatra se norma, kriterij ili praksa koju je moguće objektivno opravdati postizanjem zakonitog cilja, proporcionalnog poduzetim nužnim i opravdanim mjerama.

Član 20. (1) Državna tijela na svim nivoima organizacije vlasti, i tijela lokalne samouprave, uključujući zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, političke stranke, pravna lica s javnim ovlaštenjima, pravna lica koja su u vlasništvu ili pod kontrolom države, entiteta, kantona, grada ili općine ili nad čijim radom javni organ vrši kontrolu, osigurat će i promovirati ravnopravnu zastupljenost spolova u upravljanju, procesu odlučivanja i predstavljanju. Ova obaveza postoji i za sve ovlaštene predlagače prilikom izbora predstavnika i delegacija u međunarodnim organizacijama i tijelima. (2) Ravnopravna zastupljenost spolova postoji u slučaju kada je jedan od spolova zastupljen najmanje u procentu 40% u tijelima iz stava (1) ovog člana. (3) Diskriminacijom po osnovu spola smatra se situacija kada ne postoji ravnopravna zastupljenost iz stava (2) ovog člana. (4) Tijela iz stava (1) ovog člana u cilju ostvarivanja ravnopravne zastupljenosti spolova i otklanjanja diskriminacije dužna su donositi posebne mjere propisane članom 8. ovog Zakona.

VI.Dopustivost i meritum

20. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana, u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

21. Apelantica navodi da je osporenim odlukama prekršena zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije kao akcesorna prava moguće ispitati samo u odnosu na neko pravo iz Evropske konvencije.

22. Međutim, Ustavni sud također podsjeća da, u skladu sa svojom ustaljenom praksom, činjenični supstrat apelacije može podvesti pod bilo koje pravo (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-5/24 od 30. maja 2024. godine, tačka 24, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu da apelantica, u suštini, apelacijom osporava vršenje diskrecionog ovlaštenja u postupku izbora četiri kandidata za članove GIK-a, koje je rezultiralo time da ona nije imenovana za člana GIK-a, iako je bila četvrta na listi, Ustavni sud će primjenom pravila iura novit curia ispitati apelacione navode u odnosu na član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Naime, Ustavni sud podsjeća da, shodno obrazloženju Vijeća Evrope o odredbama Protokola broj 12, obim zaštite iz navedenog protokola odnosi se na diskriminaciju, između ostalog, u slučajevima postupanja organa vlasti u vršenju diskrecionih ovlaštenja (dostupno na http://conventions.coe.int/Treaty/en/Reports/Html/177.htm).

1. Zabrana diskriminacije

23. Član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju glasi:

1. Uživanje svakog prava koje zakon predviđa mora se osigurati bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

2. Javne vlasti ne smiju ni prema kome vršiti diskriminaciju po bilo kom osnovu kao što su oni spomenuti u stavu 1.

24. Ustavni sud naglašava da član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju sadrži opće načelo zabrane diskriminacije i garantuje uživanje svih prava određenih zakonom, bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status. Dalje, član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju podrazumijeva i da javni organi nikoga ne mogu diskriminirati po bilo kojem osnovu, dakle osnovno načelo nediskriminacije je prošireno i na domaće zakone, a ne samo na prava garantirana Evropskom konvencijom, kako je to predviđeno članom 14. Evropske konvencije. Pri tome, Ustavni sud naglašava da je Evropski sud potvrdio da se pojmovi diskriminacije koja je zabranjena na osnovu člana 14. Konvencije i člana 1. Protokola broj 12 trebaju tumačiti na isti način (vidi Evropski sud, Pinkas protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 4. oktobra 2022. godine, predstavka broj 8701/21, tačka 57. s daljnjim referencama). Prema tome, imajući u vidu sadržaj i obim primjene člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da u ovom postupku nije neophodno dati odgovor na pitanje da li se pravo na članstvo u gradskoj izbornoj komisiji, odnosno na imenovanje i razrješenje dužnosti člana te komisije odnosi na „uživanje prava i sloboda“ zaštićenih drugim odredbama Evropske konvencije.

25. Pravo na nediskriminaciju prema članu 1. Protokola broj 12 pruža zaštitu od različitog postupanja prema pojedincima u analognim ili relevantno sličnim situacijama. Tretman je diskriminirajući ako „nema objektivno i razumno opravdanje“, odnosno ako ne teži „legitimnom cilju“ ili ako ne postoji „razuman odnos proporcionalnosti“ između upotrijebljenog sredstva i cilja koji se želi postići (op. cit., Pinkas protiv Bosne i Hercegovine, tačka 58). Osim toga, „samo razlike u tretmanu zasnovane na prepoznatljivoj osobini ili 'statusu' mogu predstavljati diskriminaciju u smislu člana 14“ (idem, tačka 59).

26. Dakle, slijedeći navedene standarde predočene u prethodnim tačkama ove odluke, Ustavni sud, prije svega, treba da odgovori na pitanje da li je u postupcima razrješenja i imenovanja bilo različitog postupanja prema apelantici u analognoj ili relevantno sličnoj situaciji. Nadalje, ukoliko se utvrdi da je bilo različitog postupanja, potrebno je utvrditi da li je takvo postupanje imalo objektivno i razumno opravdanje, odnosno da li je težilo legitimnom cilju, te da li postoji „razuman odnos proporcionalnosti“ između upotrijebljenog sredstva i cilja koji se želi postići. a)U odnosu na presudu od 6. juna 2024. godine, postupak u kojem je apelantica razriješena dužnosti u članstvu GIK-a

27. Ustavni sud zapaža da je u ovom postupku apelantica razriješena dužnosti člana GIK-a zbog isteka mandata. Dalje, Ustavni sud zapaža da su u tom postupku, po istom osnovu, razriješeni dužnosti i ostali članovi GIK-a (R. J., J. D. i A. D.). Naime, kako su to obrazložili upravni organi i Sud BiH, J. D., A. D. i apelantici mandat je istekao 2022. godine, R. J. 2023. godine, a prvostepeno rješenje doneseno je 21. februara 2024. godine. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da tu činjenicu apelantica nije ni osporavala. Dakle, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi da se prema apelantici različito postupalo u odnosu na druge članove GIK-a budući da su istim odlukama i u istom postupku svi oni razriješeni dužnosti zbog isteka mandata.

28. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede zabrane diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da prema apelantici u konkretnom postupku nije bilo različitog postupanja u analognoj ili relevantno sličnoj situaciji u odnosu na druge članove GIK-a.b)U odnosu na presudu od 3. juna 2024. godine, postupak imenovanja na dužnost u članstvu GIK-a

Da li je bilo različitog postupanja prema apelantici

29. Ustavni sud zapaža da su u ovom postupku, u kojem je apelantica bila kandidat za člana GIK-a, na dužnost u članstvu GIK-a imenovana četiri kandidata, tri osobe muškog spola i jedna osoba ženskog spola, pri čemu su osobe muškog spola Bošnjaci, a osoba ženskog spola je Srpkinja. Dalje, Ustavni sud zapaža da je rang-listu činilo ukupno osam kandidata, i to, počevši od prvorangiranog: M. S., Bošnjak, 17 bodova; R. J., Bošnjak, 17 bodova; I. Š., Bošnjak, 15 bodova; apelantica, Bošnjakinja, 14,8 bodova: D. H., Bošnjakinja, 13,8 bodova; A. D., Bošnjak, 13,6 bodova; A. B., Bošnjakinja, 12 bodova, i V. J., Srpkinja, 10,8 bodova.

30. Dakle, od četiri imenovana kandidata tri su zapravo bila prva tri kandidata s rang-liste, muškarci, Bošnjaci po nacionalnosti. Apelantica kao četvrta na toj rang-listi nije imenovana, nego je imenovana posljednja kandidatkinja s liste V. J. kao Srpkinja sa 10,8 bodova, radi, kako proizlazi iz spisa predmeta, ispunjavanja kriterija multietničnosti budući da je apelantica na rang-listi bila četvrta po broju bodova, ali i četvrti kandidat bošnjačke nacionalnosti.

31. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da iz navedenog proizlazi da je u postupku izbora četiri člana GIK-a prema apelantici kao četvrtoj na rang-listi radi ispunjavanja kriterija multietničnosti postupljeno drugačije u odnosu na prva tri kandidata s te rang-liste koji su imenovani. Da li je različito postupanje težilo legitimnom cilju

32. Ustavni sud smatra da je takvo postupanje u konkretnom slučaju imalo razumno i objektivno opravdanje i da je težilo legitimnom cilju, a to je ispunjavanje zakonom propisanog kriterija, multietničkog sastava izborne komisije, shodno odredbama člana 2.14 Izbornog zakona.

Da li postoji „razuman odnos proporcionalnosti“ između upotrijebljenog sredstva i cilja koji se želi postići

33. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju postavlja pitanje da li postoji razuman odnos proporcionalnosti između cilja, a to je ispunjavanje kriterija multietničnosti i sredstva kojim se taj cilj želio postići, odnosno vršenja diskrecionog ovlaštenja u postupku izbora četiri kandidata za članove GIK-a koje je rezultiralo time da apelantica, iako četvrti kandidat na listi, nije imenovana. Pri tome, Ustavni sud zapaža da apelantica insistira na tome da su na taj način povrijeđene odredbe Izbornog zakona kojima je propisano da sastav komisija osigurava zastupljenost spolova u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova, ali i odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova iz kojih, u suštini, proizlazi da ravnopravna zastupljenost spolova postoji u slučaju kada je jedan od spolova zastupljen najmanje u procentu od 40%.

34. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je Evropski sud razmatrao pitanje spolne zastupljenosti, odnosno zastupljenosti žena (npr. na izbornim listama ili u postupku zapošljavanja), te da je u svojim odlukama kontinuirano ukazivao na značaj poštovanja „spolne kvote“ definirane u domaćem pravu. Tako je Evropski sud, npr. u predmetu Zevnik i drugi protiv Slovenije, zaključio da nije dopustiva predstavka u kojoj su se podnosioci predstavke, osobe muškog spola, žalili da je odbacivanje liste kandidata u odgovarajućim izbornim jedinicama na osnovu pravila o kvotama za spol nezakonito i da je nesrazmjerno ometalo njihova prava prema članu 3. Protokola broj 1 uz Konvenciju. Naime, Evropski sud je u tom predmetu uputio na relevantne dokumente institucija Vijeća Evrope prema kojima, ne samo da se dozvoljavaju spolne kvote nego se države članice podstiču da ih usvoje u svoje izborne sisteme, uz stroge sankcije za nepoštovanje (vidi Evropski sud, Zevnik i drugi protiv Slovenije, predstavka broj 54893/18, odluka od 12. novembra 2019. godine, tačka 35).

35. Dakle, kada je riječ o „spolnim kvotama“ i njihovom uvrštavanju u zakon, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 2.14 Izbornog zakona propisano da sastav izbornih komisija osigurava zastupljenost spolova u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini. Dalje, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav (1) Zakona o ravnopravnosti spolova propisano da državna tijela na svim nivoima organizacije vlasti i tijela lokalne samouprave trebaju osigurati i promovirati ravnopravnu zastupljenost spolova u upravljanju, procesu odlučivanja i predstavljanju. Također, odredbama stava (2) navedenog člana zakona propisano je da ravnopravna zastupljenost spolova postoji u slučaju kada je jedan od spolova zastupljen najmanje u procentu od 40%, a odredbama stava (3) navedenog člana zakona propisano je da se diskriminacijom po osnovu spola smatra situacija kada ne postoji ravnopravna zastupljenost iz stava (2). Proizlazi, dakle, da je relevantnim zakonskim odredbama propisana spolna kvota koja podrazumijeva najmanje 40% zastupljenosti jednog od spolova.

36. Ipak, Ustavni sud zapaža da iz sadržaja odredbi Zakona o ravnopravnosti spolova proizlazi da spolna kvota nije propisana kao apsolutna obaveza javnih vlasti. U tom pogledu, Ustavni sud ukazuje da je odredbom člana 2. stav (5) Zakona o ravnopravnosti spolova propisano da se diskriminacijom po osnovu spola ne smatra norma, kriterij ili praksa koju je moguće objektivno opravdati postizanjem zakonitog cilja, proporcionalnog preduzetim nužnim i opravdanim mjerama. U skladu s tom odredbom, Ustavni sud ukazuje i na odredbe člana 2.14 Izbornog zakona kojim je propisano da je sastav izborne komisije multietničan na način da odražava zastupljenost konstitutivnih naroda u izbornoj jedinici za koju se organ nadležan za provedbu izbora osniva, vodeći računa o posljednjem popisu stanovništva provedenom na državnom nivou.

37. Dakle, iz relevantnih propisa proizlazi da nadležni organi prilikom imenovanja članova izbornih komisija treba da osiguraju ispunjavanje oba kriterija, odnosno da su dužni voditi računa o multietničnosti i zastupljenosti spolova. Pri tome, kod prvog kriterija (multietničnost) zakonodavac je uputio na posljednji popis stanovništva proveden „na državnom nivou“, a kod drugog kriterija (zastupljenost spolova) zakonodavac je uputio na Zakon o ravnopravnosti spolova. U situaciji kada se navedeni kriteriji multietničnosti i zastupljenosti spolova sukobljavaju, Ustavni sud smatra da, imajući sve navedeno u vidu, javne vlasti i sudovi uz razumno i objektivno opravdanje imaju široko polje slobodne procjene prilikom odlučivanja kojem kriteriju će dati prednost u svakom pojedinačnom slučaju. Naime, kako proizlazi iz relevantnih odredaba Izbornog zakona, tim odredbama nije garantiran automatski izbor člana prema bilo kojem kriteriju, uključujući i broj bodova, nego je određen okvir za diskreciono odlučivanje u okviru kojeg je potrebno voditi računa o tome da je sastav izborne komisije multietničan i da osigurava zastupljenost spolova u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova.

38. Imajući to u vidu, Ustavni sud zapaža da su u konkretnom slučaju, u postupku izbora četiri kandidata, od osam kandidata na rang-listi ispred apelantice bila tri kandidata muškog spola, Bošnjaci, te da je umjesto apelantice, koja je bila četvrta na rang-listi, kao četvrti kandidat izabran posljednji kandidat s te liste, Srpkinja, osoba ženskog spola, kao jedina kandidatkinja koja nije bošnjačke nacionalnosti. U vezi s tim, Ustavni sud dalje zapaža da je Sud BiH, razmatrajući apelanticine navode o diskriminaciji, obrazložio da CIK nije postupio suprotno odredbama člana 2.14 Izbornog zakona jer je u sastav GIK-a osim tri člana muškog spola izabrao i jednog člana ženskog spola koji je druge nacionalnosti od ostalih.

39. Dovodeći okolnosti konkretnog predmeta u vezu s relevantnim odredbama, Ustavni sud smatra da su CIK i Sud BiH, suprotno apelanticinim navodima iznesenim u tom pravcu, vodili računa o ispunjenosti oba kriterija propisana odredbama člana 2.14 Izbornog zakona, poštujući pri tome rang-listu, odnosno poredak kandidata po ostvarenom broju bodova. Naime, upravo shodno uspješnosti kandidata u konkretnoj konkursnoj proceduri, za članove GIK-a izabrani su najuspješniji kandidati uz onoliko odstupanja od rang-liste koliko je bilo potrebno ili neophodno radi ispunjavanja kriterija multietničnosti i zastupljenosti spolova, propisanih relevantnim odredbama Izbornog zakona. Navedeno pokazuje da je mjera bila prikladna jer je imenovan kandidat koji je doprinio ostvarivanju multietničkog sastava komisije i time je postignut zakonit cilj. Istovremeno, mjera je bila neophodna jer ništa ne pokazuje da je postojala drugačija alternativa koja bi omogućila istovremeno poštovanje kriterija multietničnosti i zastupljenosti spolova. Pri tome su za svoje odluke, ali i za odstupanje od rang-liste koje je rezultiralo time da je umjesto apelantice kao četvrti član GIK-a izabrana posljednja kandidatkinja s liste dali razumno i objektivno opravdanje, u smislu odredaba člana 2. stav (5) Zakona o ravnopravnosti spolova. Naime, navedenim odredbama propisano je da se diskriminacijom po osnovu spola ne smatra norma, kriterij ili praksa koju je moguće objektivno opravdati postizanjem zakonitog cilja, proporcionalnog preduzetim nužnim i opravdanim mjerama. U konkretnom slučaju, obrazloženo je da su za članove GIK-a imenovana prva tri kandidata s liste, a kao četvrti kandidat umjesto apelantice, koja je bila četvrta na rang-listi, imenovana je V. J., jedina kandidatkinja druge nacionalnosti, a pri tome istog, ženskog spola kao i apelantica.

40. Prema tome, Ustavni sud smatra da su izborom V. J. za četvrtog člana GIK-a nadležni organi ispunili kriterije multietničnosti i zastupljenosti spolova jer su, shodno svom diskrecionom ovlaštenju, umjesto apelantice kao kandidata ženskog spola i bošnjačke nacionalnosti koja je bila četvrta na rang-listi izabrali V. J., također kandidata ženskog spola, ali druge nacionalnosti, s manjim brojem bodova, zbog ispunjavanja uvjeta multietničnosti. Stoga, Ustavni sud smatra da je postojao „razuman odnos proporcionalnosti“ između cilja koji se želio postići, a to je ispunjavanje kriterija multietničnosti i upotrijebljenog sredstva, odnosno vršenja diskrecionog ovlaštenja u postupku izbora četiri kandidata za članove GIK-a koje je rezultiralo time da apelantica, iako četvrti kandidat na listi, nije imenovana za člana GIK-a.

41. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede prava na zabranu diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju u situaciji kada je umjesto apelantice kao kandidata ženskog spola i bošnjačke nacionalnosti koja je bila četvrta na rang-listi, zbog ispunjavanja uvjeta multietničnosti, za četvrtog člana GIK-a izabran drugi kandidat s manjim brojem bodova koji je također ženskog spola, ali druge nacionalnosti.

42. U odnosu na apelanticine navode da je, nakon što je podnijela žalbu Sudu BiH, Gradsko vijeće imenovalo zamjenskog člana GIK-a iz reda hrvatskog naroda, koji je također muškog spola, Ustavni sud ukazuje da je taj postupak (imenovanje zamjenskog člana GIK-a) poseban postupak koji nije bio obuhvaćen osporenom odlukom Suda BiH i koji je okončan nakon što je donesena osporena presuda Suda BiH, pa se Ustavni sud neće posebno baviti apelanticinim navodima iznesenim u tom pravcu.

2. Pravo na djelotvoran pravni lijek

43. U vezi s navodima o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da je apelantica imala i koristila mogućnost podnošenja zakonom propisanih pravnih lijekova. Činjenica da korištenje pravnih lijekova nije rezultirao odlukom kojom bi apelantica bila zadovoljna ne dovodi ni na koji način u pitanje njihovu dostupnost ili efikasnost, niti na bilo koji način pokreće pitanja prema članu 13. Evropske konvencije u vezi sa članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

VII.Zaključak

44. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na opću zabranu diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju u situaciji kada je umjesto apelantice kao kandidata ženskog spola i bošnjačke nacionalnosti koja je bila četvrta na rang-listi, zbog ispunjavanja uvjeta multietničnosti, za četvrtog člana GIK-a izabran drugi kandidat s manjim brojem bodova, koji je također ženskog spola, ali druge nacionalnosti, odnosno kada je različito postupanje prema apelantici težilo legitimnom cilju i kada je postojao „razuman odnos proporcionalnosti“ između upotrijebljenog sredstva i cilja koji se želio postići.

45. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman