Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5072/25 (E. H.)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5072/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-5072/25, rješavajući zahtjev Esmira Hadžića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Esmira Hadžića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Esmir Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, kojeg zastupa Armin Čusto, advokat iz Bugojna, podnio je 24. novembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 K 110439 25 Kž 2 od 29. augusta 2025. godine i Presude Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 46 0 K 110439 23 K od 18. decembra 2024. godine. Apelant je podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio da se odgodi izvršenje osporenih presuda do donošenja konačne odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda broj 46 0 K 110439 23 K od 18. decembra 2024. godine apelant je proglašen krivim da je na način, bliže opisan u izreci prvostepene presude, počinio krivično neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz člana 238. stav (1) Krivičnog zakona Federacije BiH, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, u koju mu je uračunato vrijeme koje je proveo u pritvoru.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 46 0 K 110439 25 Kž 2 od 29. augusta 2025. godine odbijena je žalba apelantovog branioca i potvrđena je prvostepena presuda.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U suštini, apelant navodi da su redovni sudovi proizvoljno utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo, da su osporene odluke zasnovane na nezakonitim dokazima te da nisu dovoljno obrazložene. S obzirom na to, apelant predlaže da Ustavni sud privremenom mjerom naloži da se odgodi izvršenje osporenih presuda.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1)Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjevaili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere, već smatra da njegovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11) uređuje, između ostalog, postupak odgađanja izdržavanja kazne zatvora. Međutim, apelant nije dokazao da je tražio odgađanje izvršenja kazne zatvora od nadležnog organa, a to se, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda, pokazuje kao neophodan preduvjet za razmatranje zahtjeva za donošenje privremene mjere.

10. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere, koji se tiču merituma predmeta, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je u konkretnom predmetu donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5072/25 (E. H.) | Sudska praksa | Aktio