Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-855/25 (D. G.)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
Predmeti (1)
AP-855/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine u predmetu broj AP-855/25, rješavajući zahtjev Damira Gluhića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Damira Gluhića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Damir Gluhić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradačca, kojeg zastupa Ivo Antić, advokat iz Tuzle, podnio je 27. februara 2025. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem testu: Vrhovni sud) broj 03 0 K 018269 24 Kž 4 od 5. decembra 2024. godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 K 018269 24 K 2 od 3. septembra 2024. godine Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere.
2. Osporenom presudom Kantonalnog suda od 3. septembra 2024. godine, donesenoj u ponovljenom postupku, apelant je proglašen krivim da je počinio krivična djela nedozvoljenog držanja oružja ili eksplozivnih materija iz člana 371. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ) i neovlaštenog nabavljanja, držanja i prodaje municije iz člana 73. stav 3. Zakona o oružju i municiji Tuzlanskog kantona. Apelantu su utvrđene kazne zatvora u trajanju od osam i tri mjeseca te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci. Apelantu je izrečena mjera sigurnosti oduzimanja automatske puške i municije.
3. Osporenom presudom Vrhovnog suda od 5. decembra 2024. godine, žalba apelantovog branitelja, u odnosu na krivično djelo nedozvoljenog držanja oružja ili eksplozivnih materija je odbijena i u tom dijelu je osporena presuda Kantonalnog suda od 3. septembra 2024. godine, potvrđena. Apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Istodobno, žalba apelantovog branitelja, u odnosu na krivično djelo neovlaštenog nabavljanja, držanja i prodaje municije je uvažena i osporena presuda Kantonalnog suda od 3. septembra 2024. godine u tom dijelu ukinuta i određeno održavanje pretresa pred Vrhovnim sudom. U preostalom dijelu presuda Kantonalnog suda je potvrđena.
4. Apelant smatra da su mu osporenim presudama povrijeđena prava iz člana II/3.b), d), e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. „6., 7., 8. i 13“ Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da su osporene presude zasnovane na proizvoljnoj ocjeni dokaza, budući da je, na osnovu istih dokaza, redovni sud prvo apelanta oslobodio od optužbe a potom ga proglasio krivim. Osim toga, apelant ističe da je proglašen krivim na osnovu nezakonitog dokaza – naredbe za pretres kuće koju koristi a koja je vlasništvo njegovog oca. Također, apelant smatra da redovni sud nije razmotrio sve njegove navode, slijedom čega osporene presude ne sadrže jasno obrazloženje. Apelant je predložio da se donese privremena mjera kojom će se naložiti odlaganje izvršenja kazne zatvora apelantu po pravomoćnoj presudi, do konačne odluke Ustavnog suda.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) i (5) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. (5) Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.
8. Apelant traži od Ustavnog suda da „donese privremenu mjeru o odlaganju izvršenja sudske presude koja je predmet apelacije“. Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 44/98, 42/99, 12/09, 42/11 i 39/24) uređuje, između ostalog, postupak odgađanja izdržavanja kazne zatvora. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da apelant nije, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda ni naveo, niti dokazao da je tražio odgađanje izvršenja kazne zatvora od nadležnog organa, iako se to pokazuje kao neophodan preduvjet za razmatranje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere. Osim toga, Ustavni sud zapaža da apelant nije naveo bilo kakve razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere, u okolnostima konkretnog slučaja, u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
9. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman