Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2728/25 (J. V.)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2728/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-2728/25, rješavajući zahtjev Jakuba Valjevca za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Jakuba Valjevca za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Jakub Valjevac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog podnio je 13. juna 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 04 K 014311 24 Kž od 27. januara 2025. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom će se „naložiti da se u predmetu broj 04 0 K 014311 24 K ne donosi uputni nalog za izdržavanje kazne zatvora“ do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji.

2. Presudom Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 K 014311 23 K od 8. decembra 2023. godine apelant je oglašen krivim da je na način opisan tačkom 1. izreke presude počinio produženo krivično djelo bludne radnje u stjecaju sa krivičnim djelom spolni odnošaj sa djetetom i u stjecaju sa produženim krivičnim djelom rodoskrvnuće, a pod tačkom 2. izreke presude produženo krivično djelo bludne radnje. Za navedena krivična djela apelantu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 16 godina. U obrazloženju je navedeno da je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je u inkriminisanom periodu (tokom 2017. i 2018. godine) apelant navedena krivična djela počinio prema dvjema unukama, koje nisu bile navršile 14 godina.

3. Presudom Vrhovnog suda broj 04 K 014311 24 Kž od 27. januara 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba, dok je djelimično usvojena žalba nadležnog tužilaštva i prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke o krivičnopravnoj sankciji na način da je apelantu umjesto jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 16 godina izrečena kazna zatvora od 19 godina. Obrazlažući povećanje trajanja izrečene jedinstvene kazne zatvora, Vrhovni sud je istakao da je Kantonalni sud pravilno cijenio otežavajuće okolnosti na apelantovoj strani, ali da im nije dao odgovarajući značaj. To se, kako je navedeno, posebno odnosilo na okolnost da je apelant iskoristio i zloupotrijebio povjerenje mldb. oštećenih, kao i upornost koju je iskazao pri učinjenju krivičnih djela.

4. Apelant smatra da su mu osporenim presudama prekršena prava iz člana II/3.e Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i člana 13. Evropske konvencije. Negira da je počinio krivična djela, te u vezi s tim ukazuje na kršenje načela in dubio pro reo i načela presumpcije nevinosti. Također, apelant problematizira i visinu izrečene kazne zatvora, smatrajući da je „velika“. U zahtjevu za donošenje privremene mjere, kojom traži odlaganje izvršenja kazne zatvora, apelant je istakao da bi izvršenjem osporenih presuda trpio nenadoknadive štete posljedice, naročito jer je bolesna osoba i starije životne dobi, te bi bio na stubu srama za nešto što nije učinio.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. (5) Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.

8. Apelant traži od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru o odlaganju izvršenja sudske presude koja je predmet apelacije sa obrazloženjem da bi njenim izvršenjem trpio nenadoknadive štete posljedice, jer je bolesna osoba i starije životne dobi, te bi bio na stubu srama za nešto što nije učinio. Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 44/98, 42/99, 12/09, 42/11 i 39/24) uređuje, između ostalog, postupak odgađanja izdržavanja kazne zatvora. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da apelant nije, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda, ni naveo niti dokazao da je tražio odgađanje izvršenja kazne zatvora od nadležnog organa, iako se to pokazuje kao neophodan preduvjet za razmatranje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere. Osim toga, Ustavni sud zapaža da apelant nije naveo bilo kakve relevantne razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je neophodno donijeti privremenu mjeru radi otklanjanja nenadoknadivih štetnih posljedica, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere, u okolnostima konkretnog slučaja, u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman