Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2872/25 (J. B.)
Odluka donesena 16. 04. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-2872/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
16. 04. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 16. aprila 2026. godine, u predmetu broj AP-2872/25, rješavajući zahtjev Jamala Badera za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Jamala Badera za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Jamal Bader (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, kojeg zastupa Ragib Hadžić, advokat iz Zenice, podnio je 24. juna 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 223298 25 Kž od 22. aprila 2025. godine i Presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 K 223298 23 K od 7. novembra 2024. godine. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud prekinuo izvršenje pravomoćne presude Općinskog suda, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, i odredio da se apelant neće pozvati na izdržavanje izrečene kazne, niti će se izrečena mjera sigurnosti provoditi do okončanja postupka po apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda od 7. novembra 2024. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda od 22. aprila 2025. godine, apelant je proglašen krivim da je radnjama opisanim u tač. 1–6. izreke presude, a koje se odnose na prekide trudnoće, počinio krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja i produženo krivično djelo krivotvorenja službene isprave, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca. Apelantu je izrečena mjera sigurnosti zabrane obavljanja liječničke djelatnosti u trajanju od tri godine od dana pravomoćnosti presude, s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja mjere. Apelant je obavezan da po osnovu štete Kantonalnoj bolnici u Zenici (u daljnjem tekstu: Bolnica) isplati iznos od 944,60 KM u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude. Apelant je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka.
3. Apelant smatra da su mu osporenim presudama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je naveo da je u apelaciji ukazao na ozbiljna kršenja njegovih prava. Međutim, apelant je istakao da nema vremena da čeka donošenje odluke Ustavnog suda jer ga očekuje uputa na izdržavanje zatvorske kazne, prestanak radnog odnosa i gubitak egzistencije – otkaz ugovora u radu s poslodavcem i nemogućnost obavljanja privatne prakse. Da bi se izbjegle loše posljedice koje mu prijete, uzrokovane povredama postupka, apelant ističe da ga je potrebno zaštiti. U vezi s tim ukazuje da je on liječnik, specijalist u Bolnici u oblasti ginekologije i akušerstva i da tim kadrom Bolnica ozbiljno oskudijeva. Osim toga, apelant je ukazao da je veliki broj liječnika specijalista napustio Bosnu i Hercegovinu, da nema dovoljno mladih liječnika i da je zabrinjavajuća fluktuacija obrazovanog kadra. Dalje, apelant je istakao da mu je preostalo još dvije i po godine do pune starosne penzije, koju je namjeravao ostvariti u Bosni i Hercegovini, državi koju je prihvatio kao svoju, iako je stranac. Prestanak radnog odnosa zbog izrečene mjere sigurnosti izbrisao bi njegov višedecenijski staž. Apelant bi do okončanja postupka, u poodmaklim godinama kada više nije sposoban niti je u mogućnosti započeti bilo što novo, ostao bez sredstava za život. Stoga smatra da ima osnova da se usvoji njegov zahtjev za donošenje privremene mjere.
4. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
5. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
6. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
7. Ustavni sud prvenstveno ukazuje da se relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11, u daljnjem tekstu: ZIKS) uređuje, između ostalog, postupak izvršenja kazne zatvora i odlaganja izvršenja. Također, Ustavni sud primjećuje da apelant uz zahtjev za privremenu mjeru nije dostavio informacije o tome da li je iscrpio zakonske mogućnosti koje ima prema odredbama ZIKS-a, odnosno da li je tražio odlaganje izvršenja kazne zatvora, a iscrpljivanje zakonskih mogućnosti koje ima prema odredbama ZIKS-a je, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda, preduvjet za odlučivanje Ustavnog suda o zahtjevu za donošenje privremene mjere.
8. Dalje, razmatrajući apelantove navode koji se tiču izrečene mjere sigurnosti, Ustavni sud primjećuje da apelant tvrdi da bi izvršenje te mjere imalo negativne posljedice za njegovu profesionalnu karijeru i buduća prava iz penzijskog osiguranja. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant te navode nije potkrijepio konkretnim činjenicama ili dokazima iz kojih bi proizlazilo da bi izvršenje mjere sigurnosti prije donošenja odluke o apelaciji dovelo do štete koja se kasnije ne bi mogla otkloniti ili nadoknaditi. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je apelant proglašen krivim da je krivična djela počinio upravo obavljajući posao liječnika. U takvim okolnostima, Ustavni sud ukazuje da argumentacijom koju je apelant naveo nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Iz navedenog proizlazi da apelant nije ponudio razloge koji bi ukazivali da su u takvim okolnostima ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman