Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-845/26 (A. Š.)

Odluka donesena 16. 04. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-845/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

16. 04. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 16. aprila 2026. godine, u predmetu broj AP-845/26, rješavajući zahtjev Alije Šljivara za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Alije Šljivara za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Alija Šljivar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ključa, kojeg zastupa Vlado Adamović, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. marta 2026. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 01 0 K 016910 24 Kž 3 od 27. maja 2025. godine i Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem testu: Kantonalni sud) broj 01 0 K 016910 23 K od 9. maja 2024. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere.

2. Presudom Kantonalnog suda broj 01 0 K 016910 23 K od 9. maja 2024. godine, koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda broj 01 0 K 016910 24 Kž 3 od 27. maja 2025. godine, apelant je proglašen krivim da je radnjama opisanim u izreci prvostepene presude počinio krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja. Apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci. Određeno je i da se od apelanta oduzima imovinska korist pribavljena krivičnim djelom u preciziranom iznosu.

3. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Osim toga, apelant navodi da je došlo do kršenja opće zabrane diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je prvostepena presuda zasnovana na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Zatim, apelant ukazuje i na povredu prava na pravnu sigurnost te prava na obrazloženu odluku. Posebno, apelant ističe da radnje za koje je osuđen ne mogu biti radnje izvršenja krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlaštenja, slijedom čega je materijalno pravo arbitrarno primijenjeno. Ukazuje i da je Vrhovni sud arbitrarno postupao prilikom odlučivanja o njegovoj žalbi.

4. Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti da se do konačne odluke Ustavnog suda ne provode osporene odluke „jer će nastupiti neotklonjive posljedice na njegovu štetu.“ U prilogu zahtjeva apelant je naveo da je „1954. godište, trenutno neangažovan, posljedice presude su teško pogodile i njega i članove obitelji po prirodi stvari, a otac je četvoro ili šestoro djece, što sud nije tačno utvrdio.“ Istakao je da ga odlazak na izdržavanje kazne zatvora u tim okolnostima, kada se prima facie vidi da radnje za koje je osuđen i koje se mogu cijeniti kao radnje odgovornog lica nemaju obilježja krivičnog djela, može doslovno „odvesti u smrt“.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. (5) Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.

8. Apelant traži od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će naložiti sudu da ne pokreće postupak izvršenja sudske presude koja je predmet apelacije jer bi zbog upućivanja na izdržavanje kazne zatvora za njega „nastupile štetne posljedice“. Ustavni sud prvo zapaža da apelant nije naveo da je dobio poziv, tj. uputni akt za izdržavanje kazne zatvora. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 44/98, 42/99, 12/09, 42/11 i 39/24) uređuje, između ostalog, postupak odgađanja izdržavanja kazne zatvora. Zatim, Ustavni sud podsjeća da je članom 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda propisano da zahtjev za podnošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom pod uvjetom da je prethodno, u skladu sa zakonskim mogućnostima koje ima, tražio odlaganje izvršenja odluke redovnih sudova u postupku koji je vođen pred tim sudovima. Smisao navedene odredbe Pravila je da stranke prije obraćanja Ustavnom sudu iskoriste zakonske mogućnosti koje im stoje na raspolaganju u postupku pred redovnim sudovima (vidi Odluku o privremenoj mjeri broj AP-3911/14 od 18. decembra 2014. godine, stav 20, dostupnu na www.ustavnisud.ba). U tom kontekstu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda, ni naveo da je od nadležnog organa tražio odgađanje izvršenja kazne zatvora, iako se to pokazuje kao neophodan preduvjet za razmatranje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman