Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4705/25 (A. S. K.)

Odluka donesena 14. 05. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4705/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

14. 05. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-4705/25, rješavajući zahtjev Anele Softić Kasumović za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Anele Softić Kasumović za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Anela Softić Kasumović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Hasan Veladžić, advokat iz Bihaća, podnijela je 27. oktobra 2025. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0K 096733 25 Kž 2 od 20. avgusta 2025. godine. Apelantica je od Ustavnog suda zatražila donošenje privremene mjere. Apelantica je, 26. novembra 2025. godine, dopunila apelaciju.

2. Ustavni sud je odlukom odbio apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP 4705/25 od 19. februara 2026. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

3. Podneskom od 16. marta 2026. godine, kojeg je Ustavni sud zaprimio 17. marta 2026. godine, apelantica je dostavila podnesak naslovljen kao „zahtjev za prispitivanje odluke o privremenoj mjeri broj AP-4705/25 od 19.02.2026. godine“ u kojem je obavijestila Ustavni sud o novim činjenicama koje su nastupile nakon podnošenja apelacije. S obzirom da je apelanticin podnesak stigao nakon što je Ustavni sud odlučio o zahtjevu za donošenje privremene mjere, koji je postavljen u apelaciji, Ustavni sud je odlučio da će ga tretirati kao novi zahtjev za donošenje privremene mjere.

4. Presudom Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 K 096733 22 K 3 od 10. maja 2024. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 17 0K 096733 25 Kž 2 od 20. avgusta 2025. godine, izuzev u dijelu o imovinskopravnom zahtjevu oštećenog Doma zdravlja Bihać, apelantica je proglašena krivom da je, radnjama opisanim u izreci prvostepene presude, počinila krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja, u sticaju sa krivičnim djelom primanja dara ili drugih oblika koristi. Primjenom odredaba o sticaju, apelantica je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

5. Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 K 096733 325 Iks 3 od 13. januara 2026. godine, odložen je početak izvršenja kazne zatvora apelantici do 13. jula 2026. godine, kada je dužna da se javi u Kazneno popravni zavod poluotvorenog tipa u Tuzli, radi izdržavanja kazne zatvora. Općinski sud je naveo da je u smislu člana 27. stav 1. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZIKS), apelantici odložio izvršenje kazne zatvora jer je utvrdio da se apelantica već duže vrijeme liječi od bolesti, da se njeno zdravstveno stanje početkom godine pogoršalo te da se trenutno ne može uputiti na izdržavanje kazne zatvora. Sud je odložio izvršenje kazne zatvora za šest mjeseci, koji period je, po njegovoj ocjeni, potreban apelantici da stabilizuje zdravstveno stanje, opisano u rješenju.

6. Apelantica smatra da je osporenom presudom povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i stav 3. tač. a) i d) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da, prije podizanja optužnice, nije obaviještena o prirodi i razlozima optužbe protiv nje. Zatim ukazuje da je u ovom postupku došlo do povrede prava na nepristrasan sud. Apelantica je istakla i da joj je povrijeđeno pravo na odbranu i zbog neprihvatanja prijedloga za provođenje dokaza, odnosno saslušanja četiri svjedoka a potom i povođenja timskog vještačenja.

7. Apelantica je predložila Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom će se naložiti Općinskom sudu da ne pokreće postupak izvršenja kazne zatvora apelantici po pravomoćnoj presudi, do konačne odluke Ustavnog suda. U prilogu zahtjeva, apelantica je navela da je „više nego očigledno“ da joj je u krivičnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje. Osim toga istakla je da je „žena, ljekar, specijalista ginekologije i ima 46 godina. Majka je dvanaestogodišnje kćerke. Na teret joj se stavlja da je kao prekobrojne primila u radni odnos 4 mlada ljekara sa Biroa za zapošljavanje, 3 medicinske sestre, jednog pravnika i tri pomoćna radnika, a sve u vrijeme migrantske krize kada je bila potrebna medicinska pomoć.“ Također, apelantica je navela da očekuje poziv za preuzimanje uputnog akta o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora. Osim toga, u prilog zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelantica je ukazala na ozbiljno pogoršanje njenog zdravstvenog stanja, o čemu je Ustavnom sudu dostavila dokaze.

8. U podnesku od 16. marta 2026. godine, apelantica je navela da su se stekli uvjeti za donošenje odluke o privremenoj mjeri, odnosno da se preispita donesena ranija odluka o privremenoj mjeri. U prilog tome, apelantica ističe da će 13. juli 2026. godine „brzo doći“ i apelantica više nema propisanih mogućnosti za odlaganje izvršenja kazne zatvora. Tog dana se mora javiti u KPZ u Tuzli, a Tuzla je veoma daleko od Bihaća i njene porodice. Ističe da i dalje postoje svi razlozi za izdavanje privremene mjere odlaganja izvršenja kazne zatvora do okončanja postupka po njenoj apelaciji. Navodi i da bi odlazak na izdržavanje kazne zatvora do okončanja postupka po apelaciji, „trajno ugrozio njen život sa svih aspekata (pravičnosti, socijalnog i materijalnog mira, zdravlje, porodični život i sve ostalo), a teško su joj povrijeđena prava u krivičnom postupku.“ Stoga, moli Ustavni sud da se zahtjev uvaži i ponovo odluči o prijedlogu za izdavanje privremene mjere. Relevantni propisi

9. Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 44/98, 42/99, 12/09, 42/11 i 39/24). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

3. Odlaganje izvršenja kazne

Član 27. stav 1. tačka 1) i stav 2. Osuđenoj osobi koja se nalazi na slobodi može se, na njenu molbu, ili s njenim pristankom na molbu članova uže porodice ili na prijedlog nadležnog organa socijalnog staranja, odložiti izvršenje kazne zatvora:

1) ako je oboljela od teže akutne bolesti;

Izvršenje kazne u slučaju iz tačke 1. stava 1. ovog člana, može se odložiti najduže godinu dana,[…].

3. Zdravstvena zaštita

Član 45. stav 1. Osuđenim osobama osigurava se ljekarska pomoć i bolničko liječenje.

Član 46.

Svaka ustanova treba da ima svoga ljekara i po mogućnosti organizovanu zdravstvenu zaštitu. O smještaju osuđenog u bolnicu ustanove ili u ambulantnu sobu iste ustanove odlučuje ljekar.

U slučaju da ne postoji mogućnost liječenja u ustanovi, oboljela osuđena osoba upućuje se u ustanovu u kojoj postoji mogućnost liječenja, a u slučaju hitnosti ili kad postoji opasnost zbog dužeg prevoza u tu ustanovu, kao i kad ne postoji mogućnost potrebnog specijaliziranog liječenja u toj ustanovi, oboljela osuđena osoba uputit će se u zdravstvenu ustanovu, o čemu odlučuje rukovodilac ustanove.

Vrijeme provedeno u općoj zdravstvenoj ustanovi uračunava se u izvršenje kazne zatvora.

10. Prilikom ispitivanja utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.

11. Ustavni sud naglašava da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.

12. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelantica zahtjev za donošenje privremene mjere temelji, prije svega, na svom lošem zdravstvenom stanju te smatra da je neophodno postupanje Ustavnog suda radi donošenja tražene mjere radi interesa zaštite njegovog zdravlja. S tim u vezi, Ustavni sud ima u vidu okolnost da je prethodno redovni sud razmotrio apelanticin zahtjev za odgodu izvršenja kazne zatvora u skladu sa članom 27. stav. 1. tačka 1. ZIKS-a, te je zaključio da je osnovan i odgodio izvršenje kazne zatvora za šest mjeseci. Ustavni sud ukazuje da je članom 27. stav 1. tačka 1) ZIKS-a propisano da će se osuđenoj osobi odložiti izvršenje kazne zatvora: 1) ako je oboljela od teže akutne bolesti. Dalje, Ustavni sud ukazuje da je članom 27. stav 2. ZIKS-a propisano da se zbog teže akutne bolesti izvršenje kazne zatvora može odložiti najduže godinu dana. Dakle, apelantica, u slučaju da se njeno zdravstveno stanje ne stabilizuje, ima mogućnost da uz predočavanje adekvatne dokumentacije, Općinskom sudu ponovno podnese molbu za odgodu izvršenja kazne zatvora, na period koji će biti u okviru jedne godine, koliko je maksimalno moguće.

13. Osim toga, u odnosu na apelanticine navode o kršenju prava na pravično suđenje, kao osnovu za donošenje privremene mjere, Ustavni sud podsjeća da je, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelanti navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Ustavni sud smatra da s obzirom na gore navedeno, nisu ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda

14. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman