Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1599/26 (E. Ć.)
Odluka donesena 20. 10. 2026.
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o stečajnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o stečajnom postupku
- Zakon o izmjenama Zakona o stečajnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stečajnom postupku
- Zakon o stečajnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-1599/26
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-1599/26, rješavajući apelaciju Esada Ćeske, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka d), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Esada Ćeske, kao zakonskog zastupnika stečajnog dužnika „Šipad“ d.d. Sarajevo podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 625856 22 Pž 2 od 15. februara 2023. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. Esad Ćesko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 29. aprila 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), kao zakonski zastupnik stečajnog dužnika „Šipad“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zbog toga što apelantu nije priznao status umješača na strani tužitelja u predmetu broj 65 0 Ps 625856 17 Ps. Istovremeno apelant je predložio hitno postupanje po apelaciji zbog povreda na koje je ukazao, pa je prijedlog evidentiran kao „privremena mjera“ ali apelant nije precizirao šta bi se i kome privremenom mjerom naložilo. Budući da apelacija nije sadržavala sve potrebne elemente za postupanje, u smislu člana 21. Pravila Ustavnog suda od apelanta je 29. juna 2026. godine zatraženo da dopuni apelaciju
2. Podneskom od 11. jula 2026. godine apelant je putem punomoćnika Sanela Podruga, advokata iz Sarajeva, postupio po zahtjevu Ustavnog suda. Apelant je, uz popunjen obrazac apelacije, priložio punomoć za zastupanje pred Ustavnim sudom i dokaze na kojima temelji osnov za podnošenje apelacije. Apelacijom su osporeni sljedeći akti: Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 625856 22 Pž 2 od 15. februara 2023. godine, Rješenje Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ps 625856 22 Ps 2 od 17. oktobra 2022. godine, Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 625856 18 Pž od 15. juna 2022. godine i Rješenja Općinskog suda broj 65 0 Ps 625856 17 Os od 20. septembra 2018. godine. Nad imovinom tužitelja otvoren je stečajni postupak rješenjem od 7. decembra 2016. godine, te je imenovan stečajni upravnik.
3. Tužitelj je 27. januara 2017. godine po apelantu, kao direktoru i zakonskom zastupniku, podnio tužbu protiv Standard nekretnine d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja i predaje u posjed. Na ročištu održanom 20. septembra 2018. godine u prisustvu apelanta, Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio Rješenje broj 65 0 Ps 625856 17 Ps od 20. septembra 2018. godine kojim je odredio prekid postupka. Prekid je određen na prijedlog tužitelja a sa prijedlogom su se saglasili apelant i ostali umješači na strani tužitelja, koji su taksativno pobrojani u preambuli rješenja.
4. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Ps 625856 18 Pž od 15. juna 2022. godine uvažio žalbu tuženog i osporeno rješenje ukinuo. Sud se pozvao na odredbu člana 51. Zakona o stečajnom postupku prema kojoj otvaranjem stečajnog postupka prava stečajnog dužnika prelaze na stečajnog upravnika, s sve shodno odredbi člana 293. stav 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Shodno tome Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud zanemario činjenicu da pravne posljedice rješenja o stečaju nad tužiteljem imaju trenutno dejstvo, a ne nakon njegove pravosnažnosti. Shodno tome, Kantonalni sud je zaključio da prvostepeni sud nije mogao preduzimati radnje po tužbi kao ni prijedlozima koji su tokom postupka isticani od neovlaštenog lica.
5. Općinski sud je u ponovnom postupku donio Rješenje broj 65 0 Ps 625856 22 Ps 2 od 17. oktobra 2022. godine kojim je ukinuo sve provedene radnje i tužbu odbacio. Obrazloženo je da je tužba zaprimljena 27. januara 2017. godine, te da je kao tužitelj označen Šipad d.d. Sarajevo kojeg zastupa apelant, kao direktor i zakonski zastupnik koji je potpisao tužbu. Dalje, obrazloženo je da je nad tužiteljevom imovinom otvoren stečajni postupak 7. decembra 2016. godine zbog čega je na prijedlog stečajnog upravnika određen prekid postupka dok se u konkretnom slučaj ne izjasni skupština povjerilaca i do odluke o tome koji će advokat zastupati interese tužitelja. Pošto je u vrijeme podnošenja tužbe egzistiralo rješenje o otvaranju stečajnog postupka nad imovinom tužitelja na osnovu kojeg je stečajni upravnik preuzeo zastupanje tužitelja, zaključeno je da je tužba podnesena od strane neovlaštenog lica. Shodno tome sud je 21. septembra 2022. godine zatražio izjašnjenje stečajnog upravnika da li postoji pravni interes da se postupak nastavi. On je u izjašnjenju naveo da ne postoji jer se predmet tužbenog zahtjeva ne odnosi na stečajnu masu, niti se radi o početnom privatizacijskom bilansu društva. U odnosu na zahtjev tuženog da mu apelant naknadni troškove postupka sud je zahtjev odbio, uz obrazloženje da apelant nije ni tužitelj, niti stranka u postupku, te da shodno tome prema procesnim pravilima ne može ni snositi troškove postupka.
6. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Ps 625856 22 Pž 2 od 15. februara 2023. godine odbio žalbu tuženog i prvostepeno rješenje potvrdio. Žalbom je osporeno prvostepeno rješenje u dijelu odluke o troškovima postupka. Nakon ispitivanja prvostepenog rješenja u svjetlu žalbenih razloga Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud donio pravilnu odluku jer je zahtjev usmjeren prema apelantu, koji nije stranka u postupku.
7. Iz priloženih dokumenata proizlazi da je apelant tokom 2023. i 2024. godine od suda neuspješno tražio dostavu gore navedenih odluka, te je tražio uvid u predmet spisa.
8. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U iscrpnim navodima apelacije ukazuje se na povredu prava na pristup sudu zbog uskraćivanja prava da apelant učestvuje u postupku i koristi pravne lijekove, pa se na taj način pokreće pitanje uskraćivanja prava na imovinu. Ukazuje se da su odluke nezakonite, proizvoljne, kontradiktorne, te su donesene na temelju pogrešne primjene i tumačenja Zakona o stečaju, uz pozivanje na odluku Ustavnog suda broj AP-3082/15, za koju apelant tvrdi da je primjenjiva u konkretnom slučaju. Zbog svega navedenog apelacijom se traži da se sva osporena rješenja ukinu, te da se predmet vrati na ponovni postupak.
Relevantni propisi
9. Zakon o stečajnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 29/03, 32/04, 42/06 i 52/18) u relevantnom dijelu glasi:
4. PRAVNE POSLJEDICE OTVARANJA STEČAJNOG POSTUPKA
a. Opće djelovanje otvaranja stečajnog postupka Član 51.
Prelazak prava upravljanja i raspolaganja Otvaranjem stečajnog postupka prava stečajnog dužnika da upravlja i raspolaže imovinom koja pripada stečajnoj masi, kao i prava organa, prokuriste, zastupnika i punomoćnika stečajnog dužnika prelaze na stečajnog upravnika.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
11. Prema apelacionim navodima osporeno rješenje Kantonalnog suda od 15. februara 2023. godine apelant je primio 30. marta 2026. godine. Stoga Ustavni sud prihvata da je apelacija podnesena blagovremeno.
12. Ustavni sud podsjeća da je ranije donio Odluku o dopustivosti broj AP-925/18 od 6. juna 2018. godine, kojom je odbacio kao nedopuštene apelacije koje je podnio Esad Ćesko u ime Šipada d.d. Sarajevo, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice. U navedenoj Odluci je konstatovano da je rješenjem Općinskog suda u Sarajevu od 7. decembra 2016. godine nad imovinom Šipada d.d. Sarajevo otvoren stečajni postupak i da je imenovan stečajni upravnik. Osim toga, u Odluci je, između ostaloga, navedeno da: „Imajući u vidu odredbe člana 51. Zakona o stečajnom postupku, Ustavni sud ukazuje da su otvaranjem stečajnog postupka nad imovinom apelanta, prava zastupnika tj. Esada Ćeska kao direktora apelanta, prešla na stečajnog upravnika. Dakle, iz navedenog slijedi da je za zastupanje apelanta ovlašten isključivo stečajni upravnik. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelaciju u ime apelanta podnijelo neovlašteno lice“ (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-925/18 od 6. juna 2018. godine, tačka 42., dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Navedenu praksu Ustavni sud je slijedio i u odluci broj AP-763/19 od 12. januara 2021. godine kojom je odbačena apelacija Esada Ćeske, odnosno apelanta, umješača na strani stečajnog dužnika „Šipad“ d.d. Sarajevo u stečaju, jer ju podnijelo neovlašteno lice. Ustavni sud je u tom predmetu zaključio da okolnost da je Općinski sud u Sarajevu rješenjem dozvolio apelantu da u stečajnom postupku učestvuje kao umješač na strani dužnika u stečajnom postupku koji se vodi nad imovinom stečajnog dužnika „Šipad“ d.d. Sarajevo, ni na koji način ne utiče na činjenicu da apelant nema status ovlaštene osobe u ovom apelacionom postupku koji se ne odnosi na taj stečajni postupak (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-763/19 od 12. januara 2021. godine, tačka 16, dostupna na www.ustavnisud.ba).
13. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužbu podnio tužitelj po apelantu, kao direktoru i zakonskom zastupniku, ali je tužba u konačnici odbačena jer je tokom postupka utvrđeno da je nad tužiteljevom imovinom otvoren stečajni postupak i to prije nego je tužba podnesena. Stoga su sudovi primijenili odredbu člana 51. Zakona o stečajnom postupku koja propisuje takvu situaciju odnosno da stečajni upravnik po otvaranju stečajnog postupka preuzima zastupanje stečajnog dužnika (tužitelja) zaključivši da tužitelj, odnosno apelant, kao zakonski zastupnik, nisu imali ovlaštenje za podnošenje tužbe. Apelant ne osporava činjenicu da je nad tužiteljevom imovinom otvoren stečajni postupak rješenjem od 7. decembra 2016. godine. Otvaranje stečajnog postupka proizvodi posljedice ex lege u momentu donošenja rješenja o otvaranju stečajnog postupka. Stoga je tužba koju je podnio apelant, kao zakonski zastupnik tužitelja, stečajnog dužnika nad čijom imovinom je već bio otvoren stečajni postupak, odbačena jer je podnesena od strane neovlaštenog lica budući da je tužbu mogao podnijeti samo stečajni upravnik. U takvim okolnostima apelant u predmetu koji osporava nije mogao imati ni status zakonskog zastupnika, niti umješača na strani stečajnog dužnika jer su te obaveze prešle na stečajnog upravnika u momentu otvaranja stečajnog postupka i to prije podnošenja tužbe.
14. U vezi s pozivanjem na odluku Ustavnog suda broj AP-3802/15 Ustavni sud smatra da stavovi iz navedene odluke nisu relevantni budući da se u tom predmetu radi o ovlaštenju stečajnog dužnika da koristi pravne lijekove u stečajnom postupku protiv odluke o otvaranju stečajnog postupka (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3802/15 od 11. oktobra 2017. godine, tačka 33, dostupna na www.ustanvisud.ba). Za razliku od tog predmeta u konkretnom slučaju radi se o ovlaštenjima zakonskog zastupnika da podnese tužbu i pokrene parnicu nakon otvaranja stečajnog postupka kada su sva prava i obaveze stečajnog dužnika prešle na stečajnog upravnika.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman