Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu U-13/00 (Hrvatske telekomunikacije d.d. Zagreb)
Odluka donesena 29. 09. 2000.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-13/00
Ocjena ustavnosti
Odluka o meritumu
29. 09. 2000.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 57. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 29. septembra 2000. godine, donio je
ODLUKU
Odbija se apelacija Hrvatske telekomunikacije d.d. Zagreb protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj GŽ-42/99 od 12. aprila 2000. godine.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.
Obrazloženje
Hrvatske telekomunikacije d.d. Zagreb 29. juna 2000. godine, a zatim 31. jula i 4. augusta 2000. godine koje zastupa predsjednik Uprave i glavni direktor Ivica Mudrinić, dipl. ing. podnijeli su apelaciju protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj GŽ-42/99 od 12. aprila 2000. godine, zatraživši od Ustavnog suda da ocijeni ustavnost ovog rješenja saglasno članu VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant je ujedno predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru u smislu člana 75. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
1. Činjenično stanje Ugovorom o osnivanju društva sa ograničenom odgovornošću zaključenim u Mostaru 1. augusta 1996. godine između Javnog preduzeća HPT – Hrvatska pošta i telekomunikacije, s p.o. Zagreb - Hrvatska (u daljnjem tekstu HPT Hrvatska) i Javnog preduzeća Pošta i telekomunikacije Hrvatske Republike Herceg-Bosne (u daljnjem tekstu HPT Herceg-Bosna) osnovano je društvo “ERONET” Pokretne telekomunikacije d.o.o., sa sjedištem u Mostaru (u daljnjem tekstu ERONET, d.o.o. Mostar). HPT Hrvatske je imao 49% uloga, a HPT Herceg- Bosna 51% uloga u ERONET-u Mostar.
Prema članu 16. Ugovora, u toku trajanja rada Društva, samo uz saglasnost osnivača može doći do promjene članova Društva, a prema članu 17. Ugovora, za ustupanje uloga trećoj osobi izvan Društva potrebna je saglasnost osnivača.
Na osnovu Zakona o razdvajanju Hrvatske pošte i telekomunikacija na Hrvatsku poštu i Hrvatske telekomunikacije (“Narodne novine Republike Hrvatske”, broj 101/98), Hrvatske telekomunikacije su stekle vlasničke udjele koje je u ERONET-u Mostar imala HPT Hrvatske, te je u Višem sudu u Mostaru, kao registarskom sudu, izvršen upis promjena 24. juna 1999. godine na ime HT – Hrvatske telekomunikacije d.d. Zagreb (u daljnjem tekstu HT Zagreb).
HPT Herceg-Bosna je promijenio svoj naziv 18. februara 1999. godine i postao društvo ograničene odgovornosti “Hrvatska pošta i telekomunikacije Mostar” (u daljnjem tekstu HPT d.o.o. Mostar). Upravni odbor HPT-a d.o.o. Mostar odlučio je 2. augusta 1999. godine ustupiti svoje udjele iz ERONET-a d.o.o. Mostar društvima Hercegovina osiguranje d.d. Mostar (35,60% udjela), TGP Alpina – Comerc d.o.o. Široki Brijeg (10,92% udjela) i Croherc d.o.o. Mostar (4,48% uloga).
HPT d.o.o. Mostar, smatrajući sebe osnivačem ERONET-a d.o.o. Mostar, je podnio zahtjev za upis ovih promjena. U skladu sa rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru, U/I- 718/99 od 14. septembra 1999. godine, ove promjene su unesene u sudski registar. Protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru član društva HT – Zagreb je uložio žalbu navodeći da prijavu za upis prenosa udjela nije podnijela ovlaštena osoba budući da je ERONET d.o.o. Mostar ovlašteno lice koje može podnijeti prijavu, a ne njegovi osnivači. HT Zagreb je naveo, također, da prijenos udjela nije bio izveden u skladu sa članom 16. Ugovora o osnivanju, pa zbog toga nije pravno valjan.
Vrhovni sud Federacije je svojim rješenjem broj GŽ-42/99 od 12. aprila 2000. godine odbio žalbu i potvrdio rješenje Kantonalnog suda. Vrhovni sud je potvrdio stanovište Kantonalnog suda u Mostaru da je učesnik u postupku upisa, u smislu člana 14. tada važećeg Zakona o postupku upisa u sudski registar (“Službene novine Federacije BiH”, broj 6/95), lice koje je postupak pokrenulo, lice o čijim se pravima, odnosno pravnim interesima odlučuje u postupku. U ovom predmetu, postupak može pokrenuti HPT d.o.o. Mostar koji ima pravni interes da se prenos udjela upiše u sudski registar. Pored toga, ugovor nije raskinut budući da HT Zagreb nije osnovač i ne može steći prava osnivača predviđena članom 16. Ugovora.
2. Apelacija Apelant HT Zagreb smatra da su rješenjima Kantonalnog suda u Mostaru i Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine povrijeđena njegova imovinska prava i time i ostala ustavna prava zaštićena članom II Ustava Bosne i Hercegovine, kao što su pravo na jednakost pred zakonom i pravično suđenje. U pogledu prava na svojinu, HT Zagreb smatra da su rješenja povrijedila princip na osnovu kojeg strane imaju pravo da izaberu zakone kojim će se rukovoditi ugovor kao i ostale aspekte prava na svojinu zagarantovane članom 1. Protokola br. 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. HT Zagreb navodi također da su rješenja Kantonalnog suda i Vrhovnog suda povrijedila princip “pacta sunt servanda” koji je osnov za strano ulaganje apelanta, odnosno njegovog pravnog prednika HPT Zagreb. Dalje se navodi da apelant nije dao nikakavu suglasnost drugom osnivaču da raspolaže udjelom, pa prema tome, predmetno raspolaganje nije valjano, jer je protivno ugovoru.
HT Zagreb, dalje, smatra da je rješenje Vrhovnog suda Federacije nezakonito jer mu negira status osnivača i pravo preče kupnje udjela po osnovu Zakona o privrednim društvima. HT Zagreb zaključuje da nije bilo pravnog osnova za upis i da je upis nezakonit jer prijavu nije podnijela ovlaštena osoba.
3. Postupak pred Ustavnim sudom U skladu sa odredbama člana 16. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i učesnika u postupku HPT d.o.o. Mostar, Hercegovina osiguranje d.d. Mostar, TGP Alpina d.o.o. Comerc Široki Brijeg i Croherc d.o.o. Mostar, zatraženi su odgovori na navode apelacije.
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, u svom odgovoru dostavljenom Sudu 7. augusta 2000. godine, ističe da je apelacija nedopuštena, a i neosnovana, iz sljedećih razloga: Prema Zakonu o postupku za upis u sudski registar (koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja) HT Zagreb je koristio samo žalbu protiv upisa u sudski registar. Dakle, HT Zagreb nije podnio zahtjev za brisanje upisa izvršenog prema čl. 60. i 62. ovog zakona, niti je podnio tužbu kako je to omogućeno članom 63. Zakona, niti je zahtijevao podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Stoga, Vrhovni sud zaključuje da nema pravnih uvjeta, u smislu člana 11. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, za razmatranje apelacije.
Pored toga, Ustavni sud može razmatrati prava koja su zajamčena Ustavom. Ovom apelacijom pobija se rješenje, kojim se samo određuje upis u sudski registar Zakonom određenih podataka i činjenica, a ne odlučuje se o sticanju ili gubitku bilo kakvih prava. U ovom predmetu izvršen je upis na osnovu ugovora kojim jedan od članova društva prenosi svoje vlasničke udjele, što ne predstavlja povredu prava HT Zagreb na imovinu. Ako bi se smatralo da ugovor krši ovo pravo, HT Zagreb bi imao pravo da raskine ugovor ne u postupku upisa u registar nego u parničnom postupku.
U odgovoru na navode iz apelacije, dostavljenom Sudu 31. jula 2000. godine, učesnici u postupku, HPT d.o.o. Mostar, Hercegovina osiguranje d.d. Mostar, TGP Alpina d.o.o. Comerc Široki Brijeg, Croherc d.o.o. Mostar, koje zastupa Danka Vučina, advokat iz Mostara, ističe se:
a) Apelacija nije dopuštena, te je treba odbiti iz sljedećih razloga:
Prema članu VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine apelacija Ustavnom sudu može se podnijeti za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini, pa kako je ova apelacija podnesena protiv rješenja, kao sudske odluke, nedopuštena je.
Rješenja o upisu u sudski registar donose se prema pravilima vanparničnog postupka (član 1. Zakona o upisu pravnih osoba u sudski registar) i radi se o rješenjima koja se donose na osnovu zakona koji uređuje postupak, a ne materijalnog zakona radi utvrđenja materijalnih prava.
Zakon o postupku za upis pravnih osoba u sudski registar sudionicima postupka za upis u sudski registar stavio je na raspolaganje pokretanje parnice radi utvrđenja da je posao ništav. (Član 63. odnosno član 51. sada važećeg Zakona o postupku upisa u sudski registar.) Apelacija je nedopuštena i stoga što HT Zagreb, prije podnošenja apelacije, nije iscrpio sve vanredne pravne lijekove, budući da nije dao inicijativu za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, jer mu to Zakon dopušta (čl. 57. odnosno 62. sada važećeg zakona).
b) Učesnici u postupku smatraju da apelaciju, kao neosnovanu, treba odbiti, a ukoliko Sud nađe da su razlozi o nedopuštenosti apelacije neosnovani, navode:
Upisom u sudski registar ne stiču se materijalna prava, posebno ne prava koja se tiču Ustava. Općenito, materijalna prava stiču se na osnovu pravnog posla, odluke nadležnog tijela, zakona i na drugi zakonom propisani način. U pogledu njihove valjanosti, kada je u pitanju upis u sudski registar, stoji na raspolaganu tužba za utvrđenje da je upis ništav zbog manjkave isprave koja je bila pravna osnova upisa (član 63. Zakona postupka za upis u sudski registar).
U odnosu na navode HT-a Zagreb da su povrijeđena njegova ustavna prava, ističe se da HT Zagreb, osim paušalnog nabrajanja povreda njegovih ustavnih prava, ne navodi u čemu se sastoji ta povreda niti upućuje na dokaze o toj povredi u konkretnom slučaju. Što se tiče prava “prvokupa“ – preče kupnje, koji HT Zagreb ističe u svojoj apelaciji, ističe se da ga Ugovor o osnivanju na predviđeno pravo “prvokupa”, a tada važeći Zakon o preduzećima, nije ni propisivao. Istina je da Zakon o privrednim društvima (“Službene novine FBiH”, broj 23/99) predviđa tu mogućnost, međutim ovaj zakon je stupio na snagu 28. augusta 1999. godine, dakle poslije sklapanja predmetnog ugovora o prenosu udjela 18. augusta 1999. godine.
I na kraju, ističe se da je raniji član društva HPT d.o.o. Mostar, zbog nemogućnosti da izmiri dugovanja prema stjecateljima udjela, novim članovima društva, na osnovu valjane Odluke Dj. br. UO-360-2-8/99 od 2. augusta 1999. godine, svoj udjel podijelio na tri dijela ugovorom od 18. augusta 1999. godine, radi izmirenja duga, i prenio ga na sudionike postupka (Hercegovina osiguranje d.d. Mostar, TGP Alpina-komerc d.o.o. Široki Brijeg, Croherc AG d.o.o. Mostar). HPT Mostar je ovlašten da upiše prijenos udjela u sudski registar budući da je imao pravni interes da to učini.
4. Dopustivost predmeta Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni Hercegovine. Članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine propisano je da Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primo odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
Apelacija je podnesena u propisanom roku jer je apelant 2. maja 2000. godine primio rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj GŽ- 42/99 od 19. aprila 2000. godine, a apelacija Ustavnom sudu dostavljena je 29. juna 2000. godine.
Prema Zakonu o postupku za upis u sudski registar (“Službene novine Federacije BiH”, broj 6/95), koji je važio u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, rješenjem se odlučuje o zahtjevu za upis i protiv rješenja o upisu u sudski registar može se izjaviti žalba Vrhovnom sudu. Protiv rješenja Vrhovnog suda nije moguće izjaviti žalbu.
Prema tome, apelacija Ustavnom sudu izjavljena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine je dopustiva.
5. Zaključak Ustavni sud u ovom predmetu ima zadatak da ispita da li rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, kojim se potvrđuje rješenje Kantonalnog suda, krši ustavna prava HT-a Zagreb, naročito njegova prava na imovinu zajamčena članom II Ustava i članom
1. Protokola broj 1 na Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Zakonom o postupku za upis u sudski registar (“Službene novine BiH”, broj 6/95), koji je važio u vrijeme podnošenja zahtjeva, propisano je da se ovim zakonom uređuju pravila vanparničnog postupka na osnovu kojih nadležni sud postupa i odlučuje o upisu u sudski registar (član 1.). U sudski registar upisuju se razni podaci vezani za preduzeća (član 21.). Postupak za upis u sudski registar pokreće se tako što lice koji ima pravni interes podnese prijavu na propisanom obrascu (član 24.). Predlagač, u skladu sa ovim zakonom, je lice po čijem se prijedlogu postupak pokreće, a protivnik predlagača je subjekt upisa prema kome se ostvaruje zahtjev istaknut u prijedlogu (član 14.). Registarski sud donosi rješenje o svakom zahtjevu za upis u sudski registar pošto prethodno utvrdi odlučujuće činjenice (član 43.). Lice koje ima pravni interes može podnijeti registarskom sudu zahtjev za brisanje neosnovanog konačnog upisa, u roku od 15 dana od dana saznanja za upis, a najkasnije u roku od 60 dana od dana izvršenog upisa (član 60.).
Registarski sud briše neosnovani upis po zahtjevu lica koje ima pravni interes ili ex officio.
Ovim zakonom je, također, predviđena mogućnost da se tužbom za utvrđenje traži da se utvrdi da je upis ništav ako je izvršen na osnovu lažne isprave, ako su u ispravi na osnovu koje je izvršen upis navedeni neistiniti podaci, ako je isprava izdata u nezakonito provedenom postupku, ako je nezakonito provedena radnja po kojoj se podaci upisuju u sudski registar ili ako postoje drugi zakonom predviđeni razlozi (član 63.).
S obzirom da je sudski registar – registar podataka i registar isprava, te da se postupak upisa u sudski registar vrši po pravilima vanparničnog postupka, ne postoji mogućnost da se u takvom postupku odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika u postupku. Ne postoji razlog zašto HPT d.o.o. Mostar ne bi bio osoba ovlaštena za upis u sudski registar, s obzirom da ima interes za upis prenosa uloga. Prema tome, Vrhovni sud Federacije nije povrijedio prava HT-a Zagreb na zaštitu imovine i pravično suđenje predviđena Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i Protokolom broj 1 koji se direktno primjenjuju u BiH i imaju prioritet nad svim ostalim zakonima (član II Ustava BiH).
Pitanje da li je prenos vlasničkog udjela na tri društva izvršen na legalan način i da li je Ugovor o osnivanju povrijedio HTP d.o.o. Mostar kada je prenosio udjele bez saglasnosti HT-a Zagreb je vezano za privatno pravo i tumačenje ugovora i može biti odlučeno redovnim postupkom između strana.
Dakle, osporavano rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine nije povrijedilo prava na imovinu HT-a Zagreb niti bilo koje drugo ustavno pravo. Zbog toga apelacija HT-a Zagreb, podnesena Ustavnom sudu, treba biti odbijena.
Budući da se odlučivalo u meritumu apelacije, zahtjev da Ustavni sud donese privremenu mjeru ne iziskuje poseban odgovor, tako da Ustavni sud neće donositi posebnu odluku na zahtjev.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Kasim Begić i sudije dr. Hans Danelisu, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr Joseph Marko, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović, prof. dr. Snežana Savić i Mirko Zovko. U 13/00 Predsjednik Sarajevo Ustavnog suda Bosne i Hercegovine 29. septembra 2000. Prof. dr. Kasim Begić Rješenjem Vrhovnog suda Federacije BiH, kojim je potvrđeno rješenje Kantonalnog suda u Mostaru, o upisu promjena u sudski registar, nisu povrijeđena prava apelanta na zaštitu imovine i pravično suđenje predviđeno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i Protokolom br. 1 koji se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim ostalim zakonima (član II Ustava BiH). U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud nije posebno odlučivao s obzirom da se odlučilo u meritumu apelacije.