Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-283/04 (LJ.M.)

Odluka donesena 30. 11. 2004.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-283/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 11. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 30. novembra 2004. godine, u predmetu broj AP-283/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Lj. M., podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Kv-36/03 od 7. februara 2003. godine i rješenja broj Ki-155/02 od 6. januara 2003. godine, jer je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Lj. M. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, koga zastupa Mirsad Sipović, advokat iz Sarajeva, podnio je, 8. marta 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Kv-36/03 od 7. februara 2003. godine i rješenja broj Ki-155/02 od 6. januara 2003. godine

2. Rješenjem Kantonalnog suda, broj Ki-155/02 od 6. januara 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem istog suda, broj Kv-36/03 od 7. februara 2003. godine, određeno je provođenje istrage protiv apelanta, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo zloupotrebe položaja iz člana 358. stav 3. u vezi stava 1. tadašnjeg Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», br. 43/98, 2/99 i 15/99) i krivično djelo oštećenje, uništenje i nedopušteni izvoz spomenika kulture i zaštićenih objekata prirode iz člana 302. stav 2. u vezi stava 1. navedenog zakona.

3. U apelaciji podnesenoj Ustavnom sudu apelant navodi da je navedenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava zaštičena članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14 Evropske konvencije. Prema navodima iz apelacije, povreda navedenih prava očituje se u tome što je pokrenuta istraga protiv apelanta bez pravnog osnova i suprotno Zakonu o krivičnom postupku, u namjeri da mu se naruši ugled i dostojanstvo ličnosti, obzirom da obavlja javnu funkciju načelnika Općine Centar Sarajevo.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

14. apelacija je preuranjena;».

5. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen. Na osnovu sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque and Jabardo v. Spain, od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68) i prakse Ustavnog suda (vidi odluku Ustavnog suda, broj U- 63/01, od 27. juna 2003. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03, stav 19, i odluku o dopustivosti, broj AP-115/02 od 26. septembra 2003. godine) pitanje da li je ispoštovan princip pravičnog suđenja u krivičnom postupku se mora cijeniti na osnovu krivičnog postupka u cjelini, s obzirom da se nedostatak do kojeg je došlo u jednoj fazi postupka, može popraviti u sljedećoj fazi postupka. Ovo znači da obično nije moguće da se odredi da li je krivični postupak bio pravičan ili ne dok se postupak ne okonča i ne donese konačna sudska odluka. Prije tog momenta, krivična optužba još nije «određena» i stoga nije moguće da se ocijeni da li je sud pravično presudio po krivičnoj optužbi podnesenoj protiv okrivljenog.

6. U konkretnom slučaju, osporene sudske odluke odnose se na pokretanje istrage protiv apelanta, gdje apelant, dakle, još nije osuđen za krivično djelo koje mu se stavlja na teret, odnosno nije donesena konačna odluka. Iz toga slijedi da je apelacija protiv osporenih rješenja, preuranjena i da se, u ovoj fazi ne može odlučiti da li je krivični postupak koji se vodi protiv apelanta zadovoljio uslove iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 14. Evropske konvencije.

7. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-283/04 (LJ.M.) | Sudska praksa | Aktio