Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-378/04 (V.S.)
Odluka donesena 23. 07. 2004.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 4
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 229
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 229
- Ispravka krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 229
- Poslovnik Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 78
Predmeti (1)
AP-378/04
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
23. 07. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, na sjednici održanoj 23. jula 2004. godine, u predmetu broj AP- 378/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev V. S., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. V. S. (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Tomislav Ljubić, advokat iz Tuzle, podnio je, 16. aprila 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Kž- 526/03 od 28. januara 2004. godine i presude Općinskog suda u Kladnju, broj K-114/02 od 26. septembra 2003. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud privremeno obustavio izvršenje pravomoćne presude Općinskog suda u Kladnju, broj K-114/02 od 26. septembra 2003. godine, do konačne odluke po apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda u Kladnju, broj K-114/02 od 26. septembra 2003. godine, apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, zbog toga što je u vremenskom periodu od početka aprila 2001. godine do 9. juna 2001. godine, u svom ugostiteljskom objektu «Golden Heart» u Kovačićima, općina Kladanj, angažovao 11 djevojaka stranih državljanki da gostima u objektu pružaju seksualne usluge, čime je počinio krivično djelo posredovanja u vršenju prostitucije iz člana 229. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02).
3. Apelant se blagovremeno žalio Kantonalnom sudu u Tuzli na presudu Općinskog suda u Kladnju, broj K-114/02 od 26. septembra 2003. godine. Kantonalni sud u Tuzli je presudom, broj Kž-526/03 od 28. januara 2004. godine, žalbu branioca apelanta odbio kao neosnovanu i presudu Općinskog suda u Kladnju, broj K -114/02 od 26. septembra 2003. godine, potvrdio. AP-378/04 3 Odluka o privremenoj mjeri
4. Apelant ističe da su osporenim presudama povrijeđena njegova prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 13. Evropske konvencije i član 4. stav 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.
5. Ove povrede apelant vidi u činjenici da je a) novi Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 36/03), koji je stupio na snagu 1. augusta 2003. godine, u definisanju krivičnog djela posredovanja u vršenju prostitucije, blaži od ranijeg zakona, obzirom na kaznu i da je trebalo kod izricanja kazne primjeniti novi zakon i b) da je, u toku krivičnog postupka, trebalo utvrditi da li je on ostvarivao imovinsku korist čineći krivično djelo, koje mu se stavlja na teret. Obzirom da su ovim propustima sudova, kako navodi apelant, njegova ljudska prava koja je naveo u apelaciji povrijeđena, smatra da bi donošenje privremene mjere bilo zakonito i opravdano.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
7. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
8. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake AP-378/04 3 Odluka o privremenoj mjeriosobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupaka imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje.
10. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava od strane redovnih sudova, prilikom odlučivanja u navedenom krivičnom predmetu, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtijeva za izdavanje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze koji idu u prilog odluke da bi izvršenje trebalo obustaviti radi nastupanja eventualnih neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
12. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.
13. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
15. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić